sensualissimo

Lopovi su nam isljučili telefon, nismo platili
za prošli mjesec (al i pretprošli )stoga već nekoliko
dana nisam bio na netu,pa tako nisam ni
objavljivao svoje mudrolije ...Pošto mi thema
nije manjkalo,odlučih da odnatrag ispišem
to što bijah naumio.Zadovoljstvo je makar
na ovako smiješan način vratiti se pozadi,
iako vas uvjeravam da ja i nisam neki
ljubitelj pozadine.Osim ako je guza skliska
seksi i napeta tek toliko da provocira.
Najmilije su mi one savršeno ležerne,
savršene u trenerkama:sem toga,dobar
guz je kao dobar zalogaj,čovjek mu
nikako ne može odoljeti,osim ako se
ne suzdrži-a cijela se civilizacija bazira
na uzdržavanju,ustručavanju,uskraćivanju.
Zamislimo,pak,na tren,sledeću perverziju:
Mogućnost milovanja posve nepoznate guze
u prolazu,ovlaš,mekano i senzualno,tek da
se čula raskrave.Iskušenje bi bilo preveliko
jer ne samo da bi se dopalo onom ko mazi
nego i maženoj (guzi)...A to bi nas odvelo
ka dekadenciji,bludu i razbludu,mudu i udu,
Sodomi i Gomori,Markiz de Sadu i Leopoldu
fon Mazohu...Ali bulaznim!Eto vidite gdje sve
želje čovjeka mogu odvući,kako kosmos
sav u stanju su zbuniti;čik dakle probajte
da sanjate...snove razuzdane

Nedelja,dan za tv,jer od drugog nema vajde,
poslepodne jal uveče.No najgore je što najčešće
taj program televizijski nedeljom je najprazniji,
najbedastiji.Ovaj put,za inat,nije bilo tako.

FINE MRTVE DJEVOJKE svidješe mi se,Matanić
me je uspio i dirnuti,al ne previše-jer ti su
junaci/junakije nekako svima nam poznati,
preslikani iz komšiluka,vrhunski podložni
dramaturgiji-ali priča o dvije zaljubljene
djeve među impresivnim izluđelim
komšilukom mogla me je još više rastužiti,
siguran sam u to-samo da reditel nije tako
ŠKOLSKI složio kockice.Na primjer,mogao
je napraviti veći kontrast zalljubljenica i
okoline tako što će nas uvesti dublje(a ne ovlaš)
u njinu vezu-naravno ne mislim na ekslicitne
scene,ali baš je eto poetičnost i milost
par scena kada se maze maze na krevetu
učinila mi ih dragim,bezazlenim,finim
djevojkama.Kraj mi je takođe suviše
zbunjen,nefokusiran,neprirodno
umetnut.A da dodam još i da je ostala
živa jedna od cura iz naslova,tek da se
primjeti.Ipak-odličan film,o nama i zlu
u nama,netoleranciji,frustraciji...

Iste te večeri,nešto savim dugačije!

PILE I MACA ŠOU na Tv Pinku prva su zaista
duhovita,zajebantska,dobro koncipirana lika
odvajkada.Njihov šou me zasmijao do dubine
stomaka,smijao sam se kao malo kad.Momci
nastavljaju tradiciju TOP LISTE NADREALISTA,
imaju istu tu energiju,istu vrstu apsurnog
urnebesnog smisla za humor.Gostovahu im
Nina Badrić,pa Željko Joksimović,Jasna Beri.
Prvu volim da vidim,drugi je tako arogantan i
nimalo mi drag,treća je nekad bila seksi(inače
glumica)kada je vodila kviz sa Rambom Amadeusom
sjećate li se?Uglavnom,razumljivo,Nina me očara
-ona je tako opušteno prihvatila fore kojima su je
provozali,nenamjerno...Na primjer,Maca kaže:
Snimila si mnogo dueta...NINA ga prekine:Pa
snimila sam samo dva! MACA se izvlači...DVA!!!
PA TO JE MNOGOOOO,JA NISAM SNIMIO NIJEDAN
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
I sa šeretski širokim,ironičnim kezom okreće se ka
razduševljenoj publici koja mu neobuzdano aplaudira,
ne dirigovano,iako uživo,već od srca.
Supriorno,revolucionarno ZAJEBAVANJE nedeljem
u 22 30,pišanje od grohota,salve smijeha-jedina
zamjerka je što će se nekima sve to učiniti
banalno i prostački(ne previše) mada nikako
i nemaštovito ili neinteligentno!

Za špicu,Pile su i Maca iskoristili djelić
songa Manjifika-nove zvijezde u Sloveniji,
Srbiji i Crnoj Gori,a nadam se i Hrvatskoj.
On već osvaja strane top liste, a pravi
neuporedivo inteligentniju i duhovitiju
muziku od Huljića.Svega tu ima:i marijači
trubače,kanti gitara,flamenka,tex-mexa,
semplova narodnjaka ali u formi parodije
na iste i još k tome ove balkanske
močvare od zvukova,sjajno producirane
i fascinatno dobro usvirane...
Iskrene preporuke!

Recimo da je juče(r) bio posljednji dan Ljeta.
Očekivasmo da će potrajati toplina,i blagost
mora,sve do daljine oktobra,al to se nije desilo,
baš zato jer smo svi priželjkivali,možda se i
unaprijed pomirili sa tom "činjenicom".
Ovi pak oblaci,danas žustre, a juče kratke i krotke
kiše, raznesoše naše sanje,razoružaše nam srca.

Iako po prirodi naklonjen Melanholiji,posebno u
Muzici i Osjećajnosti(delikatnoj muzici Duše),
prvi me Jeseni dah uvijek iznenadi,naježi,na
skromni način zabrine.
Prostrujala su tako mnome smiješana osjećanja,
i opet i ponovo:natmurenost udaljenijih
horizonata,žal pustih žala-napuštenih obala,
osamljenih kaldrma,Sjete u zraku,jeze u grlu-
pritajene kao nagovještaja zimske čame nadolazeće...

Uvijek me uzruja taj rez,vrhunski montiran:
prestanak Poleta,ŽAGORA,obnaženosti tjelesa,
bezbrižnih budalaština,razigranih djetinjarija,
neobuzdanog druženja,povišenog adrenalina,
a bome i Želje seksualne.
Sve u svemu,kad Sunce prestane da se smije
kontinuirano,Jesen je već tu,osvrnite se.

Valjda tako biti mora,u primorskim gradićima!

p.s.
Umjesto da posegnem za bilo kojim albumom
Autora sa strane ili možda najsavršenijeg
jesenjeg soundtracka-solo albuma Bet Gibons,
negda pjevačice (neprežaljenih) Portishead,
odlučih se za posljednji album zbilja dragocjenih
i divnih Belle and Sebastian.Šta očekivati od
albuma naslovljenog DRAGA KATASTROFIČNA
KONOBARICE,sem duhovitosti,ljupkosti,iskrene
veselosti i besprekorne Ljepote,sa povremenim
krasnim,melanholičnim odbljescima u ogledalu
razdraganosti,ljubavi(za životom) i slavlju duha
kreativnoga,koja ni jedna zima ne mre izmoriti.
Razbudili su me,razmazili perfektnim aranžmanima
i TOPLINOM Pjesama-parčićima ovog,i bilo kog
Nezaboravnog Ljeta!!!

Elem,zamislimo mačku na leđima (možda
očerupane?)kokoške,igraju se.
Šta ona radi gore,ako je uopšte ona a ne on
a logičnije je da je riječ o napaljenom
mačoru izluđelom od nejebice koji skače na sve
/zaskače/ što jelte kljuca- nego nisam o tome htio pisati,nije to thema ovog posta,ma koliko slikovito i atraktivno izgledalo...
U odgovoru je metafora.
U pogovoru,evo
i ob/raz/po-jašnjenja:
Moja najdraža,u ljubavi je potentno sensualna,extraterestrijalno-senzitivna,rastapa se od miline,rasplinjavaju joj se sva čula,kao kakva je plutajuća,živa bomba tek što ne eksplodira,napumpana
razoružavajuća i neodoljiva koncentracija orgazma koji se pretapa koji nadražuje koji prevazilazi granice,dakako-ako se potrudim,pa je zadovoljim(djelimice)...

Posle seksa,tačnije istinskog,iskrenog
ali razbludnog vođenja ljubavi Ona se pripije
uz svog mužjaka-da,to sam ja-
i prigrli ga predavajuci svu toplinu svoga tijela,sve svoje žmarke,otkucaje srca,unutarnje drhtaje,stiska se stiska se:umiljato,ranjivo,dražesno,ženstveno,
onako kako bi prijalo i tvrdom kamenu,i natjeralo tu stijenu,
krajičkom obrisa,da se nasmiješi,da se raznježi.

