Goldeneye
31.12.2006., nedjelja
Sretnoooooooooooo
 Svima sretna Nova Godina!!! Budite zdravi, lijepi i debeli!   |
29.12.2006., petak
Hvala za vid!
|
Nisam se jednom susreo s omalovažavanjem od strane ljudi koji su skeptični prema ljudima koje možemo nazvati obraćenici ili ljudima koji su jedno vrijeme odbacivali Boga, da bi se poslije vratili kao izgubljeni sinovi. Jedan moj školski poznanik mi je rekao – «oho, sada i CK SKJ ide u crkvu?! Ja idem od kada sam se rodio, a sad kad vidim tko sve ide, ne pada mi napamet da više dođem na misu!» Eto, to je dobrodošlica, samo jedan primjer radosti koju kao kršćani iskazujemo kada se ljudi obrate ili počnu ići u crkvu, umjesto da radosno zagrlimo svakoga tko je pronašao sebe i vratio se… Imamo oči od rođenja. Vidimo. Ako nemamo zdravstvenih poteškoća i ne primjećujemo kolika je to blagodat. Jesmo li kada zahvalili za svoj vid? Jesmo li svakome koga smo susreli govorili kako je prekrasno što možemo vidjeti, čuti? Zar je to ludost? Možda i je, za nas normalne. Volim priču okrenuti naglavačke pa reći, što bi učinili da ste cijeli život slijepi i onda vam u vašim srednjim godinama, liječnici nekom bravuroznom operacijom vrate vid?! Zar ne biste svima govorili kako sada vidite? Zar se ne bi divili jutarnjem suncu, proljetnom cvijeću, svakom leptiru, ptici? Zamislite, prvi puta biste možda vidjeli majku i oca, vlastito dijete možda. Zar to ne bi bilo vrijedno suza radosnica? Ja vidim! Zašto bi tom čovjeku to bilo važno? On je bio slijep i sada vidi i više cijeni sve oko sebe, nego većina koji su srasli sa svojom okolinom i uzimaju sve zdravo za gotovo. Danas je prekrasan dan… |
24.12.2006., nedjelja
Za Božić plakati
|
Biti svjestan Božje ljubavi, a ne poludjeti, a ne trčati uokolo kao navijen od sreće. Koliko još dokaza Božje ljubavi tražim u životu? Mogu ići u crkvu svaki dan, redovito moliti, ali da ljudi vide u meni kako nosim svjetlo Kristovo na dlanu, da sam tabernakul Njegova tijela, nije moguće ako nisam svjestan ljubavi Božje. Po toj ljubavi mogu voljeti sve ljude, mogu svakome oprostiti, mogu naći mir u trenucima kada bi svatko drugi vrištao na sav glas. Dar s Neba i učovječenje Boga u Božiću, svima nama nosi očovječenje spoznajom Njegove neizmjerne ljubavi. Kad budemo ovih dana pružali ruku u znak čestitanja, u dlan stavimo srce, nama odozgor darovano. Počeo sam s Kristovom ljubavi, a okončat ću Marijinom porukom izrečenom u Međugorju: „Kad biste znali koliko vas volim, plakali bi od radosti“. |
22.12.2006., petak
Sretan Božić
|
Dobili smo najveći dar, On nam se darovao. Zagledajmo se u sebe i nađimo Ga, tada ćemo i mi u ove dane moći darivati, u prvom redu sebe. Onda će i pokloni koje dajemo biti kako ljudi vole reći - od srca. Od srca svima želim sve najbolje, toplinu obiteljskog ozračja, Njegovu blizinu u srcu i da, upalite svjetlo! |
21.12.2006., četvrtak
Kad upišeš Goldeneye
|
|
Partizanske priče dida Vidurine
|
Prije točno godinu dana objavio sam ovaj tekst: Išao sam iz škole, bilo je to prije skoro 20 godina. Iz hotelskog kafića u središtu grada izišao je moj susjed. Dođi Goldy, da te počastim, meni je danas Božić! Zbunjen i posramljen, nisam se ni snašao, nego prihvatio ponudu. Popio sam kuhano vino s klinčićima, iako još nisam bio punoljetan i u svoj zbunjenosti ne sjećam se da sam čovjeku pružio ruku i čestitao. Došao sam doma. Moji su radili, a kada su došli razmišljali su kako ćemo proslaviti Novu godinu i gdje ćemo, za par dana, kupiti bor. Godinama sam promatrao djecu kako u školu na uskrsni ponedjeljak donose obojana jaja. Moji su se doma "sredili" samo za prvi maj i dan republike (namjerno malim slovima). Kada su me prijatelji za "svoje" blagdana zvali doma, moji su govorili - "nećeš se s njima družiti, oni su zatucani, vjeruju u Boga". I dok ovo pišem ne mogu vjerovati da se sve to baš tako događalo. Znao sam o svim partizanskim ofanzivama, a posebno se doma čuvala ploča s govorima druga Tita. Djedov brat oslobodio je pola Bosne, a kasnije se istaknuo u lovu na Dražu Mihajlovića. Uvijek smo za Novu slušali partizanske priče. Kad ste tako odgajani, onda imate jedan input. Sada i sami vidite na kojem sam putu, ali tek od proglašenja osobne samostalnosti. Kršćanski rečeno, klasičan sam obraćenik i ne žalim što sam onako proveo djetinjstvo i mladost. Najbolje cijeniš svjetlo ako si bio u tami. I gotovo da ga ne možeš razaznati, ako nisi bio dio dark side priče. Sada jedem Kruh, onaj koji upotpunjava svaku moju prazninu i ima ga toliko u meni da ga dijelim s vama, ovdje na blogu. |
19.12.2006., utorak
Kakav je ovo grad?!
