ponedjeljak, 31.12.2007.
ZADNJI POST 2007.GODINE
Nisam mogao a da vam se ne javim još samo sića i 5 sati ulazimo u novu godinu.Iskreno se nadam da će ljudi počet shvačat razliku između materijalnog i duhovnog.Da će sve veći broj ljudi na kugli zemaljskoj shvatiti da smo sjebali cijeli planet kojem čemo morat prije ili poslije vratit dug uništavanja.Poznato nam je da majka priroda ima svoje sisteme smirivanja zahuktalih strana.Sjetimo se samo tornada koji poharaju čitave gradove,sjetimo se potresa gdje nikad nisu pronašli sva trupla,sjetimo se samo lavina na snjegu,valova na moru,vjetar u zraku,požar u šumi ili zgradi.Neznam zašto ali kao da mi nešto govori da do neke promjene ipak dolazi.Obratimo pažnju samo na ovo naše zemaljsko vrijeme(inače ne postoji).Koga god pitaš nitko nema vremena,vrijeme leti a mi toga nismo niti svjesni.Kad smo već kod svijesti,volio bi da u novoj 2008.godini ta svijest proradi kod pojedinaca,pa onda i onih iz političkih stranaka.Ne želim bogatstvo,niti ga tražim.Jedino je kad bi zaista imao novaca na bacanje,sigurno bi osnovao zakladu za djecu i životinje.Vijerojatno bi više od polovice love dao u dobrotvorne svrhe,ali preko nikakvih žiroračuna.Ja,iako sam malenkost,znao bi pomoći i afrikancima,tibetancima,indijcima i svima onima kojima kap vode i komadić kruha zvući nepojmljivo,a toga je sve više i više.Šećem gradom pa vidim stare osobe koji imaju penziju tek da jedva plate režije(ako i to stignu s tom mižerijom od penzije),traže po kontenjerima boce,skupljaju po placu kad se zatvara....Gdje je to socijalno.Nikad ih na terenu nisam vidio mada im je to posao.Oni su zabrijali da je to kancelariski posao,nitko im ne svraća pažnju na njihov stvaran posao i oni si lepo klate guzice s kave na kavicu,iz kancelarije u kancelariju,a socijalnih slučajeva sve više i više.Zar vam to ne izgleda malo presumnjivo?Meni da.Neku pomoć im moraju obezbijedit,moraju im naći sobicu da se zimi ne smrznu prekriveni novinama u obližnjem parku.Cijeli je sistem zakazao.I iskreno se nadam da ću u 2008.god.vidijeti što je moguče manje takvih prizora koji ti na oči namame suze.Ovako i onako kažu da nas drže pod kontrolom,da znaju svaki naš potez i pokret.Kako onda ne vide ovo siromaštvo koje nas zakopava sve dublje i dublje.Ne to nisu ovozemaljski prizori.Volio bi da to više ne postoji,da se stanovništvo izjednači,da imamo osnovne stvari(a ne po familiji 3 - 4 automobila).Kako je počelo još malo bit če onih koji jedu i traže po kantama za preživijeti,a bit će izgleda onih koji će se avionom spuštat u dvorište.Zašto je to sve tako žalosno?A SVI BI TREBALI BITI JEDNAKI.
Za takav sistem postoji samo jedna uzrečica :
A JA VAMA ŽELIM JOŠ JEDNOM SVE NAJBOLJE U 2008.GODINI
jeste li svi spremni za još jedan doček u nizu.Još jedna luda noć je pred nama.Planirali nismo ništa ,jer nam iskustvo kazuje da je ovako najbolje.Malo doma sa voljenima i ekipom,pa odemo poslušati "Laufere".To je prigoda da ih ponovo čujemo sve na okupu,a uz to i gratis.Ma gdje češ bolje.Ima neki house tu,tamo,party ovakav,party onakav,a ja samo želim toplinu našeg doma,našeg psa i mog miljenika.Svratit će nam pokoji zalutali frend...i bit će kako mora biti.ja vam želim sve najbolje i da vam u 2008.godini napokon budu uslišene sve vaše želje i molitve.
