Goldeneye
28.11.2006., utorak
Idiotsko izvješće s koncerta na Novoj TV
|
Kad mene netko nasekira onda stvarno!!! Gledao sam, ne znam ni sam zašto Dnevnik Nove tv i "famozan" prilog Ane Tenžere o koncertu Bryana Adamsa u Osijeku. Naslov koji se vrtio pod prilogom glasio je koncert dobar, posjeta slaba! A argumentacija je išla za tim da je bilo sve slabo oglašavano i organizirano, te da je na koncert došla samo osječka publika. Katastrofa!!!!!!!!!!!! Pred dvoranom bilo je nekoliko autobusa iz Mađarske, automobili oznaka iz cijele Hrvatske, dijela Bosne, pa i Vojvodine. Kako Adams na svojim koncertima uvijek nekoga izvuče iz publike i taj je detalj pokazao da na koncertu, a ne kako mlada Ana zbori, jer je djevojka slučajno odabrana iz publike bila cura iz Dubrovnika. Već sam rekao u ranijem postu da su na koncertu bili Vanna i njezin Vrdoljak, zatim Žak Houdek i niz hrvatskih zvijezda koje, dear Ana, nisu osječki fanovi. Posjeta slaba? Igla nije mogla pasti u dvoranu, koncert je bio svjetski, u svemu - i ne znam kome treba minimaliziranje i na kraju priloga spominjanje Glavaša, jer o njemu doista nitko nije razmišljao sinoć u Osijeku. Sit sam takvih mojih kolega i kolegica i ponekad me je stid što pripadam istoj profesiji. |
Summer of '69
|
Ludilo!!! Još mi zuji u ušima od sjajnog koncerta koji je sinoć u Osijeku održao Bryan Adamas. Svjetski koncert! Sve je počelo u 20 sati kada je na grandiozan stage izišla skupina Flyer, Nikša Bratoš i Dado Topić. Naježih se od "Da li znaš da te volim" i ostalih nekoliko pjesama Dadinih. Mislim, što će biti tek kad se Bryan pojavi. Kakav gušt! Preznojih se. Bio sam s Goldicom malte ne odmah do pozornice. Ne mogu sad ništa raditi, ne mogu "puvat", malo mi za sriću triba DODATAK: Inače, pažljivom oku neće promaknuti ni Goldijev lik na petoj fotki na Večernjakovoj stranici, u galeriji slika s koncerta |
27.11.2006., ponedjeljak
All 4 love
|
Večeras u Osijeku Bryan Adams! Još ne vjerujem... I naravno da Goldica i ja idemo. Jedva čekam |
24.11.2006., petak
Casino Royal
|
Sinoć sam gledao najnoviji bondovski uradak Casino Royal. Tko je pozvaniji na blogu pisati to od nekoga kome mobitel zvoni u bondovskom ritmu, tko je tata-mata za sve filmove o Jamesu Bondu i tko ponosno nosi nick - Goldeneye. Dobro je i što sam čuo prve kritike o filmu kojeg sam počeo gledati s niz predrasuda. Jasno je da djelo koje je napisano 1953. treba znalački prenijeti na današnje vrijeme Vraćanje bondovske priče na njen početak ne čini mi se dobitnom kombinacijom, a gubitak 007 štiha izgubljen je iznimno hladnim Danielom Craigom, koji nije ni sjena svih šereta koji su počeli još Davidom Nivenom u istoimenom uradku Čak ni glazba nije na nivo, pa će se bezprizorna pjesma "You know my name" u izvedbi Chrisa Cornella brzo zaboraviti. Izostale su i neke zakonitosti filmova o najpoznatijem tajnom agentu. Nema tehnoloških dostignuća, nema zabavnih elemenata, nema znanstvenika Q. Riječ je o solidnom akcijskom filmu koji osim naziva nema puno veze s tradicijom 007. Mlađoj