Lica, ulica, Ilica

Reciklirati se može plastika, PET, limenke, papir, staklo, guma, metal, asfalt, aluminij, bakar, tekstil, akumulatori… Popis otpada kojeg možemo reciklirati dug je. Ipak, malo recikliramo. Najčešće bacamo u isti koš ostatke hrane, plastiku i papir. Ne sortiramo. Nismo o tome dovoljno osviješteni. Broj reciklažnih dvorišta u Zagrebu je malen.


Značajan broj povratne ambalaže se reciklira nakon otkupa u trgovinama i supermarketima

Reciklaža nije samo industrijski proces. Reciklaža bi trebala biti način razmišljanja. Zemljini resursi nisu beskonačni, a priroda nas već upozorava da joj nestaje snage. Izvori pitke vode zagađuju se. Kada bismo uistinu bili svijesni ovih problema i shvaćali ih kao svoje, vjerojatno bismo učinili nešto da pridonesemo boljem sutra. Recikliranje otpada znači puno.

Donosim priču o Tomislavu koji živi od recikliranje otpada. On ne skuplja boce poput mnogih naših sugrađana. On je uspio stvoriti vlastitu jedinstvenu reciklažnu umjetnost od koje živi. Naime, on skuplja stare dijelove kompjutera, mašina, stare dijelove bicikala i lijepeći ih i izrezujući stvara neobične robote. Isprava mu je ovo bio hobi, no ubrzo je postalo njegovo zanimanje i preokupacija. Krenuo je sa izradom robota, zatim joboticha, lampi, satova... Ono što razlikuje Tomislava od drugih umjetnika je da on svoje materijale ne kupuje. On reciklira.

Djuvedj from TV Studio FPZG on Vimeo.

Nakit iz kataloga ''Jobotichi'' umjetnika Tomislava

Kupovanje robe u 'second hand shopovima' može se također smatrati jednim vidom reciklaže. Nekada dućani za one plitkog džepa, zadnjih su godina postali modni hit. Od kad je Retro stil zavladao modnim pistama, prestala je biti sramota ići u ovakve dućane. Baš nasuprot, ljudi iz javnog života često se hvale kako kupuju na buvljacima i u second hand shopovima. Neovisno o motivaciji koja ih odvodi na takva mjesta, mogu zaključiti da i oni sudjeluju u reciklaži. Prenamjena stare robe jednaka je prenamjeni starog aluminija.
Ako krenete Ilicom desetak metara prije Britanskog trga, naići ćete u haustoru na reciklažu otpada. Ovdje možete donijeti povratnu ambalažu, boce. Učinit ćete veliko djelo za sebe i cijeli svijet. Imate li priliku nešto slično i inače napraviti?

Ilica je ulica u kojoj se podržava reciklaža!

Ivona Gelo

Street art uraci po fasadama Ilice.. jeste li ih primjetili?

Urbane sredine, veliki gradovi i prazni zidovi zgrada oduvijek su privlačili ljude da po njima pišu, crtaju. Svi, koji su na taj način izražavali svoje mišljenje i emocije, bili su strogo osuđivani od strane javnosti. I danas ti uraci, crteži, grafiti i potpisi po pročeljima zgrada izazivaju pažnju. No duhoviti izričaj i konceptualni pristup, promjenili su ocijenu javnosti prema istom, to više nije vandalizam, to je umjetnost, to je street art.
street art ili ulična umjetnost je sav umjetnički izričaj koji nastaje u javnim prostorima. U Hrvatskoj su već godinama prisutni grafiti, a u zadnje vrijeme u Zagrebu sve više možemo primjetiti izražavanje umjetnika kroz naljepnice, oslikane postere, javne video projekcije i ulične instalacije.

Suvremena umjetnost otvorila je vrata raznim inovativnim, neobičnim izričajima. Samim odlaskom u Muzej suvremene umjetnosti, ostajemo zatečeni i ne možemo, a da se ne pitamo, nije li dovoljno samo malo odskakati od drugih, da bismo se prozvali umjetnikom. Po čemu je rad koji se sastoji od zgažene tempere umjetnost?! Zar je za umjetnost dovoljno samo postaviti neki bezazleni predmet na pod, očistiti metar i pol kružno oko njega i dati tom dijelu ime koji nam još više odmaže u razumijevanju cijelog koncepta? Kako prepoznati umjetnost i tko određuje što ona je, a što nije? Postavljam ova pitanja jer su nas u školi od malih nogu učili da se prema umjetninama valja odnositi s posebnom pažnjom. Umjetnost je tu da joj se divimo, da nas potiče na razmišljanje, da iz nje učimo, da nas nasmije, da nas zatekne.. da izazove emociju, ali da je čuvamo i njegujemo.

