Orijentacijska utrka Taubate

utorak , 21.06.2011.

Treća utrka za kup Sao Paula, od pet, održana je u Taubateu. Gradu 190 km udaljenom od Campinasa na putu prema Riu. Ovaj puta se nismo dali prevariti i krenuli smo dosta ranije od kuće. Jutro je bilo pravo zimsko, sa hrpom magle. Ali ubrzo je zasjalo zubato sunce i rastjeralo maglu. Utrka je bila na lijepom mjestu. Unajmili su jednu farmu i vjerojatno platili okolim farmama još nešto kako bi mi mogli protrčavati po terenu. Teren je brežuljkast, s dosta otvorenog područja, za ispašu goveda, ali je na tom otvorenom području dosta teško trčati jer je neka neobična visoka trava koja raste u busenima između kojih ima prostora ali se on baš ne vidi. Uz to ima hrpa mravinjaka i to ogromnih. Najveći pored kojega sam protrčao je bio visok skoro kao ja dakle nekih 150 - 170 cm. A ima i rupa koje su valjda iskopale neke životinje pa je bilo potrebno paziti da se u njih ne upadne. Kako karta obuhvaća više farmi naravno da je bilo i hrpa bodljikave žice preko koje smo cijelo vrijeme skakutali. Doduše, vojska ima drugačiji, brži način prolaska, bace se na pod i zarolaju ispod. Budući da sam ja ipak u godinama nije mi se dalo valjati po podu pa sam onako seljački razmicao dvije žice i provlačio se između.

Start i cilj su praktički bili na parkiralištu mjesta okupljanja. Od cilja se išlo odmah u brdo a s istog brda se spuštalo do zadnje kontrole i u cilj. Tih zadnjih 500 m utrke je bilo taman napravljeno da se sa cilja vidi kako se svi gube. A bilo je stvarno svačega.

Od prošle utrke i upale pluća uspio sam trčati svega jedanput pa mi je odmah nakon starta puls preskočio 180 i tako je ostalo do kraja utrke. Prosjek mi je bio186 a maksimum 195 :). Tako da uzbrdice nisam trčao nego sam ih pokušavao ishodati bez stajanja, a nizbrdice i ravno sam pokušavao trčati. Kako je bilo hrpa otvorenog područja pogledom sam pratio kako me svi prestižu i onda uredno fulaju neki zaustavni detalj u punoj brzini. U nekom trenutku mi je i zubato sunce i 28 C u hladu počelo predstavljati problem pa sam sve više hodao.

Na prošloj utrci M21B i Ž21B su imali iste staze. Ovaj put je muška imala 6.1 km (elita 7.5 km) a ženska 5.5 km. Opet mi se razlika čini premala a Mare je rekla da će promijeniti kategoriju :)

Na kraju, svoj mojoj metiljavosti usprkos, bio sam prvi sa 67 minuta, 3 minute brži od drugoga. Nadam se da ću uskoro početi i trenirati pa bih onda možda i promijenio kategoriju, ali tek slijedeće godine. Inače, u kategoriju M35 mi je došao i jedan Šved. Mislio sam malo trčati s njime ali mi je on 150 km udaljen pa mislim da od toga ništa.

Naviknuti na utrke u HR na kojima postoje i dječje utrke, još uvijek vodimo Doru i Ninu s nama. Naravno da ovdje nema dječjih utrka. Njih ostavimo kao i inače na cilju sa ekipom. Taman dok mi otrčimo svoje one se lijepo izdivljaju. Pa je onda na povratku kući mir i tišina u autu :)

I na kraju, utrka je bila organizirana puno bolje nego prošla na kojoj smo bili. Proglašenje je bilo neobično jer su kategorije proglašavane čim bi svi trkači iz te kategorije došli do cilja, pa su neke bile proglašene prije nego su zadnji trkači startali!? Ali to je zato jer imaju hrpu bespotrebnih kategorija. Karta je bila više za orijentaciju nego ona prije jedino su mi boje bile malo prejake i izohipse predebele. Opisi na karti su bili daleko manji od standarda (desno na karti) i u trku ih ja nisam mogao čitati. Slijedeća utrka za kup je tek krajem kolovoza pa ću za nju možda biti malo spremniji nego za ovu.

Sokovi 100%

nedjelja , 12.06.2011.

