Dan 8 Cres - Merag - Valbiska - Lopar - Rab - Lun - Novalja

Dižemo se opet oko četri ujutro. Kuna je dosta negodovao oko toga ali smo ga ipak uspjeli uvjeriti da vožnja po zvizdanu nije najbolja opcija i da treba uloviti rani trajekt za Krk. Danas itako imamo dva trajekta i jedan veliki upitnik, prijevoz između Raba i Luna. Spremamo stvari u tišini najboljeg kampa u kojem smo do sada bili, Kovačine. Kamp ima pet zvjezdica, čiste i velike wc-e, tuševe, dobar restoran, dučan, pizzeriu, dvije birtije i uslužno osoblje a osim toga je i desetak minuta hoda uz more udeljen od centra grada. Sigurno su zavrijedili titulu kampa 2015 u Hrvatskoj, a vjerojatno i zbog svega navedenog im je kamp gotovo pun. A cijene nimalo različite od ostalih kampova.

Oko pet krečemo prema Meragu, trajektnom pristaništu. Imamo vremena do 6:30 za 13 km, i to nam se čini dosta sve dok ne dođemo na uzbrdicu poslije Cresa. Oko 6:10 sam već mislio da smo izgubili trajekt jer smo prešli tek nekih osam kilometara kada dolazimo do nizbrdice. Cane je već davno rekao da mu je to jedna od najboljih nizbrdica i zaista je. Jedino je zaboravio reći da su dvije. Prvo se opako spustite i kad mislite da ste gotovi onda jedno petsto metara uzbrdice pa konačni spust do trajekta. Stižemo dvije minute prije početka ukrcaja, prestižemo sve aute i prvi ulazimo na trajekt.



Kafe und kolač do Valbiske, pa još jedna kava u samom pristaništu na Krku. I već se ukrcavamo na slijedeći trajekt za Lopar. Kada sam planirao rutu nisam dobio pozitivne kritike Krka kao biciklističkog odredišta pa sam ga jednostavno htio preskočiti ali zbog trajektnih veza, eto, barem kava ovdje, toliko da možemo reći da smo bili.





Od Lopara do Raba vodi cesta uz koju je skoro gotova pješačko biciklistička staza. Svaka čast. Jedina mana je da par puta prelazi sa lijeve na desnu stranu ceste ali osim toga je lijep osječaj konačno ne voziti zajedno s autima.





Do Raba imamo fantastično prolazno vrijeme. Još nije ni zavručilo a mi biciklima razgledamo stari dio grada.







Na brzinu radimo sendviče u Konzumu na kraju luke i tražimo prijevoz do Luna. Postoji jedan brodić, kao redovna linija, mislim od Rapske Plovidbe, ali u cjeniku ne postoji stavka prijevoza bicikla, što će reći da je prijevoz bicikala diskrecijsko pravo kapetana. Što znači da za nas to predstavlja rizik da danas ne dođemo do zacrtanog cilja. Brod Maslina ne nalazimo u luci pa razgovaramo s taksistima. Kako još uvijek nema previše turista uzimamo jedan koji nas vozi prema Lunu.





Cijena 300 kn. Nije malo ali kada se podijeli na nas trojicu ok, pogotovo kada se uzme da nismo morali ići na trajekt i da ćemo vidjeti sam sjever otoka Paga, Lun. Ubrzo se iskrcavamo na Lunu, pripremamo bicikle kada se začuje poznati glas. Bok dečki. Fumić sa svojom grupom, treći put! Ovo više nije slučajno. Još će nam Fuma naplatiti što ga pratimo. Ali oni danas odlaze do Zadra a mi samo do Novalje. Nakon prve uzbrdice stajemo.



Lunski maslinik, navodno jedan od tri najstarija na svijetu. Neki momak nam objašnjava da masline rastu milimetar u širinu godišnje i da je neka koju su nedavno počeli analizirati stara oko 2000 godina.



Zadovoljavamo se slikanjem uz jednu staru nekih 1000 godina i nastavljamo dalje.



U sjeni poznatih šuma Paga nastavljamo dalje, prema Novalji. Skoro je podne a na nebu nema ni oblačka. Lagano umiremo u tih dvadesetak kilometara.





Odlazimo prvo u kamp Straško, postaviti šatore. Zadržavamo se na ulasku u kamp pričajući s osobljem o našem putu. Svi voze bicikle i svi sanjaju o ovome što mi živimo.Naravno da kažu da smo ludi ali to se valjda podrazumjeva samo po sebi.



