sensualissimo

Regina me je Elena natjerala da se razotkrijem,
i otkrijem kako sam ja,novinar,neka vrsta makar,
nedoučen u svakom slučaju,ali talentovan.

Razgovao sam sa nekoliko interesantnih Autora
u ovih nekoliko dana,tokom trajanja festivala
dokumentarnog filma,u gradu Baru,luci.

Impresionirao me je Lordan Zafranović,svojom
nespornom harizmom,rječitošću,staloženošću,
humanošću i jednom crtom neskrivene perverzije
koja povremeno bljesne u smiješku koji kao da
ne može kontrolisati(jer ga isti razotkriva)...
Pričali smo o filmovima,seksu i Mediteranu,trima
vrhunskim zadovoljstvima,njegovim pravim
Strastima,što se da vidjeti u OKUPACIJI U 26 SLIKA,
PADU ITALIJE i svakom drugom mu Filmu.
Veliki Autor,i veliki čovjek,erotofil dakako.

Potom sam se topio pričajući sa Majom Uzelac,
autorkom možda najbolje tv emisije u SiCG-
KULTURNI NOKAUT,čija me je stidljivost i
ženstvena bojazan od intervjua iznenadila:
očekivao sam samoljubivu,sarkastičnu djevojku
jer sam eto takav utisak stekao gledajući njene
emisije.

Zatim me Aleksandar Stanković razuvjerio
da je gorak,opak tip pun sebe,i bez pardona,
prikazavši se(samo ovaj put?)u prirodnom,
ili makar poluprirodnom svjetlu:ležeran,
svjestan svojih mogućnosti,inteligentan,
nimalo ciničan,dečko koji ne ujeda...To sam
ukapirao već nakon gostovanja kod Lokasa,
a on je sve objasnio u jednom od odgovora
na moja (preopširna) pitanja:rekao je kako
se kao voditelj i autor trudi da bude intigantan,
zanimljiv i provokativan,prosto da bi zadržao pažnju
gledalaca te se najčešće njegovi privatni stavovi ne
poklapaju sa onim iznesenim u emisiji NEDELJOM
U DVA,koja me,priznajem ne jednom iziritirala.
Sada ,pak ,vrlo cijenim Aleksandra,u profesionalnom
smislu,jer sam svjestan da ja ne bih umio glumiti
...u toj mjeri...tako uvjerljivo...
Jer svi se mi predstavljamo drugačijima,imamo i više
nego dva lica,zavisno od situacije,od osobe do
osobe(zbog osobe!)...
Sami smo samo pred ogledalom,
razotkriveni,prirodni,stvarni,onakvi kakvi smo,
bez šminke(ili je upravo skidamo)...
Možda se neki od nas trude,željeli bi se razotkriti,
ovdje,na blogu,ali ne idu do kraja,to je valjda
svima jasno.Mada,totalno bi razotkrivanje bilo
ono pravo,ono istinsko povjeravanje samom
sebi u virtuelnom zrcalu,bez bojazni da će
te neko krivo pogledati,ili pogrešno protumačiti.
Sa mogućnošću ISKRENOG,negativnog ili
pozitivnog feedbacka(jel se ovako piše?)...

Ali onda NIKO ne bi smio znati razrješenje lične
nam šifre,zar ne?

Ako život shvatimo kao tek kakvo
neshvatljivo ludilo,neizlječivo
ali ograničeno sopstvenom bolešću,
više ili manje trulom,manje ili više metastaziranom,
onda bi trenuci o kojima ću govoriti mogli biti
okarakterisani kao LUCIDA INTERVALA:povremeni
ali ekstatični BLJESKOVI bistroumlja,Smisla
kakvog-takvog.

Desi li vam se,dakle,
s vremena na vrijeme,u nepravilnim,
nepredvidljivim razmacima(razlomcima?)
da osjetite kao da klizite na onoj
nezaboravnoj ivici,obzoru,
tananoj linijici izlaska iz puberteta,
kada se SVE stvari odjednom(same od sebe?)
poslože,postanu jasne njine konture,
shvatite sopstvene postupke,spoznate (po)greške,
prepoznate skrivene želje i,
uopšte,mozak se POSVE razbistri,
misli iskristališu.Kao da se otrijeznite
(život kao krupan mamurluk?) nekim čudom,
nečijom tuđom voljom,
nekakvom magijom.

