Komentari

goldeneye.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Brunhilda

    svaki gubitak/rastanak možemo shvatiti kao stvaranje mjesta za nešto drugo...

    avatar

    30.01.2007. (13:41)    -   -   -   -  

  • Mysteries

    Da ......

    avatar

    30.01.2007. (13:52)    -   -   -   -  

  • Amorfia

    slažem se :)

    avatar

    30.01.2007. (14:11)    -   -   -   -  

  • Vražja posla

    Mislim da nitko ne voli rastanke. Ali evo, bit ću iskrena, kad sam odlazila iz osnovne škole, nije mi bilo žao.

    avatar

    30.01.2007. (15:00)    -   -   -   -  

  • dva

    danas mi baš navratio frend iz srednje... pa se sjetili školskih dana.. baš lijepo :))
    a i godišnjica mature nam se bliži... jedva čekam da vidim drage ljude :))

    avatar

    30.01.2007. (15:14)    -   -   -   -  

  • brouhaha

    uvijek kad se sjetim srednje škole, suza mi na oko krene ;))
    ali stvarno, takvo društvo nikada u životu neću imati...najbolje razdoblje u mom životu (što se tiče smijeha, zabave, društva itd)

    avatar

    30.01.2007. (15:44)    -   -   -   -  

  • Leni1

    Svaki rastanak je težak.....

    avatar

    30.01.2007. (16:49)    -   -   -   -  

  • Blue Pearl

    Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto
    (Elizabeth David)

    citat tvog citata:)

    avatar

    30.01.2007. (17:24)    -   -   -   -  

  • pegy

    Ne volim rastanke, ali oni su put do nekih novih sastanaka. Inače, kraj osnovne škole nije mi pao osobito teško. :))

    avatar

    30.01.2007. (17:44)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    Tema meni osobito teška... Pokopah roditelje :( Rastah se od tolikih ljudi. I nikako da se na rastanke naviknem... Uvijek me iznova jako zabole i ja pokušavam barem pred drugima ne plakati :(((
    Užas!
    Najteža tema... najteži trenuci života...
    Ne ono osnovna, srednja škola, nego prijatelji (nekoliko ih već ispratih na groblje), ali ne moraju čak niti umrijeti... Točno znam otkuda mi ta osjetljivost... davno je to bilo....
    Eto, zvuči patetično... A tvoj jučerašnji post nije bio patetičan nego objektivan...
    Dobra ti noć, Goldy!

    avatar

    30.01.2007. (20:55)    -   -   -   -  

  • serafina

    Svaki gubitak, na kraju je uvik i dobitak.
    Da nisam izgubila neke oslonce u sebi, nikada ne bi otkrila stijenu u sebi!

    avatar

    30.01.2007. (21:37)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    osnovnu i srednju ne mogu reći da mi je bilo teško jer mi nije bilo al ni najmanje stalo, kad prebaciš priču u neke pojedinačne okvire znalo je biti itekako teško

    avatar

    30.01.2007. (22:28)    -   -   -   -  

  • 4pištolja

    mrzim raastanke!!! mrzim! a u zadnje vrijeme sam se morala oprostit s nekoliko ljudi koje sam stvarno volila... šmrccc!!!! ;) ;) ;)

    avatar

    30.01.2007. (23:34)    -   -   -   -  

  • ..nEkA mI BudE pO RiJeČi

    nije mi teško pao rastanak ni u srednjoj ni u osnovnoj...no sjećam se kad sam bila negdje 4 osnovne, da smo isplakali rijeku suza kada je trebala otići časna sestra Mirabilis koja nam je vodila zbor...bilo je kukanja i naricanja..ali evo danas imamo već 4 časnu pa smo očvrsnuli na rastanke iako mislim da je nemoguće očvrsnuti na rastanak sa osobama koje imaju značajnije mjesto u našem životu

    avatar

    30.01.2007. (23:58)    -   -   -   -  

  • Syrenica

    ..rastanci su mi uvijek bili bolna tocka, iako sam ove osnovno- i srednjoskolske lako probavila, znala sam da od toga nece nis bit (jer tako to obicno ide).. ali mi jedan izmami suze i od same pomisli.. taj me zapecatio zauvijek..
    pozdravcic ti!

    avatar

    31.01.2007. (03:26)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Brunhilda ima pravo, završetak jednog razdoblja znači početak novog. Ali ovi rastanci koje spominješ fakat bole. Promijenila sam četiri osnovne škole, ali sam zato bila u dobrom razredu tijekom srednje i rastanak mi je teško pao. A razvod - kad se naljutim spomenem ga ponekad, iako ne mislim ozbiljno. Ali uistinu, ne mogu ga ni zamisliti. Dok nas smrt ne rastavi... Pozdrav! :)))

    avatar

    31.01.2007. (07:58)    -   -   -   -  

  • nostalgija

    Sviđa mi se kako pišeš jer to činiš razumno i sa srcem.Već je dosta godina iza mene i puno rastanaka također.Važno je samo jedno:svaka bol prođe,pa i oplemeni čovjeka...
    Divni su mi citati koje si izabrao uz svoj blog.Posebno onaj od don Branka Sbutege.
    Lijep pozdrav

    avatar

    16.07.2007. (20:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...