Pročitano
Adams, Jessica: Tom, Dick i Debbie Harry

Amis, Martin: „Strijela vremena“

Ampuero, Roberto: Grčke strasti

Aridjis, Chloe: Knjiga oblaka

Banks, Maya: Kad svane dan

Baretić, Renato: Osmi povjerenik

Berlinski, Mischa: „Terenski rad“

Boell, Heinrich: Biljar u 9.30

Böll, Heinrich: Gdje si bio, Adame?

Böll, Heinrich: Gledišta jednog klauna

Brink, Andre: Pravo na žudnju

Brown, Dan: Velika obmana

Bukowski, Charles: Najljepša žena u gradu

Bulgakov, Mihail: Majstor i margarita

Carroll, Lewis: Alica u zemlji čuda

Cheek, Mavis: Seksualni život moje ujne

Cheek, Mavis: Napredak Patricka Parkera

Chevalier, Tracy: Djevičanski plavo

Chevalier, Tracy: Gospa i jednorog

Chiziane, Paulina: Niketche: priča o poligamiji

Coelho, Paulo: Aleph

Coelho, Paulo: Alkemičar

Coelho, Paulo: Đavo i gospođica Prim

Coelho, Paulo: Jedanaest minuta

Coelho, Paulo: Preljub

Daswani, Kavita: U ime udaje

Domingo, Carmen: Gala – Dali

Englander, Nathan : Ministarstvo posebnih slučajeva

Etxebarria, Lucia: Ljubav, znatiželja, prozac i sumnje

Etxebarria, Lucia: O svemu vidljivom i nevidljivom

Eugenides, Jeffrey: Bračni zaplet

Ford, Jamie: Hotel na uglu gorkog i slatkog

Fortes, Susana: Čekajući Roberta Capu

Giffin, Emily: Bez djece, molim

Hamilton-Paterson, James: Kuhanje s Fernet Brancom

Haushofer, Marlen: Zid

Helgason, Hallgrimur: Vodič za uredan život: mali savjeti profesionalnog ubojice

Heller, Joseph: Kvaka 22

Hilton, L.S.: Domina

Hofmann, Corinne: Bijela masajka

Hofman, Corrine: Povratak u Barsaloi

Hornby, Nick: Kako biti dobar

Houellebecq, Michel: Elementarne čestice

Houellebecq, Michel: Lanzarote i drugi tekstovi

Houellebecq, Michel: Karta i teritorij

Houellebecq, Michel: Mogućnost otoka

Houellebecq, Michel: Platforma

Houellebecq, Michel: Pokoravanje

Houellebecq, Michel: Serotonin

Houellebecq, Michel: Širenje područje borbe

Hui, Wei: Vjenčanje s budhom

Hui, Wei: Šangaj baby

Jian, Ma: Crvena prašina

Jong, Erica: Strah od pedesete

Klima, Ivan: Posljednji stupanj prisnosti

Kundera, Milan: Identitet

Kundera, Milan: Knjiga smijeha i zaborava

Kundera, Milan: Nepodnošljiva lakoća postojanja

Kundera, Milan: Oproštajni valcer

Kundera, Milan: Smiješne ljubavi

Kundera, Milan: Šala

Kušan, Ivan: 100 najvećih rupa

Llewycka, Marina: Kratka povijest traktora na ukrajinskom

Lodge, David: Misli ...

Magnus, Ariel: Kinez na biciklu

Mailer, Norman: Američki san

Malamud, Bernard: Pomoćnik

Marai, Sandor: Kad svijeće dogore

Marias, Javier: U boju sutra na me misli

Markovits, Anouk: Zabranjena sam

Mian, Mian: bombon

Miller, Henry: Rakova obratnica

Min, Anchee: Crvena azaleja

Mirabeau: Laurine ljubavne vježbe

Moore, Susanna: Rezovi

Murakami, Haruki: 1Q84

Murakami, Haruki: Kafka na žalu

Murakami, Haruki: Lov na divlju ovcu

Murakami, Haruki: Moj slatki Sputnik

Murakami, Haruki: Norveška šuma

Murakami, Haruki: Južno od granice, zapadno od sunca

Murakami, Haruki: Kad padne mrak

Murakami, Haruki: Pleši pleši pleši

Murakami, Haruki: Tsukuru Tazaki i njegove godine hodočašća

Murakami, Haruki: Tvrdo kuhana zemlja čudesa & kraj svijeta

Musso, Guillaume: Što bih ja bez tebe?

