Goldeneye
30.09.2005., petak
U životu je važno da ne skidaš pločice sa zida u kupioni
|
U svoj strci naših dana procjenjujemo što nam je važno. Važan je posao, važno je kako nam izgleda kuća ili stan, važan nam je dojam kakav ostavljamo, važno nam je da nam je automobil siguran, važno je da odem u kazalište, važno je da budem na nekom mjestu, važno nam je da isplaniramo godišnji odmor itd. Možemo sjesti za stol, smiriti se, i na papir napisati što nam je doista važno i na što trošimo vrijeme i opet nećemo doći do pravih odgovora. Kada se čovjek razboli ili kad je svjestan da umire ili kada mu je otac, majka, brat, sestra, dijete teže bolesno, kao da nas nešto razbistri. Onda vidimo da su u životu najvažnije stvari upravo one kojih se nismo sjetili ili o kojima smo razmišljali kao manje važnima. Sjesti kraj djeteta dok gleda crtani film i podijeliti vrećicu štapića, nije li to najvažniji trenutak jednoga dana? Podići se iz fotelje i iz čista mira poljubiti dragu? Nekoliko puta proći tržnicom, udišući mirise cvijeća, voća i povrća. Zagrliti roditelje... Što je vama najvažnije? |
29.09.2005., četvrtak
Mafijaš ili političar
|
Već sam pisao kako moj lik nikako ne ide uz ono što pišem. Naime, da me vidite u gradu i da me trebate opisati vjerojatno bi rekli da je to neki lik iz kriminalnog podzemlja hehe Kad bi vam rekli da je to vaš Goldy pali bi na stražnjicu. I 'ajde takav dojam ostavljao sam barem do jučer. Bio sam u jednom drugom gradu među facama, na jednoj svečanosti. Tamo mi je prišao stariji gospodin koji mi se obratio ovim riječima - gospodine, ja sam pomiješao jeste vi župan ili gradonačelnik? Odgovorim mu da, hvala Bogu, nisam. Onda su mi face rekle, pa kad se lijepo oblačiš i daješ dojam najvažnije face hehe To sam ispričao doma, a moja draga mi kaže - sve je bilo dobro dok te nisu s političarima počeli uspoređivati, jer to ti baš nije kompliment... Ljudi moji, stavit ću periku i pustiti brkove hehe |
27.09.2005., utorak
Tvoja ruka
|
Tvoja ruka u mojoj topla osjetim otkucaje tvojih jagodica Moje srce prati njihov ritam, ...volim te |
26.09.2005., ponedjeljak
Želim ti
|
Ni životno nebo bez oblačka patnje Ni dug životni put posut ružama, Ni odsustvo suza kajanja, Ni odsustvo svake boli, -sve Ti to ne želim… Jer suze čiste srce bol oplakuje dušu, patnja i nevolja približavaju nas ljubeznoj majci Betlehemskog djeteta i osiguravaju nam utjehu Njezinog smješka. Želim Ti : Da u svom srcu uvijek sačuvaš Zlatni spomen na svaki dan svoga Života. Da budeš hrabar u trenutku kušnje, kad križ bude stavljen na Tvoja ramena kad Ti se vrh koji moraš osvojiti učini previsokim, a svjetlo nade vrlo dalekim. Da svaki dan što Ti ga je Bog dao raste iz godine u godinu i da se njime služiš tako da radošću napunjaš srca onih koje voliš. Da u svako doba imaš prijatelja koji je vrijedan prijateljstva i kojem možeš s povjerenjem pružiti ruku u teškim trenutcima, s kojim ćeš moći odoljeti olujama i osvajati vrhunce. I da u svakom času radosti i žalosti radosni osmjeh Božanskog Djeteta bude s Tobom i Ti ostaneš u Božjoj blizini. |
25.09.2005., nedjelja
Gavran
|
Kad se očekivano prometne u neočekivano, važno je da u prvom trenutku zadržiš izgled dostojan čovjeka. Kasnije će biti lako, jer ti nije prvi put da gubiš na mjestu pripremljenom za pobjedu. Miro Gavran,'Klara' |
24.09.2005., subota
|
