Dan 8 Cres - Merag - Valbiska - Lopar - Rab - Lun - Novalja

Dižemo se opet oko četri ujutro. Kuna je dosta negodovao oko toga ali smo ga ipak uspjeli uvjeriti da vožnja po zvizdanu nije najbolja opcija i da treba uloviti rani trajekt za Krk. Danas itako imamo dva trajekta i jedan veliki upitnik, prijevoz između Raba i Luna. Spremamo stvari u tišini najboljeg kampa u kojem smo do sada bili, Kovačine. Kamp ima pet zvjezdica, čiste i velike wc-e, tuševe, dobar restoran, dučan, pizzeriu, dvije birtije i uslužno osoblje a osim toga je i desetak minuta hoda uz more udeljen od centra grada. Sigurno su zavrijedili titulu kampa 2015 u Hrvatskoj, a vjerojatno i zbog svega navedenog im je kamp gotovo pun. A cijene nimalo različite od ostalih kampova.

Oko pet krečemo prema Meragu, trajektnom pristaništu. Imamo vremena do 6:30 za 13 km, i to nam se čini dosta sve dok ne dođemo na uzbrdicu poslije Cresa. Oko 6:10 sam već mislio da smo izgubili trajekt jer smo prešli tek nekih osam kilometara kada dolazimo do nizbrdice. Cane je već davno rekao da mu je to jedna od najboljih nizbrdica i zaista je. Jedino je zaboravio reći da su dvije. Prvo se opako spustite i kad mislite da ste gotovi onda jedno petsto metara uzbrdice pa konačni spust do trajekta. Stižemo dvije minute prije početka ukrcaja, prestižemo sve aute i prvi ulazimo na trajekt.



Kafe und kolač do Valbiske, pa još jedna kava u samom pristaništu na Krku. I već se ukrcavamo na slijedeći trajekt za Lopar. Kada sam planirao rutu nisam dobio pozitivne kritike Krka kao biciklističkog odredišta pa sam ga jednostavno htio preskočiti ali zbog trajektnih veza, eto, barem kava ovdje, toliko da možemo reći da smo bili.





Od Lopara do Raba vodi cesta uz koju je skoro gotova pješačko biciklistička staza. Svaka čast. Jedina mana je da par puta prelazi sa lijeve na desnu stranu ceste ali osim toga je lijep osječaj konačno ne voziti zajedno s autima.





Do Raba imamo fantastično prolazno vrijeme. Još nije ni zavručilo a mi biciklima razgledamo stari dio grada.







Na brzinu radimo sendviče u Konzumu na kraju luke i tražimo prijevoz do Luna. Postoji jedan brodić, kao redovna linija, mislim od Rapske Plovidbe, ali u cjeniku ne postoji stavka prijevoza bicikla, što će reći da je prijevoz bicikala diskrecijsko pravo kapetana. Što znači da za nas to predstavlja rizik da danas ne dođemo do zacrtanog cilja. Brod Maslina ne nalazimo u luci pa razgovaramo s taksistima. Kako još uvijek nema previše turista uzimamo jedan koji nas vozi prema Lunu.





Cijena 300 kn. Nije malo ali kada se podijeli na nas trojicu ok, pogotovo kada se uzme da nismo morali ići na trajekt i da ćemo vidjeti sam sjever otoka Paga, Lun. Ubrzo se iskrcavamo na Lunu, pripremamo bicikle kada se začuje poznati glas. Bok dečki. Fumić sa svojom grupom, treći put! Ovo više nije slučajno. Još će nam Fuma naplatiti što ga pratimo. Ali oni danas odlaze do Zadra a mi samo do Novalje. Nakon prve uzbrdice stajemo.



Lunski maslinik, navodno jedan od tri najstarija na svijetu. Neki momak nam objašnjava da masline rastu milimetar u širinu godišnje i da je neka koju su nedavno počeli analizirati stara oko 2000 godina.



Zadovoljavamo se slikanjem uz jednu staru nekih 1000 godina i nastavljamo dalje.



U sjeni poznatih šuma Paga nastavljamo dalje, prema Novalji. Skoro je podne a na nebu nema ni oblačka. Lagano umiremo u tih dvadesetak kilometara.





Odlazimo prvo u kamp Straško, postaviti šatore. Zadržavamo se na ulasku u kamp pričajući s osobljem o našem putu. Svi voze bicikle i svi sanjaju o ovome što mi živimo.Naravno da kažu da smo ludi ali to se valjda podrazumjeva samo po sebi.



Kuna i ja odlazimo na plažu i čekamo Carlosa u moru. A njega nigdje. Vraća se nakon dosta vremena do šatora na biciklu s osmjehom na licu. Kako je dobro voziti bicikl po kampu!!!! Pa jesi li ti normalan? Tu smo da idemo na plažu a ne da se nakon cijelog dana na biciklu još vozikamo po kampu! U ovom kampu sam već bio prije puno godina i imao je samo jednu manu, nedostatak sjene. Te mane više nema. Drveće je naraslo. WC-i čisti i uredni, dućan i sve ostalo što vrhunski kamp mora imati. Po nekoj kategorizaciji ima četri zvjezdice ali to ne znači da nije izvrstan. Čak ima i muziku u WC-u! I u ovom kampu su sva označena mjesta koliko smo vidjeli bila puna. Ostao je samo stražnji dio kampa u kojem ima svega par šatora. Na kraju dana lagana vožnja do centra. Pitali za dobar restoran i preporučili nam No. 5. Predjelo od školjaka a onda riba. Vrhunski kao i usluga. Treba skupiti snagu za nove izazove.












Sve slike s ovog dana mozete pogledati na linku:Galerija Dan 8 / Galeria fotos dia 8