Nadas, Peter: Divna povijest fotografije

Nicholls, David: Jedan dan

Nin, Anais: Djeca Albatrosa

Nothomb, Amelie: Biografija gladi

Nothomb, Amelie: Strah i trepet

Obermannova, Irena: Priručnik za neposlušne žene

Palmer, Lilly: Sve zbog dugog nosa

Pamuk, Orhan: Crvenokosa

Pamuk, Orhan: Muzej nevinosti

Pamuk, Orhan: Zovem se crvena

Paasilinna, Arto: Dražesno kolektivno samoubojstvo

Paasilinna, Arto: Godina zeca

Peixoto, Jose Luis: Knjiga

Perišić, Robert: Naš čovjek na terenu

Pilić, Zoran: Krimskrams

Popov, Alek: Misija London

Reed, J.C.: Predaj se ljubavi (knjiga prva)

Rudan, Vedrana: Uho, grlo, nož

Shalev, Zeruya: Ljubavni život

Sa, Shan: Igra go

Sa, Shan: Carica

See, Lisa: Snježnica i tajna lepeza

See, Lisa: Zaljubljena Peonija

Segal, Erich: Muškarac, žena i dijete

Shute, Nevis: Grad kao Alice

Tajder, Ana: Od barbie do vibratora

Tajes, Claudia: Seksualni život ružne žene

Trueba, David: Četiri prijatelja

Trueba, David: Otvoreno cijelu noć

Updake, John: Udaj se za mene

Vallvey, Angela: Lov na posljednjeg divljeg muškarca

Vargas Llosa, Mario: Jarčevo slavlje

Vargas Llosa, Mario: Pripovjedač priča

Vargas Llosa, Mario: Raj iza drugog ugla

Vargas Llosa, Mario: Teta Julia i piskaralo

Vargas Llosa, Mario: Vragolije zločeste curice

Vuković Runjić, Milana: Ulica nevjernih žena

Waltari, Mika: Stranac na imanju

Ying, Hong: K: umijeće ljubavi

čitam, mislim, pišem ...

25.08.2009., utorak

vedrana rudan: uho, grlo, nož



pred koju godinu sam ovu knjigu pročitao i bacio ju u drugi red, iza ostalih knjiga. nije mi se dopala, bila je gorka, crna, teška. neprobavljiva. srbi? ma tko još želi čitati o njima.
kako su godišnji odmori prilika za raznorazna pospremanja, naletio sam na ovaj odbačenutak i bacio se ponovo na čitanje, ovoga puta pripremljeniji nego prije. naime, kod vedrane stil nekako dođe ispred sadržaja (nepravedno) jednostavno zato jer je neuobičajen, netipičan, svakako ne-ženski tipiziran.
uho grlo nož je Tonkina priča iz vremena rata (našeg rata), priča koju Tonka piše u jednom dahu u jednoj noći očekujući kako će dolaskom zore na vrata pozvoniti njen ljubavnik i odvesti ju .....
priča je pravi “tok svijesti”, koji se poput velikog kestenovog stabla grana u raznim smjerovima, ali ipak uspijeva pozavršavati sve započete priče. Tonka priča o ratu, o ljubavi i prije svega o preživljavanju, opstanku. priča o ratu (o našem ratu) imamo vrlo malo, pa je svaka priča dobrodošla. i jasno je da se sve priče ne mogu svidjeti svim ljudima, jer se ni rat ne sviđa svima, bar ne na jednak način.
u ovom drugom čitanju, puno bolje sam shvatio “što je pisac time htio reći” i knjigu sam sad smjestio u prvi red. sutra ću je opet maknuti, jer priče o ratu nitko u stvari ne želi čitati niti imati pri ruci. srbi? ma ko ih šiša, možemo mi i bez njih.