A ZAŠTO I TI MENE NE ZAGRLIŠ OVAKO?...jednom me pitala...
ZATO ŠTO TO BOLI,odgovorio sam...
Maca mala,nije ni svjesna koliko joj
je koža tijesna,koliko još u njoj ljubavi ima,
seksualnosti,
užitaka.

A možda je baš suprotno!

Sinoć,u duplo dužem urednom ćaskanju posleponoćnom
(jer smo odvojeni cestama
i gradovima)-a uobičajeno razgovaramo
circa 45 minutica-maca me moja mala iznenadila i iziritirala
da ne kažem iznervirala,a neću reći,
jer što sam stariji sve me manje toga može iznervirati
(osim mene samoga!)...

Nešto smo se dotakli Seve,jer je ona tek sad pogledala snimak i oduševila se i složila da je antologijski da je Seve prelijepa(i gola) i totalno seksi JOŠ KAKO SENSUALNA i podatna,još jedna maca mala,Severina HEROINA svih žena otvorenog uma,jer je demonstrirala novi standard seksa koji se podrazumijeva,što znači da u modernom dobu oralni seks jest uobičajen segment klasičnog,ni po čemu perverznog seksualnog odnosa et cetera et cetera...

Pričali smo o temi koju sam obrađivao(joj izraza!)već meleon puta ali sam se prvi put potpuno poklopio u impresijama:oboma nam se učinilo da je ona zaljubljena (bila) do ušiju a on tek da se iživljavao,da UOPŠE NIJE PRATIO GOVOR Severinina TIJELA i tako dalje,i još i dublje,ama rasplinuh se kao maca kakva,pa nije (ni) ovo thema današnjeg posta...

Složili smo se i da su golupčići,koji su se mažnjavali kao pume putene,vrlo vjerojatno bili na nekom stimulansu,
may be koki alias kokainu!
Tad je uslijedilo iznenadenje:
ZNAŠ,JA CU USKORO DA PROBAM,REKLI SU MI DA JE MNOOOOOOOOOOGO DOBRO,ŽELIM DA PROVJERIM KAKAV JE OSJEĆAJ,KOOOOOOLIKI JE TAJ UŽITAK...Diskutovali smo o tome,shvatih da je ozbiljna,da je odlučna,da je njena želja hedonistička,uvjeravao sam je da nema potrebe da to učini JER IMA JOŠ TOLIKO (ŠTETNIH) UŽITAKA JOŠ ŽEŠĆIH KOJE NIKADA NEĆE PROBATI NEĆE BITI U MOGUĆNOSTI U OVOM ŽIVOTU NA OVOM SVIJETU zatim da,kao i ja,ima to u sebi,da joj nije potreban umjetni podražaj da bi se dobro provela nije me slušala govorio sam da su za mene ovisnici o drozi niža bića,nikakvog karaktera,slabići(što ne znači da se ne družim sa nekima od njih i pokušavam da razumijem-al ne uspijevam) i da nema opravdanja za hirove unutrašnjih nagona,zamišljenu znatiželju ponukanu pričicama o Tripu a ne i trenucima posle "dizanja",krizama i jebenoj količini para koja nikada nije dovoljna...

Po prvi put,nismo bili na istoj talasnoj dužini,nismo se ni nazirali na horizontu jerbo me ona uvjeravala kako će tek zeru da proba DA OSJETI a ja sam je pitao a šta AKO TI SE BAŠ SVIDI a ona kako samo će da vidi provjeri da je dovoljno jaka KOLIKO ZAISTA POZNAJEŠ SVOJE GRANICE? pitam kaže da ih poznaje sereš ne shvatam kako si ograničen ona kaže ja- ja sam baš sklon eksperimentima ALI NE TE VRSTE eto vidiš imaš predrasude o drogama skoro svi ih koriste PA UPRAVO JE TO RAZLOG DA SE NE KORISTE GLUPA DJEVOJKO(pa dobro nisam rekao glupa,iako sam poželio) TREBA BITI LUD PRIRODNO ali ja ću samo da probam koliko je dobro kažu da je lijepo LIJEPO MOJ KURAC NEKOM JE PRELIJEP I ANALNI SEKS A NEKO IMA HEMOROIDE PA KRV ŠTRCNE KAD SE ŠEVI U GUZICU MISLIŠ DA ĆE PROBATI PONOVO MISLIŠ DA NE BOLI možda ima i neka slasti u tom bolu ona reče ništa nije kapirala nisam ni nju ja pomislih izjebaću te sledeći put u bulju DA VIDIŠ KAKO JE TO vidjeh da imaš proširene vene na dupetu aj baš da probamo DA PROŠIRIMO GRANICE UŽIVANJA ko što ti kažeš popizdila je zaćutala spustila slušalicu
JEBI GA-DO BALČAKA!




p.s.

Naravno da ne kazah glasno
zamišljenu rečenicu jer se fino slažemo,
al bi se možda ipak zamislila a ne ovako
kako je ispalo-svako je (is)pričao svoju
priču,zazdravismo se i otiđosmo na spavanje,
pomalo pokunjeni...(makar ja...)

Priznajem,prijalo bi mi ipak više da
se vratio Joško sa bijelim pantalonama i vrhunskim stilom i elegancijom izlaganja,nonšalantnog vodenja emisije,dakle Marušić,ali evo izgledi su dobri da se Lokas prilicno popravio-mora biti da je vježbao samopouzdanje tijekom ljeta.
Samouvjereniji,ležerniji i tečniji,novi je šou mladi Joško još kako pripitomio i čini mi se da ne insistira više da to bude vrlo duhovit humorističkii program,već prije će bit vrlo ugodan,opušten dio večeri kojom ce nas prosurfati voditelj,koji,pomirimo se sa tim,ipak nema talenat za zajebanciju kakvog americkog šoumena(Hauard Stern?Džej Leno?) ali svakako ima šlifa i još mnogooo šarma što ćemo ga otkrivati.Još samo kad bi se manje obazirao na publiku,zastajkujući svaki put posle (dobre) fore u išcekivanju,često usiljenog,aplauza.
Totalnu zajebanciju,apsurdnu sprdačinu i zafrkanciju pametno je prepustio novoj,nepoznatoj ekipi talentiranih dječaka(al ne u crnom) koji su pod jakim uticajem montipajtonovske zaostavštine,što je veliki plus.Njihov me prilog o (u)grizu šarenog leptirića razduševio,smijao sam se cijelim pleksusom,od srca.
Uz veličanstvenu,zdravu muzičku pratnju pažljivo odabranih bendova(moji favoriti su Pun Kufer i Darkvudi) i
pozivanje aktuelnih popkulturnih likova-mislim da nema zime(tj. bice trajanja!)za ovakav koncept.
Nevolja je kad razgovor,tj ćakulanje na kanabeu potraje premalo(kao sa Edom Majkom onomad) ili ulagivački,neinventivno,nimalo ironično(slučaj Seve i njen antologijski komentar glede snuždenog Joškovog lica a i njenog "slučaja")-
medutim ovaj put,a nadam se i svaki naredni,propitivanje glavnog gosta prošlo je pitko,zabavno,peckavo,inteligentno,sa šarmom.
Sam se Tonči(Huljić alias Hulja-jer je uz Marinu Tucakovic ukakio zabavnu scenu
Hrvatske tj. Srbije i Crne Gore)meni
bar,dopao-tip je vrlo siguran u sebe,dobro mu stoje šminkerske cipelice i ne mogu mu osporiti da ima harizmu(žene su sigurno krstile nogice,draškajuci kliću,dok su ga gledile,i osluškivale)-ali dakako da bih osporio njegov glazbeni rad:ono
što proizvodi je najobičnije smeće,kič(a ne kemp),podilazi niskom,muzički nenaslušanom (nisam,primjetite to ,rekao muzički obrazovanom) slušaocu.
Maksim je Mrvica,mrva u moru svjetskih
kome-to-još-treba a la Klajderman patetičnih proliva kvazimuzičke provenijencije, a nije čudo da "BOND" gerle osvajaju top liste,s obzirom kakva sva sranja se tamo mogu pronaci..
Uopšte,čitav je muzicki mejnstrim u svijetu u žešcem curcu-ali to je vec tema nekog budućeg posta,ili neke buduće Joškove emisije,jer,čini mi se da o ovome mišljenja dijelimo,pa je time još veći plus što je u SVOJOJ emisiji ugostio simpatičnog zloću (i) Huljića

Komentarišući Beninjijevog PINOKIJA sa drugarima,
zaključih da je Pinokio jedan od mojih omiljenih
junaka iz djetinjstva.Uz Dok Holideja,Mister Noa,
Hogara Strašnog,Dilana Doga.
Jedan od nas se,međutim,odlučio za letače(ne
pominjući Srebrnog):Supermena,Brus Lija,
Betmena.Treći pak oduševljavao se Iznogudom,
Modesti Blejz,Riđobradim Gusarom i sa ona tri
miša čijih imena nismo uspjeli da se sjetimo.
Oko klasika smo se složili:Tom i Džeri,Zagor
(Te Nej),Alan Ford,Marti Misterija,Tihi i Prle,
Smogovci...
Uživasmo i prisjećanju toliko da se uživismo,
zaronismo u kovčežiće slatkih sjećanja,već
omamljeni dahom Nostalgije i neizbježnom
Čežnjom (za povratkom) u DJETINJSTVO.

