Velebit je mitska hrvatska planina. Iako ne najviša, Velebit je sa svojih 145 kilometara naša najduža planina. U blagom luku, poput golema bedema širokog od 10 do 30 kilometara nadvio se iz kontinenta nad more.

Jedno od mojih prvih prirodnih iskustava bile su planine. Vrlo brzo sam sa Samoborskog gorja prešao na Velebit, našu mitsku planinu. I kao mnogi drugi, ostao sam zauvijek očaran. S vremenom sam i išao neke dijelove i snimio ovaj video, no to je tek mali djelić bogatstava, nekoliko sličica u beskonačnom filmu. Velebit se ne može istražiti za cijelog života!



To je naše najveće područje divljine, gdje u gudurama, livadama, gustim šumama krstare medvjedi i čopori vukova, dok suri orao iz visine nadgleda svoj teritorij. Brojnim utabanim stazama generacije planinara iznova otkrivaju draži ove planine koju se čini se ni cijeli životni vijek ne mogu zasititi. I dok su većina velebitskih vrhova blage rudine (travnjaci) tek sa kamenom kapom na samom vrhu, ili obrasli šumom, Dabarski kukovi su carstvo gole stijene. Možda im samo Hajdučki i Rožanski kukovi konkuriraju krševitošću, ali ne i monolitnošću i tolikom dominacijom nad okolnim okolišem. Slične su i Tulove grede koje gledamo iz daljine zadarskog zaleđa.

Oznake: Velebit, planine, planinarenje, film