Zrno gorušicino
27.08.2006., nedjelja
Nije me bilo neko vrijeme... Ne mogu reći da mi nije žao zbog toga što sam bila odsutna s ovog vida komunikacije, ali više mi je ipak drago što sam proživjela predivne trenutke s prijateljima.Noćas se vratih sa seminara iz Splita- napunila sam baterije prekrasnim događajima, a dojmove još slažem. Neka su se poznanstva obnovila, neka prijateljstva produbila, a i neke su stvari dobile nove dimenzije... Smijeh i zafrkancije, kojekakve lupljene gluposti-karakterizirale su moje prošle dane, no ono što je zapravo sve to izrodilo je bliskost s meni dragim ljudima. Umorna sam od ne spavanja, od duga puta, od nabrijanog tempa... ali, ne, niti sekunde ne mogu požaliti... Zapravo sam vrlo bogata, jer imam oko sebe jako drage ljude  |
10.08.2006., četvrtak
Posljednji dani prošli su mi uglavnom u smijehu. Imala sam gošću-prijateljicu koja je prvi puta bila kod mene i uopće u mom gradu. Inače sam Duh Sveti upoznao nas je i zbližio. Prije dvije godine bila sam na jednom seminaru u Zagrebu, gdje od stotinjak nazočnih nisam poznavala nikoga osim dva predavača i jednog organizatora. Za vrijeme pauze djevojka koja je sjedila pored mene u dvorani prišla mi je i komentirala kako je zima. Započele smo razgovor, pa se ustanovilo kako je i nju i mene jedan od predavača zvao na kavu nakon predavanja. Tako je i bilo. Budući sam ja bila smještena u nekom hotelu, za koji sam znala samo adresu, nagovorila me da otkažem nećaku koja je trebala autom doći po mene i odvesti me do mog smještaja. Rekla je da ona blizu stanuje, pa ćemo uzeti njen auto i da će me ona prebaciti. Kako je to bio susret vjeroučitelj- nisam uopće imala dileme i pristala sam. Dok smo se vozile prema hotelu priznala mi je da je podnijela molbu za promjenu radnog mjesta (u istim krugovima samo bliže). Izrekla je sumnju u jedan detalj koji bi joj mogao predstavljati problem. Kako sam ja prijateljica organizatora (kod kojeg je ona išla za posao na razgovor) potaknula sam ju da se slobodno pozove na mene u razgovoru i iskreno sve ispriča. Razmijenile smo brojeve telefona i nakon nekoliko dana javila mi je da je primljena. Od onda se redovito čujemo telefonom, više mi neda da budem kod rođaka kada sam u Zagrebu, a eto sada je bila i kod mene.Iako je jučer ujutro otišla, još uvijek su mi usta razvučena u smijeh koji nam nije silazio s usana ove dane. Toliko smo bile zarazne da su se svi koje smo susreli samo priključivali našem smijehu. Bože, hvala ti na prijeteljima! **** AVANTURA KOKA I ROKA Koko i Roko bili su dvije vlasi koje su živjele na istoj glavi. Bili su veliki prijatelji, jer su rasli zajedno. Najviše od svega voljeli su se igrati s prijateljima. Kad bi bilo puno peruti, oni bi načinili male loptice i bacali ih jedni drugima ili bi se urotili protiv nekog čuperka ili protiv zalisaka. Uvijek su bili veoma veseli, ali kad bi ruka ušla u kosu, svemu tome došao bi kraj. Kad bi se neka vlas odvojil od ostalih, bili su jako žalosni; neke od njih posijedile su od tuge. Nitko nije znao zašto se neke vlasi odvajaju i odlaze. To je za sve bila velika tajna. Jednoga dana, dok su bili pod tušem, Roko ostade zaljepljen na spužvi i poče vikati: - U pomoć! U pomoć! Koko ga pokuša dohvatiti, ali nije uspio. Uto se spužva udalji nekamo od glave, a Roko ostade u zraku dozivajući: - Koko, u pomoć! Kokooo! Glas mu se sve više gubio u daljini. Ostale vlasi počele su tješiti Koka govoreći: - Smiri se, ne čini gluposti! Učiinili smo što smo mogli. Sad je sve gotovo. Koko je, međutim, neprestano ponavljao: - To mi je prijatelj, ne mogu ga samo tako napustiti. Kad je kosom prolazio češalj, on se uhvatio tako čvrsto da se jednostavno iščupao. - Odlazim! - povikao je. Zalepršao je zrakom, a zatim pao u veliku posudu punu tople vode. Tu opazi spužvu koja je iščupala Roka. Zapliva po vodi vičući: - Roko, gdje si? - Tu