Danas,nekima od nas,draži su drugi neki
likovi,čitaju se ozbilniji stripovi i knjige,ako
se uopšte još čita,i furamo se na kompeksnije
(iskompleksirane?) junake ,ili tek antijunake,iako
je veeeeeeliko pitanje koliko su ovi novi bolji,
maštovitiji,otkačeniji,snažniji,šarmantniji,
smješniji,briljantniji junaci...naših odrastanja,
zrelih naših zabluda,i nadanja,i strahova i......

Bio sam nestašan.
Zamislite,udebljao sam se jedan kilogram.
Što je nezamislivo,za mene koji već godinama,
decenijama, vagam 69(obožavam tu brojku).
Heeeeeeeeeeeej,okruglo 70.A onda...
Pa,eto,palo mi je na pamet da se izmjerim bez gaća.
Kad sam se razgaćio,izmjerio sam takođe 70.
Pošto sam pozirao na vagi,nag potpuno,pred ogledalcetom,učini
mi se da je red da se odmjerim.Zapazih erekciju
u svom odrazu.Poradio sam na tome,protrljao sam
se/ga.Htio sam,ako me razumijete,da izvagam
penis u punoj snazi,pride.Skazaljka je i dalje pokazivala 70,
na vagi koju nikad niko nije tako šokirao.Drmalaseštucalaje
žestoko,kao bračni krevetac druge bračne noći.
Izmuzoh samog sebe,za circa 700 grama.Ah-a!!!
Ponovo 69,blagi osmijeh na mome licu,licu dragog
dječaka koji nikada neće odrasti.

p.s.
Šta čovjek da radi,400 kilometara udaljen od djevojke,
desetak kilograma senzualnije od msje Sensualissima?
Ok,prepričaćiu joj tonight u redovnom javljanju(raportu).
Baš me zanima (njen) komentar.

Neshvatlljive su mi sve one/ove žene koje unisono trljaju kliću
na pomen Dejvida Bekama,veličajući ga bezgranično,skoro
bez osnova.O liku i djelu dotičnog imam oprečna mišljenja:
fudbaler je iznenađujuće dobar,čak VEOMA talentovan,sa perfektnim
osjećajem za pas,i pregled igre(što je kako tvrdi brat moj,u fudbalu najvažnije)ALI kao persona već je počeo da me iritira
iz sledećih razloga:

Bekam jee faca,ali među loptašima,posebno
Italijanima i Špancima ima mnogo većih
faca:muževnijih i zgodnijih mužjaka

Njegov imidž čisto je foliranje,to čini
ne iz zajebancije nego planirajući sve

Za njegovom se ženom,Viktorijom,ne bih
okrenuo ni van sezone,ne mislim da je riba

Ali možda je on zaista voli,pa je vjeran,
što Regini Eleni daje za pravo da
se divi njegovoj vjernosti i odanosti
JEDNOJ ženi,ne znajući da je to česta
pojava među slavnima:Džoni Dep,Bred Pit(???)
Pol Njumen,Klint Istvud,Mel Gibson,Džud
-ili je ipak Džad-Lou,Robert Redford,
Džon Travolta:sve su ovo NEUPOREDIVO
veće Face od Bekama,makar za mene,svi
su vjerni suprugama,neskandalozni i
reklo bi se savršeni muškarci...
Naravno pitanje je šta se zgodi kad se
avantura dogodi,i da li se krišom zgodi,
ili odgodi do razvoda(slučajevi Klinta i Džuda),
međutim,zabluda je da slavni mogu kadgod
jebavati supermodele koje im se gole nude
pa đuture onda orgijaju i rasturaju se...

Alo bre!Pa većini od njih obožavateljke ne mogu
prići,a ako im se i posreći to su
smiješni kontakti,riječ je o ODVOJENOSTI
džet seta od stvarnog života,drugoj
dimenziji-jedina mogućnost zavođenja,dakle
ne flerta,moguća je na setu,pa su valjda zato glumci sa glumicama,fudbaleri sa modelima i propalim pjevaljkama
(sa kojima se muvaju u istim,VIP prostorijama,klubova
diskoteka,takotoga)

Zato me nervira idealizovanje jednog ni po čemu
GENIJALNOG I NEPONOVLJIVOG,meni
lično tek djelimično simpatičnog Bekama,
i pravljenje od njega Lejdi Di,koja,i to
se usuđujem da izjavim,bješe jedna po
svemu minorna,neinspirativna,obična žena
koja se nađe u pravom trenutku u pravim okolnostima,
postade supruga onog dosadnog
ružnjikavog i,očito glupog/nevjernog, princ Čarlsa,
za koga je bila premija ,a
potom i okonča u tragediji od koje se mit
stvori kao da je ona Džems Din pobogu,ili
-oprostite na ovoj blasfemiji-jedna
(neponovljiva)GREJS KELI.................

Konačno,okončao bih mojih 77,ovim,
desetim dijelom dekalogije,što ne znači
da se nešto slično neće opet na ovom blogu
provući...Podsjetio bih zaboravne da
je "77"serijal posvećen unspeakable
čiji su mi vanredni,duhoviti i u isti
mah tajnoviti i inteligentni 100 THINGS
bili inspiracija-itekakva.

dakle,za kraj(ali ne balade):


neminovno docnim,pet do deset minuta...



...nalazeći uvijek,neizmaštano,opravdanje:
em uvjerljivo em simpatično



otprilike,koristim jednu sedminu svojih kapaciteta(in d real life)



u sedamnaestoj,napisah SF roman,
kratak doduše,mladalačko podražavanje
Tomas Morove,humane,UTOPIJE-
od kada mu se gubi svaki trag,
moguće s razlogom



tako malko može stati u 77!!!...



...no,ponekad,riječi su
suvišne...



...mada, najčešće,
riječi nisu (ni) dovoljne

Buduća nevjesta,sedamnaestogodišnja
junakinja prethodnog posta,zaustavi
me pre pola sata,na ulici:Čekaj,trebaš
mi nešto?Ups,pomislih,a takođe i ?#%*?

Što bi TO moglo biti-da nije pročitala šta
sam pisao...pa šta...i ako jeste.
Slušaj,
reče blagonaklono,nikako da pređem
onu zagonetku kad padobranac pada
i spusti se na zemlju i u ruci...a on...
...da bi...ušao...Ti si prešao cijeli
Syberia svijet...daj,pomagaj-SAMO
OKO TOGA LOMIM GLAVU VEĆ PAR
DANA,JEDINO O ODGONETKI
RAZMIŠLJAM!

Za neupućene,riječ je o prekrasnoj
kompjuterskoj igrici,vrhunskoj avanturi,
remek-djelu Benoit Sokala,mislim
belgijskog strip auteura.

Da li sam joj pomogao?Nije to THEMA,
nevažno je...važno je da još jednom,
pažljivo pročitate SALCANO BABY od
Sensualissima,ukoliko vam sve već
nije jasno,naravno

p.s.
A ako niste,bez pogovora odigrajte
ovu divnu igru koja će vas očarati
ljepotom,ali i zaposliti vaše moždane
-ili možda ne-vijuge...

p.s.
Auteur ovoga bloga,tokom pisanja,
i današnjeg dana,drage volje je
preslušavao,i posstepeno se
zaljubljivao u novi album PERNICE
Brothers"Yours,Mine and Ours"-
pop dragulje,songove o ljubavi,
posebne i poetične...sa stvarno
sensualnim načinom pjevanja
lidera Joe Pernice-a

Sinoć sam ,potpuno neočekivano,saznao
da drug moj,koji se godinu zabavlja sa
curom koju društvo(naše) u početku nije
prihvaćalo,jer nije bila komunikativna iliti
opuštena iliti prepuštena interakciji sa
članovima "ekipe",koju smo okarakterisali
kao nekompatibilnu sa svima nama ali
učinilo nam se(znalcima!) ni njih dvoje
da nisu jedno za drugo te da neće dugo
trajati,e pa isti taj drug moj,sa istom tom
nesimpatičnom,iako vrlo zgodnom djevojkom,
koja nam je u međuvremenu postala
simpatična,jer se raskravila,"oslobodila",
opustila skoro skroz,dakle njih dvoje-u
drugom su mjesecu trudnoće,htjeli su
najprije da abortiraju,išli su savjetovat
se sa ljekarom,vijećali između sebe i
potom u diskusiju uključili i roditelje:
riješili su da rode ,bebu,i da se vjenčaju...

Ona ima 17 godinica,on 24.

Šokirao sam se,u eri prezervativa,u
milenijumu preventive.

