Sjećate li se zadnjeg dana osnovne škole? Rastaje se ekipa. Svak ide na svoju stranu. Kud koji mili moji. Većina sa suzom u oku već kao da pati za svojim društvom. Onda se u srednjoj školi nađe nova ekipa i rastanak je još teži, jer smo svjesniji značaja tako stvorenog prijateljstva. Za muške onda vojska, a na ovim našim prostorima i rat. Rastanci su bolni i kao da nam svaki odnosi dio nas, dio srca, onog "najkvalitetnijeg" dijela. Najteže je kad se rastane dvoje ljudi koji su se zaklinjali u ljubav. Tu su rane posebno jake. Da ne govorim kako je teško kada dođe kraj braku u kojem ima i djece. Najteži su oni rastanci u kojima sahranjujemo naše bližnje. To je nenadoknadivo. Uvijek nam ostaje osjećaj da smo još nešto mogli učiniti za tu osobu, dati joj više ljubavi, reći joj da je volimo. Život se sastoji od neprestanih rastanaka, a najčešće oni dođu neočekivano. Zato ljubite sve oko sebe, tako će manje boljeti i priča o rastanku možda neće biti konačna jer ljubav nikada ne umire. Dajmo je!
|