Prošli tjedan je bio ispunjen raznim sitnicama. Napravio par sistematskih za posao, shvatio da imam upalu pluća, ispregovarao kupnju novog auta i to loše, otvorio račun u lokalnoj banci i par ostalih sitnica koje čovjeku trebaju kada se negdje doseli. Najviše mi se svidjelo ići i kupovati voći i pretvarati ga u 100%-tne sokove. Ovaj tjedan na repertoaru je bilo svega, naranči, lubenica, ananasa, carambole, maracuje i još nekog voća kojem nisam još stigao zapamtiti ime. Dora i Nina najviše vole moje sokove od naranče, a meni je najdraži trenutno sok od ananasa sa mentom. Pio sam ga dva puta vani, jednom u Sao Paulu i jednom u Campinasu u jednom baru i ovaj u Campinasu je bio stvarno izvrstan. Obično dodajem minimalno vode i nimalo šećera u sokove iako se Mare buni na to i kaže da moram zasladiti. Za maracuju to i stoji. Taj sok se ne da piti bez šećera ali ananas koji kupujemo ovdje je toliko sladak da se stvarno ne treba dodatno zaslađivati a i fora im je da ga prodaju već očišćenog :) Na početku sam sokove radio u starom multipraktiku pa bi ih onda morao filtrirati ručno. Na kraju smo odlučili kupiti novi multipraktik koji u sebi već ima filter koji je puno efikasniji nego kada se sok filtrira ručno. Sada su sokovi još slađi :) Trenutno je ovdje zima pa je količina voća mrvu ogranična, ali samo mrvu. Danas sam skoro kupio nektarine za 80 kn/kg dok očišćeni ananas košta 12 kn/kg ali kad sam vidio cijenu sam lagano nektarine vratio na mjesto. Zadržati ću se za sada na "standardnom" voću, a nektarine ćemo jesti kada bude sezona.

Zimska vožnja biciklom

četvrtak , 02.06.2011.

Jedina stvarčica koju sam ponio sa sobom iz HR je bicikl. Kako avio kompanije imaju ograničenja na veličinu prtljage ispalo je da je normalna kutija za bicikl prevelika pa je trebalo prekrojiti kutiju i rastaviti bicikl. Rastavio sam ga u elementarne dijelove jer inače ne bi imao šanse stati u kutiju. I taj dio rastavljanja je prošao više manje u redu. Mislim da mi je trebalo manje od pola sata. Nakon što smo stigli trebalo je sve te dijelove složiti natrag. E, tu su već nastali problemi.

Rama i kotači su sasvim solidno preživjeli put. Bojao sam se da bih trebao na novo preplitati kotače ali svi dijelovi su stigli OK. Generalno bicikl je bio složen u manje od sat vremena. Cijeli, osim dvije stvari, ležaja vilice i NuVincija. NuVinci je trebalo "resetirati" da ima maksimalni hod. U manualu je to opisano u jednoj i pol rečenici a u praksi mi je trebalo oko dva sata ali je na kraju uspjelo. A ležaj vilice? To nisam nikada radio ali sam bio uvjeren da će sve biti ok budući da sam pažljivo slušao Goranove upute prije par mjeseci. Samo zategneš šaraf odozgora i onda ona dva sa strane na lulici. I tako sam ja lijepo stegnuo dobro onaj šaraf odozgora, do kraja, a guvernal se nije htio vrtiti :) Tu sam malo izgubio vremena ali nadam se da sam i to riješio i da ne ću trebati kupovati novi ležaj vilice uskoro.

U nedjelju ujutro je bilo prekrasno zubato sunce. A kako Campinas svake nedjelje jednu traku na važnijim prometnicama zatvori za bicikliste Mare i ja smo se odlučili malo provozati. A ja sam išao vidjeti da li sam sve dobro složio. Naravno da je sav potrebno alat bio u bisagama :) Napravili smo krug od nekih 15 km. I nije neka dužina, problem je da je većinom uzbrdo ili nizbrdo a vrlo malo je ravnica. Radnici lokalnih "Zagrebačkih cesta" EMDEC-a reguliraju promet na svakom raskršću i zaustavljaju bicikle na crvenom. I umiruju razjarene vozače auta koji podivljaju svake nedjelje jer na nekim raskršćima ne mogu lijevo preko biciklističe staze.

Vrijeme je bilo idealno za vožnju. Osim kada bi zapuhalo hladno jugo. Nekih 20 C na suncu. Slijedeće nedjelje ću morati jedino malo ranije krenuti da prođem malo veći krug.