Čestitah,zbunih se,zamislih,šta je tu je,
njima se čini i da se vole,šta to bješe
ljubav?kakve veze to s brakom ima?
ama zar brak nije prevaziđena (vala
baš) institucija?razvede li se ono
svaki peti ili šesti brak,moderni?
jesu li premladi?kako može bilo
ko biti premlad za brak?jel ono
umije i idiot dijete napraviti,ali
zna li ga on hraniti,i vaspitati?
ima li slasti bez gumice?a side?

ostavih gomilicu,ma rpetinu tih
pitanja da me more,docnije...

Bilo mi je drago,nemate pojma
koliko ,što sam sporedni junak
ovog filmčića...

život poteče dalje,nekom kao
čira izliv,nekom kao potočić
bistri,a (po)nekom kao suvi
šampanj!

Okrenuo sam se na drugu
stranu,i razgovorio sa drugim
jednim vrlo dobrim mojim
drugarom koji me iznenadi
rekavši da bicikl SALCANO
ne vozi više,iako je super očuvan,
i čist kao (bebina?) suza:SADA
GA DRŽI U DNEVNOJ SOBI KAO
UKRAS,toliko mu je lijep,i drag
i kao kakav umjetnički trofej(je)

Sa-rrr-a-je-vo,volim taj engleski naslov
mog rodnog grada,grada u kom sam proveo
prvih sedamnaest godina svog života.
Juče sam ga ponovo okrznuo pogledom tj.
boravio u njemu,nekoliko časova.

Krenuli smo u cik/zrik zore,no petosatno
putovanje nije me iscrpilo:usput sam
ćaskao sa bratom i slušao prekrasni
GRAND PRIX Teenage Funclub-pravi album
za vožnju uz iznenađujuče idilično Pivsko jezero
u smiraj(još jednog)ljeta;bilo je
suviše nemonotono i kratko,relativno,da
bi se umorili.
Čim stigosmo,pohitasmo da se patimo u
redovima za zamjenu lične karte.Čekali
smo,brat i ja,brat bratu skoro pa tri
ure-mal se nismo urinirali u gaće,gladni
i urnisani od stajanja bespotrebnoga:e
TO bješe UMARANJE.

U Sarajevu sam,posle 92,bio samo jednom,
ima tome već sedam godina.Zaprepastila
me ledenost srca,ravnodušnost koju
(ni)sam osjećao,odsutnost bilo kakve
emocije.Kao ni tad,ni sada nisam imao
kod koga svratiti:moji prijatelji,
školski drugovi,rođaci "trenutno" su
u Australiji,Kanadi,Njemačkoj,Britaniji,
Srbiji,Makedoniji,Crnoj Gori...Ekipa
iz kvarta se rasula,i,zapravo,nisam
uspostavio kontakt ni sa jednom od
tih,u dječaštvu važnih,osoba.Nije da
nisam želio,prije će biti da se nisam
potrudio.
Svratili smo,ipak,do Vrbanja mosta,na
pola puta između Grbavice i Skenderije,
stajali ispred srušene zgrade u sred
našeg naselja,popeli se na garaže na
kojima smo nekad šutali fucu,nijemo
razgledali okoliš.Simbolično,ulice su
bile puste-NIGDJE SE DJECA NISU IGRALA.
Bilo je tri sata posle podne:pamtim
kako smo tad landarali po kvartu i dizali
graju a mrzovoljne dekice nas tjerale i
posipale ladnom vodom,jer je,kao,bilo
vrijeme odmora.Sve su ulice bile prazne,
prilično čudno,ulice koje su se nekad
zvale(simbolično?)Beogradska,Zagrebačka,
Splitska i Ljubljanska-jednom riječju
Kovačići.Da se ne lažemo,taj dio grada
bio je primaran,jedan od najljepših za
stanovanje,srce urbanog,a opet izvan
prevelike buke i vrenja saobraćajnoga.
Izuzimajući par zgrada koje se renoviraju
sve je ostalo isto,malo toga se promijenilo,
ALI drugi su ljudi,druge nafake,ćeifi,
seirenja,duše drugačije.Sve su te ulice
preimenovane,očišćene,neke nove zgrade
su izgrađene,pompezne ili i stilizovane:
Visoko Tužilaštvo BiH,Britanski Savjet,
sjedište UNPROFORa...Pravi mali super
sređeni diplomatski centar na dva minuta
do Holidej Ina ili desetak,pjehe, do ex Vase
Miskina.Svako bi poželio da se nasmiješi,
ili prokomentariše taj pitki,isprazni
ambijent(koji je nekad bio topliji,
intimniji,ličniji,NAŠ dakle)...Nismo
progovarali,ljubopitljivo smo istraživali
teren,očekujući da se nešto dogodi...

SUVIŠE JE VREMENA PROŠLO DA BI SE BILO
ŠTA DOGODILO,brat je rekao.Nisam vjerovao
svom srcu,ali potvrđivalo je to.Sem nekih
uopštenih prisjećanja i nekonkretnih
misli lutanja, nije bilo ničega-ni Nostalgije,
ni Sjete,ni ožalošćenosti,ni Gnjeva,
ni Kajanja,ni Tuge,ni Radosti,
ni Boli,ni MRVICA EMOCIJA!

Bilo je gotovo.Povratka nije bilo.

Odvezosmo se do Baščaršije,pojedosmo
po porciju ćevapa,prošetasmo glavnom
džadom-i krenusmo natrag.
Grad u kome sam proveo najljepše godine
svog života,nije me stegao u zagrljaj,
ili makar pomilovao po kosi.Mimoišli smo
se,korektno se pozdravivši,bez osmijeha
-kao bivši ljubavnici koji žive nekim
novim,dalekim životima i već su skoro
izbrisali iz sjećanja,negda tako strasnu,
opasnu romansu.
Okrenuo sam se,negdje u predgrađu,
osvrnuo na izlasku,nepotrešen i stoga
začuđen,bez uzrujanosti,bezmalo posve
ravnodušan,kao bilo koji drugi stranac
u Sa-rrr-a-je-vu,ili bilo kom drugom
gradu.

Bilo je gotovo,nije bilo povratka...
ZAUVJEK.

do sada,živio sam u tri grada


nemam nijednu sliku iz djetinjstva,
nit dječaštva:u ratu izgorile su,sve


zato se opsesivno slikavam


ali filmove samo čuvam,ne razvijam


išao sam u najbolju gimnaziju u cijeloj SFRJ


imam zvanje inokorespondenta(šta da činim s njim?)


sklon sam alternativnosti

još nisam otputovao u inostranstvo,
nisam bio ni u jednoj nesvrstanoj posjeti


kad sam mali bio sam pao pa se secno
iznad oka lijevog,tako mi rekli,ali ne:
prošle godine mama mi priznade da
sam je namučio na porođaju


imam duge noge,zgodniji sam od nekih žena


al nisam neki kurac u facu-što bi rekli Podgoričani


neki me filmovi rasplaču


uopšte,ne trpim nepravdu


da nisam lijen bio bih uvredljivo uspješan

Slušam legendarnog Joao Gilberta,
milozvučnost bossa nove mi paše
kao nikad do sad,ta nedelja je jutro
-uobičajeno čišćenje,porodična radna
akcija,poluhisterična atmosfera,mama
u kurcu a ćale iznerviran(jer je mama
u curcu),sve mi je umarajuće.
Ali danas su na plažici,za divno čudo,
te se ODMARAM(posle usisavanja!).
Mekoća,prisnost,prijatnost glasa
oca Bebel Gilberto osjećam kao
slatke žmarke što golicaju mi
grudi,kao melem na malecnoj
ogrebotini,slan maestral u mokroj
kosi dok izležavam se na žalu
i kuliram u pijesku...Možda i
skoknem do plaže-ček još
malko da iskoristim divnoću
NEDELJE SAMO ZA MENE!!!
Jer ova se kulijana pamti,
ovo ja zovem sunday SIESTA!