Kuna i ja odlazimo na plažu i čekamo Carlosa u moru. A njega nigdje. Vraća se nakon dosta vremena do šatora na biciklu s osmjehom na licu. Kako je dobro voziti bicikl po kampu!!!! Pa jesi li ti normalan? Tu smo da idemo na plažu a ne da se nakon cijelog dana na biciklu još vozikamo po kampu! U ovom kampu sam već bio prije puno godina i imao je samo jednu manu, nedostatak sjene. Te mane više nema. Drveće je naraslo. WC-i čisti i uredni, dućan i sve ostalo što vrhunski kamp mora imati. Po nekoj kategorizaciji ima četri zvjezdice ali to ne znači da nije izvrstan. Čak ima i muziku u WC-u! I u ovom kampu su sva označena mjesta koliko smo vidjeli bila puna. Ostao je samo stražnji dio kampa u kojem ima svega par šatora. Na kraju dana lagana vožnja do centra. Pitali za dobar restoran i preporučili nam No. 5. Predjelo od školjaka a onda riba. Vrhunski kao i usluga. Treba skupiti snagu za nove izazove.












Sve slike s ovog dana mozete pogledati na linku:Galerija Dan 8 / Galeria fotos dia 8

Dan 7 Cres – Valun – Lubenice - Cres

Kuna, aka barba Novac, dolazi autobusom u dva popodne. Odlucujemo se odmoriti i pricekati ga na plazi. Ali, necemo valjda na plazi u kampu na kojoj smo vec bili dva dana. Idemo u Valun. Pocinjemo sedam kilometarski uspon kada Carlos vidi odvojak za marinu i poluotok nasuprot Cresa. Ajmo ovuda. Spustamo se do marine pa okolo zaljeva a onda uz more oko poluotoka do kraja betonske staze.

Od tamo nekim protupozarnim putom/stazom strmo uzbrdo pa po Google mapsu lovimo kozje stazice prema Valunu. Genijalno, puno bolje nego po cesti po kojoj smo vec dva puta prosli.







Nemamo tereta na biciklima ali nam je itekako tesko. Na nekim mjestima ima krupnog kamenja koje je tesko preci pogotovo na uzbrdicama.







Ali put je lijep sa prekrasnim pogledima prema moru. I u tili cas, nakon tri sata voznje dolazimo do 15 km udaljenog Valuna!!!! Dakle, nismo profesionalci i imamo treking gume, ali ipak mislimo da ako niste jako dobri biciklisti ovuda ni ne pomisljajte. Za sve ostale, koji voze prikladne MTB-ove, ovo je genijalna alternativa asfaltnoj cesti. Izbijamo na asfaltnu cestu tik iznad Valuna i spustamo se do birtije na ulazu sa stolnim nogometom. Razbijam Carlosa dvije partije a onda na plazu na lijevo.



Svega par ljudi na lijepoj plazi. Kupamo se a onda trazimo mjesto za rucak. Saznajemo nekako za restoran Na Moru. Zadnji restoran prema kampu nalazi se uz samo more.



Carlos uzima vec standardnu ribu a ja tagliatu od tune. Litra i voda su opet u igri. Hrana i posluga za pet. Nisam nikada prije jeo tagliatu od tune i odusevio sam se.



Cijene za ovakvu hranu, poziciju restorana, pogled i uslugu vise nego prihvatljive.



Thubs up za ovaj restoran. Definitivno najbolji restoran u kojem smo do sada jeli.



Odmaramo se gledajuci u beskonacninu kad eto Kune koji se po zvizdanu provozao od Cresa do Valuna cestom. Sada kada smo svi lijepo odmorni mozemo krenuti prema Lubenicama, zar ne?



Penjemo se dosta brzo, i prebrzo. Svi s kojima sam pricao, strasili su me usponom na Lubenice. Ustvari, sam uspon nije nista strasno. Postoje i puno gori usponi.



Negdje na pola puta, tocno tamo gdje raste drvo nasred ceste, u Podolu skrecemo na sladoled od smokava.



Malo pricamo s vlasnikom a onda nastavljamo dalje do Lubenica. Setamo kroz mjesto, gledamo plazu ispod i ubrzo krecemo natrag.





Do Valuna se spustamo brzo a onda se malo sporije penjemo do ceste Cres – Losinj.



