Znao sam da će biti dušobrižnika koji će govoriti kako su se sada svi nakeljili u Vukovar i kako se svi sjete Vukovara samo 18. studenoga. Grad, koji je bio srušen gotovo 90 posto i u kojem su počinjeni tako stravični zločini, nije se mogao preko noći pretvoriti u Eldorado. Sve ovo govorim jer moja je sva rodbina u Vukovaru, otac mi je Vukovarac, a grobovi mojih predaka također su u gradu na dvije rijeke, pa sam često tamo. Iz godine u godinu objekti se obnavljaju, korak po korak otvaraju se i radna mjesta. Ne u onoj mjeri u kojoj bi to bilo poželjno, ali odite u Osijek ili Vinkovce ili Slavonski Brod i vidjet ćete da je situacija ista ili gora, jedino što smo na Vukovar posebno osjetljivi. Vukovar je prekrasan grad i ako dođete danas i za šest mjeseci vidjet ćete velike pozitivne pomake. Drugi su problem ljudi. Ne oni koji prolaze kolonom sjećanja, nego oni koji će radije sjediti na birou za zapošljavanje u Osijeku ili Đakovu, nego ići u Vukovar, gdje ih čeka posao (govorim o VSS). Dobar primjer dao je najbolji hrvatski reper General Woo koji se vratio u grad na Dunavu.
Pravi problem su i cijene proizvoda, ali s tim sudionici kolone sjećanja također nemaju veze. Cijene padaju pojavom konkurencije, a tu mora lokalna samouprava proglašavati slobodne zone i omogućavati trgovinama da se otvaraju. Poduzetnička zona Priljevo je prvi takav korak. Dođite, ako niste, u Vukovar, zavoljet ćete ga na prvi pogled!
Ipak se kreće!
Post je objavljen 21.11.2006. u 08:01 sati.