Dan 8 Cres - Merag - Valbiska - Lopar - Rab - Lun - Novalja

Dižemo se opet oko četri ujutro. Kuna je dosta negodovao oko toga ali smo ga ipak uspjeli uvjeriti da vožnja po zvizdanu nije najbolja opcija i da treba uloviti rani trajekt za Krk. Danas itako imamo dva trajekta i jedan veliki upitnik, prijevoz između Raba i Luna. Spremamo stvari u tišini najboljeg kampa u kojem smo do sada bili, Kovačine. Kamp ima pet zvjezdica, čiste i velike wc-e, tuševe, dobar restoran, dučan, pizzeriu, dvije birtije i uslužno osoblje a osim toga je i desetak minuta hoda uz more udeljen od centra grada. Sigurno su zavrijedili titulu kampa 2015 u Hrvatskoj, a vjerojatno i zbog svega navedenog im je kamp gotovo pun. A cijene nimalo različite od ostalih kampova.

Oko pet krečemo prema Meragu, trajektnom pristaništu. Imamo vremena do 6:30 za 13 km, i to nam se čini dosta sve dok ne dođemo na uzbrdicu poslije Cresa. Oko 6:10 sam već mislio da smo izgubili trajekt jer smo prešli tek nekih osam kilometara kada dolazimo do nizbrdice. Cane je već davno rekao da mu je to jedna od najboljih nizbrdica i zaista je. Jedino je zaboravio reći da su dvije. Prvo se opako spustite i kad mislite da ste gotovi onda jedno petsto metara uzbrdice pa konačni spust do trajekta. Stižemo dvije minute prije početka ukrcaja, prestižemo sve aute i prvi ulazimo na trajekt.



Kafe und kolač do Valbiske, pa još jedna kava u samom pristaništu na Krku. I već se ukrcavamo na slijedeći trajekt za Lopar. Kada sam planirao rutu nisam dobio pozitivne kritike Krka kao biciklističkog odredišta pa sam ga jednostavno htio preskočiti ali zbog trajektnih veza, eto, barem kava ovdje, toliko da možemo reći da smo bili.





Od Lopara do Raba vodi cesta uz koju je skoro gotova pješačko biciklistička staza. Svaka čast. Jedina mana je da par puta prelazi sa lijeve na desnu stranu ceste ali osim toga je lijep osječaj konačno ne voziti zajedno s autima.





Do Raba imamo fantastično prolazno vrijeme. Još nije ni zavručilo a mi biciklima razgledamo stari dio grada.







Na brzinu radimo sendviče u Konzumu na kraju luke i tražimo prijevoz do Luna. Postoji jedan brodić, kao redovna linija, mislim od Rapske Plovidbe, ali u cjeniku ne postoji stavka prijevoza bicikla, što će reći da je prijevoz bicikala diskrecijsko pravo kapetana. Što znači da za nas to predstavlja rizik da danas ne dođemo do zacrtanog cilja. Brod Maslina ne nalazimo u luci pa razgovaramo s taksistima. Kako još uvijek nema previše turista uzimamo jedan koji nas vozi prema Lunu.





Cijena 300 kn. Nije malo ali kada se podijeli na nas trojicu ok, pogotovo kada se uzme da nismo morali ići na trajekt i da ćemo vidjeti sam sjever otoka Paga, Lun. Ubrzo se iskrcavamo na Lunu, pripremamo bicikle kada se začuje poznati glas. Bok dečki. Fumić sa svojom grupom, treći put! Ovo više nije slučajno. Još će nam Fuma naplatiti što ga pratimo. Ali oni danas odlaze do Zadra a mi samo do Novalje. Nakon prve uzbrdice stajemo.



Lunski maslinik, navodno jedan od tri najstarija na svijetu. Neki momak nam objašnjava da masline rastu milimetar u širinu godišnje i da je neka koju su nedavno počeli analizirati stara oko 2000 godina.



Zadovoljavamo se slikanjem uz jednu staru nekih 1000 godina i nastavljamo dalje.



U sjeni poznatih šuma Paga nastavljamo dalje, prema Novalji. Skoro je podne a na nebu nema ni oblačka. Lagano umiremo u tih dvadesetak kilometara.





Odlazimo prvo u kamp Straško, postaviti šatore. Zadržavamo se na ulasku u kamp pričajući s osobljem o našem putu. Svi voze bicikle i svi sanjaju o ovome što mi živimo.Naravno da kažu da smo ludi ali to se valjda podrazumjeva samo po sebi.