Nikako da jutros provarim onaj sinoćnji poraz naših košarkaša od Španjolske. No, ovaj blog poštedio sam sporta. Kako razmišljam o sinoćnjem susretu pročitajte na mom drugom blogu Goldeneye 2 |
23.09.2005., petak
ŽENSKA MOLITVA
|
Molim za mudrost – da razumijem svog muža, ljubav da mu opraštam, strpljenje za njegove hirove. Jer ako budem molila za snagu, PREBIT ĆU GA NA MRTVO IME. AMEN! |
22.09.2005., četvrtak
Ljubav
Ljubav se smije sićušnim otiscima prstiju na svježe očišćenom prozoru. Ljubav briše suze prije nego obriše proliveno mlijeko. Ljubav podigne dijete prije nego pokupi igračke. |
21.09.2005., srijeda
Last
|
Jedni druge ne možemo zadržati. Susreti su samo svijetli trenuci. Zagrljaji na pozdrav ujedno su i oproštaji. Uvijek smo na proputovanju. Jedna od naših riječi bit će posljednja riječ, jedan od poljubaca zadnji... |
20.09.2005., utorak
Zavist
|
Razmišljamo li nekad o našim pogreškama, grijesima? Svi, osim jednog su ljudski i donose barem neku prividnu "korist". Lopov ukrade, pa ima neku dobit, dok ga ne uhite, a ima i onih koji u ukradenom uživaju a da ih nikad ne uhvate. Preljub je isto grijeh, ali barem uživaš dok ga činiš, poslije je muka i pakao. No, barem neka kratkoročna "korist". Nekad slažemo zbog neke sitne koristi. I mogu tako nabrajati grijehe koji donose kakvu takvu korist, koja nam se kad tad obije o glavu, ali u samom činu počinjenja možemo uživati. To je i alkohol ili droga. No, sve dođe poslije na naplatu. Međutim, onaj jedini grijeh koji nije ljudski, od kojeg nemamo baš nikakve koristi, je - zavist. Kakva nam korist od zavisti? Razmislite. Samo se žderemo i počinjemo mrziti drugu osobu, pakostiti joj, a od zavisti koristi nema. Zavist je najperfidniji grijeh koji je teško prepoznati. Ako izvrtimo film prošloga dana sjetit ćemo se barem jedne situacije u kojoj smo osjećali zavist. Zašto ona ima veću plaću od moje, zašto on ima više novaca od mene, zašto njemu sve, a meni ništa i slično. Naizgled bezazleno, a rađa takvu toksičnost u nama da se možemo i fizički razboljeti. Riješite se zavisti, jer od nje baš nikakve koristi. Voli vas Goldy! |
19.09.2005., ponedjeljak
Plače mali zeko...
U Osijeku je jutros umro Branko Mihaljević, autor svima poznate pjesmice Zeko i potočić. Tko ne zna za tu pjesmu i čije okice nisu pustile suzu zbog nesretnoga zeke. Branko, inače otac poznatog radijskog voditelja Marija i glazbenika Branimira, dugo je godina bio alfa i omega Radio Osijeka, a autor je kultne dječje predstave Zeko, Zriko i Janje, te brojnih pjesama pisanih za Ivu Robića, Dragu Diklića i brojne druge hrtvatske pjevače. Posebno se isticao u pisanju skladbi za djecu te sjajnih slavonskih skladbi. Bio mi je uzor u radu, a njegove podrške u mom novinarskom stasanju nikada neću zaboraviti. Uručio sam mu i plaketu "Osječanin stoljeća", jer su ga slušatelji našeg Gradskog radija izabrali kao takvog, na opće zaprepaštenje ovdašnjih političara.Vani pada kiša, a meni se čini da Zeko opet plače... |
16.09.2005., petak
Istina
|
Jučer sam sudjelovao u jednoj raspravi i to oko teme - traba li uvijek govoriti istinu ili prešutjeti nešto zbog nekog obzira? Bilo nas je sedmero i samo sam ja zagovarao da uvijek treba reći istinu i da ništa ne treba prešućivati. Kako ne bi utjecao na vaše komentare, puštam vas - treba li uvijek reći istinu? |
14.09.2005., srijeda
Tko si ti?
|
Kad vas netko pita tko ste vi, što odgovorite? Ja sam pekar ili ja sam službenik ili liječnik, većina odgovara. No, to je zanimanje, to niste vi. Netko će reći - ja sam baka ili ja sam supruga gradonačelnika ili ja sam sin od vodoinstalatera Pere. Opet nije dobar odgovor. Aha, znači treba reći - ja sam Zlatko Okić (izvedenica od Goldeneye hehe). No, odgovor opet nije u potpunosti točan. Biste li to bili vi i da se zovete Ivan Oblak? Pitajte ljude oko sebe i vidjet ćete da ne znaju zapravo tko su, a očekuju da ih drugi dovoljno dobro poznaju. Zapravo, ne pitajte nikoga okolo, nego sebe, tko sam ja?! Ja sebe priupitao i stigli odgovori, naravno ne svi. No, nakon takvog interviewa život mi je doslovno krenuo u pravom smjeru, a vrijeme iza mene kao da sam prespavao. I Goran Ivanišević je osvojio Wimbledon tek nakon takvog interviewa. Osvojite i vi svoj. Jutro mi je počelo prekrasno. Moje dijete mi je poslalo pusu preko telefona (ovo roditelji shvaćaju). |
13.09.2005., utorak
J u s t...
|
Rodimo se. Gdje sam? Želim opet čuti mamino srceeeee. Aaah tu je i šta je ovo, mmmm toplo je, mljac, mlijeko njaaam. Samo da prohodam, samo da se skinem iz pelena. Joj, hoće biti mjesta u jaslicama. Lijepo je tamo bilo, ali ima li mjesta u vrtiću. Imam vodene kozice, joj, samo da prođu. Eh, jedva čekam da se upišem u školu. Ne volim biti ovako mali, jedva čekam da budem osmi razred, tada ću biti faca. Jooj, osmi sam, to je bezveze. U koju ću se srednju školu upisati. Uhh samo da se upišem u tu gimnaziju. Sviđa mi se ova djevojka. Jooj samo kad bi bila moja. Hodali smo dvije godine i već sam maturant, a onda me nogirala. Joooj, sit sam života, na koji ću fakultet? Upisao sam se i ponovno zaljubio. Samo da prođu više ta predavanja i da počnu ispiti i da mogu barem uvjetom upisati drugu godinu, pa tako treću i četvrtu. Jooj diplomski. Jooj samo da ne idem u vojsku, kad bi barem našao vezu da služim civilno. Eh, i to je završilo. Kad bi se barem zaposlio. Sad imam posao, bilo bi se dobro oženiti. Oženih se. Podstanar sam. Eh kad bi moja žena našla posao. Jooj da mi je veća plaća pa da mogu podići kredit i kupiti svoj stan. Kupili smo i stan, žena se zaposlila. Eh kad bi došlo dijete. Komplikacije u trudnoći. Samo da sve prođe dobro. Rodila je. Ludilo. Konačno sam sretan. Samo da dijete prohoda, progovori, skine se iz pelena, upiše u jaslice, vrtić, da bude dobro u školi, zdravo, da se upiše u željenu srednju školu, fakultet, zaposli, oženi, ima svoj stan, dijete.... Samo da više dođe ta mirovina pa da konačno uživam. Ispada da nikad nisam bio sretan. Razboljeh se. I žena. Samo da mi ona ozdravi. Umrla je... Život je... Ma Bog je najbolje ostavio za kraj!!! |