I,odjednom,u tih pola,ili dva,
sata dokučite Esenciju sopstvene
nemogućnosti,unutrašnjih ograničenja,
sune vam krv čista poluzatrovanim
arterijama,sine vam šta sve je nevažno,
da sve je nevažno,sem
nekolicine istinskih užitaka,onoga što vas
istinski zadovoljava,da sve je uzaludno i
besmisleno,sem
Ljubavi recimo,ili sitnih zadovoljština,
nekoliko ljudi vama dragih,nekolicine snova,
gomilice uspomena,topline Sunca i veličine
svemira,i misterije univerzuma,tralala...

U hipu spoznate kako bi trebali da se
ponašate do kraja života,kako da
se prepustite čaroliji,i NAJBITNIJE
izdvojite,nevažno zaobiđete,da se ne nervirete,
ne jurite,ne glumite,ne lažete sebe ni druge,
ne trudite bez potrebe,ne želite sem
ONO ŠTO ISKRENO ŽELITE SVIM SVOJIM BIĆEM,
jednostavno-DA ŽIVITE,a ne tek komplikujete život
sebi i drugima,preživljavate,po sto puta prošlo proživljavate,pribojavate se svojih stvarnih nagona,
i ostvarivanja PRIORITETA...

U čudnim,kriznim,božanskim,divnim
tren-ovima dešavalo mi se to,svo
pomenuto,PROVIĐENJE,nekoliko puta,
nego me bujica svakodnevnice vazda nanovo
vraćala(svaki puta) u vrtlog izmaglice,
nejasnoće,nenaziranja svjetlosti sveukupnosti,
vukla me dolje duboko u ponore zamračenih
špilja neistraženih,kao pijanca gutljaji što
gutaju,grle grlati delirijum tremensi,
STVARNIJI OD STVARNOSTI.

Jednog ću dana uzmoći naći Snagu,svu potrebnu i uspjeću,
živjeću OTVORENIH OČIJU,sa jasnim konturama,
onoga što (je)sam stvarno ja,a ne puka
moja projekcija,hologram mesa i
nekoncentrisane svijesti,
sjenka u sjenci,NESPOZNAJA prepuštena
valovima,valovima ordinarnosti,gluposti,
neznačajnosti,pogrešnih procjena,nedostatka ocjena,
prepuštanja protoku bespotepština,preuveličanih,
naizgled opravdanih besmislica..

Jedino me plaši što bi taj TREN
bio konec svega,Smrt sušta,koja
ne pušta dalje da prodremo od zadanih
nam Granica,iscrtanih stranica,
koja ne dopušta nam da pobjegnemo
iz loše napisanog romana-okeana,
banalnog-brutalnog-doživotnog realitija
na kraju krajeva...u kome smo glavni junaci
mi sami,a nemamo kamo da pobjegnemo.

p.s.

Ako nas posmatraju neka savršenija Bića,svjesnija,samosvjesnija,mora
da ih silno zabavlja naša bezizlazna
situacija,po potrebi
lucidnošću filovana,
bez rezultata.

MAKAR ZA SADA!!!

danas sam protrčao kroz jedan od onih dana
nemam vremena na nj tačku stavit ni zareza
u speedu senzacionalnom da sam imo patike
speedo ne bi me noge nažuljale toliko ili ono
žuljevi žuljaju prsti trpe jedva istrpih dan danas
frka ovdje ondje pohitaj tamo vraćaj se amo
nemaš vremena ni za dihat(za ovratnik) ama
kad bismo se makar malo manje znojili na
30 stepeni celzijusa sve bi bilo lagodnije no
nikako toliko lagano kao prije par dana kad
mi se omililo živjeti u tom tananom ritmu
slatkoj melodiji zapisao sam je pa pjesma
sama sve govori:

dopao mi se ovaj dan
ležeran
nenametljivo blag
dokon a drag
kriška jeseni ljupke
na nepcu proljetnjeg daha
umiren u utrobici
grickam ga osjećajno i nježno
kao usne ljubljene
u me zaljubljene

ima li ljepšega
ima li slađega
ima li blažega
ima li dražega

(dana)

hoće li i sumrak biti
sen suptilna
snenog smiraja
što se puteno preliva
u čulnu,usnulu noć

(posle savršenog dana)

?

Vege


Čemu toliko oscilacija,u tako malo vremena???