Juče sam kupio novu košulju.Po običaju
muka mi je bila da je probam u butiku,
pa sam se doma iznenadio kad sam saznao
da amerikanska L veličina mlogo je veća
od evropske.Vratio sam se na mjesto
(zločeste)rasprodaje Ralf Loren stilski
kompaktnih,ležernih,sportskih i dobrih
kvalitetom muških košulja,pa sam se eto
bespotrebno neugodno smješkao pred
slatkom crnkom,prodavačicom.Na kraju
sam dobio svog M (malog/velikog)Lorena
-istina u drugoj boji-i svi srećni i
zadovoljni.
Taj problem ne rješavam godinama.U
principu ne ulazim u butike,osim
ako mi nešto istinski ne treba,a i
kad štogod kupujem potrudim se da to
ne isprobam-ili to na brzaka smuljam.
Kući,pred MOJIM ogledalom natenane se
šepurim,premjeravam,odmjeravam,
isprobavam.Kao da me je stid to isto
činiti u prodavnici koja u tu svrhu
postoji-butiku.Nije to stid,to je
prije osjećaj nelagode da narušavam
MIR prodavačica,ometam ih,maltretiram.
Prosto se osjećam nepoželjnim,
suvišnim,drskim jer pitam,nevaspitanim
jer probam već dva minuta itd.To je
zato što kod nas butikašice,iako
zgodne,privlače pažnju-ali svojim
namćorastim obrvama,namrštenim
grimasama,neprijatnim pogledima.
Mušteriju shvataju kao neprijatelja,
u množini slučajeva.Ne mili mi se ni
da im priđem,da ih mimoiđem,a kamoli
da trpim njihova arogantna rogušenja
i ispitivačke poglede prepotentne do
uvrede.Umara me to,gadi mi se ta fela
žena,čitava ta akcija me odbija,pa
me mrzi da je izvodim,da pokušavam,
da se izlažem riziku.
Osim naravno u rijetkim trenucima
kad sam odlučan i znam tačno šta
hoću:upadam kao gerile prethodnica,
ko furija šibam pogledom,tražeći
ono što tražim,mrtav ozbiljan,
aristokratski siguran i možda malo
i nadmen,s izvjesnim distanciranim
držanjem,gordim gardom koji otkriva
sav prezir prema tim frustriranim
fuficama koje su mi jebale nanu
naninu toliko puta prije...

Jedan drug mi reče,koji putuje,
da u inostranstvu mušteriji samo
što jajca ne lade,odnose se
prema njoj/njemu sa poštovanjem,
ljubazni su i uslužni i nasmijani
svi prodavci,sve PRODAVAČICE,
,spremni da pomognu,da zaginu,
i da vas ako treba duže zadrže
u svojoj radnji,ne bi li još
nešto kupili.

Ama ljudi moji da li to postoji?

ovog sam ljeta nosio cipele vrhunske,ali za broj manje
-toliko su mi se svidjele


ovog ljeta takođe,forsirao sam sangriju
moje novo omiljeno piće


ne jedem čokoladu(ni za živu glavu)


poznajem pop kulturu kao svoj džep,
kad nije bušan


sa fizikom sam na Vi,pa tako i autićima


dakle,ne vozim


imam švrljopis a ne rukopis
niko to ne mre pročitat
zato mi je drag
al ne ponekad
kad se i ja
u tim žvrljarijama zagubim

Regina me budi u podne,drugi put uspješno
(registrovah,avaj,dockan,propušten poziv u
10:44!):veli Ajmo na konferencijicu tu i tu,
biće ti i ti-aj po(h)itaj!Požurih da pronađem
gaće kupaće i jabuke(dvije)za pregristi,
doručak em zdrav em nedovoljan.Nisam
imo dovoljno vremena za jutarnju
gimnastiku,reko plivaću razgibaću mišice
jerbo sit sam tih vajnih konferencija.
Kadli vanka vjetar se neki goropadi,sve
u sedamnaest,a i sunce nešto bješe baš
bezvoljno-zrikavo i kilavo i muljavo.
Načekasmo se frend moj,i muzičar i
hipohondar,da nam se pridruži,pa
požurismo do Svetog Stefana makar da
gustiramo kapućino i divanimo o
svrsishodnosti konceptualnosti moderne
umjetnosti,kad već nećemo da se brčkamo.

Regina E. i V.elicanstveni odoše da
sastanče,a nas dva(druga) pružismo
korak(e).Milina: sistematična tišina,
spokoj bistar i vedar,ljepota šumske
idile i žala ljupkost neopjevana;
Sensualnost ljubazne,no ipak tajnovite
Prirode,neumrljane ljudskom grajom,
gomilom,gužvom.Kao povratak u
toplu majčinu utrobu(provjetrenu):
mekota dodira,ušuškanost u klupko
stomaka,bezbrižnost beskrajno naivna.
(U)činilo mi se da smo u drugoj
dimenziji:djelići skladnog,stasitog
dragulja,miligram staloženosti u
spektru beskonačnosti.
Iskustvo koje preporađa,ljepota
koja oslobađa-duh čovjeka.
Mudrost prošlih vremena,čulnost
krajolika,čarobno predivo nježne
pomirenosti sa sobom i Svijetom.
Prijatnost koja se ne da(de)
prepričati,sa jednom manom:
nedoličnom vjetrometinom
što zarazi me kijavicom -
tek da pomrsi perfekciju
ovog Dana...

Imam prste kao Pogorelić(ženama se sviđa!)


jednom sam sanjao čitavu pjesmicu,prenuo se,
zapisao je...i gostovao u Dnevniku(za nagradu)


obožavam porniće...


...najvolio bih da režiram ih,makar nekoliko


kada imam trošim bez pardona(na sitnice)


bio sam veća faca kad sam imao 7 godina


druževan sam i drag,ali izgleda da učim
da biram društvo:da izbjegavam osobe koje
sisaju moju energiju,umaraju me il smaraju

Čitam kako će u norveškim teatrima biti
zabranjeno pušenje na sceni-glumci neće
moći fumati cigariljose ni u dramama
Ibzenovim niti bilo kojim drugim.
Sve mi to smrdi na političku korektnost
i slična mazanja podočnjaka.Uskoro
očekujem da se zabrani i maženje u
bioskopima,glasno zviždukanje,slikanje
mobitelom nepoznatih prolaznika,seks
u parku u mraku,kupanje u kupaćim gaćama
(ništa bez čakšira!) ili možda glasno
uaukanje na koncertima jer,pobogu,ta
u publici uvijek ima jedan kome se TO
sviđa,ma koliko očajno zvučalo-zašto
bismo,i zar imamo pravo,da remetimo
njegov duševni,mediokritetski mir???

Da se izjasnim:ne pušim i dim mi
cigarete ne prija,ali protivim se
bulažnjenju svih vrsta,pa tako i ovom
rigidnom "dušebrižništvu" države,iste
one koja kontroliše kanale droge i
diluje,a zalaže se za ograničavanje
slobode pušača(misli se na Crnu Goru
a ne Norvešku).Naravno,valjalo bi
trovačima zabraniti fumanje na nekim,
određenim mjestima a ne glumiti
diktatora(koji krišom razbija se od
pušenja...ko zna čega).Zamislimo
svijet bez elegantne cigarete u uglu
sočnih usana sređene dame spremne za
zavođenje,film noir bez dima cigarete
koji je jedna od ključnih njegovih
stilskih karakteristika,posezanje
za cigarima posle ševe(after shave
što bi reko jedan moj prijatelj)ili
Klint Istvuda kao kauboja bez cigara
ležerno obješenog za pljuvačku na usnama!
Ili Fidela Kastra bez mesnatih cigarilosa
koje smrde unaokolo(a niko ne smije da
pisne)ili pak muževnog manekena koji
polunag cucla svoju cigeretu na panoima
(reklamirajući ili istu tu cigaretu ili
motorno ulje) ili kakvu erotsku scenu
u kojoj glumica sisa cigar aludirajući
na fafanje penisa et cetera et cetera...

Bilo bi...drugačije...manje zabavno...
pa čak i erotično:ima neke neskrivene
sensualnosti i prikrivene seksualnosti
u lizanju,držanju,gutanju i korišenju
cigareta,u određenim slučajevima...

Što ne znači da ne bi bilo zdravije,
za sve,posebno nepušače osuđene na
udisanje dimnih signala,ne svojom voljom.

Pa eto,ko je voljan da fuma,neka to i čini,
sam sebi,u ne tako striktno
ograđenim torovima,dabome.

u svemu čime sam se bavio,
bio sam neobičan,potom vrlo dobar,ubrzo i odličan
zatim sam davao otkaz(sticajem okolnosti)


sada se tuširam svaki dne,za razliku od ranije...


...kada se tuširah dvaput sedmično,najviše


ljeti mi nos pocrveni kao jastog pre nego paprika


nisam siguran da sam Zaista bio ZaLjubLjen


ne računajući zubara,nikada nisam odlazio kod čika Doktora


gornja mi je usnica tanja od donje

Kada kakim kontempliram.Kontemplacija u klozetu vrlo mi je prijatna zanimacija no
trudim se-da se ne zanesem suviše.Uopšte,
boravak u klozetu,klonji,kupatilu,ćenifi,
wc-u,banji itd. nije totalno gubljenje vremena.Svi mi razmišljamo o onom što nas mori,ili se napnemo iz petnih žila pa potom
opustimo kao ponovo rođeni(što godi)ili su
,neki od nas,kreativniji pa im se ne gadi da grickaju ostatke sendviča,čitaju stripove,
ispunjavaju ukrštenice,čitaju ljubavne ili
krimi romane,sjeckaju nokte,šminkaju se,
slušaju muziku,telefoniraju,igraju igrice na
mobitelu,pišu po toalet listićima,taru guzu
po pola sata,i tako to.
Svojevremeno je Madona izjavila kako joj najbolje ideje padaju na pamet kada sjedi na wc šolji.
Da li onda najluđe ideje na svijetu,dok
kaki,padaju na um(pafpafpaf) jednoj Bjork?
A kakve bijahu i koliko moćne ideje Nikole
Tesle za njegovog vakta,jer i genije,kao i
car lično odu tamo...i zamisle se.Zamislimo
o čemu razmišlja Buš na wc školjki,ili Milo,
ili Stipe...a tek Linda Evanđelista,Paćino,
MIšel Fajfer,Bijonsi i Jay Z!!!A Monika
Beluči,Nastasja Kinski,Viktorija Abril?
Ili NIkol Kidmen,Tom Kruz,Tom Henks...itd.
...unedogled.Ipak,eto vidimo,ne bismo sjeli
potcjenjivati klozete.

