Goldeneye
31.01.2007., srijeda
Za novu kategoriju na blogu
|
Ovo je nešto za uredništvo, ali i za sve one koji pišu teme slične ovima na mom blogu. Naime, kad složite post onda vam lijepo stoji "Odaberi kategoriju". Međutim, kategorije o kojoj često pišem nema, a sve je više blogera, rekao bih, na tisuće koji pišu o nekakvih religijskim temama. Od različitih kršćanskih, do muslimanske, židovske, hinduizma i mnogih drugih. Svrstavanjem u kategoriju Religija, svi oni koji to ne žele čitati lako bi zaobišli, a svi oni koji takve sadržaje traže na blogu lakše bi pronašli ono što žele. Da se ne bi remetio složeni redoslijed kategorija mogle bi zajedno stajati primjerice "Televizija i Film" ili "Karijera i Novac". Eto, u komentarima molim podršku ili protivljenje, za i protiv. |
30.01.2007., utorak
Rastanci
|
Sjećate li se zadnjeg dana osnovne škole? Rastaje se ekipa. Svak ide na svoju stranu. Kud koji mili moji. Većina sa suzom u oku već kao da pati za svojim društvom. Onda se u srednjoj školi nađe nova ekipa i rastanak je još teži, jer smo svjesniji značaja tako stvorenog prijateljstva. Za muške onda vojska, a na ovim našim prostorima i rat. Rastanci su bolni i kao da nam svaki odnosi dio nas, dio srca, onog "najkvalitetnijeg" dijela. Najteže je kad se rastane dvoje ljudi koji su se zaklinjali u ljubav. Tu su rane posebno jake. Da ne govorim kako je teško kada dođe kraj braku u kojem ima i djece. Najteži su oni rastanci u kojima sahranjujemo naše bližnje. To je nenadoknadivo. Uvijek nam ostaje osjećaj da smo još nešto mogli učiniti za tu osobu, dati joj više ljubavi, reći joj da je volimo. Život se sastoji od neprestanih rastanaka, a najčešće oni dođu neočekivano. Zato ljubite sve oko sebe, tako će manje boljeti i priča o rastanku možda neće biti konačna jer ljubav nikada ne umire. Dajmo je! |
29.01.2007., ponedjeljak
Slušni aparat
|
Najveća radost svake obitelji jesu djeca. Ona mijenjaju naš život iz temelja i posve im se posvećujemo. Živimo praktički njihov život i bdijemo nad njima od prvih pelena do adolescencije. Danas uspjeti u životu znači kada se dobro udate ili oženite, završite fakultet i dobijete dobar posao u Zagrebu ili izvan Hrvatske. To je želja svakog roditelja, da mu djeca uspiju u životu. Nakon svega pruženog znamo ostati sami, čak i fizički, jer već budemo u godinama kada bolesti pritišću. Srce se tada kida za bračnim drugom koji je napustio ovaj svijet, a prostorije doma su prazne, iako su naizgled nedavno tu trčakala naša, sada odrasla djeca. Samoća razdire. Nitko te ne želi saslušati. I ako pričaš s nekim, taj gleda kroz tebe i samo čeka da uzmeš dah, kako bi sada on bio na redu za svoju priču. Jutra su teška. Buđenja u tišini. Kuhaš ručak za jednoga. Sjediš, i jedeš. Sam si... Postoji i samoća onih ljudi koji žive u obiteljima imaju prema vani sređen život. Takva samoća je samoća duše, koja traži odgovore. Neki sam dan bio u jednom društvu gdje se jedna gospođa žalila kako kad joj dođe kukati, nema se kome izjadati, jer tko bi nju slušao. Vidio sam s koliko je to tuge rekla. Ako joj i na trenutak slušanjem mogu pomoći onda sam napravio dobro djelo. I nek' sam zbog ovog na kvadrat patetičan briga me |
28.01.2007., nedjelja
Nesigurnost
|
Želimo li punu kontrolu nad našim životom? Svatko bi htio znati što ga očekuje u budućnosti. Nikome ne odgovaraju "neočekivane" situacije koje nam se kroz život događaju, jer nismo baš tako planirali. Ako smo u jednom danu planirali biti s voljenom osobom i onda nam poslodavac kaže da baš u to vrijeme moramo nešto odraditi. Dva su odgovora, ili ćemo prihvatiti posao i onda biti nesretni što nismo s voljenom osobom, ili ćemo posao odbiti po cijenu otkaza, ali ćemo i tom prilikom biti nesretni. Kada bolje analiziramo, svakoga dana se dogodi nešto što nismo planirali. To može biti i telefonski poziv neugodna čovjeka, kojemu sve lijepe riječi svijeta nisu pomogle da se ne istrese na nas. Opet smo nesretni. Zašto tražimo sigurnost, zašto baš sve mora biti upisano u našim planovima? Tražeći sigurnost ja sam pronašao sreću u nesigurnosti. Svoje sam brige prepustio u sigurnije Ruke. |
