golly&bossy

Dragi Naši
Evo napokon imamo aparat! I windfuckersister nan je u komentaru (klik) poručila da jedva čeka da ga kupimo.
Nakon puno promišljanja i razmišljanja i konzultacija, na kraju smo ga ipak izabrali prima boji. Jer Min obožavamo zlatnu boju. Osim što je zlatan naš novi aparat ima masu megapiksela koje nikad nećemo iskoristit, zna prepoznat osmijeh i slikat u praven trenutku, može slikat i pod more tako da odsad ježine slikamo u njihoven prirodnen okruženju (klik), može stat u svaku i najmanju bursicu, ima posebnu funkciju za slikat vatromete, uglavnom sve što prosječnom Klingoncu treba u svakoj životnoj avanturi.
Jedna od prvih slika našega novega aparata bila je Autoportret s pticom. U startu se vidi da ima stila.
Vaši

Dragi Naši,
Nakon što nas je prošli vikend zvjezdanom prašinom prosula Terpsihora (klik) i ovi smo nastavili u revijalnen tonu.

1. Koncert
Toliko Nam je bilo dobro na TBF-u da nemamo riči osim vapšuvarivarivapšuvarivari
Kako već dva miseca božićnicu čuvamo u bičvi i mislimo kupit fotoaparat, a kako je nama kupovina tehnike dosadna tako nikako da ti aparat kupimo. Ali ovi vikend nan je toliko bilo žal što nismo imali za slikat se ništa boje od mobitela da drugu setemanu odma gremo po svojega Sonyja. Ubuduće ode samo super slike s masu mega piksela, za sad ovo što imamo, čisto radi atmosfere.




2. Audicija
U subotu ujutro smo se digli ranom zorom, premda nam se ni dalo nakon koncerta. Ali, priko Facebooka smo bili pozvani na audiciju za žensku nogometnoplesnu reprezentaciju (klik). Odlučili smo se poć zato što nismo mogli odolit spoju nogometa i plesu, ali i zato što iza svega stoji jedan naš Kazn. Ko će koga, ako ne svoj svoga, razmišljali smo dok smo čekali za audiciju. Tamo smo bili okruženi curama koje su desetljećima plesale po mistima tipa Plesni studio Tihane Škrinjarić, ali to nas ni zbediralo budući da su se one tresle od treme, a nama je bilo svejedno jer smo se došli zabavit, vidit o čemu se radi i drukčije provest subotnje jutro.
Popričali smo i s Kaznom, pitali ga hoće li se ispitivat i teoretsko znanje iz nogometa npr. što je ofsajd, a što je zaleđe i tako. Isto smo ga pitali zašto se rekonstruira povijesna utakmica Hrvatska – Engleska 3:2, a ne povjesnija Hrvatska – Njemačka 3:0.
Audicija se sastojala od ponavljanja koreografije koju smo trebali naučit nakon što smo je dva puta vidili od jedne cure. Min smo zapantili samo 10%, ali ni to ni malo s obzirom da naš mozak ni baš isprogramiran da pamti takve stvari. Zato smo ponosni i na 10%. Onda smo imali nešto di se gledala naša kondicija i na kraju smo morali ništo pročitat, ali kao sexy, ali kao mi to nismo baš tako učinili. I to je bilo to.
A kako je sve kozmički povezano i vrti se oko Nas na audiciji ni bi samo naš Kazn (inače isto dijaspora, ali druga generacija) nego i naš šef koji je sve snima. Na kraju nan je reka: Je li vin cure znate da će ovo bit na Crvenen Tepihu. A Min smo mu rekli da je sve dobro dok god ne završimo u Golim vijestima.
Onda smo popili kafu u osunčanen gradu, a doma se okripili menestron u suho i crnon bevandon.
Inače, na audiciji nas je dopa broj 26 kojega smo prvo zalipili na majicu, a onda i ponosno na bursu.



3. Maškare
Došla je i subota navečer. Min smo se odmarali na kauču kad nan je doša poziv da se za tri kvarta od ure kreće u Samobor na maškare. To nan je bilo prebrzo, min volimo izać malo kasnije, još smo bili satrani, a morali smo i smislit u što ćemo se omaškarat. Zato smo obećali da ćemo doć s autobusom kad dođemo sebi. Tako smo ležali na kauču i u mislima slagali našu robu u niku smislenu masku. I na kraju nan je sinulo: bit ćemo Eminema tj. ženski Eminem odnosno bijelo smeće. Od cimera smo posudili gaće koje bi Nan i više padale s guzice da nismo ovako bokoviti, ali isto su bile hiphop. Gore smo obukli jednu donju majicu bez rukavi, Cimerovu veliku majicu s kapuljačom, bejzbol kapu naopako i kao vrhunac stili našu pimp ogrlicu od lažnega zlata posutu lažnim draguljima. Za bit pravo bijelo smeće falila nan je prikolica u kojon bi živili, six pack Buda i tetovaža, ali min nismo perfekcionisti pa smo rekli “selavi” i krenuli u snježnu noć.



