Orijentacijska utrka Taubate

utorak , 21.06.2011.

Treća utrka za kup Sao Paula, od pet, održana je u Taubateu. Gradu 190 km udaljenom od Campinasa na putu prema Riu. Ovaj puta se nismo dali prevariti i krenuli smo dosta ranije od kuće. Jutro je bilo pravo zimsko, sa hrpom magle. Ali ubrzo je zasjalo zubato sunce i rastjeralo maglu. Utrka je bila na lijepom mjestu. Unajmili su jednu farmu i vjerojatno platili okolim farmama još nešto kako bi mi mogli protrčavati po terenu. Teren je brežuljkast, s dosta otvorenog područja, za ispašu goveda, ali je na tom otvorenom području dosta teško trčati jer je neka neobična visoka trava koja raste u busenima između kojih ima prostora ali se on baš ne vidi. Uz to ima hrpa mravinjaka i to ogromnih. Najveći pored kojega sam protrčao je bio visok skoro kao ja dakle nekih 150 - 170 cm. A ima i rupa koje su valjda iskopale neke životinje pa je bilo potrebno paziti da se u njih ne upadne. Kako karta obuhvaća više farmi naravno da je bilo i hrpa bodljikave žice preko koje smo cijelo vrijeme skakutali. Doduše, vojska ima drugačiji, brži način prolaska, bace se na pod i zarolaju ispod. Budući da sam ja ipak u godinama nije mi se dalo valjati po podu pa sam onako seljački razmicao dvije žice i provlačio se između.

Start i cilj su praktički bili na parkiralištu mjesta okupljanja. Od cilja se išlo odmah u brdo a s istog brda se spuštalo do zadnje kontrole i u cilj. Tih zadnjih 500 m utrke je bilo taman napravljeno da se sa cilja vidi kako se svi gube. A bilo je stvarno svačega.



Od prošle utrke i upale pluća uspio sam trčati svega jedanput pa mi je odmah nakon starta puls preskočio 180 i tako je ostalo do kraja utrke. Prosjek mi je bio186 a maksimum 195 :). Tako da uzbrdice nisam trčao nego sam ih pokušavao ishodati bez stajanja, a nizbrdice i ravno sam pokušavao trčati. Kako je bilo hrpa otvorenog područja pogledom sam pratio kako me svi prestižu i onda uredno fulaju neki zaustavni detalj u punoj brzini. U nekom trenutku mi je i zubato sunce i 28 C u hladu počelo predstavljati problem pa sam sve više hodao.


Na prošloj utrci M21B i Ž21B su imali iste staze. Ovaj put je muška imala 6.1 km (elita 7.5 km) a ženska 5.5 km. Opet mi se razlika čini premala a Mare je rekla da će promijeniti kategoriju :)



Na kraju, svoj mojoj metiljavosti usprkos, bio sam prvi sa 67 minuta, 3 minute brži od drugoga. Nadam se da ću uskoro početi i trenirati pa bih onda možda i promijenio kategoriju, ali tek slijedeće godine. Inače, u kategoriju M35 mi je došao i jedan Šved. Mislio sam malo trčati s njime ali mi je on 150 km udaljen pa mislim da od toga ništa.


Naviknuti na utrke u HR na kojima postoje i dječje utrke, još uvijek vodimo Doru i Ninu s nama. Naravno da ovdje nema dječjih utrka. Njih ostavimo kao i inače na cilju sa ekipom. Taman dok mi otrčimo svoje one se lijepo izdivljaju. Pa je onda na povratku kući mir i tišina u autu :)

I na kraju, utrka je bila organizirana puno bolje nego prošla na kojoj smo bili. Proglašenje je bilo neobično jer su kategorije proglašavane čim bi svi trkači iz te kategorije došli do cilja, pa su neke bile proglašene prije nego su zadnji trkači startali!? Ali to je zato jer imaju hrpu bespotrebnih kategorija. Karta je bila više za orijentaciju nego ona prije jedino su mi boje bile malo prejake i izohipse predebele. Opisi na karti su bili daleko manji od standarda (desno na karti) i u trku ih ja nisam mogao čitati. Slijedeća utrka za kup je tek krajem kolovoza pa ću za nju možda biti malo spremniji nego za ovu.