gluvarenje u rupi

nedjelja, 28.06.2009.

...



Buljim u farove automobila
kao u neonske plastične snove
u gradu koji nije moj
ali bez kojega bespovratno
više ne mogu
...to je sasvim sigurno...

okrećem leđa
jer je tako podnošljivije
okrenuta ne moram gledati naličje
neprestanog podsjeta na neproputovani Amsterdam..

...u ostavštinu
ostavljena mi je sonična toplina
koja svakodnevno u meni implodira
kao okus prve jutarnje kave
koja ulazi u stanice i tamo ostaje dugo
dok se ne izrodi u budnost
onu bez kolizije,
sa pristojnim potragama za novim navikama

o njoj se šuti, jer njegovo se ime više ne izgovara na glas...

...u međuvremenu boje se prostiru u zvukove
dok sanjam svoje krvavo crvene tulipane
na horizontalnom panou horizontalnog djetinjstva

...danas nemam apsoluno ništa protiv
čekanja...
ništa protiv
Godota...
- 17:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #