čitam, mislim, pišem ...
11.06.2021., petak
Michel Houellebecq: Serotonin
|
Tema knjige su pesimizam, tuga i apsolutna i konačna predaja. Bljak. Florent je u kasnim 40-im godinama i dosta mu je života. Sve napušta, zatvara sva vrata ispred sebe i odlazi. U prošlost. Obilazi svoje bivše žene, djevojke, ljubavi, svojeg najboljeg prijatelja. Sve bezuspješno, što god takne to se raspada, pa tone sve dublje u depresiju. Malo iznad površine održavaju ga tablete hormona sreće. Iskreno, nisam skužio što je bio uzrok tom lomu. Neki pišu da je to zbog supruge, Japanke, za koju otkriva da se bavi gnjusnim pervezijama. Neki kažu da je on žrtva globalizma. Ili bolesti? Bez obzira, pa i nebitno, Florent se predao bez borbe. Meni neshvatljivo nepojmljjivo i nerazumljivo. Glupo. Iako opisuje nesimpatičnu temu, knjiga sama po sebi i nije loša. Houellebecqa “spašava” (u mojim očima) njegov pitki stil pisanja, beskonačne rečenice, detaljnost i pedantnost u opisivanjima. Iako, u ovoj knjizi to zvuči lošije nego u prethodnima, mjestimično kao da siluje taj stil. No, više vjerujem da je problem u prevoditelju kojem je ovo izgleda bio prevelik zalogaj. Savjet dana: s ove se knjige odmah treba prebaciti na Dražesno kolektivno samoubojstvo, potpuni opozit ovoj knjizi. Serotnin, pravi. Prva rečenica: To je mala bijela, ovalna tableta s urezom. Završetak: “Mogao sam usrećiti jednu ženu. Zapravo, dvije; rekao sam koje. Sve je bilo jasno, od samog početka sasvim jasno; ali mi se na to nismo obazirali. Jesmo li pokleknuli pred zabludama o osobnoj slobodi, otvorenom životu, nebrojenim mogućnostima? Moguće, te ideje bile su u duhu vremena; nismo ih ostvarili, nismo to ni željeli; samo smo im se pokorili, pustili da nas unište; i onda, jako dugo, zbog njih patili. Bog se doista brine o nama, misli na nas u svakom trenutku, i daje nam ponekad vrlo precizne upute. Taj ljubavni zanos koji nam tako nagrne u grudi da nam oduzme dah, ta prosvjetljenja, te ekstaze, neobjašnjivi s obzirom na našu biološku prirodu, na naš status običnih primata, krajnje su jasni znakovi. I danas razumijem Kristov stav, njegovu stalnu ljutnju prema okorjelosti srdaca: imaju sve znakove i ne obaziru se na njih. Treba li zaista još i položiti život za te jadnike? Treba li zaista biti toliko eksplicitan? Izgleda da treba.” Citati: “U žene ljubav je snaga, generativna, tektonska snaga, kad se očituje u žene, ljubav je jedan od najimpozantnijih prirodnih fenomena kojeg nam priroda može ponuditi, valja je promatrati sa strepnjom, to je stvaralačka snaga istog reda kao potres ili klimatski poremećaj, njome nastaje drugi ekosustav, drugi okoliš, drugi svemir, svojom ljubavlju žena stvara novi svijet, mala osamljena stvorenja brčkala su se u neizvjesnoj egzistenciji i evo žene koja stvara uvjete za egzistenciju para, novog društvenog, sentimentalnog i genetskog entiteta, kojemu je poziv skroz naskroz zatrti svaki trag postojećih jedinki, taj je novi entitet već savršen u svojoj biti, kao što je primijetio Platon, katkad se može usložiti u obitelj, ali to je gotovo detalj, suprotno onomu što je mislio Schopenhauer, žena se kako god bilo posvećuje u potpunosti tom zadatku, unosi se u njega, posvećuje mu se dušom i tijelom kako kažu, a uostalom ona ne pravi razliku, ta razlika između duše i tijela za nju je samo nevažno muško cjepidlačenje. Tom zadatku koji to nije, jer je tek čista manifestacija životnog instinkta, bez oklijevanja bi