24.01.2007., srijeda
|
|
20.01.2007., subota
|
Vraćam se nakon reklama... |
365
|
Pogled u nazad zna biti zanimljiv. Suhoparna statistika najčešće ništa ne otkriva. Znakovit je broj dana bez postova. Datum i vrijeme prvog posta: 02.08.2004. (12:00) Ukupno postova: 609 Prosjek postova po tjednu: 4.8 Prosjek postova po mjesecu: 21 Mjesec s najviše objavljenih postova: svibanj, 2006. (30 postova) Mjesec s najmanje objavljenih postova: siječanj, 2005. (7 postova) Broj dana bez postova: 365 U prosjeku pišete kratke postove (manje od 250 riječi po postu). Komentari Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu: 12761 Prosjek komentara po postu: 21 Ostale statistike Datum i vrijeme kreiranja bloga: 30.07.2004. (08:13) Vaš blog postoji 29 mjesec(i) i 21 dan(a). Vaš blog se nalazi na 'Almost' Cool listi. |
19.01.2007., petak
Lost
|
Mnogi su ljudi nesretni, mnogi među sobom ne pričaju, mnoga djeca nemaju skladnu obitelj, mnogi se ratovi vode, mnogi se strahovi rode, a sve, najčešće, samo zbog jednoga – nedostatka komunikacije. Svi želimo biti u pravu u nekoj diskusiji, a većina i kad vidi da eventualno nije u pravu, zbog nekog lažnog ponosa i dalje tjera po svome. Pametni su ljudi davno izgovorili da papir svašta trpi (sada su to mailovi, blogovi i slično). Netko napiše jedan tekst a ako ga je 20 ljudi čitalo gotovo je isto toliko shvaćanja istog. Onda se događa stvaranje zaključaka na osnovu pročitanog, možda se više i ne vraćamo tim ljudima (blog, mail,icq i slično) i možda nisu ni započela maybe prijateljstva. Ma što pričati kad i sa najvoljenijima dolazi do greške u komunikacijama. Najgore je, zapravo, komunicirati slovima i telefonom, a najbolje (nisam otkrio toplu vodu) kad čovjeka gledaš u oči. Jedna mi je gospođa, koja mi po godinama može biti majka, neki dan plakala i jadala se kako ima problema sa sinom, a sve zbog, primjećujem, greške u komunikaciji i glupim principima. Ona pati već dvije godine, a on se u međuvremenu oženio i dobio dijete. Kroz razgovor sam joj rekao – zar išta može biti veće od vaše ljubavi prema sinu? Kakav je to problem koji je veći od vaše ljubavi i trebate li preispitati ljubav prema djetetu, ići tako daleko? Jeste sada sretni što ste vi „u pravu“, a nemate sina ili bi bili sretniji da ste progutali „ponos“ i sada čuvali unuka?! Ona me sablažnjivo pogledala i izjurila van zalupivši vrata. Pomislih, eto kako ja balavac uopće imam prava išta reći ženi koja je duplo starija od mene. Kasnije je došla i rekla – čula sam se sa sinom! Doći će kod mene u nedjelju sa bebom i ženom!“ Na licu joj se vidjela promjena, na bolje. Dobila je boju i uzela godišnji da to bude najljepši mogući doček „izgubljenog sina“. Samo, tko je tu bio izgubljen... |
17.01.2007., srijeda
Kad te ljubav nosi
|
Postoje ljudi koji vas svojim postupcima zaduže za cijeli život. Drago mi je što neka prijateljstva možemo često stavljati na kušnju. Iz toga vidjeti kakvi smo mi u odnosu prema drugima. Poučiti se kakvi trebamo biti i maknuti sve one pogreške koje činimo u komunikaciji. Toliko sam bio radostan jučer da mi je i moja šefovica )koja me vidi jednom godišnje - što ti je život, ha), rekla kako sam joj se baš proljepšao i da nekako zračim. A ona ima lasersko očitanje u očima i ne možeš joj ništa sakriti. A u čemu je zapravo stvar. Poznati karizmatik Tomislav Ivančić rekao je da su čovjeku dvije stvari bitne - da je voljen i da ga netko treba. Kada ste cijeli dan obasipani prijateljskom i obiteljskom ljubavi i kada vidite da ste od koristi, kako ne biti radostan. Nabacao sam sve ovo, ali već ćete vi pohvatati konce. |
15.01.2007., ponedjeljak
|
Ljubav |
12.01.2007., petak
Mali majmuni trče za vama
|