|
Osim što se po središtu Osijeka ubijaju, što lete auti, kao u Chicagu, ovaj grad bi mogao ući u još neslavnih priča i biti na najboljem putu da promijeni ime u Sodoma ili Gomora. Naime, u jednom trgovačkom centru srušilo se sedmogodišnje dijete i nažalost, umrlo. U pokušaju da dijete spasi bio je jedan kupac, koji je uz to i doktor. Dječaku, nažalost nije bilo pomoći i još me drži tuga zbog tog događaja. Međutim, u sjeni te priče, priča je o našim sugrađanima koji su ukrali liječnikovu kupljenu robu i sve što je imao na kolicima (navodno i osobne dokumente). Kako netko može uopće krasti, to je jedno pitanje, a drugo, videći da čovjek pruža pomoć umirućem djetetu?! Već me to nekoliko dana muči. Kakvi smo mi to ljudi, kakvo je ovo vrijeme, kakav je ovo grad? |
16.12.2006., subota
Glava šampiona
|
Kao košarkaški stručnjak (hvalite me usta moja) povezat ću jednu sportsku temu s temama o kojima inače pišem. Los Angeles Lakersi bili su na gostovanju na jednoj vrlo značajnoj utakmici (neću o detaljima, jer oni nemaju veze s poantom). Bila je to nemoguća misija za momčad trofejnog trenera Phila Jacksona. Utakmica se nije odvijala dobro za Lakerse do zadnjih pet minuta kada se dogodio neviđeni preokret i pobjeda u posljednjim trenucima susreta. Igrači iz Los Angelesa nisu obraćali pažnju na bučno gledateljstvo, grubu igru domaćina kao i domaćinsko suđenje. Novinare je nakon utakmice zanimalo kako je došlo do preokreta i kako to da su gosti u posljednjih pet minuta igrali kao u transu. Phil je odgovorio da je ključ pobjede bio u pripremi za utakmicu. Znao je da igrači strahuju od te utakmice, pa im je u svlačionici rekao sljedeće: "želim da svi zatvorite oči i da u glavi odvrtite posljednjih pet minuta utakmice. Neka to bude sjajnih pet minuta, nakon kojih ćete uzdignutih ruku napustiti ovu dvoranu radosni i opijeni trijumfom". Ono što su si stvorili u glavi realizirali su na parketu. Ništa se u životu ne može dogoditi dobro, a da si to nismo ranije kao sliku predočili. Uvijek imamo izbor stvoriti sliku o boljem životu, nego o tome kako nam je teško. Trebamo imati snove. Snove pune ljubavi, sreće. |
14.12.2006., četvrtak
Mir
|
Nikad lakše kroz osjećaj gubitka kao sinoć nisam prolazio. Teško je bilo disati. Pomirio sam se već – to je to! Bio sam spreman i savršeno miran. Sada kada mislim na taj mir, neopisiv je. Predao sam se u Ruke. I onda, kao treptaj odnešena svaka bol. I novi mir… |
12.12.2006., utorak
Tata
|
Svi znamo kako izgledaju veliki robni centri, a vi si za ovu priču zamislite predbožićnu ili prednovogodišnju gužvu (a i ne morate zamišljati, kad nam je pred nosom). U gužvi se dijete ocu otrgne iz ruke. Dovoljno je napraviti nekoliko koraka da to maleno stvorenje više ne vidi svoga tatu. Otac viče, zove ga, okreće se na sve strane i toliko je već zabrinut da bi sve dao da pronađe svoje dijete. A maleno se, zadivljeno blještavilom trgovina, sve više udaljavalo od oca. Od buke oca nije moglo čuti. U jednom trenutku maleno se sjeti da bez oca ne može, da mu nedostaje njegova ruka. Ode na jednu čistinu, gdje nema buke, blještavila izloga, gdje će ostati samo, to malo dijete. Tada je moglo čuti glas svoga oca. Opet su bili zajedno. "Tata, čuvaj me! Neću više nikada pustiti tvoju ruku!" |
10.12.2006., nedjelja
Raj
|