Ja se pak trudim,da skratim boravak u kakari
jer vrijeme leti li leti.
Ako pretpostavimo da u prosjeku čovjek
provede dvadesetak minuta(neko 15 efektivnih
a neko 30 masnih,kontemplativnih,filosofskih)
onda ćemo lako stići do brojki...koje će nas
zaprepastiti.Ajmo lagano:20(minuta)×365(dana)
=7300(minuta godišnje)×70(godina,ako imate sreće pa ste "prosječni")=511 000(minuta za
života):60=8516.6667(sati):24= impresivnih
354.86 dana,čistog, sranja.Godina jedna,vrlo
pametno utrošena,zar ne?

Ako tome dodamo surf,ili blogovanje,koje,da se ne lažemo oduzme barem dva puta više tj
40 minuta dnevno ili 2 godine(od raspoloživih
70)plus dvije za hranjenje i 23,5 provedene
spavajući(ako svaki dne odmarate 8 sati!)
a tome dodamo i radnu obavezu i kašnjenje
u autobusu ili vožnju automobilima u špicu i
vrijeme provedeno čekajući(ne zna se šta)
koliko nam onda vremena preostane za prave,
važne,veličanstvene užitke bilo koje vrste:
sex,ljetovanje,skijanje,sex,tenis,čitanje
vrhunskih romana,slikanje,pjevanje,slušanje
muzike,sex,muvanje,maštanje,druženje,plesanje
zaljubljivanje,brak,izbrišite brak s liste
užitaka,sex,zezanje,igru sa dječicom ili eto
tako gubljenje vremena??????????????????????

Razmišljajte o tome.

Svaki put kada zaglavite na šolji.


p.s.

Slatki sponzori:TOALET papirus unlimited.
i SonyEricsson company(zbog kalkulacije).
Istraživanje publikovano zahvaljujući
gosn Gejcu,koji je ideju za Prozore dobio
...nećete vjerovati gdje

jedini nosim kupaće gaće na plaži:
mrzim šorceve za kupanje isto koliko i trendove


strastveni sam slušač


nikada nisam pripalio cigaretu,osim jednom,
uzevši je iz ruku djevojke koju sam muvao:
upalilo je!


medijski sam aktivan


u sportu sam pasivan(sem u basketu)


kada sam bio mali tukao sam brata(koji je bio manji)
po par minuta nakon svake izgubljene utakmice
fudbala,stonog tenisa,tenisa,odbojke...


...posle bih se kajao

nervira me
Crv koji
godinama
u parketu
pucketa
i jede ga
i jede
i jede
kida mi
nerve
i raste
li raste
raStEEEEEEE


ono sam
što jesam
ne ono
što mogao
bih biti


u seksu sam
raskošan
raskalašan
razvratan


ali u isti mah
u jedan dah
sensualan
vrijedan
humorističan
tamo jedan
(pažljivko)


moje omiljene
voćkice
japanske su
jabuke


studiram
deset
godina


gadim se
muva
zunzara

jel dobro jutro...ili šta?
htjedoh da otkrijem da najvolim
ostavljat komentare po starim postovima,
to mi je poslastica.nije da se pravim važan,
nego ne čitam redovno...sve...to jest one koje
izaberem-na prvi pogled.dobro,ponekom dam i drugi.
najvolem da kad me neki komentar,na tuđem tamo postu
zaintrigira otvori mi i novi link na novu dušu(jestejeste
lovac sam na duše...mana mi je što nisam bezdušan),
ili novu masku...jer,ko nam jamči da mnogi od nas
ne varaju,ne uljepšavaju svoj(u dušu)blog.
a estetika je mama slatkih laži,jesjes.
ponekad se potrudim i zaronim baš
duboko u nečiji blog,tražim
najudaljeniji post koji
će me natjerati da
mu uzvratim
pažnju.






samo pažljivo sa riječima čudnog oblika,kažem
da dosta je za ranoranjenje,nesanice
miljenika.gledaste li FATALNU
NESANICU s harizmatičnim
Vilijem Defoom?A šta
mislite o AL
Paćinu
i njegovoj insomniji u INSOMNIJI?A znate li da
od nesanice pate i Šerlok Holms i onaj vrli
i smiješni doktorčić iz Sleepy Hollow,
što ga glumi onaj dragi Dep,
magnet za pametne i lepe
cica mace.a jel mace
kunjaju noću ili
se samo
maze
?



eto
toliko,
nenaspavan,
da se javim...i
samo da znate da
sam ovaj post pisao lijevom rukom,
kao mali omaž mom bratu...a možda postoji
neki drugi razlog,kojeg se,ni u snu,ne bi dosjetili...

ne znam kako izbjeći smak svijeta,potamaniti sve "humanoide"?

ranije sam sanjao o Smrti sada više ne,kada dođe- dođe

volio bih da naučim da kuvam

ne mogu nikako zaspat prije 3,ili 4

nedeljom usisavam,a brat čisti WC šolju

vjerujem da mogu iako neću

imam iljadu ploča...bez pločetofona

Isplesao sam se večeras kao životinjka.
Imadoh neslavnu zadaću:pratiti i zabavljati rodicu
djevojke mog druga.Izgledalo je obećavajuće:mlada,
bezbrižna,nezrela bejb u nepoznatom gradu,
prepuštena meni-na milost.Ispostavilo se da je
neprivlačna(iako ne ružna),obučena kao Nada
Topčagic(ili Vesna Pezo),previše kruta da bih se
sa njome zezo.Naučio me život da se u sličnim
situacijama snađem,i sebično,ali drage volje-
posvetim sebi.

Čim smo ušli u disko,malko nakon ponoći,znao
sam da ce biti antologijsko veče:dobra mjuza,
ne prevelika gužva na podijumu,ne baš do kraja
stvrdnuta atmosfera(kao što zna da se desi)...
Gostovao je nepozat DJ,pravi majstor,"svirao"
plesnu,sa dosta ritma elektoniku,filovanu(meni)
neodoljivim brazilskim šlagom,bolje reci vrhnjem;
to jest strasnim,razigranim muzičkim punčom nas
je zapljuskivao,a mi,malobrojni,smo mu i uzvraćali.
Sem mog društva-o kojem se menadžer diska ,čuh to,
ima već više od šet mjeseci,raspitivao,kažu,
sledećim riječima:Ko su ovi likovi,svaki put kad
svrate podignu atmosferu,čudo naprave?!?-đipali su
razdragano i baš-nas-briga-što-nas-gledate suludo
šarmantno i neki Slovenci i jedna seksi Slovenka...

Budući da u disko inače i dolazim da bih đuskao,
a da sam pratilju zanemario svjesno-prepustio sam
se ritmu,muzici,atmosferi,neopisivom nagonu,slasti
za zabavljanjem.Rasplesao sam se bezobzirno,pazeći
da ne zakačim dame laktovima,predao unutrašnjem
glasu,melodiji moga tijela.Kako počeh,znadoh da ću
dati sve od sebe:baš sam bio motivisan,raspoložen
(bez obzira na okolnosti),opušten,spontan,duhovit
i maštovit u raznovrsnosti pokreta,djelića tijela
koji slijede ritam,a na licu mi je blistao široki
osmijeh zadovoljstva i izraz ma-zar-ima-neko-koga-
ova-mjuza ne nagoni na ples?Oh,bilo ih je,skoro
90 posto.Kako objasniti im da bi im bilo ljepše,
zanimljivije,ugodnije-kad bi makar u mjestu cupkali?
Pa zašto idemo u disko?

Ja idem plesa radi,ali znam,a i hvalili su me,
da sam dobar plesač,imam urođen osjećaj.Rijetko
đuskam sa curama, ne mogu da me prate,a većina
misli da sam na drogama(čuo sam ogovaranja)jer
eto očigledno uživam dok poskakujem,sve sa tim
blaženim osmijehom koji ne umiju da razumiju.Radije
biraju nekog od onih namrgođenih,ukočenih,ispršenih,
sjebanih u mozak tipova koji ćute u kutu (kao da
imaju crnu,i krvavu i žutu minutu) i zure ali brza
kola voze(a i viski se loče,to bezukusno"piće")!!!
Podrže me frendice,povremeno se pridruže,ali,iskreno,
NAUČIO SAM DA PLEŠEM SAM,dajući se do kraja,svršavajuci
u slatkom znoju i božanskoj vibraciji srca koje
titra,dok god ga noge nose.