Statirao sam juče čitav dne,al ne u kukuruzu.Nekih jedanaest sati napornog rada,gdje se napor sastojao u čekanju da se nekoliko scena snimi,u imaginarnoj kafani,u kojoj sjedim za astalom,pijući svoje piće,a kamerman ruske državne televizije zumira moj potiljak.Možda postanu slavne vlasi moje kose tamo daleko,u Moskvi ili Sent Petersburgu.Kako god,dnevnica je isplaćena,cijelih 30 eura,i mogu vam reći da nikad više ne bih sebi poželio da statiram u filmu,ili seriji.A u početku sam mislio kako će ovo biti najlakši novac zarađen u mom životu.Ne kažem da je neki specijalni premor,ali jeste smaranje nepojmljivo,svo to gluvarenje plaćeno,dosađivanje cjelodnevno:u nekom trenutku iscrpite sve teme i energiju za priču sa sapatnicim-neznancima,većinom takođe nezadovoljnih proticanjem vremena.Suviše spOOOro je gamizalo,suviše malo se snimalo.Teško da ćete povjerovati,ali niko normalan ne bi mogao statirati više od dva-tri dana,deset sati sa nekih sat recimo intenzivne akcije,tj. statike(otuda i ime).Naime,čak i kad dođe red na nas,nemasmo nikakve(skoro)zadatke,samo bijasmo prisutni.
Nema satisfakcije,nema kreativnosti.
Tih 30 eurića dobro će mi doći,ali neću više tražit ljeba bez motike,kunem se!

p.s.

Otidoh u devet,vrnuh se oko pola osmice,
odma sam pohitao da pustim SMILE Brajana
Vilsona izgubljeno pa pronađeno blago
BEACH BOY genija,to
remek djelo višeglasja,savršenih harmonija
i božanske pop muzike,što ga slušam već danima...
Aleleuja,ima boga,on se kliče Vilson Brajan!

NAPOMENA:DA BI SE SILNI OVAJ POST SPOZNAO
U CIJELOSTI,NEOPHODNO JE NEPRESTANO GVIRKATI
NA PRETHODNI!

Odgovori koje sam uz vašu pomoć pronašao,makar moje verzije:

Ja sam takodje skapirao kako se
neko slatko imenima uragana,i tajfuna,igra.
I stvarno su to ženska
imena,uglavnom.I nekako mi je to,
rekao bih, morbidno.A malo toga mene
može zgroziti.Navikao sam se na ljude.


Misterija univerzuma ovih me dana iznova fascinira.
Otkrića novih planeta
ne uzbuđuju nas baš mnogo,jel da,jer su se
pojavili novi Spiderman,servisno
pakovanje broj 2,nekom i ADSL,nekom
pak korica kruha u Darfuru,nekom još bombi
u Faludži.KO da nas još zanima
jesmo li tek ostrvo-univerzum u okeanu drugih
kosmosa!!!(U zadnje vrijeme,mislim da je sve moguće!)


Zar su ih ikada i sanjali?E moj
Filip K. Diče-šta ti sve ovi
holivudski producenti rade,
veličanstvene ideje sakate.Joj,
samo da si imao više stila,kao
što si imao dara,i genijalnih
ideja-vizija budućnosti.Hoće li
u budućnosti biti još takvih
poput tebe,ili ćemo svi postati
Blejdraneri,ili koze električne?
Hoće li biti budućnosti?


Količinom umaka u špagetama
vječito sam nezadovoljan.
Ima jednom da se drznem,
pa da sam sebi spremim porciju
fenomenalnu,ima umaka da mi pretekne
za crne dane...


Neki kažu da je moguće biti vjeran
dvjema ženama istovremeno.Da li to
moraju biti posve različite žene?
Moraju li biti vjerne i jedna drugoj,
u tom slučaju.A ko bi onda od svih
vjeran sebi želio biti?


Meni se čini da blogoreja se neopisivo
širi,kao kakva virtuelna gonoreja uma,
i vrckavog duha,najčešće.Čitate li katkad
newblogovce,ili ih puštate da se pate sami
sa sobom?Ima vrlih radova,velikih iznenađenja,
malih čuda,svuda-tuda-osvrnite se!Još malo
pa se blog populacija neće moći pobrojati,
a kamoli valjano upratiti.


Otkrih kako zapravo brže čitam kada se ne trudim da brže čitam jer mi se tada ne dešava da se vraćam da ponovo iščitam kakav red ili pasus-jerbo mi je smisao u hitnji izmakao.Oprezno s koncentracijom.Nije li bolje pročitati 5 postova koji vas stvarno zanimaju,intrigiraju,nasmijavaju,tjeraju na razmišljanje,nego 25 od kojih niti jedan nećete pamtiti?Osim ako nemate puuuuuuuno vremena,i mnoooogo strpljenja.


