Moja je fonoteka stvarno ka Alibabina pećina. I sam se iznenadim ča sve izroni iz trečeg reda po dubini. Kako mi se danas nije dalo nigdi ić, uvatija san se kopat po CD-ovima. I opa, Buco i Srđan. Ala ča su me razvalili. Slušajući ih skoro da mogu namirisati Dubrovačke zidine. Taj je Grad predivan i dao je stvarno lipi broj vrhunskih glazbenika. Buco i Srđan su definitivno jedni od njih, meni osobno najdraži. Povratak, dobro jutro Margareta, lula starog kapetana, noćas… e… to noćas me vratilo u dane kad sam učija svirat gitaru. Ovo je bila jedna od prvih pisama koje san naučija. Kako ju je bilo lipo pivat u suton uz more, kako li je lipo opet čut nakon… nakon… en' ti godine… nakon 25 godin. Ala cili san se stresa. Gren popit jedan Jeger da me vrati na se. A vama lipi moji evo malo ješke s albuma "najljepše pjesme" od Buce i Srđana.
Zdravi i veseli bili.
NOĆAS
Noćas ću slušati kišu
ulice Grada dok kupa
i susresti ljeto
zima na vrata dok lupa
Noćas ću sakriti tugu
u nekom tajnome kutu
i otkriti ljubav
na svome beskrajnom putu
Noćas ću saznati zašto
do jučer bili smo sami
noćas ću šaptati nježno
najljepše riječi u tami
Noćas ću ubrati ružu
u srcu tvome što cvjeta
i šetati stazom
kojom tišina šeta
Noćas ću čekati jutro
kao da radost mi nosi
i skupljati zvijezde
u tvojoj nemirnoj kosi
Noćas ću saznati zašto
do jučer bili smo sami
noćas ću šaptati nježno
najljepše riječi u tami
Noćas ću pjevati tebi
najdraže stihove svoje
i grijati tijelo
na vatri ljubavi tvoje
Noćas ću pjevati tebi
najljepše stihove svoje
i grijati tijelo
na vatri ljubavi tvoje
|