Na ovdašnjoj vrlo popularnoj,jednobojnoj televizijskoj
stanici(considering Serbia and Montenegro)po ko zna
koji put prikazuje se jedan od najsuptilnijih modernih
filmova,inače jednodušno potcijenjen,autora Alfonso
Kuarona.Film je potpuno pogrešno preveden kao "Veliko
išcekivanje",iako se i knjiga Dikensova po kojoj je
snimljen zove-"Velika očekivanja".Ako se složimo da je
vraški teško prema romanu velikog(bilo kog)klasičnog,
engleskog autora snimiti loše djelo i da je Kuaron,
porijeklom Meksikanac,što je njegova prednost,
jedan od najtalentovanijih reditelja današnjice,onda
je nešto zaista moralo poći krivo kako bi doticni
pokušaj stvaranja emotivnog,stilizovanog,prefinjenog
filma podbacio.Naprotiv,sve je tu:delikatna glumačka
podjela i senzitivna gluma glavnih protagonista(držim
da je ovo najbolja uloga Gvinet Paltrou,kao stvorena za
njenu krhku konstituciju i njeno porijeklo-uloga hladne,
skoro proračunate perfektne gospodjice sa manirima bez
greške i greškom u karakteru tj.srcu)i vrlo uspjela
transplatacija radnje iz predprošlovjekovnog miljea u doba
moderno,naše,današnje-što je promišljen rediteljski
zgoditak,a uz to prisutna je i mogućnost potpune
identifikacije sa nesretno zaljubljenim glavnim junakom,
koga tako dirljivo tumači ,u ovoj prilici sažaljenja
dostojan,Itan Houk.Priznajem, scene sa De Nirom su za
nijasnu presnažne,jer je neukrotiva harizma tog totalnog
maestra,ali ako pažljivije pogledate uočićete da reditelj
svjesno naglašava brutalnost Robertovog lika,kao kontrapunkt
odsustvu emocija-tj- uskraćenosti od istih,tako žarko
željenih,žuđenih-u ostatku ove filmske,slobodno mogu
kazat...poezije.Fotografija je tako aristokratski ljupka,
i svi su kadrovi kao crteži koji se pojavljuju u filmu
neobjašnjivo prekrasni,poetični,tajanstveni,sanjivi,vedri,
melanholični,čarobni,začudni,sjetni-istovremeno.Nadalje,
film duboka uranja u dušu gledaočevu,nudeći mu tugom
dojenu katarzu,koja pročišcava sam korijen njegove
najintimnije sfere,sam dušnik utrobice:emotivno rastresa i
razdražuje a zatim,bez pardona,do kraja slama,nekima od nas
mameći suze nakon mnogo godina (gledanja pokretnih slika)...
Kuaronova "Velika očekivanja",za sensualissima,dostojni
su uporedjivanja sa drugim rediteljevim remek-djelom,
oneobičenim i originalnim "Y TU MAMA TAMBIEN",a svakako
je riječ o posve potcijenjenom filmskom dragulju,dovršenom
i zadivljujućem u svim svojim slojevima.Mada,sve je to,eto,
subjektivan dojam:mene naime beskrajno zabavlja,zasmijava
i oduševljava hiperstilizovani i ultrainteligentno
supersonicironični,tako neodoljivo britanski,a takodje
SASVIM zanemareni,krivo išcitavani tj NESHVAĆENI film
"OSVETNICI"(u originalu "The AVENGERS")-seriozna parodija
bilo kog Bonda,i bilo kog Britanca,sve sa klasičnom,super
raspoloženom glumačkom postavom:RALF FAJNS vs UMA TURMAN
vs ŠON KONERI et cetera...Ali takvih je slučajeva bilo
kroz istoriju sedme umjetnosti:posle premijere kritičari
su sahranili maestralni epski vestern "VRATA RAJA"u režiji
Majkl Ćimina a sada se isti taj smatra drgocjenim i vrlim,
klasičnim remek-djelom.Svoj kultni,novim kriterijumima
vrednovan status kamena međaša filmske umjetnosti tek godinama
ili decenijama docnije(neki i dockan) stekli su,u većoj ili
manjoj mjeri,i sledeći filmovi:"BLADE RUNNER" Ridli Skota,
"Apokalipsa Danas" Ford Kopole,"KUVAR,LOPOV,NJEGOVA ŽENA I NJEN LJUBAVNIK" ili "PILLOW BOOK" Pitera Grineveja,"SATIRIKON" ili
"KAZANOVA" Federika Felinija,"ALFAVIL"Žan Lik Godara,"SEDAM
SAMURAJA" Akire Kurosave,crtaći veličanstvenog Mijazakija,
"SMISAO ŽIVOTA MONTI PAJTONA"u režiji Teri i Gilijema i
Džonsa,potom "NOĆ NA ZEMLJI" ili "DEAD MAN" Džima Džarmuša,
radovi Akija Kaurismakija,,"KRALJICA MARGO"Patris Lekonta
,"KAZINO"Skorsezea,"NAKED"Majk Lija,"THE WALL"Alana Parkera,kompletan opus Serđa Leonea ali i vesterni u režiji Klint
Istvuda,"VRANA" Aleksa Projasa,"OD SUMRAKA DO SVITANJA"
Rodrigeza/Tarantina,klasici Jirži Mencla i sva sila drugih
prekrasnih filmova iznova u novim dimenzijama,ili ponovo posve
OTKRIVENIM,i priznatim............nastavite niz................
Post je objavljen 02.09.2004. u 23:18 sati.