12.09.2005., ponedjeljak
Čovjek je neuništiv
|
Čovjek je ,,raspeto" biće, sastavljeno od tijela i duše. Pripada neživoj materiji, tjelesan je, ali nije neživa materija. Pripada životinjskom svijetu, jede, pije, razmnaža se, ali nije životinja. Shvaća ono što je duhovno, nadilazi razumom i intuicijom ograničenu materiju i nagonski životinjski svijet, ali nije ni anđeo. Njegov duh nema granica i zato dokučuje neizmjerno biće, shvaća egzistenciju, no ipak nije ni Bog. Čovjek je prikovan za Zemlju, ali duhom je slobodan. Zato druguje s prirodom, ali isto tako prijateljuje s Bogom i duhovnim svijetom. Tjelesnim ticalima može spoznavati materiju, ali duhovnim sposobnostima može komunicirati s duhovnim svijetom. U čovjeku je nešto prolazno, ali i nešto neprolazno. Nešto ograničeno, ali i nešto neograničeno. Iako se tijelo mijenja (tako da jedva prepoznajemo kao istu osobu čovjeka kad mu je godina dana i kad mu je šezdeset godina). Ipak je to isti čovjek. Što je to ostalo unatoč promjenama? Duh čovjekov. Osobnost čovjekova. Identitet čovjekov, duša, neuništivi ,,ja". Zato unatoč smrti čovjek živi. Čovjek je neuništiv, besmrtan, vječan. Ima dušu. Unatoč dvojnosti, samo je jedan čovjek. Od duše i tijela, jedinstven.(T.I.) |
09.09.2005., petak
Po ure torture
|
Kao novinaru gotovo da mi je nemoguće ne pratiti medije. To mi je praktično dio posla, a posebno informativni program. I onda kada bi upisivao što se sve proteklih dana dogodilo, dođe ti da ti glava prokuha. Muljanja oko privatizacije TLM-a, Liburnije, zemljišta u središtu Osijeka, suđenje za uspostavu ropstva, neredi navijača na Malti, tajfuni u Sjedinjenim Državama, Kini, Japanu, razbojnička pljačka FINA-e u Zagrebu - jedna za drugom stižu loše vijesti. I koliko god mi pokušavali bježati od toga ono što se događa oko nas formira nas dobrim dijelom. Gledam što moje dijete gleda od crtanih na televiziji. Pa to ako nisu nekakva krvava čudovišta to nije crtani. U onim Digimonima bio je neki lik koji se zvao Ubojica djece, a sada u YuGiOh postoji neko Krvavo vampirsko evanđelje. Sjećam se da smo mi gledali Toma i Jerrya, Mikija, Šilju i Popaja i da su i onda govorili kako je to nasilno. Kako pobjeći od svega ili kako se obraniti. Ja uzmem pola sata svakoga dana za sebe. To su trenuci u kojima sam posve sam u kojima promišljam o svemu. Ako znam da ih neću moći naći kada dođem doma, onda se odlučim da kući ne putujem autobusom ili tramvajem, nego krenem pješice i čistim datoteke i bacam ih van iz glave. Gledam da čitam knjige koje mi otvaraju pozitivne vizure. Mislim da je to potrebno. Nađete li vi pola sata vremena za sebe? |
08.09.2005., četvrtak
Ustaj!!!
