Moja je fonoteka stvarno ka Alibabina pećina. I sam se iznenadim ča sve izroni iz trečeg reda po dubini. Kako mi se danas nije dalo nigdi ić, uvatija san se kopat po CD-ovima. I opa, Buco i Srđan. Ala ča su me razvalili. Slušajući ih skoro da mogu namirisati Dubrovačke zidine. Taj je Grad predivan i dao je stvarno lipi broj vrhunskih glazbenika. Buco i Srđan su definitivno jedni od njih, meni osobno najdraži. Povratak, dobro jutro Margareta, lula starog kapetana, noćas… e… to noćas me vratilo u dane kad sam učija svirat gitaru. Ovo je bila jedna od prvih pisama koje san naučija. Kako ju je bilo lipo pivat u suton uz more, kako li je lipo opet čut nakon… nakon… en' ti godine… nakon 25 godin. Ala cili san se stresa. Gren popit jedan Jeger da me vrati na se. A vama lipi moji evo malo ješke s albuma "najljepše pjesme" od Buce i Srđana.
Zdravi i veseli bili.