geomir

TJELOVO

Kako je meni svaki dan državni praznik to me ni današnji ne impresionira.
Svukuda, pa tako i u moje malo misto, u ovi dan
kulminacija je presesjun okolo mista, a put se posipa laticama cvića.
Čemu ovaj praznik, višekratno objašnjeno, ali
nisan čuo zašto se cviće prosipa po putu di ide presesjun.

Zlu ne tribalo, uvati sam aparat i počeo slikavat sve sreda.



Počimje prid večer s misom.





Na balaturi pivači i orguljaš



U parteru ima svita,



ali ne prepuno .







Ima svita i vanka



ali samo zato, jer je unutra vruće.



Dičica su spremna



sa laticama u košaricama.



U kalama pored moje kuće



prosuto malo latica, za svaki slučaj.



Ovo cviće



se škapulalo



i umrit će prirodnom smrću,



a neće bit eutanazirano.



Tvrđava je izvan igre.



Sve se događa u ovoj crkvi di su zvona na letriku.



Više nema ni remete, već se šalju curice s košaricama
(Ča bi reka moj nono!??)


da pokupe lemozinu, što znači da uskoro izlaze.



Kandaliri spremni za izlazak



i onda se kreće



te izlazi baldakin i pod njim pop s Isusovin tilon



I tako se ide priko pjace uz tvrđavu



kolama sa cvićen pored moje kuće



i dolaze na rivu, gdje je također već cviće po asfaltu.









sve do štekata restorana di furešti večeraju.
Iako u pola zalogaja, dižu se i u stavu mirno ispraćaju presesjun.



Maška ni baš tako kulturna.









I tako pored Konzuma, koji vapi za nebeskom pomoći.



Crikva je prazna, ali ne za dugo,



jer evo presesjuna nazad na mjesto polaska.



Do iduće prilike.