|
U životu pravim kompromise u odnosima s ljudima u obitelji, na poslu, među prijateljima. No, kada su u pitanju osjećaji, tu nema nikakvih kompromisa. Tu sam sto posto ili nisam uopće. Mislim dakako na ljubav, odanost, vjeru. Mogu se uživjeti totalno. Ljubav se može osjetiti i tu znaš ima li je ili ne. Odanost se na prvoj kušnji testira, a kušnje su iza svakog "ćoška". Vjera je opet mješavina ljubavi i odanosti. Ipak, ljubav može biti, i najčešće je, slijepa, a odanost jednom može biti posve izražena, a u drugom slučaju da zakaže. I dok mnogi vjernike nazivaju ovcama ili zatucanim i zaostalim sanjarima, zanesenjacima, što ruku na srce neki i jesu, za vjeru je potrebno mnogo više svjesnosti i promišljanja. Pušaču ako govorite da je pušenje štetno, on to ionako zna, ali nije svjestan opasnosti iako misli da zna za opasnosti. Kada dođe kod doktora i ovaj mu konstatira rak pluća, prouzročen pušenjem, e tu dolazi do buđenja, svjesnosti i konačno, prestanka pušenja. I mnogi ljudi koji kažu da u Boga vjeruju (bez obzira na religiju) nisu svjesni mnogo toga. Bog im dođe kao neka rezervna varijanta, koju će zlu ne trebalo pozvati u pomoć. Niti to nije svjesnost i to je spavanje kraj otvorenih očiju. Ako napravite inventuru onih koji se redovno Bogu mole (opet ne postavljam pitanje religije), to su ljudi koji su ili bolesni ili im je netko od bližnjih umro, ili su pri kraju životnoga vijeka. Riječ je o ljudima koji su spoznali situaciju iz nastalih problema. Vidimo li mi na ulici bolesnu djecu? Vidimo i prođemo. Isto tako, idu nam na živce pozivi na telefone za pomoć. No, ako je u pitanju naše dijete, e onda postajemo svjesni. Onda primjećujemo svako dijete, svakog bolesnika, a za pomoć vlastitom djetetu ne biramo sredstva. To je čisti dokaz da spavamo otvorenih očiju. Želim svima koji ovo čitaju da postanu svjesni i bez crnog događaja. Ovo je za promišljanje, ne za čitanje... Voli vas Goldy! |
07.09.2005., srijeda
Opusti se i uživaj
|
Kolega s posla svakoga me jutra podrobno izvještava o problemima koje ima, a posebno u posljednje vrijeme kada prodaje stan i kupuje kuću. Kako mu dođe koji problem on dolazi na posao nervozan i ljutit. U razgovoru s njim pokušavam ga smekšati i govoriti mu da će se uvijek sve posložiti i neka ne brine. Svaki sljedeći dan kaže mi kako sam mu pomogao, ali uvijek se rađaju novi problemi i sada ja preuzimam ulogu nekakvoga psihologa. U biti, kao i na blogu, vrtim jedno te isto. Ljubav, ne brini se zbog teškoća, daj osmijeh na lice. I tako dok gledam sa strane lako mi je procijenjivati situacije, a kada dođu moji problemi u pitanje moram si pomoći sam i mogu reći da mi u posljednje vrijeme dobro ide. Mogao bi otvoriti obrt "Ne brini i sinovi". Ne brinite se ni za što! |
06.09.2005., utorak
Odi bratu svom
|
Kako nam izgledaju dani?! Zapitamo li se kad i zastanemo? Kad navečer sklopim oči, mogu li onda reći da mi je dan koji je iza mene ispunio moja očekivanja i mogu li reći - zadovoljan sam? Ako i analiziramo, a rijetki to rade u miru, vidjet ćemo samo jednu stranu. Vidjet ćemo da u svakom mogućem nesporazumu mi jesmo na pravoj strani, da u nadmudrivanju baš mi imamo pravo i da je sve dobro što nam se dogodilo upravo rezultat našeg djelovanja. No, jeli baš tako? Zar je moguće da za sve što nam se loše dogodi okrivljujemo druge, a ono dobro pripisujemo sebi? Zar smo baš uvijek mi u pravu i nismo li možda skočili prije nego smo rekli hop. Tako lako osuđujemo druge bez da znamo zbog čega su postupili na neki način. Kad bi mogli ući u njihovu kožu možda bi mi i gore postupili. Sad sjedim, gledam u sunčano jutro i razmišljam o tome ima li ljudi koje sam povrijedio i mogu li to kako ispraviti. Imate li vi nekoga s kim ne pričate? Pomirite se! |