U Maškaranen šatoru u Samoboru nas je dočekala naša ekipa. Jedna Kleopatra i još tri neodredljive, ali lipe maškare i Maja Šuput koja je najavila feštu do jutra. To nan se ni svidilo i zato smo išli u potragu za rock&roll friendly kafićem. U jedan nismo mogli uć od gužve, drugim ja žari i pali Mladen Grdović, trećim Dražen Zečić. Na kraju smo našli kafić u kojem je bend u živo svira Bijelo Dugme, a na šanku se vrti polugoli striper/plesač. U međuvremenu smo odbacili Eminemu kao alter ego i ostali samo bijelo smeće. A Bijelo Dugme je taman za bijelo smeće. U skladu s našim novim imiđem pili smo pivu, a kad smo bekli sretni smo zaključili da smo ulogu doveli do savršenstva.
I tako smo opet veselo đuskali, slikavali se (s tuđim aparatom, sad smo čvrsto odlučili da istega kupujemo ASAP), gledali druge maškare od kojih su nan se najviše svidile dvi ježice i cila grupa vitezova templara.
I Min smo bili primjećeni. Jedan je pita Kleopatru da koja smo min maškara. Bijelo smeće, objasnila je ona. A on je reka da njemu sličimo na Super Maria. Oduševilo nas je da naša brzinska maska podliježe raznim interpretacijama.
Također smo shvatili da je prva liga nosit tako široke rebatinke jer su udobne i praktične pogotovo radi dubokih žepi i sad razumimo Katie Holmes kad nosi gaće od Toma Cruisa (klik).

Za kraj mutna slika Maje Šuput alias Žene Mačke.



Kao posljedica audicije i maškaranog đuskanja danas smo prilično muskul fibrozni. Nema veze, to su slatke muke.

Stojte dobro,
Vaši

Draghi Naši,
Vin već znate, ali ne i svi Naši čitatelji da smo u subotu imali nastup s trbušnim plesom. Min i još 80 plesačica – predstava BellyLove (klik)! Min smo bili samo mala kap u velikom plesnom slapu, ali bilo je super!

Naravno, prva stvar je bila što ćemo obuć. Budući da plešemo stil tribal fusion (klik) imali smo već te posebne gaće (klik) a za ostalo se trebalo sam pobrinut: sašit, splest, izvest goblen, što već, a sve po pravilu ”više je više”. Ali Min malo nismo imali vrimena, malo nan se ni dalo, a malo se nismo vidili u takven modnen izričaju. Zato smo jedan dan uronili u dubine svojega ormara, izvukli stvari na koje smo već zaboravili i počeli se kinđurit. Prvo nan je na glavu bilo stavit marame koje će vijorit kako se Min budemo okrećali jer smo kratkokosi i fali bi nan ti efekt. Onda smo izvukli jedan stari litnji top na palme i filodendron i zamotali ga tako da otkrijemo trbuh. Onda smo počeli kitit gaće. Na kraju kad smo stavili bedževe na kojima piše Punk i Recyclable zadovoljno smo zaključili da je to to i da smo prava postmoderna trbušna plesačica/ekološka ratnica.


Možda ovo izgleda kao kinđur ali virujte ovo ni ni deseti dil onega što su imale druge po sebi.

Što se tiče šminke glavna stvar su nan bile već čuvene umjetne trepavice (klik), a dok smo stavljali ostatak šminke sveudilj smo mantrali “više je više, više je više”.

Na licu mista dočekali smo svoje navijače, a onda čekali nastup jer Min smo bili jedanaesta točka. Dok smo čekali i vrtili se između cura koje su se prisvucale, uvježbavale pokrete, šminkale se i tak, u svojen megalomanskem mozgu zamišljali smo da čekamo nastup sa Cirque du Soleil.

Ma jo, ne znamo više što da rečemo. Osim da smo se super osjećali i dok smo nastupali i iza. I kad smo se išli nać s navijačima imali smo osjećaj kako da smo Mick Jagger i Madonna i da nas čekaju miljuni obožavatelja, a ne njih 5 u kvartovskoj birtiji.