Ako netko izlijepi pročelje gradske zgrade, napiše ogroman grafit preko cijelog zida nečije kuće, je li ta osoba umjetnik? Je li ta poruka umjetnika prikladna? Neki će reći da umjetnost nestaje tamo gdje se postavljaju granice i da prikladnost nije nešto o čemu se raspravlja u kontekstu umjetnosti. No sama činjenica da se u posljednje vrijeme mnogi nazivaju umjetnicima i dopuštaju si da ta svoja umjetnička djela iznose na štetu drugih sugrađana, tjera nas sve skupa da o ovoj temi promišljamo i razgovaramo.Nadalje, pravi umjetnik koji ima talent, znanje i vještinu teško će svoju poruku moći iskomunicirati kroz šum koji je nastao u masi ideja koje nam se gotovo pod nos serviraju, htjeli mi to ili ne, bili mi zaintersirani ili ne.

U Ilici se u posljednje vrijeme primjećuje značajan rad skupine ljudi, možemo ih uvjetno zvati umjetnicima, koji svoje radove lijepe i po užem centru Zagreba. Mnogi te radove niti ne primjećuje, no ukoliko se malo osvrnete oko sebe, zasigurno ćete spaziti pokoje neobično 'stvorenje'. Od studentice Akademije likovnih umjetnosti Marte Živičnjak saznala sam da su to radovi skupine kolega sa istog fakulteta. Budući da je prosječnom prolazniku teško dekodirati značenje tih 'crteža- naljepnica', odgovor bi mogla saznati jedino od autora. No do njih nisam uspjela doći.

Preostaje nam samo pratiti daljnji rad ovih ljudi, pa ćemo s vremenom moći sami dati sud, je li ovo umjetnost ili nešto drugo?!






Ilica je ulica koja skriva poruke.

Korisni linkovi:

Zanimljivi uraci umjetnika iz Barcelone
Blog posvećen street artu

Ivona Gelo

Postolarska radionica u Ilici nudi brze popravke obuće

Zagreb ima višestoljetnu tradiciju obrtništva. Najbolje to možemo vidjeti ako prošećemo Ilicom. Ulica koja je danas prepuna najnovije otvorenih dućana i svjetlećih izloga, u svojim haustorima skriva stare obrtničke radionice i salone. U užurbanu svakodnevicu, oni unose duh starog Zagreba. Moderni konzumeristički stil života često ide za masovnom potrošnjom roba. Tako će većina mladih, koji odrasta u šopingoličarskom kapitalizmu, znati za dućane poput Zare, Manga, Terra Nove, Benettona, no neće niti zamijetiti staru postolarsku radionicu u vlastitom kvartu. Ne treba kriviti mlade za nezainteresiranost, već treba priznati da svijet u kojem živimo počiva na nešto drugačijim vrijednosti nego što je to bilo pedesetak pa i više godina unazad. Odjeća, obuća, satovi, nakit - roba je to koja se može danas kupiti po jako povoljnim cijenama. Kvaliteta većine takve robe je upitna, a ako vam što dotraje do sljedeće sezone, trebate biti sretni.
Kada se haljina podere, na cipeli otpadne peta, a lančić pukne, tada uskaču zagrebački obrtnici kako bi oživjeli vaš najdraži komad odjeće, obuće ili nakita.

Neki obrtnici i njihove obrtničke radionice su s vremenom otišli u zaborav, a neki još uvijek dobro posluju. Razgovarala sam s Bojanom Jendrić, mladom studenticom Akademije likovnih umjetnosti koja radi u salonu cipela Strugar, također u Ilici. U videu možete pogledati djelove intervjua i snimke procesa izrade cipela.



U Ilici se osim salona cipela Strugar, nalaze i mnoge druge poznate postolarske radionice. U stare obrte se također ubrajaju izrađivači nakita i urari. Danas je rijetko koji sat 'na navijanje'. Zato se često mora mjenjati baterija u satu. I za taj problem postoji rješenja. Za razne sitne i veće popravke, prošetajte Ilicom.


Postolarske radionice 'Josić' i 'Zvonimir' i urarnica Vinka Zvošca

No tko će naslijediti današnje zagrebačke obrtnike? Njihova djeca? Njihovi unuci?
Svake godine se u srednje škole Zagreba upisuje sve manje i manje obrtnika. Interes za ova zanimanja već godinama opada. Mediji bi trebali aktualizirati probleme obrtnika, isticati njihove uspjehe i motivirati mlade za rad u obrtništvu. Kao što je moja sugovornica Bojana Jendrić rekla: 'Obrtništvo može uspjeti danas, ako radite kvalitetno i ako pratite modne trendove'. Proizvod ''starih obrta'' prilagođen današnjim zahtjevima kupacama, može biti uspješan proizvod koji će se cijeniti, između ostalog, i zbog tradicije i zbog modernosti, u isto vrijeme.

Ilica je ulica za moderne stare obrte.

Korisni linkovi:
Hrvatska obrtnička komora

Ivona Gelo