Jedan mi je prijatelj rekao da postoji jedno afričko pleme u kojem se smrtna kazna sastoji u izgonu iz plemena. Da vas protjeraju iz New Yorka, ili iz mjesta u kojem već živite, ne biste umrli. Kako to da Afrički domorodac umre? Zato jer ima osobine koje spadaju u običnu ljudsku glupost. Misli da neće moći živjeti ako nikome ne pripada. Većina ljudi se razlikuju od njega, ili? Uvjeren je da nekome mora pripadati. Ali ne morate nikome pripadati, ni jednoj stvari ili skupini. Ne morate čak biti ni zaljubljeni. Tko vam je rekao da morate biti? Ono što vam je potrebno je da budete slobodni. Ono što vam je potrebno je da volite. To je to; to je vaša narav. Ali vi mi govorite da biste htjeli biti poželjni. Želite da vam se plješće, želite biti privlačni, da svi oni mali majmuni trče za vama. Tratite svoj život. Probudite se! Ne treba vam to. Možete biti blaženo sretni i bez toga. Vaše društvo neće biti sretno kad to čuje jer će se počet plašiti vaših otvorenih očiju i shvaćanja. Kako kontrolirati takvu osobu? Takva osoba vas ne treba; ne pogađa je vaša kritika: baš ga briga što mislite ili govorite o njoj. Presjekla je sve te veze, i više nije marioneta. To je grozno. “Moramo ga se, dakle, riješiti. Govori istinu, postao je neustrašiv, nije više čovjek.” Čovjek! Gle! Napokon čovjek! Riješio se svojega sužanjstva, pobjegao je iz zatvora. A.de Mello - Svjesnost |
10.01.2007., srijeda
Katastrofa
|
Ništa ja ne kužim kakva je to blog igrarija i čemu služi, jer se ionako nitko neće razotkrivati, ali evo tih nekih pet stvari, koje neki niste znali o meni: 1. Dva tumora - evo me živa  2. Bio najbolji strijelac školskog prvenstva u nogometu. U jednoj momčadi bio je i Davor Šuker, pa mislim, da  3. Najčešće izgovorena riječ ili znak raspoznavanja - katastrofa  4. Znam šetati po 15 km u komadu  5. Preživio tešku prometnu i to bez bilo kakve ozljede, iako je auto bio posve zgužvan. Neće grom u koprive  Šta sad, neke web sheme koje su imale ili imaju utjecaj kod mene - 1. blog.hr je zakon 2. dhmz za temperaturu 3. google mail 4. icq 5. odigo Ne znam koga treba napisati za daljnju štafetu, pa ću ovako bez linka (ako tako ide): 1. leni1 2. divljakuša 3. koki 4. kljun 5. almost poznata |
09.01.2007., utorak
Quo vadis?!
|
Roditelji retardiranoj djevojčici davali pojačane doze estrogena kako bi ubrzali razvoj kostiju i maternice dok je još djevojčica i zadržali ju malenu. Djevojčica je mentalno na nivou šestomjesečne bebe i ne može hodati, a nakon što je proces rasta zaustavljen, izvađena joj je maternica i žlijezde iz grudi. Djevojčica će ostati tako malena, kako bi roditelji lakše vodili brigu o njoj. I ovo nije šala, ovo je istinita priča iz SAD-a. Da bi roditelji lakše vodili brigu?! Gledam dalje novi zakon kod nas po kojem će osobe koje napuste svoje životinje ili ih, točnije, otpuste, trebaju platiti kaznu od 30 tisuća kuna! Dobro, a što je s onim roditeljima koji napuste svoju djecu? Tako vam, barem zakonski jedan stari mačak vrijedi više nego maleno djetešce. Dalje, čitao sam negdje da je naš „lepi Cane“ Višnjić sa svojom suprugom u SAD-u organizirao neku dobrotvornu priredbu za spas gorila. Majko moja mila! Možda je samo ulicu dalje, jedan beskućnik vapio i izdahnuo. O globalnim problemima gladi, ratova i bolesti da ne govorim, ali gorila, to je ono što nas ispunjava. Pada mi napamet legalizacija droga u Nizozemskoj, legalna prostitucija u istoj zemlji, gay brakovi u istoj zemlji, a od nedavno i legalno registrirana stranka pedofila. Riječ je o Nizozemskoj koja je lučonoša europskih standarda… Quo vadis?! |
08.01.2007., ponedjeljak
Via
|
Bio je sunčan dan. Najsunčaniji od svih koje znam. Na livadi stado ovaca bez pastira. Cesta kojom idem duga je, a krajolik nepoznat i u isto vrijeme prekrasan. Put se odjednom suzio. Stao sam pod krošnje stabala koje su izgledale poput zelena kišobrana. Malo dalje mala kućica od opeke, vrlo mala, takva da se jedan čovjek ne može uspraviti. Ušao sam unutra i dugačkim, strmim stepenicama spuštao se u tamu i hladnoću. Odjednom jedan hodnik, pa drugi i, njih, možda pola milijuna. Nakon prolaska jednim dugim hodnikom, poznata lica i anđeoska pjesma, koju su, kažu čuli oni koji su stajali ispod krošnje. |