Na kraju pregenijalne slike našega Kolege:




Kombinacija flamenca i orijentalnih plesova.




Ova nan je slika toliko dobra da šviknemo svaki put kad je vidimo!


Je li Vas ova plesačica podsjeća na ovu kretsku boginju zmija? Nas ije.




Ovo je jedna poznata plesačica, a u ovoj točci se vrtila kako derviš 15 minuti. Stavili smo sliku prvo zato što je slika odlična, a drugo da spomenemo da su se naši navijači uspili svadit s ostatkom publike dok se žena vrtila. He he.


Min smo skroz desno.


Ovo je na kraju naše točke. Vidite kako su se cure potrudile oko kostima, sve su osim gaća one učinile i složile, svaka im čast.


A ovo je naša točka. Ako se pažljivo sluša ninđi pri kraju čuje se pohvala našoj ludosti.

Vaši Zvjezdani koji jedva čekaju sljedeći nastup nakon što su okusili slatku slavu

Aloha, Klingoncy!

Vama i obožavateljima želimo sretno Valentinovo, a odlučili smo se jutros za ovaj post kako bi smo svima koji se danas zateknu na otoku, a nemaju ideju gdje sa sobom i osobom ili osobama koje vole, pomogli da se snađu u šarolikosti otočke ponude. Još do prije nekih petnaestak godina omiljena mjesta za zaljubljene, romatične i sve ostale bila je definitivno Vela spila, prapovijesni arheološki lokalitet na cca 130 m iznad Vela Luke.
Druga top destinacija na ovom području bila je austrougarska utvrda na brdu Hum s koje se pruža genijalan pogled na Lastovo, Pelješac, Hvar i velik dio otoka Korčule. Treća vrlo popularna destinacija bila je kapela sv. Nikole na morskoj obali u Zubaća vali do koje vodi vrlo lijepa i uredna staza uz more i gdje su se generacije mještana, turista i ostalih kleli na vječnu ljubav. Uh! Međutim, vremena se mijenjaju, pa je tako arheološki lokalitet Vela spila zaštićen željeznim vratima pa ljubavnici /i ostali/ više ne mogu boravit unutar spile, na brdu Hum postavljene su brojne antene kako bi smo mogli bolje lovit signale, a ljubavni život se uglavnom odvija preko sms-a...Kako doznajemo od nekih nama bliskih izvora, kapela sv. Nikole još uvijek ima svojih čari i još uvijek privlači zaljubljene...Međutim, ako želite s osobom koju volite provest ugodno popodne u prirodi, daleko od znatiželjnih pogleda, posjetite jedan od vrtujaka npr. Heretov vrtujak u Strmeni:



ili prošetajte do Blatskog poja i posjetite crkvu sv. Kuzme i Damjana:




Navečer možete u Galeriji moderne i suvremene umjetnosti Centra za kulturu u Veloj Luci posjetiti izložbu fotografija Henryja Hančevića pod nazivom "Sedma kuća" /Sedma kuća u astrologiji označava ljubav i partnerstvo/:



A posli možete na pizzu u pizzeriju "Alfa" /preporučamo pizzu s četiri vrste sira!/ ili u Blato u meksički restoran "El Paso". Ako vam je sve to malo, možete do Korčule, ali preporučamo da prođete preko Pupnatske luke, a ne preko Dubova. Pupnatska luka je predivna, divlja, a istovremenio totalno romatnična...U Korčuli je večeras klapa "Cambi". Nakon koncerta možete na kolače. "Cukarin" je, na žalost, zatvoren do 01. 04., ali ima odličnih kolača i u Kiwija. Ako vam baš nije do kolača, nego do nečeg konkretnijeg, preporučamo Žrnovske makarune u restoranu "Stipe", a posli toga romaničnu šetnju po predivnoj plaži Pržina u Lumbardi...Možete prije svega toga ugovorit masažu uz mirisne svijeće u kozmetičkom salonu "Lovor" koji se nalazi u neposrednoj blizini korčulanske katedrale i gradskog muzeja...
Mi večeras idemo na otvaranje izložbe. Bit ćemo skoro sa svima koje volimo. Posli kolektivno idemo na pizzu, onda idemo tulumarit. Samo nebo je granica...I poruka za svih: Forgive quicklly, kiss slowlly and never regret anything that makes you smile...Vaši...

