|
|
Dnevnik.hr
<
prosinac, 2008
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (13)
Studeni 2011 (31)
Lipanj 2010 (15)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (4)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ja sam Ivan, bogoslov časne zadarske nadbiskupije. Prije nekoliko godina pročitao sam knjigu "Posljednja vremena", i tamo je na neki način naveden cilj svećeničkog poziva, a to je privoditi duše k Bogu, odnosno riječima Bibilije: "Zato idite, učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta." (Mt.28:19,20) ili "Tada im reče: ' idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakomu stvorenju! Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao, osudit će se.» (Mk. 16:15,16), stoga sam ja odlučio voditi ovaj, uzeti ću si slobodu te ću nazvati, apostolat. Jedan mudar čovjek je rekao jednu od najvećih istina ikada: "Svaka, pa i ona najkraća, riječ koja izlazi iz usta propovjednika može potaknuti dušu na potpuno obraćenje!" Uostalom ja sam i sam ovome blogu dao ime Glasnik velikoga Kralja, ime koje je sam sebi nadjenuo Sveti Frane, i eto Vama i meni primjera najvrsnijeg kojeg možemo slijediti.
U ljubavi Vas pozdravljam i preporučam se Vaše molitve
Ivan, bogoslov 
Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.
--
Kad sam bio osnovnoškolac, ministrant, jednom mi je poslije Službe Božje u sakristiji bio prišao župnik i upitao me bih li možda želio poći u sjemenište. Ja sam kazao otprilike da sam nakanio poći u sjemenište no malo sam se nećkao, a tek poslije bih eventualno vidio, a na što je župnik promrmljao: "Zar ćemo mladost dati svijetu, a starost Bogu?"
Čudno je zašto se toga sjećam. U tom se razgovoru nisam bio osjetio krivim, a niti mi je u tom trenutku ova misao imala neku mudrost. Čak mi se činila i glupom.
No, kako je vrijeme mladosti prošlo i kako sam sada ostarjeli profesor koji se tek u posljednje vrijeme osjeća zauzetijim katoličkim laikom, to mi sve više počinje smetati propušteno vrijeme i sve glasnije i glasnije i glasnije čujem tu davno rečenu rečenicu: "Zar ćemo mladost dati svijetu, a starost Bogu?"
J. Ratzinger
ime: Ivan
prezime:Jordan
email: ivan.jordan.zd@gmail.com
Blogovi koje čitam:
po lokvama vode ili sritnije vrime
DAJ NAM SVIMA DUHA SVOG
KRISTE BUDI NAŠA RADOST
Music Inside
Pitanje:
Možete li objasniti što znači rečenica: "Njega (Isusa)... Bog za nas grijehom učini" (2. Korinćanima 5,21)?
Da bismo potpuno shvatili značenje ovog retka, morat ćemo pričekati da se Gospodin vrati. Međutim, to ne znači da ovaj redak nije uopće moguće shvatiti. O njemu možemo nešto reći, premda mnogo toga ostaje neobjašnjivo.
1. "Njega koji ne okusi grijeha." O Isusovoj bezgrešnosti čitamo na više mjesta u Novom zavjetu (1. Ivanova 3,5; 1. Petrova 2,22; Hebrejima 4,15). Pritom se ne radi samo o tome da On ni u čemu nije bio neposlušan, nego da na Njemu nije bilo nijedne mrlje grijeha. Upravo ta odvojenost od grijeha u bilo kojem obliku i izražaju temelj je spasiteljske sile Njegove smrti. Osim Krista nitko se nije oslobodio sile grijeha (Rimljanima 3,9.10). On je zauvijek slomio sveopću silu grijeha. Radosna je vijest da je Onaj kojim grijeh uopće nije mogao zavladati, stavio ljudskom rodu na raspolaganje svoju pobjedu kao sredstvo pomirenja.
2. "Bog za nas grijehom učini." Ova rečenica sadrži nekoliko važnih
misli. Prvo, ona odbacuje gledište da je Otac bio protiv nas dok Ga Njegov Sin nije nagovorio da nas ljubi. Upravo je Bog preuzeo inicijativu i osigurao ono što nam je bilo potrebno. On nas je ljubio unatoč našoj pobuni i grijehu.
Drugo, mi se suočavamo s neshvatljivom tajnom pomirenja. Do pomirenja je došlo na tajanstveni način u susretu između svetosti i grijeha, smrti i života, čistoće i nečistoće. Netko bi mogao reći da je Krist postao grijehom time što je ponio naš grijeh preuzimajući punu odgovornost za njega i podnoseći njegovu kaznu. Ali mi ne bismo smjeli razdvajati ovaj pravni čin od činjenice da je Krist na križu osjećao da Ga je Bog potpuno napustio.
Treće, Krist je postao grijehom "za nas", u našu korist, kao naša zamjena. Mi osjećamo teret svojega grijeha, ali ne osjećamo da nas je Bog potpuno napustio. Pa ipak naša krivnja, nedostatnost i sramota ostaju kao teško breme na našoj duši. Kao naša zamjena Krist je potpuno napušten od Boga doživio krivnju, sramotu i poniženje čitavog ljudskog roda. Na Njega je položena krivnja i sramota grijeha; to Ga je skršilo dok je stenjao pod njihovom težinom (Hebrejima 5,7).
Zapazimo da On nije postao grešnik, već grijeh. Grijeh čovječanstva na Njega je položen stvarno, a ne simbolički. S Njime, koji nije učinio grijeha, postupalo se kao da je učinio sve grijehe ljudskih bića koja su ikada živjela ili će živjeti na ovom svijetu grijeha i smrti. On "nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom" (Galaćanima 3,13). Prokletstvo koje je počivalo na nama preneseno je na Njega i On je svojom smrću iscrpio njegovu silu osude za one koji vjeruju. On "radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite" (2. Korinćanima 8,9). Riječi "njegovim siromaštvom" odnose se na činjenicu da je On za nas postao prokletstvom i da su naši grijesi i kazna za njih preneseni s nas na Njega kao našu zamjenu. Isus je uzeo na sebe naše siromaštvo da bi nas mogao obogatiti.
3. "Da mi budemo pravednost Božja u njemu." U ovim je riječima otkrivena svrha Kristove zapanjujuće žrtvene smrti. On je uzeo ono što je bilo naše — naš grijeh - i dao nam ono što nismo imali - Božju pravednost. Ovaj je dar dostupan samo onima koji su u Kristu, onima koji žive u odnosu vjere s Njim kao Božjim Sinom.
Izraz "pravednost Božja" može se odnositi na pravednost koju nam Bog daje posvećenjem. A mogla bi značiti i pravednost koju imamo pred Bogom, uračunatu pravednost koju Bog stavlja na naš račun kad vjerujemo u Krista. Čini se da je s obzirom na kontekst ovo posljednje tumačenje najprikladnije. Krist je uzeo ono što nije bilo Njegovo, naš grijeh. Sada u Njemu sudjelujemo u onome što nije naše, u daru opravdanja po vjeri. Bog je u Kristu i preko Njega učinio nezamislivo: učinio Ga je grijehom. Zbog toga smo prihvaćeni u Milostivome.