Stvarno sam se posramija da tom čoviku nisam stiga napisat dvi tri riči evo ravno misec dana.
Greška ispravljena.
alo mobi dick
jesan, prasac sam. ne more me opravdat svo ludilo ovega svita.
u pizdu materinu, proslo je ravno misec dana kad san ti zadnji put pisa.
meni je to proslo ka da je bilo jucer.
a lipo san se bija zaputija, pa zaspa na braniku domovine.
sve si pogodija. covice uvalilo me u govna samo tako.
s najmanjom hrvatski, sa srednjom matematiku, sa najstarijom informatiku,
jeba te led jaci san od veleucilista.
he sad mi je palo napamet da san prije neku vecer okinija studenticu. e...
ma ca god ko mislija ja san se dobavija mlade studentice, a ca je... je.
ca se posla tice necu ti govorit o ludnici u kojoj san se nasa.
samo molim Boga da noga izdrzi jer san krenija tutaforca.
vjeronaku je prica za sebe. da se ne radi o tvome sinu, da se ne radi o tako
dobrome ditetu, odjeba bi sve to u trokurac. jedva san nasa svecenika koji
me je uopce tija saslusat. znas ti moje stavove oko toga.
vidim da je kod tebe u najmanju ruku zivahno. samo mi se ne svidja ona ideja
da priselis familiju doji, jerbo neznan kako bi ja dosa ovako cotav do tebe
na lignje, pa makar one bile ka kajici i makar ih tribalo zoljama gadjat.
lako mi se pribacit ovdi priko kanala do milne, ali do afrike je malo morgen.
ili da se i ja priselin sa svojom familijom pa da osnujemo jednu hrvatsku
koloniju u crnoj africi.
nego glede i u svezi tih tvojih liganja, jesi li promislija da napravis
jednoga macka ka ca je bija oni ca san ga ja zadija u sike na ciovu :))))))
ko zna, mozda bi upalilo. lipo ga naostrit, vezat za konop i bacit priko nje
pa ako je zadije... zadila je. to je ka ono kad smo ka dica rampinavali
ciple doli u portu.
jeben ti oti tvoj mail kad ti ne mogu poslat koju sliku. palo mi je na pamet
par nacina kako bi mozda moglo ali nesmin riskirat da ti se spizdi mail ka
zadnji put, jerbo mi nebi tribalo past s motora za slomit nogu, slomija bi mi je ti,
da ne radin vise pizarije :)
evo sad mi je zazvonija mobitel, zove tvoja draga, tema put u Milni i pita
jesan li pisa kumu. a jesan, evo san stiga do 15-og reda.
di san ono sta, e..., prje niku vecer bila je kalma bonaca, lipa vedra noc,
a kanal pun svitala, svi izasli na lignje.
sitija san se one veceri kad nam je izdusila boca plina i sve cirin u ona
svitla nebi li ugleda koje da se udunilo. ali izgleda sa su se svi bili
dobro fudrali oli plinom oli letrikom.
mi smo se sitili fudrat sa pivom a plin provjerit smo ka ono zaboravili.
a i bolje je tako. u lignje mozes i bez ferala i bez plina,
jerbo se uvik mores zakacit kojemu ca jema feral pa mu vatat one slape ca se itaju iz mraka,
ka ca su nama radili bracani, ali bez pive se nemore nikako.
eto ti stari moj. nadam se da necu opet zadit misec dana a da ti ne napisem
koju besidu. a da nisan upa u govna, jesan. samo mi fali jos da pas odluci
biti neki kurac pa da moran i njega poducavat.
stoj mi dobro i pomalo stim lignjama, nemoj da napravis koji medjunarodni
incident
kum II
|