Razgoropadio sam se,"poludio",baš elegantno,mada znam i
preveć da se zanesem,i proveo nikad bolje,u diskoteci.
Čak smo raskravili neke curice kraj nas,krenule su
da (se)igraju.Jedna mi je od njih,smijući se,onako
zezajuci me,dobacila :ŠTO JE BILO TRAVOLTA?
Prijalo mi je...mnogo više nego da sam glumio
coolera,zapitkivao o nepotrebnim stvarima djevojku
koju sam "pratio" i trudio se da je zavedem...onim
što nisam ja.Dockan je za to-tja,ta ja imam 29 godina...

A i jebe mi se ...za svih onih DEVEDESET procenata!!!

Nemoguće je objektivno pisati o tragedijama,a
posle jučerašnjeg masakra u Rusiji,niko i ne
očekuje da budemo "manje"subjektivni:NE POSTOJI
IDEJA NITI POSTOJI RAZLOG NITI POSTOJI OPRAVDANJE
ZA UBISTVO DJETETA!Paradoksalno,ne može se opravdati
ni ubistvo iz osvete,linč,razapinjanje teroriste
koga su se dočepali stanovnici škole u kojoj su
par dana bili zatočeni učenici i neki njihovi
roditelji-teorijski ne može,ali nisam siguran da ja
ne bih želio vidjeti istog tog ludaka,ili"crnu
udovicu" kako umire,u mukama.Vjekovima je kontrolisana
životinjska žeđ čovjeka za ubijanjem,osvajanjem,
širenjem teritorije od strane država -one su vješto,
u skladu sa sopstvenim interesima,puštali ubice sa
uzice i budile zlo usnulo u nama-prokletstvo svakog
"humanog"bića.Ali teroristički krvavi hirovi nisu
više incidenti,suviše često se "omaknu"-a broj
žrtava neprestano se povećava:PROLJUČALO JE ZLO,KAO
VULKAN KOJI TEK POVREMENO IZBACIVAO JE LAVU A SADA SE
SPREMA NA KONAČNU,FATALNU,ERUPCIJU!!!!!
11. SEPTEMBRA,posle-ne tako davnog- napada na
Svjetski Trgovinski Centar,drug moj,paranoično
je predviđao kako JE GOTOVO,kako su "u igri"
nove mjerne jedinice nesreća,tragedija,KAKO
ČOVJEČANSTVO KOJE JE POSTALO IMUNO NA "SITNE"
SMRTI MOŽE DA SE UZNEMIRI SAMO KLANJEM HILJADA
ILI DIZANJEM U VAZDUH STOTINA HILJADA!!!Pročitajte
još jedared taj red,i razmislite-KOLIKO MALO
NEDOSTAJE DO TRENA KADA ĆEMO POSTAVLJATI JEDNO
TE ISTO PITANJE,SVAKOG JUTRA:KAKO PREŽIVJETI??
Možda sam preveć potrešen smrću stotina,afektiran,zgađen
(h)istorijom koja je uvijek u stanju da OBJASNI
ratove i razaranja,i da ih čak,različito
interpretira.U nekoliko dnevnih novina pročitao
sam NEUSKLAĐENE cifre koje se tiču broja poginulih
(od 100 do 150 do 400,kao da su ljudska trupla
makova zrna pa se ne daju prebrojati...)
ali i podatak kako je Moskva,zvanično,objavila
da ima na desetine žrtava!!!Valjda zato jer je,
sva je prilika,krivica na strani ruskih specijalaca
...A budite sigurni da Putinu ili Bušu,ili bilo kom
centru moći na planeti uključujući i vazda nazadni,
animalni Balkan,dakle cio ex SFRJ,budite sigurni
da nikom od tih suverena,generala,diktatora ili
nitkova bilo koje fele NE ZNAČI NIŠTA ŽIVOT NITI
JEDNOG DJETETA,i da su spremni žrtvovati taoce( one
koji su kidnapovani!) ako "odluče" DA SA TERORISTIMA
NEMA PREGOVORA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Vjerujem,najiskrenije,da se to i dogodili,u ovom
slučaju a šta će se sutra desiti niko ne zna ,niti
u najluđim snovima može da pretpostavi,pa ni ja.

U sledećih 7 dana,u čast unspeakable objesiću na blogu 77 svojih
osobenosti,inspirisan sa vanrednih 100 THINGS pomenute gospojice.Ne očekujte da kao Ona budem duhovit i sladak jer,
kao što znamo,samo je jedan Original i on je dovjek Original a sve su drugo samo kopije-ma koliko dobre.E pa,evo:


Lakši sam od 77

Uvijek nosim bradu od dva dne

al mi ne stoji kao Kluniju

Obrazovah se sa slašću,sada ubirem plodove

Nerviraju me izstavljena slova na postu i greškice

Pogledam svaki post 2put al se opet desi,zašto meni?

U 29 oj godini naučio sam da plivam skoro kao Jan Torp(u devetoj)

Ne znam kako vi kreativno dokoličarite ali meni najviše
prija,što i izdvajam iz obilja besmislica koje činim ne
bih li uživao,čitanje časopisa o igricama na kompjuterima.
Te su igre u stvari veoma kompleksne,inteligentne,a neke
tako vizuelno respektabilne,da će doći dan kada ćemo ih
početi nazivati umjetnošću-a vrlo je moguće,da pojedine,
postanu multimedijalna čuda s stvarnim umjetničkim
kredibilitetom:prvoklasna konfiguracija vrhunskog dizajna,
stripa,filmskih/unaprijed snimljenih dijelova,perfektnog
literarno vrijednog scenarija(postmodernistički iliti
futuristički nelinearnoga)i uopšte veličanstvene fotografske
ljepote,preciznosti,realističnosti koja bi mogla i da uplaši!
Dakle,u igrama nije problem,poznato je da upravo dječaci,ali
i djevojčice,u kasnim dvadesetim i ranim tridesetim najčešće
"igraju se"-nije to besmisleno.Besmisleno je,i smiješno čak
što ja nikada nisam prešao sve nivoe niti jedne igre,one
praznoglave ili one masa mudre-a bez obzira na to sa snažnom
strašću gutam članke o novim igrama,recenzije,najave,čitam ih
kao poznavalac materije,kao krokije ili pak knjige snimanja,
analiziram igrivost i procjenjujem kompletnu vrijednost onog
zamišljenog i ostvarenog,oslanjajući se na mišljenje,stavove,
subjektivne dojmove autora tekstova,najava,recenzija.
Oduševljava me zanos sa kojim isti se predaju svom poslu,
saživljavam se sa njinim neurozama,senzacijama,emotivnim
pražnjenjima.Drag mi je humor prisutan i u HACKER-u i u GAME
PLAY-u i u PC PLAY-u,mom omiljenom kompjuterskom štivu,uz
neizbježni,neprocjenjivi PC CHIP,naravno!Kakav je samo to i kako
velik mikrokosmos,o kojem ništa nisam znao prije,a eto sada znam,
al ipak ga ne istražujem,ne otkrivam u punoj njegovoj dimenziji...
Sada kada sam UNUTRA,imam osjećaj kao da bih bio uskraćen za nešto značajno,VEOMA veliko-a ranije sam mirne duše
odlazio od kioska,sa muzičkim i filmskim časopisima pod miškom,ne primjećujući uopšte još jednu zabave,ali i duhovnosti,a ako ne duhovnosti onda makar dobrog duha sferu,koja se postepeno rasteže(poput kakve polupoznate galaksije)...
Uvjeren sam,iako virtuelno još uvijek djelimičan djevac,
da je dotična,KOMPJUTERSKA galaksija već isuviše veličanstvena,široka i duboka- e da bi se mogla zanemariti,omalovažiti,prenebregnuti...
Mislite o tome!!!Mada,kad bolje razmislim,ne vidim zašto biste
poslušali savjet sensualissima,istog onog koji do prije godinu dne
nije želio mobitel nabaviti,pravdajući se(djelimično opravdano)
činjenicom da ne bi želio NEPRESTANO biti dostupan bilo kome i s
prezirom mobilne spravice drugara svojih sa dva prsta,sa strane,
držeći-a danas ne bi mogao smisliti život bez porukica,dragih osoba...
Još ako su poruke promišljene,duhovite,inteligentne..........

pc,tj ps tj
post scriptum
BLUE NOTE revisited,prijatan je album,ne loš,
ali me nije oduševio,za razliku od Ofre Haze
s jednog sabira njenih radova-al samo pjesme
koje nisu na englishu su briljantne,u pojedinim
doseže katarzičnost,egzotičnost i sensualnost
nedostižne Nataše Atlas,što me podsjeti da je
(Natašu)uvrstim među najsensualnije,najseksi
vokale(vidi sa strane),umjesto Carle Torgerson,
recimo