žrtvovala život. Muškarac je na početku suzdržaniji, divi se i poštuje tu eksploziju emocija a da je pritom u potpunosti ne razumije, čini mu se malo čudnim dizanje tolike buke. Ali malo-pomalo on se mijenja, malo-pomalo ga usisava vrtlog strasti i zadovoljstva koji stvara žena, točnije prihvaća volju žene, njenu bezuvjetnu i čistu volju, i shvaća da ta volja, mada počast čestih i po mogućnosti svakodnevnih vaginalnih penetracija zahtijeva žena, jer su one uobičajen uvjet njene manifestacije, jest volja koja je po sebi apsolutno dobra, u kojoj falus, jezgra njegova bića, mijenja status jer i on postaje uvjet mogućnosti manifestacije ljubavi, kako muškarac baš i ne raspolaže drugim sredstvima, i tim čudnim preokretom sreća falusa postaje cilj sam po sebi za ženu, cilj koji baš i ne trpi ograničenja što se tiče upotrebljenih sredstava. Malo-pomalo, golem užitak koji žena pruža mijenja muškarca, bude se zahvalnost i divljenje, njegov pogled na svijet biva izmijenjen, na za njega neočekivan način doseže kantovsku dimenziju poštovanja, i postupno zbog toga počinje zamišljati svijet na drugi način, život bez žene (štoviše, upravo bez te žene koja mu pruža toliki užitak) postaje zbilja nemoguć, pretvara se u karikaturu života; u tom času, muškarac počinje zaista voljeti. Ljubav je u muškarca stoga kraj, postignuće, a ne, kao u žene, početak, rađanje; to je nešto što valja imati na umu.” “Tako da sam tjelesno upoznao mlade djevojke iz raznih zemalja, uvjerenje da se ljubav može razviti samo na temelju izvjesne razlike, da se sličan nikad ne zaljubljuje u sličnoga, dok u praksi brojne razlike mogu samo pomoći: ekstremna razlika u godinama, znamo, može dovesti do neviđeno silovitih strasti; rasna različitost je i dalje učinkovita; a i obična nacionalna i jezična razlika ne smije se zanemariti. Loše je da voljena bića govore isti jezik, loše je da se mogu zaista razumjeti, da mogu komunicirati riječima, jer govoru nije poziv stvarati ljubav, nego podjelu i mržnju, govor razdvaja čim nastaje, dok nesuvislo ljubavno brbljanje, polujezik, obraćanje svojoj ženi ili muškarcu kao što bismo se obraćali svome psu, stvara preduvjete za bezuvjetnu i dugotrajnu ljubav. Kad bismo se mogli ograničiti na trenutne i konkretne teme – gdje su ključevi garaže? Kad dolazi električar? - to bi još moglo proći, ali onkraj toga počinje vladavina nesloge, odljubljivanja i razvoda.” (neizmjerno se i snažno ne slažem sa tim) “Prikladnije bi bilo da je dodao da se više nisu ševili, i da je u tome bila srž problema, žene nisu toliko potkupljive kao što se ponekad misli, što se nakita tiče kupiš im s vremena na vrijeme neku afričku dranguliju i to je to, ali ako ih više ne jebeš, ili čak više ni ne želiš, e tu postaje gusto, i to je Aymenc znao, sa seksom se sve može riješiti, bez seksa više ništa, ali ja sam znao da on o tome neće govoriti ni po koju cijenu, čak ni meni i vjerojatno pogotovo ne meni, možda bi nekoj ženi o tome pričao, ali istini za volju govoriti o tome ne bi služilo ničemu i čak bi bilo kontraproduktivno …" Jedini komadić knjige koji, iako tužan, nije leden kao ostatak: “Moj odlazak iz hotela Mercure bio je neobično težak, naročito zbog male Audrey, oči su joj bile suzne, a opet što sam ja tu mogao, ako se ne zna nositi s tim, neće se nikad u životu moći nositi ni s čim, bilo joj je najviše dvadeset pet godina, ali ipak bi morala očvrsnuti. Pa sam joj dao pusu, pa dvije, pa četiri, ona