publici može zasmetati i dio surovih egzekucija, kojima film o jamesu Bondu presstaje biti obiteljski. Da, čuo sam i kritike kako su cure, za razliku od ranije ružne. O Bože, kako to itko može prevaliti preko usta. Da nije tako evo kako izgledaju. Eva Green: Caterina Murino: i naše gore list Ivana Miličević: Na kraju, najviše zadovoljstva mogu imati Crnogorci, jer se radnja zbiva u njihovoj zemlji, s tim što su predstavljeni bolje od Monte Carla, moderno, bogato, svjetski. Crna Gora je lijepa, ali što je previše previše je. |
23.11.2006., četvrtak
Oko zlatno
22.11.2006., srijeda
ZA ROĐENDAN
|
Evo, ovo me je jutros čekalo na mailu: Oči Tvoje nikad iz blizine ne vidjeh Niti ruku svoju u Tvoju stavih da te pozdravim A ponekad si mi bliže no itko. Darovao si mi toliko toga.. Podupirao me, ohrabrivao, Brinuo se.. Često nisam morala ni pitati.. Kad sam bila «down» vješto si me nasmijavao, Nalazio riječi da opet se osjetim «up», A kad bijah sretna, Ti.. Ti si tada još sretniji bio zbog mene. Ti beskrajna si nježnost, Tajanstven sjaj što se velikodušno širi Grleći život.. On svoje prste ima u tome, jer On.. On Te poslao.. I danas, na Tvoj rođendan Razmišljam koliko sam sretna što Te znam, Što postojiš.. Koliko sretna sam što imah priliku Imati u životu prijatelja poput Tebe.. Neka se sve želje Tvoje ostvare, A svaki sljedeći rođendan bude bolji od prethodnog.. Neka osmijeh nikad ne iščezne s Tvoga lica I nadam se, iz sveg srca, Da ćeš uvijek biti sretan Kao što sam ja jer Tebe znam.. |
21.11.2006., utorak
Vukovar - druga priča
|
Znao sam da će biti dušobrižnika koji će govoriti kako su se sada svi nakeljili u Vukovar i kako se svi sjete Vukovara samo 18. studenoga. Grad, koji je bio srušen gotovo 90 posto i u kojem su počinjeni tako stravični zločini, nije se mogao preko noći pretvoriti u Eldorado. Sve ovo govorim jer moja je sva rodbina u Vukovaru, otac mi je Vukovarac, a grobovi mojih predaka također su u gradu na dvije rijeke, pa sam često tamo. Iz godine u godinu objekti se obnavljaju, korak po korak otvaraju se i radna mjesta. Ne u onoj mjeri u kojoj bi to bilo poželjno, ali odite u Osijek ili Vinkovce ili Slavonski Brod i vidjet ćete da je situacija ista ili gora, jedino što smo na Vukovar posebno osjetljivi. Vukovar je prekrasan grad i ako dođete danas i za šest mjeseci vidjet ćete velike pozitivne pomake. Drugi su problem ljudi. Ne oni koji prolaze kolonom sjećanja, nego oni koji će radije sjediti na birou za zapošljavanje u Osijeku ili Đakovu, nego ići u Vukovar, gdje ih čeka posao (govorim o VSS). Dobar primjer dao je najbolji hrvatski reper General Woo koji se vratio u grad na Dunavu. Pravi problem su i cijene proizvoda, ali s tim sudionici kolone sjećanja također nemaju veze. Cijene padaju pojavom konkurencije, a tu mora lokalna samouprava proglašavati slobodne zone i omogućavati trgovinama da se otvaraju. Poduzetnička zona Priljevo je prvi takav korak. Dođite, ako niste, u Vukovar, zavoljet ćete ga na prvi pogled! Ipak se kreće! |
18.11.2006., subota
Stoji Grad!
