Recimo da je juče(r) bio posljednji dan Ljeta.
Očekivasmo da će potrajati toplina,i blagost
mora,sve do daljine oktobra,al to se nije desilo,
baš zato jer smo svi priželjkivali,možda se i
unaprijed pomirili sa tom "činjenicom".
Ovi pak oblaci,danas žustre, a juče kratke i krotke
kiše, raznesoše naše sanje,razoružaše nam srca.
Iako po prirodi naklonjen Melanholiji,posebno u
Muzici i Osjećajnosti(delikatnoj muzici Duše),
prvi me Jeseni dah uvijek iznenadi,naježi,na
skromni način zabrine.
Prostrujala su tako mnome smiješana osjećanja,
i opet i ponovo:natmurenost udaljenijih
horizonata,žal pustih žala-napuštenih obala,
osamljenih kaldrma,Sjete u zraku,jeze u grlu-
pritajene kao nagovještaja zimske čame nadolazeće...
Uvijek me uzruja taj rez,vrhunski montiran:
prestanak Poleta,ŽAGORA,obnaženosti tjelesa,
bezbrižnih budalaština,razigranih djetinjarija,
neobuzdanog druženja,povišenog adrenalina,
a bome i Želje seksualne.
Sve u svemu,kad Sunce prestane da se smije
kontinuirano,Jesen je već tu,osvrnite se.
Valjda tako biti mora,u primorskim gradićima!
p.s.
Umjesto da posegnem za bilo kojim albumom
Autora sa strane ili možda najsavršenijeg
jesenjeg soundtracka-solo albuma Bet Gibons,
negda pjevačice (neprežaljenih) Portishead,
odlučih se za posljednji album zbilja dragocjenih
i divnih Belle and Sebastian.Šta očekivati od
albuma naslovljenog DRAGA KATASTROFIČNA
KONOBARICE,sem duhovitosti,ljupkosti,iskrene
veselosti i besprekorne Ljepote,sa povremenim
krasnim,melanholičnim odbljescima u ogledalu
razdraganosti,ljubavi(za životom) i slavlju duha
kreativnoga,koja ni jedna zima ne mre izmoriti.
Razbudili su me,razmazili perfektnim aranžmanima
i TOPLINOM Pjesama-parčićima ovog,i bilo kog
Nezaboravnog Ljeta!!!
Post je objavljen 25.09.2004. u 23:59 sati.