mi je vraćala te puse s istinskom ponesenošću, čak me načas stegnula u naručje i onda je sve bilo gotovo, taksi je stigao pred hotelski ulaz.” “(Ipak se čudnovato odvijao, kad bolje pogledam, taj moj život. Zapravo, dugo sam godina nakon rastanka s Camille mislio da ćemo prije ili kasnije biti opet zajedno, da je to neizbježno jer se volimo, da treba kako ono kažu pustiti stvari da zacijele, ali da smo još mladi, da imamo cijeli život pred sobom. Sad sam se okrenuo i shvatio da je život gotov, da je prošao pokraj nas a da nam zapravo nije davao velike znakove da je pokupio svoje karte, diskretno i elegantno. nježno, da je naprosto okrenuo glavu od nas; zaista. kad bolje pogledam, nije bio baš dug, taj naš život.)” Za kraj, koloplet H-ovi prostakluka kojih u ovoj knjizi i nema puno (ovo skoro da je jedini). Spjevani su u čast žene nakon što je skužio da je bila perverznija i od njega samog. “U nemogućnosti da si plati najamninu, Yuzu bi dakle bila osuđena vratiti se u Japan, osim možda ako se ne odluči prostituirati, imala je neke od nužnih preduvjeta, njezine seksualne performanse bile su na vrlo visokoj razini, naročito u ključnom polju pušenja, predano je lizala glavić nikad ne gubeći iz vida da postoje jaja, jedini joj se nedostatak ticao dubokog grla, zbog male veličine njenih usta, ali duboko grlo je po meni samo opsesija manjine manijaka, ako želiš da ti je kurac cijeli okružen mesom e pa za to postoji pička, ona je stvorena za to, nadmoć usta, a to je jezik ionako se u ograničenom svemiru dubokog grla gubi gdje je jezik ipso facto lišen bilo kakve mogućnosti djelovanja, uglavnom ne polemizirajmo, činjenica je da Yuzu dobro drka, i da to radi rado, u svim okolnostima (koliko je mojih putovanja avionom bilo uljepšano njenim iznenađujućim drkanjem!), i nadasve da je izuzetno nadarena u polju analnog seksa, guza joj je bila gostoljubiva i pristupačna, nudila ju je osim toga kao na pladnju, a analni seks se u području eskorta uvijek dodatno plaća, s analnim bi zapravo čak mogla tražiti mnogo više od obične kurve, vjerojatno bi joj tarifa bila oko 700 eura na sat i 5000 eura po noći: njena očita otmjenost, njena ograničena ali dovoljna kulturna razina mogle su je pretvoriti u pravu eskort damu, ženu koju bi bez problema vodili sa sobom na večere, i to čak na važne poslovne večere, da ne spominjem njene umjetničke aktivnosti, izvor značajnih razgovora, poznato je da poslovni ljudi jako vole umjetničke razgovore, a uostalom znao sam da me neki od mojih kolega na poslu sumnjiče da sam s Yuzu upravo iz tih razloga, Japanka to je u svakom slučaju uvijek pomalo šik, praktički po definiciji, ali ona je, mogu to reći bez lažne skromnosti, izrazito šik Japanka, no ipak jamčim, i vjerujte mi ubrzo ću završiti, želja za laganjem me definitivno prošla, nisam se zbog njenih kvaliteta »prvoklasne« eskort dame zaljubio u Yuzu, nego skroz naskroz zbog njenih sposobnosti obične kurve.” |
- 22:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
... i osjećam želju ostaviti svoj dojam ... NA POČETAK poštanski sandučić: ggirry@gmail.com _________________________________ google-site-verification: google8930073dab7299a1.html
koliko nas ima
tko chita? __________________ a i drugi chitaju: FORUM knjiški moljac suzette xiola mačka u martama projekt prodaj maglu Urbana riječ lupiga -------------------------------- bookmark booksa lupiga metro -------------------------------- BLOG.HR |