sam! - povika Roko sa spužve. Koko dopliva do spužve i dvojica se prijatelja radosno zagrliše. Roko ganut reče: - Napravio si glupost, Koko, ali znao sam da ćeš mi priskočiti u pomoć. - Napravio sam to jer smo prijatelji - odgovori Koko. - Znam da smo prijatelji, ali što ćemo sad? - upita Roko. - Baš nas briga, važno je da smo opet zajedno - odgovori Koko. Obojica skoče sa spužve i zaplivaju prema rubu. No u taj čas voda se poče gibati prema jednom otvoru koji je sve gutao. Koko i Roko se pogledaše iznenađeni i, ne dvoumeći ni časa, stisnuše se čvrsto jedan uz drugoga da se nikad ne odvoje. Otvor je i njih progutao. Nisu znali kamo idu, ni što će se s njima dogoditi. Nije im to bilo ni važno: nisu se bojali jer su bili zajedno. Bilo što da se dogodi, prave prijatelje ništa ne može razdvojiti. |
04.08.2006., petak
Katolici na internetu (KNI)
|
Evo i mene napokon! Dala sam si malo oduška odmoru i čitanju. Mislila sam samo koji dan, no naravno, nije nikada onako kako planiram. Zapravo, nakon "progutanih" nekoliko knjiga stiglo je vrijeme uređivanja internet stranica Katolika, na kojima moja malenkost pripada uredništvu. Evo o čemu se radi: ove je godine 5 god. od postojanja www.katolici.org i skroz na skroz je promjenjen dizajn. No to je značilo i puno prilagodbe nas koji smo zaduženi za različite domene te stranice. Tako da sam ovih dana sate visila na netu isređivala što se trebalo srediti. Pozivam vas ako niste bili na toj stranici da ju obiđete. Ima za svakoga po nešto. Različite humoristične kolumne, svakodnevna događanja iz Crkvenog i svjetovnog života, podosta članaka Nauka Crkve, lijepih tekstova na Duhovnosti, igrice za djecu (vjerske tematike- puzzle, vješala i sl.), forum, mnoštvo linkova (uskoro i katolički blogovi će biti na listi), u pripremi je i dio sa igrokazima i recitacijama za školu i župu, on line Biblija i Katekizam Katoličke Crkve... Ma veliko i šaroliko mnoštvo zanimljivih i korisnih stvari. Moji učenici ga obilno koriste za referate u školi. No, vrlo je koristan za vlastiti rast u vjeri. U organizaciji je i masovniji susret članova. Ono što me je obradovalo je da je link osvanuo kao preporuka na nekim listama najljepših i najčitanijih stranica. Dobrodošli! Eto, nadam se da ćete mi oprostiti što me nije bilo, a da ćemo se sresti i na instant chatu (ili velikom chatu) na stranicama KNI-a, a i dalje na blogu. *** NEKA ČUDNA BOLEST Neka čudna bolest počela se širiti cijelim svijetom. Oni koji bi od nje oboljeli, osjetili bi kako im se srce naglo smanjuje. Gubili su snagu i radost. Najradije bi ostajali u krevetu. Liječnici to nisu znali objasniti. Propisivali su razne tablete, ali bolesti nisu našli lijeka. Neki su pokušavali presaditi srce, ali i novo tek presađeno srce počelo bi se smanjivati. Nisu više znali što poduzeti. Za to vrijeme bolest se sve više širila. Bolnice su bile pune, a novi bolesnici su stalno pristizali. Ukratko: svi su bolovali od srca. Svi su ležali u krevetu čekajući kraj. Ah, gotovo svi. Jedna osoba ipak nije bila zaražena. Bio je to starac koji je za razliku od svih drugih imao veliko srce, veće od normalnoga. On se posvetio liječenju bolesnika. Zapazio je da bi se njegovo malo srce, kad bi uzeo ruku nekog bolesnika i nasmijao mu se, počelo povećavati, a kad bi ruku pustio, srce bi prestalo rasti. Otkrio je brzo ono što nitko nije uspio: čudnu bolest koja je skupljala srce uzrokovalo je pomanjkanje ljubavi. Dao se na posao. Počeo je liječiti bolesnike jednog po jednog. Uzeo bi ga za ruku i smiješio mu se. Kad bi njegovo srce postalo dovoljno veliko da može ljubiti, bolesnik bi se podigao i pomago drugima da ozdrave. Novi lijek koji mnogi nisu poznavali proširio se po cijelom svijetu. Sa svih su se strana pojavljivali ljudi s velikim srcem. Otada nitko više nije obolio od one čudne bolesti. Bilo je dovoljno uzeti se za ruke i smiješiti se. |