Uzbrdica je na jednom mjestu 11%!. Spustamo se u Cres, odlazimo u grad na veceru pa na spavanje. Dosta za jedan dan odmora.









Sve slike s ovog dana mozete pogledati na linku:Galerija Dan 7 / Galeria fotos dia 7

Dan 6 Veli Losinj – Cres

Nazalot ovu rutu smo vec prosli ali moramo se vratiti po stvari koje smo ostavili u kampu u Cresu, po Kunu s kojim smo se dogovorili u Cresu a i da nismo od Losinja ne bi nikamo dalje stigli. Nema niti jednog broda kojim bi se mogli prebciti na Rab a taksiji previse kostaju. Zato lagana voznja do Osora, gledanje kako se otvara most, kava, uzbrdica do Vranskog jezera i spustanje u Cres.







Cestu smo vec znali pa nije bilo puno nedoumica. Krenuli smo rano oko pet ujutro i oko podne smo vec bili u Cresu. Dok smo u gostionici Belona tamanili riblje specijalitete, pored nas je projurio Fuma sa svojom grupom na putu prema Zadru. Ovo je vec drugi put. Treci put cuga.






Sve slike s ovog dana mozete pogledati na linku:Galerija Dan 6 / Galeria fotos dia 6

Dan 5 Cres – Veli Losinj

Cekamo Kunu u Cresu. Da se ne bi previse opustili cekajuci odlucujemo potegnuti do Losinja. I na ovu stranu Cres nije jednostavan za voznju, pogotovo kada uprzi sunce.

Nakon prve ubitacne uzbrdice do skretanja za Valun i Lubenice teren je valovit do Vranskog jezera a onda se pomalo spusta do Osora.









U Osoru stajemo na prvu jutarnju kavu, setamo po mjestu i prelazimo na Losinj.



Na Losinju je vec jednostavnije. Jedina ozbiljnija uzbrdica je kod Nerezina a onda je vise manje ravno do Malog Losinja.





U voznji nam se pridruzuje stariji gospodin koji dere na specijalki. Orao iz Pivke! Pokusavamo ga drzati ali naravno da ne ide. Iako on ima nesto vise godina od nas. Mi ipak imamo drugacije bicikle i malo vise stvari. A I nismo bili clanovi biciklisticke reprezentacije.



Do Velog Losinja vodi prekrasna cesta uz more sa malim plazama.



U Velom Losinju spavamo u apartmanu zahvaljujuci dobrim ljudima iz Repusnice. Hvala Tomo!



Odlazimo na rucak u Bora Bar a onda na plazu ispred restorana. Hrana je bila toliko dobra da smo se u Bora Bar vratili i na veceru, upoznali kuhara Darka i sefa Marca. Svaka pohvala domacoj tjestenini a posebno panna cotti sa tartufima i medom.











Sve slike s ovog dana mozete pogledati na linku:Galerija Dan 5/Galeria fotos dia 5

Dan 4 Rabac – Cres

Opet se dizemo rano. Malo smo neispavani ali znamo sto nas ceka.

Rabac centar, kafe und kolac a onda cetri kilometra uspona do Labina. Pokupili sve izotonicke napitke iz Konzuma na kraju grada i dobar dio zaliha vode. Spust prema Plominu i penjanje prema vidikovcu.



Carlos se zali na tezinu bicikla i sto nam trebaju sve te proklete stvari. Parkiramo bicikle pored druga dva, malo vise natovarena od nasih. Na vidikovcu pokazujem Carlosu Cres, Rijeku a onda upoznajemo dvoje simpaticnih Nizozemaca.



Ona 65, on 67 godina. Sparkirali se tu blizo, kod Salzburga, pa dosli biciklima do Kvarnera, a onda ce brodom do Venecije pa opet biciklom do Salzburga. Imaju stvari tri puta vise od nas, a zena nosi i veliki profesionalni Nikon sa ogromnim objetivom. I ne zali se na tezinu stvari! Oprastamo se i jurimo prema trajektu koji smo gledali sa vidikovca kako dolazi iz Porozine. U pristanistu kupujemo neke industrijske sendvice, za svaki slucaj i ukrcavamo na trajekt koji vrlo brzo prelazi na Cres.



A onda opet lijepa uzbrdica na kojoj srecemo dva starija austrijanca na biciklima.





