nedjelja, 27.04.2008.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Nesporazumi,nesporazumi,nesporazumi...zar to ne potièe na nepovjerenje i uništavanju neèeg što stvaramo.Radi se o glupostima(ja ih tako gledam),ali druga strana ne.Dobio sam par intrigantnih poruka sa pozivom na ljubav.Znam,siguran sam da je zajebancija,ali moja najdraža polovica shvatila je doslovno.Iskreno nisam se tome nadao,al eto i to se ponekad dešava.On je osoba za koju bih skoèio s Krèkog mosta,s najviše zgrade,ako treba polio bi se benzinom i zapalio.Ne krivim ga,a još manje optužujem jer bi ja vjerojatno reagirao još tri puta gore.Razumijem ga.Bivši sam ovisnik kojem laganje stoji i još koji put zna poteèi mojom krvlju.Ali nisu to velike laži kojima bi pokrivao neku moju izmišljenu ljubavnu vezu s bilo kime.On je nezamjenjiv,barem u mom srcu.Osoba je koja je uspijela velikom mukom vratit me donekle na normalan put,osoba koja je razumijela moju ljutnju i ogorèenost svijetom,ljubavnim vezama u kojima smo oboje bili iskorišteni,izigrani i odbaèeni kao stare krpe.Nikad ga na taj naæin nebih mogao povrijediti jer ne zaslužuje.Veæ je u7 našoj vezi bilo pokušaja upletanja i pokušaja razaranja naše veze.Od tuda zapoèinje moja razoèaranost ljudima.Ne razumijem kako netko može biti toliko pokvaren uništavati tuðu sreæu.Ni on,ni ja nismo pubertetlije i odprilike znamo kako život funkcijonira i da èe uvijek postojati oni koji èe svojom bolesnom ljubomorom,htijeti razoriti obitelj.Da,jer mi smo mala obitelj koja se proširila za još dva klinca.Meni je to dovoljno,klinci,on i mama naših klinaca.Zar na izgled ne izgledamo savršen i usklaðen par.Izgledamo.Zato bolesnici imaju posla.Ne vole vidijeti sreæu na našim licima,ne mogu shvatiti kako možemo na HC punk koncer ili neki festival zajedno otiæi,i zabavit se više od njih koji nose maske i misle da su svemoguèi.Mislim da nisu i da tu postoji nešto što je mnogo jaèe od zlobe i pokvarenosti,mržnje i uništenja.To nazivamo ljubav.Uzajamno poštenje,uzajamno povjerenje...Pošto sam imao uliène napade i zov divljine,dogaðale su se neke laži,al sam osjetio potrebu da ga pogledam ravno u oèi,izvinim se na svim mojim nestašlucima i obeèao da više neæu lagati niti toliko da ublažim istinu.Bit èu iskren.Bit èu odan èovjeku koji zaslužuje više od pukog izvinjenja.Siguran sam da æe vrijeme polako zaljeèiti te male rane,da èe povijerenje ponovo biti isto ko i na poèetku.Još èu dodati da ga volim svim srcem,ali ne samo time jer tijelo i srce se raspadaju.Volim ga svom svojom dušom,koja èe se jedan dan pretvoriti u svijetlost,energiju i ta èe svijetlost biti radosna ponosna ,zahvalna i puna ljubavi koju ostavljam samo njemu.Znam da nije neki post,ali muèi me to što sam izgubio povjerenje(sreæom ne cijelo),rane èe zarasti,a mi èemo s našim klincima,uzdignutih glava,s osmjehom na licima i iskrom ljubavi u oèima prošetati gradom.A svi oni koji se budu mješali na bilo koji naæin u moju familiju izvuèi æu kanðe i kao ðavo braniti svoje gnjezdo,njega i naše klince.Volim ga i to je sve.Toliko sam bio daleko od bloga da sam zaboravio pisati,ali malo po malo saznat èete sve što se u mojoj familiji dogaða,koje smo dobre festivale i koncerte pohodili,jer ja smatram da su se naše dvije duše stopile u jednu,a to je nešto što se mora cijeniti i nikako podcijenjivati.Danas nam stiže mama u posjet.Nije da me to muèi što æe ona biti tu nego me muèi što njegovo toplo tijelo neæu u krevetu moæ osjetit sve dok je ona tu.vidimo se i èujemo se u raznim temama.znate da je moj blog toliko šaren koliko i proljeæe koje pokazuje sve najljepše boje koje planet zemlja može pokazati.volim proljeæe,volim klince,volim njega,volim se radovati njegovom dolasku.Kako je ta ljubav èudna biljka..........



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!