S vremena na vrijeme,prelistam stare
postove,obradujem im se,al me još
više obraduje poneki komentar naknadni
nekog novog čitača.Provjerite,ako već niste.
Ne,nikako!!!!


Malo sam htio napakostiti skalpel-ženi
koja nije da nije seksualna-bila.Sada mi liči
na jebozovnog Majkla Džeksona,ama možete
li to da zamislite?Jezozovno jeste,ali samo na
distanci-bilo bi mudro maznuti je bez dodira sem glavom spolovila.
Ja svoj jezik čuvam za one najintimnije,
najsuptilnije,pa i najnježnije trenutke.


Sise su Natašine savršene,pogledajte
ŽIVOT JE ČUDO Emira Kusturice,
čudan jedan film,sa bespotrebno
dugačkim uvodom i zanosnom,dirljivom,
prekrasnom ljubavnom pričom potom.
O Naomi ne treba trošiti riječi.Svako ko
je gledao prve kadrove superiorne drame
21 gram,našao se u čudu,i zapitao da li je
moguće da tako senzualne,prefinjene,ali i
perverzne,neviđene bradavice postoje.
Postoje,i zamislite,neko drugi ih liže.
Sa neizmjernom strašću,nego kako drugačije
(Evo pjesmuljak na dar:
ZALJUBIH SE U USNE,USNE ANDŽELINE DŽOLI,ZALJUBIH SE U MIG KETRIN ZITE,PA I U OČI MONIKE BELUČI,I SISE NJENE PRIDE,ILI TO BJEHU SISE ŠOLAK NATAŠE,VRAG GA ZNAO,VRAG JE ŠALU ODNIO SAD KAD SAM SE ZALJUBIO(A NISAM IH LJUBIO) I U BRADAVICE NAOMI VOTS,ZNAŠ ONE PRESLATKE GLUMICE,A SVE SU ONE GLUMICE KAD MALO BOLJE RAZMISLIM,NIJE IM POMOGLO,ZALJUBIO SAM SE I U DUŠU TVOJU MOJA LJUBAVI,SVE SI IH ZAJEBALA,I BEZ SAVRŠENIH USANA,OČIJU,GRUDIJU,NOGU ILI PUBISA(PA DOBRO,ON MOŽDA JEDINI I JESTE BLIZAK SAVRŠENSTVU))


Ne znadem koji se to blogovi
kopiraju,čuo sam da ima i toga,
hoćemo li morati uskoro prijavljivati
patent-postove,zlu ne trebalo?

Blog mi negda zna biti obaveza,ali slatka.
Trudim se da se upisujem redovno,ali ne+kad
ne stignem,ponekad besmisleno je o besmislicama pisati,
iako sam i o njima jednom (jedva) nešto progovorio...


O nedruženju ljudskom već sam,takođe, pisao.
Ništa se nije promijenilo,sem što je blogera više
pa dakle i onih koji bi,na neki način,željeli da se druže,
komuniciraju sa drugim ljudima,njihovim idejama,mišljenjima,emocijama.Tamo napolju,na ulici,
u kafiću,to se više i ne dešava.Ili sam opet nešto propustio?


Možda je to izvjesno novo samopouzdanje muškarca u pristupu ženama,koje više ne želi osvojiti,niti ih se pribojava(jer ne osvaja),pa ako se ženi iole dopadne taj njegov fluid,njegovo zaljubljeno on,koje je opet njegovo stvarno on a ne neko tamo pripremljeno lice ili odglumljeno naličje,svašta je moguće.Mada,većina žena zavidi,i ne poznajući ih,ženama u koje su muškarci zaljubljeni.Ili ih jednostavno uzbuđuje taj look,zaljubljenički sjaj u očima,te ga požele i same iskusiti...


Ne nađoh neke porno postiće,ali erotskih ima,neki su mnogo dobri.
Definitivno najbolji,meni najdraži,najsenzualniji,najseksualniji je blog RUŽA U HAUSTORU.Oduševljava me činjenica da je ta žena toliko odana,osvojena,zadovoljena i zaljubljena da svaki svoj post posvećuje JEDNOM MUŠKARCU,blago njemu.
Valjda dasa zna da cijeni snagu i strast tih fantastičnih
erotskih stihova,a još prije samu njiovu (seksi) Stvoriteljku.