|
Kako je Blog.hr sinoć "zalegao", ponavljam post od jučer: Bio sam danas u Vukovaru. Sve je već napisano o tom gradu. Zato ću donijeti dvije slike. Prva je mimohod ulicama grada do Memorijalnog groblja branitelja iz Domovinskog rata: Sjećate se da sam nedavno donio sliku o križu oko kojeg stoji da je minirano. Dogodila se promjena, pozitivna. Sada se križu pristupa slobodno. Negdje na toj lokaciji sreo sam i dragog blogera Sitkea Evo slike križa: Dakako, kako ne bi bili izgubljeni i prvi komentari, evo ih ovdje zabilježenih: 18.11.2006. u 17:28 • 5 Komentara • Print • # slike govore sve GAJO THE PLJUC • 18.11.2006. u 17:48 i ja sam se vratila. usudim se dodati da je potrebno obići muzej u vukovarskoj bolnici.. doista poseban doživljaj.. i neka uvijek bude ovoliko onih koji se sjećaju.. Blue pearl • 18.11.2006. u 18:02 Nakon toliko godina...uvijek isto sjećanje..Vukowar ledena • 18.11.2006. u 19:33 slike oživljavaju prošlost...Pozdrav sa orkanskih visova Visovi • 18.11.2006. u 19:55 ... Iz krvi i bola niknut ce cvijece, i nikada narod zaboravit nece Vukovar! ... pamtiti i postovati uspomenu da se nikad ne zaboravi. feby • 18.11.2006. u 20:03 |
16.11.2006., četvrtak
Goldijev čvor
|
Već duže vremena ne polemiziram s blogerima u komentarima na mom blogu. Mislim, svak ima pravo na mišljenje i nisam ja taj koji će ispravljati tuđa mišljenja. To bi doista bilo pretenciozno. Shvaćam i da razumijevanje moga pisanja treba vidjeti što sam do sada pisao i kakav je goldeneye blog zapravo. Ono što pišem rezultat je mog kratkog ali vrlo burnog života, malog mora pročitanih knjiga i evo 19-te godine školovanja. Sve to, dakako, ne mora značiti da sam u pravu, jer biti u pravu također jer kategorija o kojoj možemo dugo raspravljati. Kada sam rekao - težiti savršenstvu - mislio sam na svetost. I sveci koje danas imamo bili su ljudi s toliko mana i pogrešaka u životu, da bi neke njihove postupke tada današnji mediji stavljali na naslovnice s podnaslovom - skandalozno! Svejedno, ono kako su djelovali na ljude u svom okružju, ono što su nam ostavili, razlikovalo ih je od ostatka svijeta. I upravo po tom odnosu, rekao bih, ljubavi prema drugima, odnosa prema drugima, po tome su sveti. Tome možemo svi težiti. Zar je teško davati ljubav drugima i to ne samo onima od kojih nešto očekujemo ili svakome, baš svakome dati pažnju, pružiti ruku, prignuti uho, ponuditi rame, oprostiti. Za mene je to savršenstvo. Za nekoga je to vanjska ljepota, novac, ugled, učenost. No, mislim i vjerujem da se to na kraju ne broji... |
12.11.2006., nedjelja
Bogatstvo, učenost, slava
|
Nemoguće je biti posve dobar. Nemoguće je u današnjem svijetu biti uzor u ponašanju jer nitko nije savršen. To često čujem od ljudi koji me okružuju, pa i ovdje na blogu. I doista koliko god se mi trudili ne možemo nikada postići savršenstvo, jer sami i ne možemo procjenjivati svoje postupke. Također, od sredine do sredine neka uzorna ponašanja se drukčije shvaćaju. Ono što je najvažnije, trebamo težiti da budemo savršeni, ali ne po vanjskom izgledu i količini novca ili nekretnina koje posjedujemo, nego da postignemo da se naše srce, kroz naše postupke što više približi onome što nazivamo svetim. Jer svi ne mogu postići bogatstvo. Nije svatko u prilici dostići učenost i slavu. No, na svakom kutku ove male planete ljudi imaju srce, koje darivanjem mogu učiniti svetim. |
08.11.2006., srijeda
Komunikacija
|
Umijeće komuniciranja dopušta nam da se u svakom društvu i svakoj prilici znamo nositi. Komunikacija uvijek treba biti dvosmjerna i kao što gorljivo iskazujemo naše stavove, jednakim žarom trebamo slušati sugovornika gledajući ga u oči. Još je nešto važno u samom načinu ophođenja. Naime, ljudi znaju govoriti nešto što ne stoji, ili neke riječi potpuno krivo upotrebljavati. Dobro je u tim zgodama ne reagirati odmah i ukazivati na pogrešku, nego pustiti sugovorniku da dovrši rečenicu i onda naći model kako u našem iskazu ispraviti ono što je pogrešno, a niti jednog trenutka reći da je sugovornik pogriješio. Ponekad i naše ideje ne padnu kod drugih