Ghentina – Ruinas, Querce – Mogorella - Gamba Blog

Ghentina – Ruinas, Querce – Mogorella

subota , 05.09.2009.

Evo i ovotjednog jelovnika. Hranimo se u dva restorana, navedena u naslovu. Prvi je zatvoren ponedjeljkom pa tada idemo u ovaj drugi koji nam je nešto dalje. Druge dane smo vjerni Ghentini. A evo i par razloga. Prvo naravno ponedjeljak.

Antipasto u Querce. Malo pršuta, malo pancete, malo Pecorina (tvrdi ovčji sir koji se ovdje koristi umjesto Parmezana) malo prženih jetrica, malo dinje, malo Ricote (ovčji sir ali mekani) i ponešto lokalnog povrća. Nakon toga dolaze kao primo domaći ravioli a onda... Tu smo niz zaustavili. I antipasto je već bio previše. Sve to se zalilo sa ponešto domaćeg vina jer bi se gazda naljutio da smo otišli a da nismo kušali njegovo vino.

Ghentina. Iz vana ne izgleda ništa posebno ali iznutra ... :)

Utorak smo počeli oštro sa nekoliko plitica puževa. Da bi nastavili sa nešto bifteka.

Srijeda je dan koji se očekivao dva tjedna. Neću ni spominjati da je taj dan došlo i više ljudi nego je našim ručkovima uobičajeno a sve zbog jedne mistične riječi: Maialeto! Dakle počelo je sa pršutom koa što i priliči jednom ručku. Da bi nakon toga došlo jedno malo prase sa domaćim rajčicama i još nekim meni nepoznatim povrćem.

Maialeto je pripreman prvo u peći za pizzu a na kraju 10 minuta u običnoj pečnici kako bi se dobila hrskava kožica. Mmmm... Maialeto je poslužen na podlozi od Mirte. Biljka, kojoj neznam naše domaće ime, a od kojeg rade dobar digestiv, maialetu je dala dodatan specifičan okus. Zar je potrebno napomenu da od Maialeta na kraju nije ostalo ni m. Naravno da to nije bilo sve jer prije kave i digestiva je još došlo i domaće slatko. Tijesto punjeno sirom i preliveno medom.

Nakon ovoga ostali dani su se činili tako bezlični. Malo školjaka sa špagetima. Malo pečenog mesa. Malo pečene ribe. Uvijek pršut. Uvijek sir. Uvijek digestiv i kava na kraju. Vino u neograničenim količinama i prijeki pogled Valtera, vlasnika, u slučaju da odlučimo preskočiti bilo što što donese na stol. Kako nam nije bilo dovoljno za ručak kod starog Valtera smo navraćali i za večeru. Na pizzu. Izvrsna pizza začinjena Valterovom pričom o sastojcima i gdje ih je nabavio.