Regina me budi u podne,drugi put uspješno
(registrovah,avaj,dockan,propušten poziv u
10:44!):veli Ajmo na konferencijicu tu i tu,
biće ti i ti-aj po(h)itaj!Požurih da pronađem
gaće kupaće i jabuke(dvije)za pregristi,
doručak em zdrav em nedovoljan.Nisam
imo dovoljno vremena za jutarnju
gimnastiku,reko plivaću razgibaću mišice
jerbo sit sam tih vajnih konferencija.
Kadli vanka vjetar se neki goropadi,sve
u sedamnaest,a i sunce nešto bješe baš
bezvoljno-zrikavo i kilavo i muljavo.
Načekasmo se frend moj,i muzičar i
hipohondar,da nam se pridruži,pa
požurismo do Svetog Stefana makar da
gustiramo kapućino i divanimo o
svrsishodnosti konceptualnosti moderne
umjetnosti,kad već nećemo da se brčkamo.
Regina E. i V.elicanstveni odoše da
sastanče,a nas dva(druga) pružismo
korak(e).Milina: sistematična tišina,
spokoj bistar i vedar,ljepota šumske
idile i žala ljupkost neopjevana;
Sensualnost ljubazne,no ipak tajnovite
Prirode,neumrljane ljudskom grajom,
gomilom,gužvom.Kao povratak u
toplu majčinu utrobu(provjetrenu):
mekota dodira,ušuškanost u klupko
stomaka,bezbrižnost beskrajno naivna.
(U)činilo mi se da smo u drugoj
dimenziji:djelići skladnog,stasitog
dragulja,miligram staloženosti u
spektru beskonačnosti.
Iskustvo koje preporađa,ljepota
koja oslobađa-duh čovjeka.
Mudrost prošlih vremena,čulnost
krajolika,čarobno predivo nježne
pomirenosti sa sobom i Svijetom.
Prijatnost koja se ne da(de)
prepričati,sa jednom manom:
nedoličnom vjetrometinom
što zarazi me kijavicom -
tek da pomrsi perfekciju
ovog Dana...
Post je objavljen 10.09.2004. u 23:40 sati.