Goldeneye
01.09.2005., četvrtak
Sudbina
|
Ne vjerujem u sudbinu. Zapravo vjerujem u sudbinu samo za one ljude koji u svome životu sjede skrštenih ruku. Ona je uvijek u našim rukama. |
| < | rujan, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Čitateljstvo
Free Hit Counter
Sloboda drugoga sakralni je prostor.
don Branko Sbutega
Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto
Elizabeth David
Kad povjeriš svoju nevolju susjedu,
daruješ mu dio svoga srca.
Ako je u njega velika duša, zahvaljuje ti,
a ako je malena, omalovažava te!
Halil Džubran
Nikakvo suparništvo, ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!
(Fil, 2,3-4)
Nebitno
mjesto: Osijek
godine: 41
glazba: volim od svega po malo
pjevač: Sting
pjevačica: Sarah Kelly
nakupina: Fireflight/Skillet
film: The Reader i Amadeus
glumac: Robin Williams i F. Murray Abraham
glumica: Kate Winslet
knjiga: Michael D. O'Brien – Posljednja vremena
boja: blue
najljepša: moja žena :*
želja: "love 4 all"
goldeneye.blog@gmail.com
Nije važno
Čovjek je nerazuman, egocentričan.
Nije važno, ljubi ga.
Činiš li dobro, reći će da to radiš zbog sebičnih ciljeva.
Nije važno, čini dobro.
Ostvaruješ li svoje namjere, steći ćeš lažne prijatelje i istinske neprijatelje.
Nije važno, ostvaruj namjere.
Dobro koje činiš zaboravit će se sutra.
Nije važno, čini dobro.
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
Nije važno, budi iskren i pošten.
Ono što si godinama gradio može biti uništeno u tren oka.
Nije važno, gradi.
Pomažeš li ljudima, ljutit će se.
Nije važno, pomozi im.
Daješ li svijetu najbolje od sebe, odbacit će te.
Nije važno, daj najbolje od sebe.
Majka Terezija
Tko sam ja
Jesam li ja ruka...Ako nemam ruke, opet sam ja
Jesam li noga...
Ako nemam noge, opet sam ja
U nekoliko godina svaka se stanica u meni promijeni
Tijelo je kuća moja
Kad se sruši
Izađem
To sam ja
Ti si...
Ponekad si sjaj u kapi kiše
Ponekad si slap iz kapi te
Ponekad si osmijeh i ništa više
Ponekad si radost zemlje sve
Ponekad si u mom oku suza
Ponekad u boli jačaš me
Bez tebe sam dijete koje luta
Budi moje svijetlo, vodi me...
Ocean života
Ocean. Izvor života. Golema prostranstva. Snaga, energija i iznad svega - ljepota. Tolika neistražena vodena prostranstva. I onda, dođem na njegove obale. Čučnem u pijesku i zagrabim koliko mogu primiti u otvorene dlanove. Jeli ocean ostao isti sa svom svojom ljepotom, životom i snagom? Ništa se promijenilo nije. Možda nekoliko metara dalje druga osoba čini isto i može ih činiti stotine, tisuće na obalama diljem svijeta. Zagrabiti u svoje dlanove koliko primaju i koliko im je potrebno da osjete. Opet, ocean ostaje jedan, velik, lijep, snažan, sveprisutan. Dovoljan da namiri sve dlanove svijeta, a da ostane nepromijenjen. On je stvorio ocean. Nije li veći od te vode?! A opet, tako su slični. Svi ljudi svijeta mogu prići, tražiti i u dlanove primiti koliko im treba. Svi istovremeno. A On opet ostaje velik, snažan, pun života.
Gospina poruka iz Međugorja, 25. ožujka, 2009.
“Draga djeco! U ovom proljetnom vremenu kada se sve budi iz zimskog sna, probudite i vi vaše duše molitvom da bi bile spremne primiti svjetlo uskrslog Isusa. Neka vas On, dječice, približi svome srcu kako biste postali otvoreni prema vječnom životu. Molim za vas i zagovaram pred Svevišnjim za vaše iskreno obraćenje. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
Link
Blog.hrSmrt i razmišljanje o smrti je najljepša purifikacija, najljepši događaj koji vam se može dogoditi. Ljudi kažu da je to grozno. Ali što je to grozno? Pogledajte kako živimo neprirodno. Više se ne umire u obitelji. Naša djeca više ne vide smrt u oči. Više se ne rađaju u obitelji. Ono najmisterioznije – rođenje i smrt događa se u institucijama mimo obitelji. Groblja smo sakrili što dalje, izolirali ih, jer kao smrt ne postoji. Živimo u iluzijama. Današnje vrijeme je vrijeme iluzija. Smrt je najradosniji čin. Šetate grobljima i čitate natpise: "Živio je prije 20 godina. O jadan! Mora da je imao probleme koje i ja sada." Ali s te točke gledišta sve se mijenja. Smrt je oslobođenje. I što se prije pripremate za nju, to će vam srce klicati kada ona zaista i dođe. Osjetit ćete taj čas. Smrt je nešto najljepše, umiranje koje se sada događa. Umiranje sebi da bih Bogu mogao rasti. Na času smrti postajete jedno s Njime.
vlč. Zlatko Sudac