Ne zna se,sve je moguće.Uzgajam nadu,u omanjoj saksiji bojazni od mogućih verzija budućih svjetova,u plakaru mojih spremljenih snova,odjeljak futuristička maštanja,kako će čovječanstvo smisliti oružje/oruđe za uništenje još većih planeta paramparčadi,što nas mjerkaju moguće već poodavno,ili će,još bolje,biti spravljen štit za Zemljicu-Majku,neka supermoćna futrola za našu planetu."Ma ljudi moji je li to moguće?"

U zadnje vrijeme sve mi se čini da je moguće.Pa tako i da će Teri Gilijem snimiti (konačno!) Don Kihota,koji je samo simbol svih onih sanjanih a do kraja neostvarenih pokretnih slika velikih reditelja(sjetimo se samo Orsona Velsa i
VELIČANSTVENIH AMBERSONOVIH ili snova Federika Felinija,
maštarija Pitera Grineveja ,KJUBRIKOVE vizije Artificijelne Inteligencije
iako meni lično i Spilbergova verzija-realizovana vizija jest remek-djelo,jedan od najboljih SF filmova,i drama i bajki(a sve je to u jednom) a što je najvažnije-to je,u stvari,najbolji film o POTREBI ZA LJUBAVLJU koji sam ikada gledao...)


Ne znam koliko bi stvarno bilo zanimljivo,imati u ruci knjigu
sa sabranim najboljim radovima blogera,kad već postovi će ostati vječno da plutaju ovim virtuelnim kosmosom-čak i kad ih njini Autori napuste,čitači njihove šifre zaborave...Ili možda neće ostati neizbrisivi blogovi,za vjeki vjekova,SVI,ikad objavljeni?

Da,knjige će opstati u budućnosti,i biblioteke,i draži listanja,u krevetcu čitanja,za oči bezbolnog čituckanja-za razliku od ekrana.Uopšte,mišljena sam da je internet nedovoljan oblik obrazovanja,vrlo uobražen a zapravo ograničen izvor informacija:DAJDŽESTIRANA VERZIJA svog onog Znanja zapisanog u Knjigama.A o Umjetnosti da i ne govorimo,o toj LIJEPOJ LITERATURI...

Čovjek vremenom otkrije,jer se trudi,nove nivoe užitka,nove talase orgazama,nove nijanse uzbuđenja,nove perverzije zadovoljenja...SEks je kao neka vrhunska igrica,koliko znaš toliko dobijaš, a čim saznaš više želiš ići dalje,i tako sve do kraja.Ne,seks nema kraja:Smrt pokvari nam uživanje!

Kao što se da primjetiti,odgovori moji,na prethodna (moja) pitanja,doveli su me do novih pitanja...Ljudi moji,kuda sve ovo vodi?????????????????????????????

Woman are extremely smart...

Woman: Is there a problem, Officer?
Officer: Ma'am, you were speeding.
Woman: Oh, I see.
Officer: Can I see your license please?
Woman: I'd give it to you but I don't have one.
Officer: Don't have one?
Woman: Lost it 4 times for drunk driving.
Officer: I see...Can I see your vehicle registration papers please?
Woman: I can't do that.
Officer: Why not?
Woman: I stole this car.
Officer: Stole it?
Woman: Yes, and I killed and hacked up the owner.
Officer: You what?
Woman: His body parts are in plastic bags in the trunk if you want to see.

The Officer looks at the woman and slowly backs away to his car and calls for back up. Within 5 minutes police cars circle the car. A senior officer slowly approaches the car, clasping his half drawn gun.

Senior officer: Ma'am, could you step out of your vehicle please!

The woman steps out of her vehicle.

Woman: Is there a problem sir?
Senior officer: One of my officers told me that you have stolen this car and murdered the owner.
Woman: Murdered the owner?
Senior officer: Yes, could you please open the trunk of your car, please.

The woman opens the trunk, revealing nothing but an empty trunk.

Senior officer: Is this your car, ma'am?
Woman: Yes, here are the registration papers.

The officer is quite stunned.

Senior officer: One of my officers claims that you do not have a driving license.

The woman digs into her handbag and pulls out a clutch purse and hands it to the officer.
The officer snaps opens the clutch purse and examines the license. He looks quite puzzled.

Senior officer: Thank you ma'am, one of my officers told me you didn't have a license, that you stole this car, and that you murdered and hacked up the owner.
Woman: Bet you the lying bastard told you I was speeding, too.

