Već duže vremena ne polemiziram s blogerima u komentarima na mom blogu. Mislim, svak ima pravo na mišljenje i nisam ja taj koji će ispravljati tuđa mišljenja. To bi doista bilo pretenciozno. Shvaćam i da razumijevanje moga pisanja treba vidjeti što sam do sada pisao i kakav je goldeneye blog zapravo. Ono što pišem rezultat je mog kratkog ali vrlo burnog života, malog mora pročitanih knjiga i evo 19-te godine školovanja. Sve to, dakako, ne mora značiti da sam u pravu, jer biti u pravu također jer kategorija o kojoj možemo dugo raspravljati. Kada sam rekao - težiti savršenstvu - mislio sam na svetost. I sveci koje danas imamo bili su ljudi s toliko mana i pogrešaka u životu, da bi neke njihove postupke tada današnji mediji stavljali na naslovnice s podnaslovom - skandalozno! Svejedno, ono kako su djelovali na ljude u svom okružju, ono što su nam ostavili, razlikovalo ih je od ostatka svijeta. I upravo po tom odnosu, rekao bih, ljubavi prema drugima, odnosa prema drugima, po tome su sveti. Tome možemo svi težiti. Zar je teško davati ljubav drugima i to ne samo onima od kojih nešto očekujemo ili svakome, baš svakome dati pažnju, pružiti ruku, prignuti uho, ponuditi rame, oprostiti. Za mene je to savršenstvo. Za nekoga je to vanjska ljepota, novac, ugled, učenost. No, mislim i vjerujem da se to na kraju ne broji...
|
