Sve je počelo idilično, 18 dragih, blagih i mladih licašca dočekahu studentice koje su došle odraditi praksu. Učiteljica isto bješe prekrasna, upozna pomladak sa onim što im tek trebaše predstavljati budući autoritet. A onda počeše ozbiljan rad i nauku; OBRADA SLOVA F, pisanog ali i štampanog.
I tekle su minute, tekle iz dječjih očilu frcale su iskre znatiželje, a Perka, Batko i ine djeve utažiše njihovu žeđ za znanjem o glasovitom slovu f. I svi su u šarenom razredu znali kazivati svakojake riječi koje počinju slovom f, pa tako kazaše svi u glas : foooootografija!!!!!!!!!!!!!!! jeeeeeeeeeeee!!!!
A onda iznebuha ničim izazvan Julijan iz zadnje klupe reda do prozora usmjeri sav svoj neodgoj kojeg je kako se nagađa nakupio ni manje ni više nego kod svoje kućice.
Pa zamahnu svojom još nejakom desnicom preko ramena i pogodi Perku buduću učiteljicu, brižno nakupljenim govnima iz nosa ravno u čelenku. Ona skromna kakvu je znamo zadrža tu sramotu i ruglo za sebe, čvoknu ono govno s klupe gdje je palo nakon što se odbilo od čela.
I eto nakon dugotrajnog prešućivanja i držanja ogromne količine gnjeva, odluči ovu neopisivu dogodovštinu podijeliti sa mnom, na moje vidno ždraljenje. Naravno ja sam to sve zadržala za sebe ha ha ha.
Dakle, još jedna stara indijanska se polako obistinjuje : " VUK KOJI KOPA NOS NE ČUVA GOVNO ZA SUTRA"!!!!!!!
Eto pa vi ajte na praksu u Petra Preradovića i vratite se posranog čela kući.