citati (o počecima):
Crveni križ ne dijeli pičke. Nego pakete. Uglavnom manje paketa nego bi morao. Većinu paketa aktivisti prodaju i strpaju lovu u džep. A n ivi, gospođe, niste besplatne. Kuhate, peglate, perete, jebete se protiv svoje volje, prodajete se za status Udane Žene. Vi ste Udane Žene. I ja sam Udana Žena. Još malo. A onda ću opet biti Udana Žena. Ja vas razumijem. Ne možeš biti normalna žena ako nisi Udana Žena. U pravu ste. Ali sve ima svoje granice. Moje dame, meni je pun ...”. Prekidam citat baš ispred riječi za koju svi znate da treba doći. Ta riječ muškog roda se, inače, pojavljuje u knjizi bar 350 puta (175 stranica puta dva) pa mi se čini da ju ne moram još i ja ovdje ponavljati. Nažalost, u tih 350 pojavljivanja, možda i 99% je u kontekstu “pun mi je “ ili “boli me ” ili “glup ko ”, a možda samo jadnih 1% je u funkciji koju je evolucija namijenila toj imenici. shvatili ste.

Osjećala sam se dobro! Dobro! Baš dobro! Kao nakon orgazma. Odmah nakon orgazma. Ne pet minuta kasnije. Jer tad ti već dopre do mozga da moraš dignut dupe, izvući piletinu iz dubokog, ispeglati košulju za sutra, oprati suđe jer si se pojebala nakon ručka i izvući sve čarape iz košare i pokušati naći bar šest čarapa koje su tri para.”

Možeš biti lijep ko mačić u pletenoj košari ili ko oko nilskog konja, to mi je nešto najljepše na svijetu, oko nilskog konja.

Mrzim mobitele i drkanja po njima. Mrzim osjećaj da me svatko u svako doba dana i noći može uhvatiti. I jebati me svojim problemima. Tražiti od mene odgovor na pitanja koja me ne zanimaju. Ne zanimaju me ni ljudi. Idu mi na kurac! Sebične drkadžije koje bi zvale samo kad bi njima nešto trebalo. Nikada da bi sam čule kako je meni! Da li m e n i nešto treba? Kužite? Zato nemam mobitel.

Mi smo se za vrijeme rata ubijali kako ne poginuti, a ne kako dati život. Ne kažem da mnogi klinci nisu poginuli za kurac. Ne kažem. Ne kažem ni da su htjeli poginuti za kurac. Poginuli su. Velika je sreća što nikada neće doznati zašto.”


prva rečenica:
Tonka, ti moraš nekome tko gleda sa strane objasniti tko si ti, a tko su Oni.
posljednja rečenica:
Ni di ću.





- 07:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.08.2009., srijeda

norman mailer: američki san




ako je ovo američki san, onda...... hvala lijepa.
Stephen živi u propalom braku s Deborom, braku koji je nastao ne toliko iz novčanog interesa koliko ih socio-kultnog interesa, pošto je on u to vrijeme imao krasnu podlogu (kongresmen, ratni heroj, profesor, organi za reprodukciju) a i ona isto tako krasnu podlogu (elitno društvo, otac s deeeebelim nofčanikom, organi za reprodukciju). oni muče jedno drugo godinama, dok jednoga dana on njoj ne prelomi vrat. krc! a zatim poševi njenu služavku koja živi kat ispod nje, a u stvari joj nije samo služavka, već prije svega ljubavnica njenog oca koja ju u njegovo ime špijunira. tu počinje priča.
prvi dio romana, u kojem prevladavaju krv, seks i policija, prilično brzo prođe, no, drugi dio, u kojem se tuku grizodušje s nekim tragovima očajne potrebe za novom ljubavi, isprepleteno sa povraćanjima (ili povratcima?) u prošlost, spoznajama do kojih, po pravilu, dolazimo prekasno, zahtjeva malo veći napor da bi se zadržala koncentracija.
u svakom slučaju, veliko priznanje maileru za stil pisanja.

