Pitanje:
Možete li objasniti što znači rečenica: "Njega (Isusa)... Bog za nas grijehom učini" (2. Korinćanima 5,21)?
Da bismo potpuno shvatili značenje ovog retka, morat ćemo pričekati da se Gospodin vrati. Međutim, to ne znači da ovaj redak nije uopće moguće shvatiti. O njemu možemo nešto reći, premda mnogo toga ostaje neobjašnjivo.
1. "Njega koji ne okusi grijeha." O Isusovoj bezgrešnosti čitamo na više mjesta u Novom zavjetu (1. Ivanova 3,5; 1. Petrova 2,22; Hebrejima 4,15). Pritom se ne radi samo o tome da On ni u čemu nije bio neposlušan, nego da na Njemu nije bilo nijedne mrlje grijeha. Upravo ta odvojenost od grijeha u bilo kojem obliku i izražaju temelj je spasiteljske sile Njegove smrti. Osim Krista nitko se nije oslobodio sile grijeha (Rimljanima 3,9.10). On je zauvijek slomio sveopću silu grijeha. Radosna je vijest da je Onaj kojim grijeh uopće nije mogao zavladati, stavio ljudskom rodu na raspolaganje svoju pobjedu kao sredstvo pomirenja.
2. "Bog za nas grijehom učini." Ova rečenica sadrži nekoliko važnih
misli. Prvo, ona odbacuje gledište da je Otac bio protiv nas dok Ga Njegov Sin nije nagovorio da nas ljubi. Upravo je Bog preuzeo inicijativu i osigurao ono što nam je bilo potrebno. On nas je ljubio unatoč našoj pobuni i grijehu.
Drugo, mi se suočavamo s neshvatljivom tajnom pomirenja. Do pomirenja je došlo na tajanstveni način u susretu između svetosti i grijeha, smrti i života, čistoće i nečistoće. Netko bi mogao reći da je Krist postao grijehom time što je ponio naš grijeh preuzimajući punu odgovornost za njega i podnoseći njegovu kaznu. Ali mi ne bismo smjeli razdvajati ovaj pravni čin od činjenice da je Krist na križu osjećao da Ga je Bog potpuno napustio.
Treće, Krist je postao grijehom "za nas", u našu korist, kao naša zamjena. Mi osjećamo teret svojega grijeha, ali ne osjećamo da nas je Bog potpuno napustio. Pa ipak naša krivnja, nedostatnost i sramota ostaju kao teško breme na našoj duši. Kao naša zamjena Krist je potpuno napušten od Boga doživio krivnju, sramotu i poniženje čitavog ljudskog roda. Na Njega je položena krivnja i sramota grijeha; to Ga je skršilo dok je stenjao pod njihovom težinom (Hebrejima 5,7).
Zapazimo da On nije postao grešnik, već grijeh. Grijeh čovječanstva na Njega je položen stvarno, a ne simbolički. S Njime, koji nije učinio grijeha, postupalo se kao da je učinio sve grijehe ljudskih bića koja su ikada živjela ili će živjeti na ovom svijetu grijeha i smrti. On "nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom" (Galaćanima 3,13). Prokletstvo koje je počivalo na nama preneseno je na Njega i On je svojom smrću iscrpio njegovu silu osude za one koji vjeruju. On "radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite" (2. Korinćanima 8,9). Riječi "njegovim siromaštvom" odnose se na činjenicu da je On za nas postao prokletstvom i da su naši grijesi i kazna za njih preneseni s nas na Njega kao našu zamjenu. Isus je uzeo na sebe naše siromaštvo da bi nas mogao obogatiti.
3. "Da mi budemo pravednost Božja u njemu." U ovim je riječima otkrivena svrha Kristove zapanjujuće žrtvene smrti. On je uzeo ono što je bilo naše — naš grijeh - i dao nam ono što nismo imali - Božju pravednost. Ovaj je dar dostupan samo onima koji su u Kristu, onima koji žive u odnosu vjere s Njim kao Božjim Sinom.
Izraz "pravednost Božja" može se odnositi na pravednost koju nam Bog daje posvećenjem. A mogla bi značiti i pravednost koju imamo pred Bogom, uračunatu pravednost koju Bog stavlja na naš račun kad vjerujemo u Krista. Čini se da je s obzirom na kontekst ovo posljednje tumačenje najprikladnije. Krist je uzeo ono što nije bilo Njegovo, naš grijeh. Sada u Njemu sudjelujemo u onome što nije naše, u daru opravdanja po vjeri. Bog je u Kristu i preko Njega učinio nezamislivo: učinio Ga je grijehom. Zbog toga smo prihvaćeni u Milostivome.
Post je objavljen 09.12.2008. u 14:53 sati.