05.09.2005., ponedjeljak
O ljubavi, najvećoj
|
Iako bi danas bilo logično pisati o početku školske godine i svim idiotarijama koji "stoljećima" prate naš školski sustav ili o još jednom početku još idiotskijeg "showa" Big Brother, ja ću o nečem komplitli difrent. Naime, uhvatim se ponekad da na nekim predavanjima, ili čitanjima knjiga, gledanju filmova zapravo budem odsutan. To skonta čovjek tek poslije. Pročitaš knjigu i... nemaš pojma o čemu se radi ili ti fali jedan dio koji si "odsanjario". Slično je s filmom ili kakvim predavanjem. Gdje smo tada, to nitko ne zna iako bi se i potukli dokazujući da smo baš u tim trenucima bili posve in. Prije nekoliko dana bespotrebno sam lamentirao o tome kakav kršćanin treba biti i uopće kakva osoba je poželjno biti. I ja koji slovim za nekog čitača "promakla" mi je jedna rečenica u kojoj je bit svega. "Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge (Iv 13:34)". I tako, pročitah ja to na desetke puta, gledao po filmovima, slušao u propovijedima, ali tek sam neki dan zastao pred tom kolosalnom rečenicom. Što nam je činiti? Pa, trebamo voljeti sve ljude kao što Isus voli nas! Zamislite koliko su to velike riječi i kako je to težak zadatak. On je položio svoj život za nas iz ljubavi, a ispada da mi volimo samo one koji vole nas. Promislimo koliko smo daleko od toga da zavolimo sve ljude i to bez ikakvih predrasuda. Kako mi je to promaklo... |
02.09.2005., petak
Nađite se
Svakim blog-danom pišem, čitam i komentiram razne blogove. Ne znam ni sam koliko sam ih prošao. Puno je opet ljudi koji blogove čitaju ali ne komentiraju, a što se vidi na counteru. Gledajući te nickove, a znajući kako sam ja došao do svog, pitam se otkud ljudima određeni nick. Ja sam svoj, u smišljanju, smislio jer je u trenutku logiranja Tina Turner s radija pjevala "Goldeneye". Kontam, da su bile "Tri livade, nigdi lada nema", ko zna kako bi moj nick izgledao hehe E sad da se i sami uvjerite kakvih sve nickova ima i koji su prodefilirali, ostavivši traga na mom blogu, evo ih pobrojanih: divljakuša, Tischa, Trill, tratincica1976, razum, djuro, jelek, koki, suzette, sovinist, tanja, Ida, tup, vražićek, carolija, mariner, izgubljena, komentar, pegy, um, sanja, anoushka, plejadablue, kristalna kruna, Rib@rnica, estera, nemiri, ciklama, BBB funclub, jagode, elena, dolka, ancica, nymphea, LBB, andeosgreskom, sunflower, zbog komentara, francesca, vesnica, žarac, spacelab, tania1, marina, black lady, friva, brokensmile, bookaleta, bljuc, Megi, Mar!jaNa=, d.s.o., škorpion, error, blond lady, Angel, Little clover, gajo, tehnožena, pepa, Iva, Nenya, Faith_, hajdučica, shine, apstinentica, moresnova, Katya, freestyler, dorja, StreetSajla, magi, dan za danom, ELITA, Nookie, Letmesee, heraklo, Rina, Kux, Dancerica, Miran, zlatniprsti, znak, Osječanka, Gospodicna K., bojko, Soon Married, sVatKo jE pOsEbAn, lil fish, Cookie, prosvetitelj, Anna, zaria, Druga Nea, blondie, Danči, gogi, jurop, Rock Roll, super leptir, macak, nobody's fool, Lu, hardy, goldengirl, corto M, mysteries... Tu je 107 imena, i to onih koje sam našao u protekla dva mjeseca na mom blogu ili se sjećam da su tu bili. Kada bi izvrtio film unatrag godinu dana našlo bi ih se još toliko. Ma i da samo ovih 107 pozovote na kavu, ha?! |
01.09.2005., četvrtak
Sudbina
|
Ne vjerujem u sudbinu. Zapravo vjerujem u sudbinu samo za one ljude koji u svome životu sjede skrštenih ruku. Ona je uvijek u našim rukama. |