citati:
Bio sam na balkonu, deset katova visoko i razgovarao sa svojim domaćinom, poslijepodnevni koktel je upravo završio, i stajali smo gledajući dolje na trg Sutton, ne govoreći o Debori – ove posljednje duge godine, o čemu se drugom i moglo govoriti? – i ja sam pitao, kao što sam se i prije često pitao, da li ovaj moj stari prijatelj, koji se tako ugodno sa mnom napio, mužjak od četrdeset i šest godina, prijazna izgleda, vitkog struka od igranja squasha u njujorškom sportskom klubu, i s huljskim pogledom, koji mu živahnije svjetluca u oku zbog malih nepoštenih makinacija na burzi (da se ne govori o ženama koje izvodi po restoranima – taj momak zna kako se živi), dakle, pitajući se je li njegova briga za mene tako istinita i iskrena, kao što je boja njegova glasa, i sada iskrenog, kao kad krupije nagovara mušterije da stavljaju žetone na stol, ili on okida moju blagoslovljenu Deboru barem pet puta godišnje, pet puta svake od ovih osam godina, sve u svemu četrdeset slavnih metaka, iza nesvjesnog zgražanja mojih leđa (nešto tako fantastično, da su se jedva suzdržavali i morali su namjerno ograničiti broj na pet puta u dvanaest mjeseci zbog tankoćutnosti, zbog pristojnosti, shvaćajući, da bi, ako ikada zaista puste uzde, sve puknulo i sve raznijelo), dakle, kao što kažem, stajao sam tu, ne znajući ja li moj Stari Prijatelj uključen u Fizičke Užitke ili je ipak odani i vjerni prijatelj, ili je možda oboje – na kraju krajeva, i ja sam imao nečiju ženu ili dvije s kojima sam izvodio tu stvar pet puta godišnje, i sladak je bio plod – nema bolje poslastice nego što je žena, koja odluči da potkači muža, jer se mjeseci mržnje pretvore u Ekspres-Slatko za prolaznog pastuha u sijenu, i ja bih osjećao klice iskrene sućuti kad bih drugi put razgovarao s njenim mužem.“

o svojoj ženi:
Mrzio sam je sada više nego što sam je volio; moj život s njom bio je niz uspjeha poništenih brzim neuspjesima, a bio sam svjestan, bar koliko sam uopće sačuvao samopouzdanja, da je ona učinila sve što je u njenoj moći da njeguje svaki od tih gubitaka, jer je bila umjetnik i sisanju srži iz slomljene kosti, znala je iskoristiti svaku situaciju onom vještinom, koju je dijelila jedino s najvještijim uličarkama i najprofesionalnijim nasljednicama.“

o svojoj novoj ljubavi:
Dok sam sjedio kraj nje, kao da nisam osjećao u njoj samo jednu osobu, već dvije, plavokosu mladu damu okruženu modrim sjenama, mirisom lavandule, i neobičnim sablastima, nekom prigušenom glazbom, ženu, koja ima tijelo što ga nikad neće vidjeti danje svjetlo, a zatim drugu djevojku, zdravu poput seljakinje, rođenu da se fotografira u kupaćem kostimu, energičnu, praktičnu, čistu, koja u seksu traži fizičku vježbu.“


prva rečenica:
Upoznao sam Jacka Kennedyja u studenom, 1946.
posljednja rečenica:
„Ali ujutro sam bio opet nešto kao zdrava razuma, stavio sam prtljagu u kola i krenuo na dugo putovanje u Guatemalu i Yucatan"

