Dragi Naši,
Nakon što nas je prošli vikend zvjezdanom prašinom prosula Terpsihora (klik) i ovi smo nastavili u revijalnen tonu.
1. Koncert
Toliko Nam je bilo dobro na TBF-u da nemamo riči osim vapšuvarivarivapšuvarivari
Kako već dva miseca božićnicu čuvamo u bičvi i mislimo kupit fotoaparat, a kako je nama kupovina tehnike dosadna tako nikako da ti aparat kupimo. Ali ovi vikend nan je toliko bilo žal što nismo imali za slikat se ništa boje od mobitela da drugu setemanu odma gremo po svojega Sonyja. Ubuduće ode samo super slike s masu mega piksela, za sad ovo što imamo, čisto radi atmosfere.
2. Audicija
U subotu ujutro smo se digli ranom zorom, premda nam se ni dalo nakon koncerta. Ali, priko Facebooka smo bili pozvani na audiciju za žensku nogometnoplesnu reprezentaciju (klik). Odlučili smo se poć zato što nismo mogli odolit spoju nogometa i plesu, ali i zato što iza svega stoji jedan naš Kazn. Ko će koga, ako ne svoj svoga, razmišljali smo dok smo čekali za audiciju. Tamo smo bili okruženi curama koje su desetljećima plesale po mistima tipa Plesni studio Tihane Škrinjarić, ali to nas ni zbediralo budući da su se one tresle od treme, a nama je bilo svejedno jer smo se došli zabavit, vidit o čemu se radi i drukčije provest subotnje jutro.
Popričali smo i s Kaznom, pitali ga hoće li se ispitivat i teoretsko znanje iz nogometa npr. što je ofsajd, a što je zaleđe i tako. Isto smo ga pitali zašto se rekonstruira povijesna utakmica Hrvatska – Engleska 3:2, a ne povjesnija Hrvatska – Njemačka 3:0.
Audicija se sastojala od ponavljanja koreografije koju smo trebali naučit nakon što smo je dva puta vidili od jedne cure. Min smo zapantili samo 10%, ali ni to ni malo s obzirom da naš mozak ni baš isprogramiran da pamti takve stvari. Zato smo ponosni i na 10%. Onda smo imali nešto di se gledala naša kondicija i na kraju smo morali ništo pročitat, ali kao sexy, ali kao mi to nismo baš tako učinili. I to je bilo to.
A kako je sve kozmički povezano i vrti se oko Nas na audiciji ni bi samo naš Kazn (inače isto dijaspora, ali druga generacija) nego i naš šef koji je sve snima. Na kraju nan je reka: Je li vin cure znate da će ovo bit na Crvenen Tepihu. A Min smo mu rekli da je sve dobro dok god ne završimo u Golim vijestima.
Onda smo popili kafu u osunčanen gradu, a doma se okripili menestron u suho i crnon bevandon.
Inače, na audiciji nas je dopa broj 26 kojega smo prvo zalipili na majicu, a onda i ponosno na bursu.
3. Maškare
Došla je i subota navečer. Min smo se odmarali na kauču kad nan je doša poziv da se za tri kvarta od ure kreće u Samobor na maškare. To nan je bilo prebrzo, min volimo izać malo kasnije, još smo bili satrani, a morali smo i smislit u što ćemo se omaškarat. Zato smo obećali da ćemo doć s autobusom kad dođemo sebi. Tako smo ležali na kauču i u mislima slagali našu robu u niku smislenu masku. I na kraju nan je sinulo: bit ćemo Eminema tj. ženski Eminem odnosno bijelo smeće. Od cimera smo posudili gaće koje bi Nan i više padale s guzice da nismo ovako bokoviti, ali isto su bile hiphop. Gore smo obukli jednu donju majicu bez rukavi, Cimerovu veliku majicu s kapuljačom, bejzbol kapu naopako i kao vrhunac stili našu pimp ogrlicu od lažnega zlata posutu lažnim draguljima. Za bit pravo bijelo smeće falila nan je prikolica u kojon bi živili, six pack Buda i tetovaža, ali min nismo perfekcionisti pa smo rekli “selavi” i krenuli u snježnu noć.
U Maškaranen šatoru u Samoboru nas je dočekala naša ekipa. Jedna Kleopatra i još tri neodredljive, ali lipe maškare i Maja Šuput koja je najavila feštu do jutra. To nan se ni svidilo i zato smo išli u potragu za rock&roll friendly kafićem. U jedan nismo mogli uć od gužve, drugim ja žari i pali Mladen Grdović, trećim Dražen Zečić. Na kraju smo našli kafić u kojem je bend u živo svira Bijelo Dugme, a na šanku se vrti polugoli striper/plesač. U međuvremenu smo odbacili Eminemu kao alter ego i ostali samo bijelo smeće. A Bijelo Dugme je taman za bijelo smeće. U skladu s našim novim imiđem pili smo pivu, a kad smo bekli sretni smo zaključili da smo ulogu doveli do savršenstva.
I tako smo opet veselo đuskali, slikavali se (s tuđim aparatom, sad smo čvrsto odlučili da istega kupujemo ASAP), gledali druge maškare od kojih su nan se najviše svidile dvi ježice i cila grupa vitezova templara.
I Min smo bili primjećeni. Jedan je pita Kleopatru da koja smo min maškara. Bijelo smeće, objasnila je ona. A on je reka da njemu sličimo na Super Maria. Oduševilo nas je da naša brzinska maska podliježe raznim interpretacijama.
Također smo shvatili da je prva liga nosit tako široke rebatinke jer su udobne i praktične pogotovo radi dubokih žepi i sad razumimo Katie Holmes kad nosi gaće od Toma Cruisa (klik).
Za kraj mutna slika Maje Šuput alias Žene Mačke.
Kao posljedica audicije i maškaranog đuskanja danas smo prilično muskul fibrozni. Nema veze, to su slatke muke.
Stojte dobro,
Vaši