Spustamo se do odvojka za Beli. Gledamo Velebit i Krk s jedne strane a Istru s druge, a onda po samom zvizdanu jurim prema Cresu u auto kamp Kovacine.



Na kraju, lagani ruckic u resotranu autokampa, riblja plata za dvoje, pola litre Malvazije i voda. Mmmm....





Na kraju dana lagana setnja Cresom koji se Carlosu jako svidio, vecera pa sladoled. Ah taj ubrzani otocki zivot :)





Sve slike s ovog dana mozete pogledati na linku:Galerija Dan 4/Galeria fotos dia 4

Rovinj - Pula - Rabac

Opet smo skratili rutu. Idemo do Pule ali po neasfaltiranim putevima uz obalu.



Napredujemo sporo ali ide, na svakom raskrscu konzultiramo GPS. Pejzaz, more, mirisi. Onda od Barbarige opet po asfaltu do Peroja. Tamo stajemo u pekari na dorucak pa nam prodavacica govori da se spustimo na plazu i da uz more mozemo skoro do Pule.



I to je genijalni dio u kojem smo stvarno uzivali. Ulazimo oko jedanaest u grad.









Obilazimo centar i arenu odmaramo ispred gradskog poglavarstva u sjeni a onda odlazimo u pizzeriu Jupiter na rucak. Gladni ko vukovi prozdiremo ogromne porcije tjestenine, a onda i palacinke sa sumskim vocem i sladoledom. Ispijamo sve restoranske zalihe vode i ulazimo u pricu sa osobjem. Mi pricamo svoje a oni svoje. Kuharica i konobar svaki vole dva kotaca, doduse konobar voli one s malo vise konja. A onda iz restorana izlazi Fumic, legenda biciklizma, kojeg sam upoznao na cestovnim atletskim utrkama prije nekih 20 godina. Carlos, dobro nahranjen i napojen dopusta da krenemo dalje pa oko cetiri sjedamo na bicikle i pravac Barban. Tamo dolazimo taman prije 18 a termometar pokazuje ugodnih 36! Spustamo se suludo brzo prema Rasi a onda se vrlo polako penjemo prema Labinu.



Ovdje ima malo vise prometa ali uglavnom ljudi paze na bicikliste. Iz Labina se spustamo prema Rapcu i dizemo sator u kampu.



Odmah se okuplja neobicna ekipa kampera oko nas i pocinje vec tradicionalna prica, otkuda, dokuda, pa jeste normalni i tako to. Dolazi neki opiceni talijan i donosi pivo, nazdravljamo i odlazimo na plazu. Jedini smo na plazi. I bas nam je dobro.



More je malo toplije nego u Rovinju. Kamp na genijalnom mjestu. Uzeli parcelu sa strujom, ali nazalost nemaju normalne uticnice, a ni internet. Zato u centru Rapca ima besplatni internet i dobra vecera.



Sve slike s ovog dana mozete pogledati na linku:Galerija Dan 3Galeria fotos dia 3

Hrvatska obala biciklom, dan 2

Pouceni iskustvom prethodnog dana kratimo danasnju rutu. A i krecemo rano. Dizemo se oko pet i izlazimo iz satora koji je sklizno dobrih pola metra. Jedan dio kampa je malo nakoso a mi seljaci bas tamo odlucili staviti sator.

Vozimo prema moru. Cesta je genijalna jer ujutro nema puno prometa. Taman oko sedam dolazimo do Visnjana, opskrbljujemo se u pekari i trazimo birtiju da popijemo jutarnju kavu. Carlosu je ovo sve novo, ljudi koji mirno sjede, cakulaju i pijuckaju kavu.



Nakon dorucka idemo dalje ali skracenom rutom prema Rovinju, ja lovim male cestice usred nicega i bez previse prometa dolazimo do Limskog kanala.





Uzivancija spust a onda isto toliko koma penjanje prema Rovinjskom Selu a onda opet prekrasan spust do Rovinja.



Porec necemo vidjeti, ostati ce za neki drugi put. Treba nam odmora. Smjestamo se u kamp Porton Biondi nekih 700 m sjeverno od centra, plaza, prvo kupanje s pogledom na centar grada.





Rucamo u restoranu kampa. Litra i voda i tjestenina sa sparogama i kozicama. Taman. Odmaramo a onda u razgledanje centra biciklom. Je da smo malo nosili bicikle po stepenicama jel nismo znali put ali ok, bilo je super.