B Monkey neocekivano mi je prijao,mnogo više nego sam mislio:krasan film-mali ali koji ostaje u sjecanju.
Ne cudi obzirom da ga je režirao Majkl Redford,majstor nenametljive,a sjajne režije(proanalizirajte detaljnije kadrove,ako budete u prilici).
Iako mi se ne cini superiornim izborom za glavnu ulogu(pitam se da li bi Đina Geršon bolje pasala,ili bi bila odvec fatalna) Asia Argento mi je vrlo draga,narocito nakon što se drznula,buduci da je kci KULTNOG reditelja-koji je njoj prvenstveno otac!-da režira onaj slatki filmcic-buckuriš nazvan senzualno SCARLET DIVA, u kome pokazuje nam koliko je perverzna(to je kažu nasljedno) i kako STRAVA izgleda.

U B Monkey takode imamo zadovoljstvo da joj zavirimo ispod bluze i osmotrimo natenane izvrsnu figuru,al
ona i kao lik djeluje (skoro) potpuno uvjerljivo zaneseno,izgubljeno,
dražesno-skoro kao neodoljivi
Rupert Everet(zbog njega covjek
poželi gej da postane!)...

Kako god okreneš,scenario je najbitniji,uzalud vrhunski glumci-u ovom slucaju dobri ali perfektno iskorišteni-ako PRICA ne pije mlijeko.Scenario je besprekoran:
izvrstan,inteligentan,
intrigantan cijelom svojom dužinom,
bez bespotrebnih,il besmislenih rukavaca.

Ako bih morao kazati o cemu se tu zapravo radi,rekao bih-O POTREBI,o Potrazi za Ljubavlju.
Koliko ste još (dobrih) filmova gledali,na tu temu?

Nije mi se ucinio previše optimisticnim kraj,iako je relativno realan i eksplicitan:glavna junakinja naime glavnom junaku dokazuje ljubav tako što uspijeva da ukroti svoj temperament i smiri se sa njim u nekakvoj zabiti,gdje su jedno drugom bili dovoljni do kraja života ...i slicne bajke...

Iskustvo me uci,ali i poznavanje tudjih ljubavnih veza(koje nikad ne upoznamo potpuno ,vec samo sa JEDNE strane)kako ne treba Ljubav testirati,makar ne previše.
Pogotovo je suludo insistirati na
osamljivanju udvoje,u kakvoj od civilizacije odvojenoj kucici,za vjeki vjekova.
Neophodna je otvorenost duha,tolerancija,ponekad neki jebeni kompromis,razumijevanje,predavanje i davanje a ne tek uzimanje ili oduzimanje,dozvola da taj neko(UVIJEK drugi i drugaciji) ima svoj život- al da se pokušate preklopiti koliko je god to moguce,i željeno,i s jedne i s druge strane.I ne,ljubomora nije seksi:privlacno nam je SAMO PRIZNANJE LJUBOMORE al ne i njene konsekvence,jer to (ne)godi Egu:a LJUBAV bi možda mogla biti (i) prepoznavanje dva Ega,njihovo medusobno poštovanje,erotsko medjudivljenje i sve što uz to ide(ah TAJ Ego!)...

Razmišljajte o tome,prije nego postanete previše posesivni a potom,vrlo brzo,SAMI i ...sjebani...i malo manje samozaljubljeni pride

Ne znam šta bih činio od sebe između
17 i 19 časova!Taj me period dana izluđuje,
jedino ako sam aktivan bezbolno ga preživim
(a ne preživam!) a pošto od kraja septembra
ne radim posle podneva,tj. ne radim uopšte,taj
mi dio dana dođe kao suvišni zalogaj,bezukusan
komadić koji i kad uspijem da (ga) proždrem,
zaglavi se,na kratko-al nekad tako duuuuuuuuuuugo
traju dva sata!!!- u dušniku ili već negdje
(gdje?GDJE?) u jednjaku dotične metafore.
Ako niste primjetili od 5 do 7 nema
ama baš nikakvih podnošljivih Sadržaja ni
na televiziji ni na radiju,komp svejedno koristim
ili ujutru(za slušanje muzike) ili u gluho doba noći
(za blog,surf il igrice-ponekad svo troje) tako da bi
to bilo već previše
(i kompjuteri imaju dušu,ili makar im se srce
zahukta,arterije uzavru,mesa oznoje-joj jadni
hladnjaci što se oni izmore)....

