Gamba Blog

Mislim da sam vidio micu macu

petak , 25.09.2009.

Jesam, jesam.

Grafiti

nedjelja , 06.09.2009.

Vožnja mestima Sardinije nije nikako dosadna. Izgleda da je izrada murala raznih poruka ovdje tradicija. Ja ulovio samo jednog. Značenje ne znam. Ovakav je skoro svaki zid mjesta kroz koje sam prošao.

Mare d’Inverno, Cabras

UMare d’Inverno smo navratili već prije dva tjedna na večeru. Bilo je predobro, sa hobotnicom koja se topila u ustima, malim hobotnicama... Evo nas ponovno u subotu. Restoran koji to i nije, već klub u kojem se plaća godišnja članarina, ima sve skupa možda deset stolova. Poslužuje se samo jednom, što znaći da kada prvi gosti odu, njihov stol ostaje prazan do kraja večeri. Ali zato su svi stolovi puni i potrebno se naručiti barem jedan dan ranije. Za početak mješana morska salata. I opet hobotnica koja se topi u ustima, sardine, lignje, kisela paprika, krumpir salata... Onda dolazi primo, špageti sa ribom, rajčicom i rukolom a kada smo pomislili da je već dosta dolaze Trilje sa žara. Jedva smo se digli sa stola. A danas idemo dalje.

Su Nuraxi

Jednom davno iza sedam mora... živio je jedan narod. Zvali su se Nurghi. Malo se zna o tome kako su živjeli jer vjerojatno nisu znali pisati ali se sa sigurnošću može reći da su bili ili opako jaki ili jako dobro organizirani. Naime otprilike prije 3500 godina gradili su stožaste strukure Nuraghe od vulkanskog kamenja težine do nekoliko tona kojeg je u to doba bilo.

Uz to su i obrađivali to isto kamenje relativno precizno i od “isklesanih” komada radlili nosače krova. Nuraghe su bile visine do 15 m a napravljene na način da se bilo koji kamen može izvaditi a da se Nuragha ne sruši. A što ako se izvuku dva kamena? :) U donjim dijelovima nuraghe su bile napravljene od velikog kamenja da bi se svaki red prema gore sastojao od nešto manjih kamenih blokova. Na vrh bi dolazio jedan blok koji je služio kao strop i završetak stožaste strukture. Zbog samog načina gradnje i tehnologije koje su posjedovali Nuraghe su sve kružnog oblika. Na otoku ih ima oko 8000. Neke su vjerojatno imale samo obrambenu namjenu a neke samo stambenu ali o tome se može samo nagađati. Zanimljivo je da je ulaz u taj skup kamenja bio na sedam metara visine, a do tamo se moralo penjati užetom ili nekim primitivnim ljestvama.



Su Nuraxi je najbolje očuvana Nuragha otprilike na sredini otoka. Prava visina se ne zna ali trenutno je otkopano 15 metara s time da joj vrh fali iz prozaičnih razloga. Naime gradioci Nurghi su očigledno u jednom trenutku napustili taj način gradnje i napustili ih. Kada su došli Feničani u Nurghama više nitko nije živio. Također otok nije bio štićen na bilo koji način što im je omogućilo nesmetano osvajanje. Kako je vrijeme prolazilo Nurghe su bile zatrpavane zemljom a stanovnici kasnijih doba, željeznog i brončanog , otkrili su Nuraghe kao neiscrpan izvor građevinskog materijala za svoje nastambe. A i relativno siguran jer se navodno nisu urušavale. E od tud i onaj vrh koji fali. Kako su naselja koja su bila građena kasnije bila građena tik uz Nuraghe na nataloženoj zemlji visokoj nekoliko metara, Nuraghe se sada ne mogu otkopati do kraja da bi se vidjelo koliko su zaista bile visoke. Koliko god bile napuštene već davnih dana Nuraghe su bile toliko kvalitetno napravljene da su ih pastiri koristili još u 20-om stoljeću kao zaštitu od vremenskih neprilika. Su Nuraxi je sklop od pet Nuragha u sredini kojih se nalazi maleno dvorište sa bunarom dubokim 15 metara, u kojem danas 3500 godina nakon izgradnje još uvijek ima vode.

Moj život s Berlusconijem

P rvi susret je bio indiferentan. On je pogledao auto a onda mene. Veselo zamahao repom, ne zbog mene nego zbog onoga koji mu je u tom trenutku donio doručak. On je Berlusconi. Pas lutalica kojeg su udomili na našem brdu, Monte Ghrighine. Svi paze na njega, hrani se najboljim ostacima ručka kod Valtera. A on ih odvuče u sjenu i uživa. Ne laje! Tu i tamo veselo pozdravi svoje udomitelje mahanjem repa i ubrzo nestane u nepoznatom smjeru.

Ghentina – Ruinas, Querce – Mogorella

subota , 05.09.2009.

Evo i ovotjednog jelovnika. Hranimo se u dva restorana, navedena u naslovu. Prvi je zatvoren ponedjeljkom pa tada idemo u ovaj drugi koji nam je nešto dalje. Druge dane smo vjerni Ghentini. A evo i par razloga. Prvo naravno ponedjeljak.

Antipasto u Querce. Malo pršuta, malo pancete, malo Pecorina (tvrdi ovčji sir koji se ovdje koristi umjesto Parmezana) malo prženih jetrica, malo dinje, malo Ricote (ovčji sir ali mekani) i ponešto lokalnog povrća. Nakon toga dolaze kao primo domaći ravioli a onda... Tu smo niz zaustavili. I antipasto je već bio previše. Sve to se zalilo sa ponešto domaćeg vina jer bi se gazda naljutio da smo otišli a da nismo kušali njegovo vino.

Ghentina. Iz vana ne izgleda ništa posebno ali iznutra ... :)

Utorak smo počeli oštro sa nekoliko plitica puževa. Da bi nastavili sa nešto bifteka.

Srijeda je dan koji se očekivao dva tjedna. Neću ni spominjati da je taj dan došlo i više ljudi nego je našim ručkovima uobičajeno a sve zbog jedne mistične riječi: Maialeto! Dakle počelo je sa pršutom koa što i priliči jednom ručku. Da bi nakon toga došlo jedno malo prase sa domaćim rajčicama i još nekim meni nepoznatim povrćem.

Maialeto je pripreman prvo u peći za pizzu a na kraju 10 minuta u običnoj pečnici kako bi se dobila hrskava kožica. Mmmm... Maialeto je poslužen na podlozi od Mirte. Biljka, kojoj neznam naše domaće ime, a od kojeg rade dobar digestiv, maialetu je dala dodatan specifičan okus. Zar je potrebno napomenu da od Maialeta na kraju nije ostalo ni m. Naravno da to nije bilo sve jer prije kave i digestiva je još došlo i domaće slatko. Tijesto punjeno sirom i preliveno medom.

Nakon ovoga ostali dani su se činili tako bezlični. Malo školjaka sa špagetima. Malo pečenog mesa. Malo pečene ribe. Uvijek pršut. Uvijek sir. Uvijek digestiv i kava na kraju. Vino u neograničenim količinama i prijeki pogled Valtera, vlasnika, u slučaju da odlučimo preskočiti bilo što što donese na stol. Kako nam nije bilo dovoljno za ručak kod starog Valtera smo navraćali i za večeru. Na pizzu. Izvrsna pizza začinjena Valterovom pričom o sastojcima i gdje ih je nabavio.