Marketing
irena obermannova: priručnik za neposlušne žene
da li bi muškarci uopće trebali čitati ovu knjigu? i da li ja imam uopće pravo sada kad sam ju pročitao išta reći?
Irena ima četrdeset godina, dvije slatke kćeri (to ne piše u knjizi, ali sve su kćeri slatke) i nema muža, jer ju je prasac ostavio. Ostavio na milost i nemilost nezaobilaznom životu, da se bori, preživljava, da nastavi dalje jer život okrutno ide dalje. Ne okrutno u smislu da je život loš, već okrutno u smislu da se u životu stvari ne odvijaju kako je planirano, kako mi to hoćemo, kako se pristoji a naročito ne kako smo sanjali.
Irena sebe ne smatra tipičnom ženom, smatra da ne pripada stereotipu žene koja svoga supruga smatra za boga za kojeg i od kojeg živi. Irena hoće biti svoja, hoće biti borac, hoće biti neovisna, ali hoće i biti voljena, očajno želi biti voljena, želi pripadati nekomu, želi biti zbrinuta, i potpuno je svjesna koliko je to sve kontradiktorno.
No, ne želim komentirati njene poglede na svijet, na nas muškarce niti na njih žene. Samo bi rekao da je knjiga simpatična, izuzetno emotivna i iskrena. Ponekad vesela, ponekad očajno tužna. To nije roman, već zaista priručnik, prepun savjeta, zaključaka i Istina (s namjerno velikim I) koje je Irena spoznala. Priručnik kojeg se nitko od nas, a ni vas žena, neće držati, jer svatko od nas može napisati jedan ovakav.
P.S.
Raduje me da je spoznala, makar i u četrdesetoj, da nismo baš svi mi muškarci prasci. eto, jednog je srela vozeći se gradom, i shvatila da je on ON.
Citati:
„Ja sam ja, opsjednuta, s mašnom u kosi. Spremna potpuno se predati muškarcu te mu ispunjavati sve želje, ali samo ako je div koji zna i vidi što drijema u nutrini svijeta, samo ako poznaje tajnu i neće je odati nikomu, takvom bih muškarcu svojom kosom prala noge i nosila ga u naručju. Ako pak ja sama, prije susreta s njim, otkrijem tajnu ili joj se barem približim na udaljenost s koje ju mogu dotaknuti malim prstom, uzimam zdravo za gotovo da će on meni prati noge svojom kosom i nositi me u naručju.“
„Neumoljivo nastavite maziti svoju djecu, sestre demonske, a budu li se opirale, pošteno ih istucite.“
„Nama je potrebno zrcalo u kojem će se odražavati svaki naš pokret, svaka misao i osjećaj. Svaki je ljubavni odnos zrcalo, kao kad si dvoje dodaje loptu, dovoljan je tek jedan pogrešan pokret, neznatno skretanje s putanje i drugi će promašiti.“
Prva rečenica:
„Zvat ću vas sestre, sestre moje sijamske, jer kako da vam objasnim zašto baš ja pišem priručnik?“
Posljednja rečenica:
„Nikada ne puzite, sestre zrakaste, mjesto iza devet gora i devet mora nalazi se u vašim srcima.“
Post je objavljen 02.08.2009. u 11:01 sati.