Zrno gorušicino

19.09.2006., utorak

Dragi moji, još uvijek trebam vašu podršku. Krajem tjedna činilo se da je sve OK, da nadolazi,da zna što radi i koji je danas dan. Čak sam, iako sam se premišljala, ipak otišla u izolaciju na duhovne vježbe, a njemu organizirala nadzor. Priznajem da se nisam potpuno mogla opustiti, no nastojala sam napuniti baterije bar malo. Danas vidim da je moja odluka bila dobra, jer se opet sve ponavlja. Sutra, ako ne bude bolje idemo kod liječnika- pa što Bog da. Ponovno je ista priča- zamijenjeni dani, ljudi koji nisu kod nas bili tjednima- vidi ih i priča s njima, događaji koji se nisu dogodili... Čak i iz sna budi se uvjeravajući me da ono što je sanjao je istina...
nemojte se ljutiti što me nema na vašim blogovima... Uhvatim tu i tamo vremena samo da se "napijem" na izvorima vaše podrške...
Dat će Bog bolje....

****
Molitva ZA ODVAŽNOST

Gospodine, ne molim te za viđenja i čuda,
molim tek snagu za život svednevni.
Pouči me umijeću malenih koraka.
Misli mi razbistri, učini me snalažljivim,
nauči me ugrabiti pravi trenutak.
Daj da vidim kako je sve u životu važno.
Jakosti mi daj za red i pravu mjeru, da ne klizim kroz život poput rasipnika,
već vrijeme svoje da mudro raspoređujem,
pa ipak da umijem prepoznati trenutke
bogate sjajem, ljepotom i milinom
i odvojiti časak za užitak srca i duha.
Pomozi mi spoznati da ne koristi sanjati - niti o prošlosti, niti o budućnosti
te da je najvažniji sadašnji čas,
i da sve što slijedi učinim najbolje.
Očuvaj me opsjene da život ima glatko teći.
Trijezan mi uvid podari u istinu
da su poteškoće, porazi i padovi,
neuspjesi, boli pa i katastrofe
na stazi žića vjerni pratioci
uz koje naša bića sazrijevaju i rastu.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.