Na ovdašnjoj vrlo popularnoj,jednobojnoj televizijskoj
stanici(considering Serbia and Montenegro)po ko zna
koji put prikazuje se jedan od najsuptilnijih modernih
filmova,inače jednodušno potcijenjen,autora Alfonso
Kuarona.Film je potpuno pogrešno preveden kao "Veliko
išcekivanje",iako se i knjiga Dikensova po kojoj je
snimljen zove-"Velika očekivanja".Ako se složimo da je
vraški teško prema romanu velikog(bilo kog)klasičnog,
engleskog autora snimiti loše djelo i da je Kuaron,
porijeklom Meksikanac,što je njegova prednost,
jedan od najtalentovanijih reditelja današnjice,onda
je nešto zaista moralo poći krivo kako bi doticni
pokušaj stvaranja emotivnog,stilizovanog,prefinjenog
filma podbacio.Naprotiv,sve je tu:delikatna glumačka
podjela i senzitivna gluma glavnih protagonista(držim
da je ovo najbolja uloga Gvinet Paltrou,kao stvorena za
njenu krhku konstituciju i njeno porijeklo-uloga hladne,
skoro proračunate perfektne gospodjice sa manirima bez
greške i greškom u karakteru tj.srcu)i vrlo uspjela
transplatacija radnje iz predprošlovjekovnog miljea u doba
moderno,naše,današnje-što je promišljen rediteljski
zgoditak,a uz to prisutna je i mogućnost potpune
identifikacije sa nesretno zaljubljenim glavnim junakom,
koga tako dirljivo tumači ,u ovoj prilici sažaljenja
dostojan,Itan Houk.Priznajem, scene sa De Nirom su za
nijasnu presnažne,jer je neukrotiva harizma tog totalnog
maestra,ali ako pažljivije pogledate uočićete da reditelj
svjesno naglašava brutalnost Robertovog lika,kao kontrapunkt
odsustvu emocija-tj- uskraćenosti od istih,tako žarko
željenih,žuđenih-u ostatku ove filmske,slobodno mogu
kazat...poezije.Fotografija je tako aristokratski ljupka,
i svi su kadrovi kao crteži koji se pojavljuju u filmu
neobjašnjivo prekrasni,poetični,tajanstveni,sanjivi,vedri,
melanholični,čarobni,začudni,sjetni-istovremeno.Nadalje,
film duboka uranja u dušu gledaočevu,nudeći mu tugom
dojenu katarzu,koja pročišcava sam korijen njegove
najintimnije sfere,sam dušnik utrobice:emotivno rastresa i
razdražuje a zatim,bez pardona,do kraja slama,nekima od nas
mameći suze nakon mnogo godina (gledanja pokretnih slika)...
Kuaronova "Velika očekivanja",za sensualissima,dostojni
su uporedjivanja sa drugim rediteljevim remek-djelom,
oneobičenim i originalnim "Y TU MAMA TAMBIEN",a svakako
je riječ o posve potcijenjenom filmskom dragulju,dovršenom
i zadivljujućem u svim svojim slojevima.Mada,sve je to,eto,
subjektivan dojam:mene naime beskrajno zabavlja,zasmijava
i oduševljava hiperstilizovani i ultrainteligentno
supersonicironični,tako neodoljivo britanski,a takodje
SASVIM zanemareni,krivo išcitavani tj NESHVAĆENI film
"OSVETNICI"(u originalu "The AVENGERS")-seriozna parodija
bilo kog Bonda,i bilo kog Britanca,sve sa klasičnom,super
raspoloženom glumačkom postavom:RALF FAJNS vs UMA TURMAN
vs ŠON KONERI et cetera...Ali takvih je slučajeva bilo
kroz istoriju sedme umjetnosti:posle premijere kritičari
su sahranili maestralni epski vestern "VRATA RAJA"u režiji
Majkl Ćimina a sada se isti taj smatra drgocjenim i vrlim,
klasičnim remek-djelom.Svoj kultni,novim kriterijumima
vrednovan status kamena međaša filmske umjetnosti tek godinama
ili decenijama docnije(neki i dockan) stekli su,u većoj ili
manjoj mjeri,i sledeći filmovi:"BLADE RUNNER" Ridli Skota,
"Apokalipsa Danas" Ford Kopole,"KUVAR,LOPOV,NJEGOVA ŽENA I NJEN LJUBAVNIK" ili "PILLOW BOOK" Pitera Grineveja,"SATIRIKON" ili
"KAZANOVA" Federika Felinija,"ALFAVIL"Žan Lik Godara,"SEDAM
SAMURAJA" Akire Kurosave,crtaći veličanstvenog Mijazakija,
"SMISAO ŽIVOTA MONTI PAJTONA"u režiji Teri i Gilijema i
Džonsa,potom "NOĆ NA ZEMLJI" ili "DEAD MAN" Džima Džarmuša,
radovi Akija Kaurismakija,,"KRALJICA MARGO"Patris Lekonta
,"KAZINO"Skorsezea,"NAKED"Majk Lija,"THE WALL"Alana Parkera,kompletan opus Serđa Leonea ali i vesterni u režiji Klint
Istvuda,"VRANA" Aleksa Projasa,"OD SUMRAKA DO SVITANJA"
Rodrigeza/Tarantina,klasici Jirži Mencla i sva sila drugih
prekrasnih filmova iznova u novim dimenzijama,ili ponovo posve
OTKRIVENIM,i priznatim............nastavite niz................

Prvi je septembar,vrijeme da rezimiramo sezonu:
ovu su,tu nema sumnje,obilježile S i s e,zar ne?
Ne kažem da je topless bio u modi,naprotiv,eto
do juče nisam spazio par topless prizora na(istoj)
plaži.Ono što je najčudnije,ni tange nisu više
aktuelne-možete ih vidjeti samo na bezbrižno,da
ne kažem savršeno prirodno,razgaćenim Ruskinjama
i Ukrajinkama,a,priznaćete,uz njiove guze najsladje
i prianjaju...tangice.Bez obzira na pomenuto,sise
su se isticale:dojke su landarale u za broj manjim
dvodjelnim kupaćim kostimima,bradavice ljupko
izvirivale,djelimice,sa strane ili tek snažno
zgnječene ocrtavale se kroz smokrene,poluprovidne
tkanine(to najveć volem!).Ali ne samo to:mogli ste
uveče biti iznenadjeni količinom,a bogme i masivnošću,
a vala i brojnošću,sisa koje su se šećkale,nećkale,
isticale,bubrile,pumpale,nadimale,razbacivale,
mrštile,prsile,kurčile,gušile,nabacivale,razbacivale,
pajkile,dražile,jedna drugu tražile,ispadale,
dopadale šaka ili samo provocirale,tek tako.Bilo
ih je raznih:GOROPADNIH,SAMOSVJESNIH,TIJESNIH,
LAŽNIH,RASPUSNIH,PRIPLODNIH,RASPLINUTIH,MRSNIH,
ONIH NA DIJETI,ČUDNIH,ČULNIH,PRPOŠNIH,FRKTAVIH,
NAROGUŠENIH,VANZEMALJSKIH,ANTIGRAVITACIONIH,
TAKTILNIH,SENSUALNIH,SENZACIONALNIH,ĐAVOLJIH,
TITRAVIH,GURAVIH,MAZNIH,DRČNIH,POD LUPOM BAJNIH,
SEMIPERMEABILNIH,FLUDNIH,NAJFINIJIH,RASNIH,ČASNIH,
ZAMIŠLJENIH,GOROPADNIH,ARISTOKRATSKIH,VATRENIH,
ČELIČNIH,MUSAVIH,POTENTNIH,ZANOSNIH,ZBIJENIH,
KRIVOOKIH,NEPROPORCIONALNIH,SPRČENIH,SPUŠTENIH,
NAPUHANIH,NAMIRENIH,NENAMIRENIH,NATRĆENIH,ČILIH,
LJUTIH,ŽUSTRIH,RAZVRATNIH,ODMETNUTIH,VLAŽNIH,
PREVIŠE VAŽNIH,SMIJEŠNIH,PRENAGLAŠENIH,USNULIH,
TVRDIH,SUPTILNO MEKANIH,MEDENIH,MAZNIH,OBLIH ALI
I TRIČETVRTASTIH,BESKRAJNIH,BESPOLNIH,ŽELJNIH,
ISPREPLETENIH,SMOŽDENIH,SAMOZVANIH,OVIH I ONIH,
OVAKVIH I ONAKVIH-ko bi ih sve mogo opisati,
prisjetiti se...Al jedno znam,žene su ove sezone
trudile se da ih pokažu,poluobnažene,bile su ponosne,
i nosile su ih sa radošću,sa slatkom slašću kakva
rijetko se sreće!Primjetiste li?