U nastavku odlazimo na poluotok koji obilazimo biciklom, stajemo na kupanje. Uzivancija. Park na poluotoku je prekrasno uredjen i pun turista na biciklima.







Sam kamp je lijepo uredjen, sve parcele imaju struju a ormarici uz specijalne uticnice za kampere imaju i obicne uticnice za nas sa foticima, mobitelima i laptopima ali bez kampera. Zato kamp hoce naplatiti internet i to masno, dok u centru postoji otvorena besplatna mreza.



Sve slike s ovog dana mozete pogledati na linku:

Galerija Dan 2/Galeria fotos dia 2

Hrvatska obala biciklom, dan 1

Krenuli smo. Ideja: proci cijelu hrvatsku obalu od sjevera do juga biciklom, sto je vise moguce preko otoka. Carlos je stigao u cetvrtak I odmah smo krenuli na put. Pocetak u Portorozu. Tamo lovimo Parenzanu i krecemo prema Hrvatskoj. Parenzana je na slvenskom dijelu cijela asfaltirana i na vecini trase odvojena od prometa, vozi se brzo.

Odmah na pocetku lijepi uredjeni tunel u centru Portoroza, najduzi na cijeloj trasi od Trsta do Poreca.



U Hrvatsku ulazimo preko prijelaza u Plovaniji i nastavljamo po makadamskom putu Parenzane. Prvi uspon je zahtjevniji pogotovo ako se vozite sa tankim trekking gumama sa natovarenim biciklima.



Iz Portoroza smo krenuli u 11 i vec nakon sat vremena voznje smo mrtvi. Zato odlazimo na rucak u mjesto Plovanija u konobu Tri palme koja je uz samu trasu Parenzane. Ovdje je pocetak moje indoktrinacije Carlosa sa litrom i vodom. Doduse kako se vozimo po zvizdanu uzimamo samo pola litre Malvazije i dvije litre mineralne. Izvrsni njoki s lososom i malo salate i puno odmora i mozemo krenuti dalje prema Buju. Odmah nakon izlaska iz restorana prestizemo momka koji sam vozi bicikl po zvizdanu. Parenzana je ovdje neasfaltirana i prati ceste pa sa odlucujemo za voznju asfaltom. Tako radimo vise visinske ali smo definitivno brzi.





U Groznjanu odlazimo na okrijepu u bar Kaya pored crkve na zidinama i osvjezavamo se sokom od narance, jabuke i mrkve. Bar ima zanimljive stolove u dubokom hladu ispred crkve sa lijepim pogledom.



Vracamo se biciklima po cesti kojom smo i usli u grad kako bi ulovili jedan od tunela Parenzane. To nam je itekako zanimljivo jer je u tunelima lijepo hladno. Opet srecemo onog momka koji vozi sam. Opet ga ostavljamo. Vjerojatno je njemu teze jer ima i dosta tanje gume od nasih.





Parenzana izmedju Groznjana i Motovunu se u pravilu samo spusta, sto je super, ali na nekim mjestima nam je malo tesko zbog tankih guma, punih bisaga ali i zbog krupnog kamenja kojeg ima posebno u tunelima.



Motovun ne treba posebno opisivati. Umrli do gore, zalegli na zidic hotela u samom centru i jednoglasno odlucili da je za ovaj dan bilo dosta. U kampu opet srecemo momka koji vozi sam, Robert, iz okolice Ljubljane, uzeo par dana slobodno pa uziva na potezu od Kopra do Novigrada. Sjedamo zajedno na veceru u pizzeriu sa pogledom na rijeku Mirnu i prepricavamo svaki svoje dogodovstine s bicikla.



Plan je danas bio do Poreca, ali planovi su tu da se mijenjaju. Spavamo u kampu u Motovunu. Carlos se zali da mu je vruce. Ej momak, pa ti iz Brazila pa ti vruce u Hrvatskoj u lipnju. To bi tek rekao u kolovozu? Nije mu se svidjela zezancija. Ni malo. Doduse, trenutno je u Sao Paolu hladno, a i nije bas ozbiljno shvacao kada sam mu pricao da ovdje zna biti relativno toplo J Dali smo CPR da od sada vozimo dvokratno a da cemo najgori dio dana provesti na rucku i odmoru. How yes no.





Sve slike s ovog dana mozete pogledati na linku:

Galerija Dan 1/Galeria fotos dia 1