Još je uvijek pretoplo,makar ovdje u Budvi,
ne isplati se ići na basket- a za čitanje knjiga ili
silnih časopisa u tom (raspoloženja)dobu nemam koncentracije,ukoliko i za(po)čnem listanje,brzo se
opružim ugodnije i prikunjam iako to mi ne prija jer
posle ne mogu zaspati,a već,znate,patim od nesanice,
nekog njenog blagog(al ne i blagotvornog)oblika-
zaspem oko 4,nekad 5,ujutru,budim se oko podneva...
ako nemam obaveza...
Najradije bih preskočio to mučenje,taj gluhi,
besmisleni djelić dana,prebrodio ga kakvim primitivnim
vremeplovom-u obliku broda?,čime bih odagnao
neprijatnu,iako pitku nervozu,nelagodu,dosadu(djelimičnu)
i čitav sistem sitnih,neimenovanih i još nerigistrovanih
osjećanja bespomoćnosti,izgubljenosti(u vremenu ,ne prostoru),nesposobnosti...
Da dodam još da je šetnja u tom periodu pogubna jer
me navlači na depresiju-ne znam da li 99% stanovnika
(spavača?smarača?)ovog grada spava ili se prosto bori
sama sa sobom(kad već druge ne smara) ali dodatno
unervožuje me šetanje praznim ulicama,nesretanje,
gluvarenje,gubljenje vremena.Eto fraze -
GUBLJENJE VREMENA,ništa drugo!

Valjda ga imam previše,to li je...

Pa,poklonio bih nekom,bilo kome,
po 2 sata moga dana,od 17 do 19 striktno-
u sledecih 5 godina,startno.I,najvažnije-BESPLATNO!
Ako neko želi nek izvoli:možda je taj mudriji,inventivniji,umorniji...

Moje sažaljenje,ako vam se takve želje ostvare,
i ovaj vam grlić Dana zapadne.

"Bolujem,bolujem… "
Josipa Lisac

"Sam ližem svoje rane "
Partibrejkers


Prvi će oktobar ostati urezan u mom sjećanju,u vidu ožiljka,
nee toliko dubokog,relativno širokog.

Bješe jedan običan dne,niti bolji niti gori,niti gore niti dole,
prosječnan,zanemarljiv.Čeprkam tako po kompiću,mom
dragom drugu,kadli me drug jedan drugi na fuka zvrcnu.
FUKA ŽEMO-STIŽEM ZA 15 MINUTA!
Na brzaka se plaknuh iza pazuha,za svaki slučaj,i ne
Baš žurno pohitah ka Kasperu,kultnom budvanskom
lokalu.Negdje oko pola puta presretoše me još dva
druga,oba sa biciklima,oba u punoj biciklističkoj
opremi.Đavo mi ne dade mira:DAJ KRUG,rekoh jednom
(ili mož bit dvaput)jednom od njih(dvojice)...
PAZI NA KOČNICE;PREJAKE SU,SA DISKOVIMA,
nije da nisam bio upozoren.

Bicikli su moja stara ljubav,
neprežaljena,jer nekad imah ručno pravljenog pravog
osamnaestokaratnog mezimca-danas takav ne mogu ni
naći,niti pak sebi priuštiti.
Uglavnom,koristim svaku priliku da zagrijem
sjedalo i pedale tuđih bicikleta.