Jedna dama iz visokog društva, koja je na ovom svijetu bila u središtu pažnje, napustila je ovaj svijet. Sveti je Petar dočeka, a ona mu na rajskim vratima kaže - gdje ću ja biti, pokažite mi?! Sv. Petar kaže - pođite za mnom. Joj koliko ćemo hodati, pa što vi zamišljate, ja sam očekivala da je sve spremno za mene. Još samo malo, strpite se - veli sv. Petar. kad su došli do jedne uzvisine ugledaju prekrasnu, veliku vilu, optočenu zlatom i dijamantima. Oko kuće jezero i predivan vrt. Kaže dama - a evo moje kuće. Ne, nije to vaša kuća, to je kuća vaše sluškinje, odgovara Petar. Oho, ako je njena kuća tako prekrasna, kakva je tek moja, pomisli dama. Još malo su hodali sve dok nisu došli do jedne močvare i jednog drveta na koje je bila naslonjena jedna daska. Ovo je vaše, kaže Petar. Hiii, pa to je skandal, pa to je samo jedna daska u močvari, zar ću tu provesti vječnost?! Znate, odgovori sv. Petar, mi ovdje damo sve od sebe da izgradimo vječni dom od onog materijala koji nam za života ljudi šalju. Od onog što ste poslali, ovo je najbolje, završi sv. Petar. |
06.12.2006., srijeda
Zaljubljenost
|
Nema čovjeka koji nije bio zaljubljen! Kakva je zaljubljenost i kakva je razlika između ljubavi i zaljubljenosti?! U zaljubljenosti ne vidimo loše strane, a svaku i najmanju sitnicu onoga u koga smo zaljubljeni glorificiramo. Gdje je tu ljubav? Ljubav počinje onda kad spoznaš i loše strane drage ti osobe, kada zaljubljenost prestane. Polazeći od toga da nitko nije savršen, što će vam zaljubljena osoba negirati, dolazimo do toga da smo nakon emocije koja je uključena u zaljubljenost, došli do spoznaje, dakle, uključili i razum. Tako emociju i spoznaju povezuje duhovna razina, pa se često govori i o srodnim dušama, te ljubav možemo iskazati kao sveobuhvatnost svih naših osjećaja i uključivanja cijelog našeg bića u tu najdivniju emociju. Promišljajući tako mislim, mogao bi biti zaljubljen u sve ljude, svaki grad, rijeku, šumu, domovinu, bilo što. U svemu gledati samo dobre strane i to uzdizati. Svima bi nam bilo ljepše da takvu emociju imamo prema svemu. Voljeti, pak, mogu samo one koje poznajem, koje imam sveobuhvatno u koje su uključene sve moje emocije, sva moja djela, sva moja prošlost, sadašnjost i budućnost. Voljeti mogu ponajprije davanjem i što više dajem ljubav se mnogostruko umnaža. Ako ljubav nije iskrena, kao ni davanje onda i nema ništa zauzvrat. |
04.12.2006., ponedjeljak
Dobro jutro!
|
Istrči mali psić iz svoje kućice i utrči u obližnju dvoranu s puno ogledala. kad je ugledao s druge strane ogledala drugog psa, zalaje. Zalaje mu i ovaj s druge strane. Psić reži pa opet laje, ustukne i ode do drugog ogledala, vidi ga opet, pa zalaje i kako je god kružio tom, ogledalima ispunjenom, dvoranom lajao je neprekidno a na svaki lavež psić s druge strane ogledala bi mu uzvratio lavežom. Jadničak se toliko iscrpio lajući i jurcajući od ogledala do ogledala da je uginuo. Da je psić mirno ušao u dvoranu s ogledalima, mahnuo repićem i onaj psić s druge strane bi mu zadovoljno odmahnuo. Psić bi bio sretan. Možda bi i prišao ogledalu, namjestio se udobno uz svog novog prijatelja ili jednostavno izišao iz dvorane zadovoljan, jer tu ga svi vole, svi mu mašu repićem. Jeste li vi jutros mahnuli repićem ili ste odmah počeli lajati? |
01.12.2006., petak
Kruh i mlijeko
|
Od kada je na snazi ona zakonska uredba po kojoj dobijete 50 lipa po boci koju vratite u trgovinu, još nijednom to nisam učinio. Skupim boce pa dam poznatima koji skupljaju te boce i za njih uredno dobiju nekakve novce. Onda jedno vrijeme nisu dolazili, pa sam boce odnosio u podrum svoje zgrade. Jučer smo ženi koja nam čisti stubište zgrade dali te boce. Počela je plakati. Mislim, možda sam je uvrijedio tim činom. Ona uzme boce i ubrzo se vrati i pozvoni mi na vrata. "Vidite ovu vrećicu? Tu su mi kruh i mlijeko za moje doma. Hvala vam na bocama!" Opet brizne u plač... Joj  |