Dragi Nashi,

Nikidan smo gledali film Australija. Film toplo preporučamo svima koji imaju viška vrimena jer traje miljun, a još kad ubacu pauzu filmu nikad kraja. Srića je nama bi OK pa smo istrpili.
Ali ono o čemu smo cilo vrime razmišljali bile su naše mnoge veze s Australijom. Ovi koji ne znaju, sad je vrime da doznaju da je Australija naša duhovna domovina. Naša sveta gora je Uluru (klik), a na Našen nebu sjaji Južni križ. A ako ste, dragi čitatelji, mislili da je boja ovega bloga slučajno odabrana sjetite se koje je boje krug Australije na Olimpijskoj zastavi. Ne zaboravimo i da u Melbourneu već imamo i počasnega konzula (klik).

Nadalje, iako smo miljama daleki od Australije, u galaksiji Golly&bossy Min smo zapravo australska dijaspora* i prolazimo sve muke naših iseljenika unazad 100 godina: tako smo fatigali na kani**, u rudnicima u Broken Hillu (klik, klik), a najviše Nas muči što stalno šaljemo dolare da se sredi stara kuća u Staremu Kraju, a domaći svit sve to strati na kafe.

Dobro, to je u galaksiji Golly&bossy, ali u stvarnem svitu svi min iz Starega Kraja odrasli smo uz Australiju. Svakomu je bar pola familije tamo i nema kuće u kojoj nema tragova Australije: majice s kartom Zapadne Australije, kalendari, kuhinjske krpe/kalendari, satovi, pijati, lapisi, tavaje, kape, takujini, kušini... Popis je beskrajan, a svakako treba istaknut da je australska fauna glavni motiv tih suveniri. Među faunom se prisutnošću posebno ističu klokani i koale. Drugi motiv su most i opera u Sidneyu (kad smo bili mali mislili smo da je to najvažnija i najveća opera na svitu).
Reka nan je kolega, koji isto ima iskustva s australskom dijasporom i nevjerojatnom ponudom suvernira, da on misli da je na aerodromu jedan veliki bunar sa suvenirima i svi koji izahodu iz zemlje zagrabu iz tega bunara i donesu u Stari Kraj.

Da puno ne duljimo evo da pokažemo kako se Australija materijalizirala u našen prebivalištu, a zamolili smo i Sestru da doma u Staren Kraju slika što ima***.


Podmetači za čaše: klokani, koale i nike rajske ptice. Fali kukubara koja je inače prilično neugledna (klik), ali koja je nama doma važna jer je Dida bar tri puta godišnje priča priču kako je ulovi kukubaru. Dida je inače svojevremeno isto bi australska dijaspora. Do tamo je plovi 2 miseca jer je bi niki rat i nisu mogli proć kroz Suez nego su morali kolo Afrike. U Australiji je radi na farmi, a kad je ulovi kukubaru gazdin sin je reka, a dida ga uvik citira: "Father, father, Tony cought kookaburra!"
Didi je iz Australije ostalo ništo engleskega, najviše beštimije, a kako Baba ni volila da se beštimaje dopuštala je jedino beštimije na engleskemu jer ih ni razumila. Bloody fucking bastard u Didinoj interpretaciji se pretvorilo u bledi faken baster, a toliko smo bili naviknuti na to da Baba znala reć ”Dida je jidan, cili dan basteraje.”


Dida se vrati iz Australije, ali puno njih ni. Oni koji nisu slali su mu ovakva pisma. Ovo je pismo došlo poštom, ali pisma su se češće slali po komugo ko je dolazi u posjet u Stari kraj. Kuriri bi prve dvi setemane posjeta raznosili pisma po kućama, zadnje dvi setemane skupljali pisma za Australiju. To je bilo idealno za druženja, ali pravi razlog je što je naš narod nepovjerljiv i uvik više viruje svojemu čoviku nego pošti. Još je razlog i što su u pismima iz Australije uvik bili i dolari koji se nisu mogli slat običnom poštom. Didi dolari nisu trebali, ali kako je mnogima posudi solde kad su išli u Australiju oni su mu se uvik dodatno zahvaljivali i kad su mu već vratili dug.
U pismima koji su došli poštom bili su čekovi, priko kojih smo se u našen socijalističken djetinjstvu upoznali s kapitalističkim tokovima novca.


Ovo je stari australski dolar iz jednega takvega pisma. Za nas su australski dolari i bivši nizozemski guldeni najlipši soldi na svitu – cili šareni i topli.


Ovo su novi australski dolari iz Naše vlastite riznice. Budući da je doma uvik bilo dolari iz spomenutih pisama, Min nikad nismo išli vanka države da nan Mater ni dala kojigo australski dolar. I ovih 50 dolari je praktički jedina gotovina koju držimo u kući.
Ovi novi dolari su još lipši od starih, a posebno nan se sviđa punistrica u kantunu (vidite kako je novčanica prozirna tamo di su zvizde Južnega križa). Zakon!