Taman sam se bio zalaufao,a ne pređoh ni stotinjak
metara –kad se desilo.
Iza autobusa malne iskoči jedan čičica,ni kriv ni dužan,
jer bus bješe uredno parkiran, a i drugih Izraelaca na
Samrti na proputovanju po svijetu (što stignu čak do
Dubrovnika a potom i Budve drevne )bilo je ,tuda –svuda.
Kao mravci su se šetkali nikom ništa nažao ne čineći.
Već bijah u kakvoj-takvoj brzini,skrenuh gumi smjer,
Reko aj da profuram pored dekice,ljutit se neće,šta i
Da me opsuje-ne čuh nikad psovku na hebrejskom.
Čiko ubrza korak,ne vidjevši da prilazim,srednjom
brzinom,to me zbuni,učini mi se da ćemo se sudariti,
učini mi se da brže juri od mene i bicikla ne mog,
bi mi ga žao,zakočih naglo,stisnuh bajk koljenima
jer poletih isto tako naglo glavom ka asfaltu i zaronih u isti
-za divno čudo ne ugruvavši se.Odma sam skočio na noge
lagane i hitro stao provjeravati što se na biciklu iskrivilo,
a u stvari me bješe stid pred okolnom,već okupljenom
publikom.
YOU OK,upita čiča.YES YES,EVERYTHING IS
ALRIGHT odgovorih mu nasmijano jer mi je bilo
drago što ga nisam satro na licu mjesta i osakatio.
Samo bi mi to još falilo-internacionalni incident bez
zadnje namjere,bez smisla ikakvoga...
Pogledam pantalone,pa košulju,nisu pocijepani ti
dragi mi odjevni predmeti,to mi se učini važnim.
Vozač mi autobusa tog trenutka ponudi maramice-
na moje iznenađenje.Ruke malo izgrebane,sve ok,
mora biti da je brada,šta drugo ima da curi,
nonšalantno prislonim maramče-KAD POLA
BRADE NEMA JEBEM TI KRV TI JEBEM DA TI JEBEM
!!!!!!!!!!!Krv nije šikljala uopšte,
Nego kurvanjski punila maramicu za maramicom a ja
se brže bolje odvezoh u ambulantu,jenom rukom
vozeći,drugom pola brade držeći.Doktorica jauknu,
mlada neka sestra zapravo,koketa,sa kojom odavno
još sam flerovao.Kad sam prišao ogledalcetu-nisam
pao u nesvjest:meso se bilo razdvojilo,pod pritiskom
Kosti,kao da ga je neko fino zasjekao preoštim nožem, i
krvna zrnca bila su iznenađena,pa im je trebalo vremena
da se konsoliduju i jurnu napolje.Zašiše me dvaput,sa 4
dakle uboda ,bilo je skoro bezbolno jer me je sestra
uhvatila za ruku utješno,dok me pravi doktor bo.
Morao sam da primim još vakcinu protivu tetanusa,
da se krv ne uzruja do kraja,ne zatruje,legoh na
leđa,nasmiješih se sekici jer nisam stigo da obrijem
dupe,ona me raznježeno pogleda i zabode iglu u
bedro duboko,mal ne svrših na licu mjesta,još me
i pomazi prstićem i vatom po rupici(od uboda ne
guzi-ci) i eto-TO JE BILO TO.Pomislih,ništa
strašno,ali bespotrebno iskomplikovan dan,ako
budem imao sreće ostaće mi ožiljak veličine
Kirk Daglasove (jebačke) legendarne rupice na bradi,
a moći ću i da smišljam priče djevojkama ako me budu
pitale dok se mazimo posle vođenja ljubavi,i slično.


Naravno požurih bajk da vrnem i prepričam ekipici
u Casperici šta se dogodilo,natenane.
Život se nastavi.
Bez pardona.

Uveče, kad legoh da zaspim ,crne me slutnje obuzeše i
tamnobraon meditacije.Kontemplirao sam satima
depilirao pedantno vlasi malog i srednjeg mozga:
O tome kako uvijek meni neko GLUPO sranjce se
zdesi,kako nisam morao da se provozam,kako i kad
zajahah ne morah žuriti toliko ,praviti se važan,kako
sam mogao nasaditi se na oko ili oba kako mogla su
iscuriti,ili jetru ili srce proburaziti,ili pola rebara
smrskati(kako autobus mogao je krenuti), kako smo
SVI tako mizerni,jadni,privremeni,u ovakvim
Trenucima svedeni na formu,na istu mjeru,neveliku:
MESO I KOSTI,MOZAK I MOŽDINU(KIČMENU),
KRV I VODU,ŽIVOTINJU NA DVIJE NOGE KOJA SE
BEZ OBZIRA NA DUH I UM I OSJEĆAJE TAKOĐE
MOŽE BEZOBZIRNO ODERATI DO KOSKE,KOŽA JOJ
SE MOŽE ZGULITI,SRCE IŠČUPATI,MOZAK RASPRSNUTI.
Nakom dugo,dugo vremena ,u Snu,družio sam se sa Smrti,
Tim besmrtnim znancem za kojeg mišljah da izgubi me iz
Vida,prevarih se,moram biti OPREZNIJI,jer mi ONA(ili
je Smrt hermafrodit?)kadgod može zariti nož u leđa, i prije
nego je suđeno,ako je uopšte suđeno,ako sve nije stvar
Izbora-sve do trena kad Izbora biti više neće,potom ni nas,
mesnatih i koščatih,manje ili više masnih,mišićavih,slasnih
…



KURIOZITET:
Sjećam se,moj je ćaća,u djetinjstvu
-mom,ne njegovom-uveseljavao okupljene
pričom o mojim vozačkim sposobnostima:
te kako sam sa šest godina,prvi put sjeo na
bicikl,onaj veliki,za odrasle,i odmah provozao
krug-ne padnuvši.MOJ VAM JE SIN BRŽE
NAUČIO DA VOZI BICIKL NEGO DA HODA,
hvalio se...a ja sam se sa zadovoljstvom
smješkao,i sve mi je nekako toplo oko srca
bilo,baš drago!