Kuna i ja odlazimo na plažu i čekamo Carlosa u moru. A njega nigdje. Vraća se nakon dosta vremena do šatora na biciklu s osmjehom na licu. Kako je dobro voziti bicikl po kampu!!!! Pa jesi li ti normalan? Tu smo da idemo na plažu a ne da se nakon cijelog dana na biciklu još vozikamo po kampu! U ovom kampu sam već bio prije puno godina i imao je samo jednu manu, nedostatak sjene. Te mane više nema. Drveće je naraslo. WC-i čisti i uredni, dućan i sve ostalo što vrhunski kamp mora imati. Po nekoj kategorizaciji ima četri zvjezdice ali to ne znači da nije izvrstan. Čak ima i muziku u WC-u! I u ovom kampu su sva označena mjesta koliko smo vidjeli bila puna. Ostao je samo stražnji dio kampa u kojem ima svega par šatora. Na kraju dana lagana vožnja do centra. Pitali za dobar restoran i preporučili nam No. 5. Predjelo od školjaka a onda riba. Vrhunski kao i usluga. Treba skupiti snagu za nove izazove.












Sve slike s ovog dana mozete pogledati na linku:Galerija Dan 8 / Galeria fotos dia 8

Dan 7 Cres – Valun – Lubenice - Cres

Kuna, aka barba Novac, dolazi autobusom u dva popodne. Odlucujemo se odmoriti i pricekati ga na plazi. Ali, necemo valjda na plazi u kampu na kojoj smo vec bili dva dana. Idemo u Valun. Pocinjemo sedam kilometarski uspon kada Carlos vidi odvojak za marinu i poluotok nasuprot Cresa. Ajmo ovuda. Spustamo se do marine pa okolo zaljeva a onda uz more oko poluotoka do kraja betonske staze.

Od tamo nekim protupozarnim putom/stazom strmo uzbrdo pa po Google mapsu lovimo kozje stazice prema Valunu. Genijalno, puno bolje nego po cesti po kojoj smo vec dva puta prosli.







Nemamo tereta na biciklima ali nam je itekako tesko. Na nekim mjestima ima krupnog kamenja koje je tesko preci pogotovo na uzbrdicama.







Ali put je lijep sa prekrasnim pogledima prema moru. I u tili cas, nakon tri sata voznje dolazimo do 15 km udaljenog Valuna!!!! Dakle, nismo profesionalci i imamo treking gume, ali ipak mislimo da ako niste jako dobri biciklisti ovuda ni ne pomisljajte. Za sve ostale, koji voze prikladne MTB-ove, ovo je genijalna alternativa asfaltnoj cesti. Izbijamo na asfaltnu cestu tik iznad Valuna i spustamo se do birtije na ulazu sa stolnim nogometom. Razbijam Carlosa dvije partije a onda na plazu na lijevo.



Svega par ljudi na lijepoj plazi. Kupamo se a onda trazimo mjesto za rucak. Saznajemo nekako za restoran Na Moru. Zadnji restoran prema kampu nalazi se uz samo more.



Carlos uzima vec standardnu ribu a ja tagliatu od tune. Litra i voda su opet u igri. Hrana i posluga za pet. Nisam nikada prije jeo tagliatu od tune i odusevio sam se.



Cijene za ovakvu hranu, poziciju restorana, pogled i uslugu vise nego prihvatljive.



Thubs up za ovaj restoran. Definitivno najbolji restoran u kojem smo do sada jeli.



Odmaramo se gledajuci u beskonacninu kad eto Kune koji se po zvizdanu provozao od Cresa do Valuna cestom. Sada kada smo svi lijepo odmorni mozemo krenuti prema Lubenicama, zar ne?



Penjemo se dosta brzo, i prebrzo. Svi s kojima sam pricao, strasili su me usponom na Lubenice. Ustvari, sam uspon nije nista strasno. Postoje i puno gori usponi.



Negdje na pola puta, tocno tamo gdje raste drvo nasred ceste, u Podolu skrecemo na sladoled od smokava.



Malo pricamo s vlasnikom a onda nastavljamo dalje do Lubenica. Setamo kroz mjesto, gledamo plazu ispod i ubrzo krecemo natrag.





Do Valuna se spustamo brzo a onda se malo sporije penjemo do ceste Cres – Losinj.



Uzbrdica je na jednom mjestu 11%!. Spustamo se u Cres, odlazimo u grad na veceru pa na spavanje. Dosta za jedan dan odmora.









Sve slike s ovog dana mozete pogledati na linku:Galerija Dan 7 / Galeria fotos dia 7

Dan 6 Veli Losinj – Cres

Nazalot ovu rutu smo vec prosli ali moramo se vratiti po stvari koje smo ostavili u kampu u Cresu, po Kunu s kojim smo se dogovorili u Cresu a i da nismo od Losinja ne bi nikamo dalje stigli. Nema niti jednog broda kojim bi se mogli prebciti na Rab a taksiji previse kostaju. Zato lagana voznja do Osora, gledanje kako se otvara most, kava, uzbrdica do Vranskog jezera i spustanje u Cres.







Cestu smo vec znali pa nije bilo puno nedoumica. Krenuli smo rano oko pet ujutro i oko podne smo vec bili u Cresu. Dok smo u gostionici Belona tamanili riblje specijalitete, pored nas je projurio Fuma sa svojom grupom na putu prema Zadru. Ovo je vec drugi put. Treci put cuga.






Sve slike s ovog dana mozete pogledati na linku:Galerija Dan 6 / Galeria fotos dia 6