na plodno tlo, ali će vješt govornik znati naći put da se sugovornik složi s našim stavom. U nekim analizama ljudskoga ponašanja kaže se da ljudi jako vole kad ih se imenom oslovljava, te da je iskazivanje priznanja i za najmanju sitnicu nešto čime ste sugovorniku donijeli smiješak na lice. Netko će reći da se tu vozimo po rubu laskanja, ali isto tako zašto nitko ne kaže da se vozimo po rubu zloće ako ćemo i za najmanju sitnicu ispravljati onoga s kim pričamo i reagirati samo na negativnosti. Reagiranja na negativnosti dovele su do toga da su i mediji puni negativnih vijesti. Da danas uzmete novine i komad papira i da povučete crtu po pola na koju ćete s jedne strane pisati pozitivne članke (naslove), a s druge negativne, vijdeli bi da sam u pravu. Da reagiramo samo na negativnosti, da nam je to kao urođeno govore i neke analize iz ponašanja male djece. Često znaju biti zločesta samo zato što ih roditelji ili okolina drukčije ne primjećuju ili ne reagiraju. Zato slušajmo ljude, na lijep način ispravimo ono što ne valja, iskažimo poštovanje tako što ćemo barem ime zapamtiti nekome kod upoznavanja, te pohvalimo svaku sitnicu. |
06.11.2006., ponedjeljak
Dobro i zlo
|
Za nedavne rekonstrukcije moje kupaonice na kraju radova na red je došlo krečenje plafona. Majstor napravi bijelu boju, ali onda uzme ampulicu s crnom i usipa jedan dio. Pitam zašto, a on veli - u svakoj bijeloj ima malo crne za toniranje kao što i svaka crna nije posve crna, nego usipam malo bijele. Hmm Zbunjola totalna! Moja iskustva s ljudima govore slične priče kao i ova soboslikarska. Nijedan čovjek kojeg mogu okarakterizirati kao dobroga, nije posve dobar. Ima situacija u kojima se ponaša loše. Poznajem i puno ljudi za koje se može reći da su zli, a opet vidio sam ih u situacijama u kojima su postupili kao sveci, savršeno, dobro. Nitko nije posve dobar i posve loš. Zato smo ljudi i zato nikoga ne trebamo osuđivati jer u svakome od nas krije se i jedno i drugo. |
03.11.2006., petak
Vukovar, jedna scena
|
I polaganje cvijeća i paljenje svijeća ovdje može biti kobno, budući je uz križ i oznaka minirano. |
01.11.2006., srijeda
Osijek, nepokoreni grad!
|
Osijek, nepokoreni grad! Taj natpis nalazi se na jednom dugačkom zidu u mom gradu. Nastao je za vrijeme agresije na Hrvatsku i moj grad. Svakodnevne granate, brojanje mrtvih i ranjenih. Ideš ujutro na posao a granata padne na tramvaj prije tebe i pobije nekoliko ljudi. Vraćaš se s posla, leži žena mrtva pred tvojim vratima. Moja je zgrada dobila 13 direktnih granata. Gelere i rupe od granata s okolnih objekata nisam ni brojao. Goldica je nakon jedne detonacije izgubila mlijeko, a Goldić je u noći u kojoj se rodio morao prvo u podrum. Moj stric je kao liječnik završio u logoru u Srbiji, nakon pada Vukovara gdje je danonoćno spašavao živote ne pitajući za naciju. Moj stari i ja nosili smo odoru hrvatskog vojnika. Nakon oslobođenja hrvatskog teritorija prožimao nas je ponos. A danas, nema više zapovjednika iz Domovinskog rata da nije optužen za ratne zločine. I to je posve legitimno ukoliko postoji njihova odgovornost, ali se moglo voditi računa o osjećajima ovih ljudi. Za preko tisuću poginulih Osječana još nitko nije odgovarao. Na TV barataju nekim brojkama o optuženima, ali to su uglavnom optužbe u odsutnosti ili nekih marginalnih likova, a znaju se imena zlikovaca. Mnogi su se i snimali u počinjenju zločina. Najveći je štos što neki od njih danas slobodno hodaju istom ovom zemljom koju su našom krvlju topili. To je ono što boli i zbog čega je zapaljeno mnogo svijeća pred zidom na kojem piše - Osijek, nepokoreni grad! Ljudi koji su dane i noći provodili u podrumima s krunicom u ruci i danas i svake večeri ponovno mole krunicu za povratak digniteta Domovinskog rata, za neaboliranje srpskih ratnih zločinaca i istovremeno zatvaranje hrvatskih generala. Nisam desničar, nisam čak ni Hrvat, Poljak sam, ali rođen u Hrvatskoj i imam neki osjećaj da se u ovoj zemlji događaju stvari zbog kojih ću i ja sutra zapaliti svijeću pred zidom, koji, nadam se, neće postati zidom plača. |