Zrno gorušicino
27.09.2006., srijeda
|
E, ljudi moji, ne znam više što da kažem... Danas sam se ponovno susrela s nečim što nikome ne bih poželjela... Nakon što sam došla kući iz škole, izula se i spustila torbu, muž mi se srušio u epileptičnom napadu... Pao je u škaf s vodom, trzao se i grčio, a pjena mu izlazila na usta... Dok je sin dobio hitnu uspjela sam ga okrenuti na pola na bok, izvuči mu jezik i šakom držati bradu da ne okrene glavu, a tip na hitnoj mi kaže- nakon što mi je sve rekao da napravim što već jesam, da sam previše prisebna !!!!! Da ne povjeruješ... Došla je ekipa, sprašila mu injekciju i otišla... Tek nakon toga počele mi se tresti noge.... Toliko o prisebnosti... Hvala dragom Bogu što sam došla na vrijeme kući i što mi je dao prisebnosti da izdržim i ovu kušnju... Voljela bih da mi je i koji dan standardno dosadan... **** MOLITVA Dok Zemlja jos se krece I postoji njezin sjaj Ono sto netko nema, Ti mu to, Gospode, daj! Mudromu podaj glavu, plasljivom konja - da krene, Sretniku daruj novca... I - ne zaboravi mene! Dok Zemlja jos se vrti - Gospode, Tvoja je vlast Onome tko vlasti tezi, nek mu bude u slast; Tko drugome ne krati novca, nek predahnu oci mu snene, Kainu kajanje daruj... I - ne zaboravi mene! Vjerujem u Tvoju mudrost i Svemoci poznajem sjaj, Kao sto ubijen vojnik u vjecni vjeruje raj; Kao sto vjeruje uho u tihog Tvog govora sum, Ko covjek sto vjeruje srcem, a djela mu ne shvaca um. Gospode, moj Boze, zelenooki moj, Dok Zemlja jos se vrti i sve to cudno je njoj; I dok jos vremena ima i vatre da je pokrene Svakomu ponesto daruj... I - ne zaboravi mene! Francois Villona |
