Hrvatska obala biciklom, dan 1

Krenuli smo. Ideja: proci cijelu hrvatsku obalu od sjevera do juga biciklom, sto je vise moguce preko otoka. Carlos je stigao u cetvrtak I odmah smo krenuli na put. Pocetak u Portorozu. Tamo lovimo Parenzanu i krecemo prema Hrvatskoj. Parenzana je na slvenskom dijelu cijela asfaltirana i na vecini trase odvojena od prometa, vozi se brzo.

Odmah na pocetku lijepi uredjeni tunel u centru Portoroza, najduzi na cijeloj trasi od Trsta do Poreca.



U Hrvatsku ulazimo preko prijelaza u Plovaniji i nastavljamo po makadamskom putu Parenzane. Prvi uspon je zahtjevniji pogotovo ako se vozite sa tankim trekking gumama sa natovarenim biciklima.



Iz Portoroza smo krenuli u 11 i vec nakon sat vremena voznje smo mrtvi. Zato odlazimo na rucak u mjesto Plovanija u konobu Tri palme koja je uz samu trasu Parenzane. Ovdje je pocetak moje indoktrinacije Carlosa sa litrom i vodom. Doduse kako se vozimo po zvizdanu uzimamo samo pola litre Malvazije i dvije litre mineralne. Izvrsni njoki s lososom i malo salate i puno odmora i mozemo krenuti dalje prema Buju. Odmah nakon izlaska iz restorana prestizemo momka koji sam vozi bicikl po zvizdanu. Parenzana je ovdje neasfaltirana i prati ceste pa sa odlucujemo za voznju asfaltom. Tako radimo vise visinske ali smo definitivno brzi.





U Groznjanu odlazimo na okrijepu u bar Kaya pored crkve na zidinama i osvjezavamo se sokom od narance, jabuke i mrkve. Bar ima zanimljive stolove u dubokom hladu ispred crkve sa lijepim pogledom.



Vracamo se biciklima po cesti kojom smo i usli u grad kako bi ulovili jedan od tunela Parenzane. To nam je itekako zanimljivo jer je u tunelima lijepo hladno. Opet srecemo onog momka koji vozi sam. Opet ga ostavljamo. Vjerojatno je njemu teze jer ima i dosta tanje gume od nasih.





Parenzana izmedju Groznjana i Motovunu se u pravilu samo spusta, sto je super, ali na nekim mjestima nam je malo tesko zbog tankih guma, punih bisaga ali i zbog krupnog kamenja kojeg ima posebno u tunelima.



Motovun ne treba posebno opisivati. Umrli do gore, zalegli na zidic hotela u samom centru i jednoglasno odlucili da je za ovaj dan bilo dosta. U kampu opet srecemo momka koji vozi sam, Robert, iz okolice Ljubljane, uzeo par dana slobodno pa uziva na potezu od Kopra do Novigrada. Sjedamo zajedno na veceru u pizzeriu sa pogledom na rijeku Mirnu i prepricavamo svaki svoje dogodovstine s bicikla.



Plan je danas bio do Poreca, ali planovi su tu da se mijenjaju. Spavamo u kampu u Motovunu. Carlos se zali da mu je vruce. Ej momak, pa ti iz Brazila pa ti vruce u Hrvatskoj u lipnju. To bi tek rekao u kolovozu? Nije mu se svidjela zezancija. Ni malo. Doduse, trenutno je u Sao Paolu hladno, a i nije bas ozbiljno shvacao kada sam mu pricao da ovdje zna biti relativno toplo J Dali smo CPR da od sada vozimo dvokratno a da cemo najgori dio dana provesti na rucku i odmoru. How yes no.





Sve slike s ovog dana mozete pogledati na linku:

Galerija Dan 1/Galeria fotos dia 1