A oklen si ti a ???
Tako je sa mnom započeo razgovor jedan službenik, jedne ustanove, koji me prvi put u životu vidi.
Mjesto našeg susreta, on službenik na svom radnom mjestu, ja stranka.
Prije nego li je riječ izustio, vrti moje dokumente po rukama i vidim mu u očima kako mu se pregrijava procesor u glavi, koji inače radi na 2hz.
Vrti on u mislima, sebi poznati svijet, omeđen granicama u radijusi od par stotina kilometara oko njegova sela i nigdje me ne može smjestiti.
I kad je pretražio svoju bazu podataka tešku punih 2kb, postavlja funkcijski upit: "A oklen si ti a."
U onome "ti" nije bilo poštovanja niti do "Ti" ili ne daj bože "Vi".
Ne skidajući osmjeh s lica, pun razumijevanja i poštovanja prema javnom službeniku odgovorih: "Otamo, oklen si i ti".
Ogroman upitnik ispuni cijelu prostoriju, zrak je počeo zaudarati na enigmu.
"A kako ti znak oklen sam ja", očiju stisnutih od podozrenja, upita me uzoriti gospodin.
"Znam, znam, kako ne bi zna." odvratih uz teatralni odmah ruke kao dokaz lakoći odgovora.
Njegove oči su sad dvije ravne crte, usne složene u celofan podsmjeha, procijede: "A oklen."
"Iz pizde materine" zazvoni moj glas, sto postotne sigurnosti u izrečenu činjenicu.
Tako mi je jutros započeo dan s preispitivanjem porijekla vrsta, i još jednom me je to preispitivanje dovelo do zaključka, da živim na planeti majmuna.
Ps.
Mijenjam pedigre za šleper banana.
|
