geomir

KAVADARCE MOJE LIPO

Evo me opet tu, vo Kavadarci, vo Makedonija,
gdje sam prvi put došao 1963. i od tada redovito se vraćam.
Pa, eto da i oni koji ovdje navrate, vide ove krajeve
bivše nam države, domovine, koje nisu imali prilike obać i upoznat.
Oni koji jesu i prije lutali ovim krajevima ili bili u Armiji,
da se podsjete i vide kako to sada izgleda gledano mojim očima.


U centru vijori barjak.




Za susjedna prigradska naselja pare su tu




pa tako i u Vataša




nastavlja se uređenje korita Lude Mare




što je kroz grad već prije uređeno.




Kasnije ostaje još jedna dionica kroz Vatašu,




a uzvodno, već izvan mjesta,




korito je smirujuće




Sama Vataša je više selo nego grad, pa se miješaju




novi krovovi i stari krovovi,




dotrajale kapije,




ili sagrađena kuća, sa još uvijek čitavom starom pod njoj.




Kako bi to bilo da nema crkve,




a da ja ne uđem unutra,




da provjerim hoće li se zato urušiti krov!




Pored crkve je i narodni heroj Strašo Pinđur
a u blizini spomen područje 12 deca.
i manastir mojeg imenjaka.




Malo podalje je izletište Moklište.




Tu okolo su i ljetnikovci




onih s dubljim đepom




i motel




ispred kojeg je ovaj izrezbareni kamen,




te par ugodnih restorana,




a priroda uz Ludu Maru je smirujuća,




opali list najavljuje jesen,




a vodopadići šušte




dok stara eutanazirana vodenica spava.




Ima i skromnijih, ali s nacionalnim nabojem.




U gradu se već pojavljuju pokretne pilane
za pripremu drva za zimu.