Vratimo se na beštije. Ovo je službeni adresar našima doma.


Ovo je jedan interaktivni suvenir. Kemijska na klokana, koja i svitli kad se piše s njom, ali ruke/šape od klokana se mogu micat. Genijalno.


Još jedan klokan, ovi put na bookmarku.


Ovi bookmark ima veliku priču iza sebe. Naša Baba je imala brata i tri sestre. Brat je iša u Australiju i prekinu svaku komunikaciju sa sestrama. Tamo mu se rodi sin, kojemu je da hrvatsko ime Tomislav i nauči ga hrvatski, ali kojemu nikad ni reka da ima familiju u Staren Kraju. Dogodilo se da je starega lupilo auto i da je on na samrti reka sinu da ima 4 tete u Staremu Kraju. Kad je ti Kazn napokon doša u posjetu doni Nan je 3 bookmarka. Jedan za Mater, jedan za Sestru, jedan za Nas. Blago Nan se!
Ali to ni bitno. Bitno je to da je Kazn zapravo Aboriđin. Kako kad su mu i Mater i Otac iz Starega Kraja? Lipo, Kazn je likar i puno je radi i pomaga Aboriđinima, toliko da su ga primili u pleme. Još su mu mislili plemensko ime istetovirat na prsi, ali on je reka da ne bi i zato su mu učinili sliku s istim motivom i ta slika sad visi u ordinaciji. Ako je Kazn Aboriđin, onda smo naravno i Min i zato smo se još više mogli povezat s filmom Australija.
Inače, kako se Australija sve više okreće svojim aboriđinskim korijenima, tako su i suveniri koji dolaze sve manje u obliku klokani i koala, a sve više s aboriđinskim motivima. Trend je započe Kazn s ovima bookmarcima.


Kad dijaspora pozove domaći svit u posjetu i domaći svit se vrati pun rečenih suvenira. Ali prin tega pošaje kartolinu. Uh, jedva čekamo kad ćemo Min poslat kartolinu iz Australije. Obećavamo da ćemo svima donit svašta iz onega bunara na aerodromu.

Na koji Nas je još način Australija obilježila, a čega nema u oven postu:
• Naša prva i jedina Barbika došla je iz Australije, zajedno s puno, puno robe. Druge prijatejice su imale Barbike, ali nijedna ni imala takvu i toliku garderobu. Australska Barbi je naravno imala hrpu robe za plažu.
Tijekom vremena Barbika je izgubila robu, a na kraju se izgubila i ona. Ali ostala nan je jedna druga igračka iz Australije. Ovi niki majmunčići. Osim što ih niko drugi ni ima igračka sama po sebi ni nešto zanimljiva.


• Dvi gvanćere: na jednoj je bi Sidney bridge and opera house po danu, na drugon po noći. Godinama je naša familija na njima sikla dinje.


• Travesa na aboriđinske motive koja je došla skupa s bookmarcima. Travesa je u ladanjskoj kući, trenutno daleko od dohvata fotoaparata, a inače je prekrasna i min cilo vrime vrtimo po glavi kako bi je prikrojili u niki top, majicu, bilo što nosivije od travese.
• Bumerang koji je doša skupa s travesom i bookmarcima. Bumerang je isto ima aboriđinske motive, a na kraju se ustanovilo da je pokvaren: Otac ga je isproba, ali bumerang se nikad ni vrati nazad.
• Sat u obliku australskega kontinenta kojemu je na 12 bila koala, na 3 klokan, na 6 čudnovati kljunaš, a na 9 emu. Sat se nedavno raspa i završi je u smeću prin nego se fotodokumentira. Najviše od svega nan je ža što u ovin slikama nema tega sata koji je kvintesencija australskih suvenira.

I na kraju, ovo je reklama za australski turizam. Od režisera filma Australija i s istim malim iz filma. Ako ništa pogledajte film radi njega.


Vashi koji jedva čekaju poć u Obilazak


*u galaksiji Golly&bossy niko vrime je službeni jezik bi hrvatski s jakim australskim naglaskom pri čemu je bilo poželjno tun i tamo koristit engleske riči tipa: haus, garden, kar
**kana – šećerna trska. Sić kanu je izuzetno naporni posal.
*** zapravo smo je zamolili da slika samo jednu stvar koje smo se sjetili, ali u procesu slikanja naravno da ih je izniklo još 4.