- 13:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.08.2009., nedjelja

irena obermannova: priručnik za neposlušne žene



da li bi muškarci uopće trebali čitati ovu knjigu? i da li ja imam uopće pravo sada kad sam ju pročitao išta reći?
Irena ima četrdeset godina, dvije slatke kćeri (to ne piše u knjizi, ali sve su kćeri slatke) i nema muža, jer ju je prasac ostavio. Ostavio na milost i nemilost nezaobilaznom životu, da se bori, preživljava, da nastavi dalje jer život okrutno ide dalje. Ne okrutno u smislu da je život loš, već okrutno u smislu da se u životu stvari ne odvijaju kako je planirano, kako mi to hoćemo, kako se pristoji a naročito ne kako smo sanjali.
Irena sebe ne smatra tipičnom ženom, smatra da ne pripada stereotipu žene koja svoga supruga smatra za boga za kojeg i od kojeg živi. Irena hoće biti svoja, hoće biti borac, hoće biti neovisna, ali hoće i biti voljena, očajno želi biti voljena, želi pripadati nekomu, želi biti zbrinuta, i potpuno je svjesna koliko je to sve kontradiktorno.
No, ne želim komentirati njene poglede na svijet, na nas muškarce niti na njih žene. Samo bi rekao da je knjiga simpatična, izuzetno emotivna i iskrena. Ponekad vesela, ponekad očajno tužna. To nije roman, već zaista priručnik, prepun savjeta, zaključaka i Istina (s namjerno velikim I) koje je Irena spoznala. Priručnik kojeg se nitko od nas, a ni vas žena, neće držati, jer svatko od nas može napisati jedan ovakav.
P.S.
Raduje me da je spoznala, makar i u četrdesetoj, da nismo baš svi mi muškarci prasci. eto, jednog je srela vozeći se gradom, i shvatila da je on ON.

Citati:
Ja sam ja, opsjednuta, s mašnom u kosi. Spremna potpuno se predati muškarcu te mu ispunjavati sve želje, ali samo ako je div koji zna i vidi što drijema u nutrini svijeta, samo ako poznaje tajnu i neće je odati nikomu, takvom bih muškarcu svojom kosom prala noge i nosila ga u naručju. Ako pak ja sama, prije susreta s njim, otkrijem tajnu ili joj se barem približim na udaljenost s koje ju mogu dotaknuti malim prstom, uzimam zdravo za gotovo da će on meni prati noge svojom kosom i nositi me u naručju.“

Neumoljivo nastavite maziti svoju djecu, sestre demonske, a budu li se opirale, pošteno ih istucite.“

Nama je potrebno zrcalo u kojem će se odražavati svaki naš pokret, svaka misao i osjećaj. Svaki je ljubavni odnos zrcalo, kao kad si dvoje dodaje loptu, dovoljan je tek jedan pogrešan pokret, neznatno skretanje s putanje i drugi će promašiti.“

Prva rečenica:
Zvat ću vas sestre, sestre moje sijamske, jer kako da vam objasnim zašto baš ja pišem priručnik?“
Posljednja rečenica:
Nikada ne puzite, sestre zrakaste, mjesto iza devet gora i devet mora nalazi se u vašim srcima.“


- 11:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga
... i osjećam želju ostaviti svoj dojam ...
NA POČETAK
poštanski sandučić:
ggirry@gmail.com
_________________________________

google-site-verification: google8930073dab7299a1.html
koliko nas ima

tko chita?
__________________
a i drugi chitaju:
FORUM
knjiški moljac
suzette
xiola
mačka u martama
projekt prodaj maglu
Urbana riječ
lupiga

--------------------------------

bookmark
booksa
lupiga
metro

--------------------------------

BLOG.HR
ponekad osjećam i ja
__________________________
_____________

kvaka-22
moj fotoblog
______________