E da ,danas sam čistio ,odnosno otvarao čakre pomoću kristala.Koristio sam ROZEN KVARC ILI RUŽIČNJAK I SODALIT,pošto mi manjkaju još dva ružičnjaka.Dva sam zamjenio sodalitima i isto osječam neko olakšanje,dok za vrijeme meditacije uhvatila me neka ugoda da bi najradije ostao u tom položaju cijeli dan.Nije preporučljivo više od 20 min.Dakle moje zanimanje za kristale raste.Svaki kamenčić,fosil ili koralj,a da vam skuplja samo prašinu i niš koristi od njega,bilo bi lijepo da mi se javite na moj mail g6o6r6@yahoo.it pa da malo porazgovaramo i ako ga je voljan prosljediti dalje na čiščenje i punjenje.Znam da je ovim putem to malo teže,al ipak je bubica bačena.Nabavio sam si par knjiga ne samo o kristalima već o bijeloj magiji.Želim postati dobra vještica.Želim pomoći nekom, svojim za sada još nevelikim znanjem o svim tajnama magije i kristala.Nebojte se,nema veze s crnom magijom i ne pada mi na pamet nekom nanositi zlo.Zla i ovako i onako ima previše na ovom svijetu.Kako bi ga držali podalje od nas preporučujem za početak horoskopski kamen,a poslije idemo dalje.Ako neznate što bi i kako s njim,pokušajte saznati ime i ako treba moja malenkost će vam dati upute što i kako dalje.Eto ostavljam vas u staroj godini i očekujem vas veselije,bolje i vedrije u sljedečoj godini
SRETNO
petak, 28.12.2007.
....iskreno se nadam da je božična groznica prošla jer me tako deprimira.Nisam tako odgajan pa Božić ne doživljavam kao neku tihu noć(jer i nije baš bila tiha).Ali tko do tradicije drži i taj je dan privežen obitelji,...svaka čast.Moja obitelj je malena.-on,ja i pas.Mala familija ali moćna.Nismo se dali u veliki trošak ,već kupili stvari koje nam trebaju,a i ne sve baš.Dobio sam nove marte jer su stare postale mrežaste ,odlične,na rupice,ali čim je kišno vrijeme nisu za uporabu.Bolje ti je da si bos nego u mojim omiljenim cipelama.Što su starije i ofucanije ,meni su draže i ljepše.Isto mislim i na ostatak odječe.Ljepo je dok je intenzivno crna,maslinasta,ljubičasta,al šta kad s vremenom taj intenzitet boje nestaje i dobiješ točno onakvu "krpu"od odječe koju ja obožavam.Vjerojatno nisam onaj od ulickanih darkera koji gothicom postaju petkom odnosno subotom na veče,a tokom sedmice u roza ili pak žuta boja.Volim crno u svim nijansama do sive.volim i bijelu ali sitni detaljčić,obožavam mrtvo ljubičastu intenzivno mračnu.To je ujedno i boja mistike.Zar nisam mističan.Nabavio sam si još par kristala.SAd su mi oni okupacija.Čine čuda.Nisam vjerovao u njihovu moć dok je nisam isprobao na sebi.Sad se ne odvajam od njih.Nek svu svoju pozitivnu energiju slijnu po mojim čakrama,nek mi očiste dušu od svih vanjskih negativnih utjecaja.Zanimljivi su,a ujedno i lijepi.Nedavno je bilo expo minerala i kristala u Opatiji,a ja naravno živim u tom području i saznao sam kad se expo preselio u Osijek.Zamolio sam frenda V.da mi uzme neke kristale,ali i on kao i ja mješa dane,tako da je zakasnio čitav jedan dan.Naravno da mu nisam zamjerio kad sam ja još i gori.Ja bi zakasnio dva dana.Ta bio mi je pred nosom a nisam znao da postoji.Nema veze bit če ponovo,a interesira me da se raspitam oko kristala koje posjedujem ,a nigdje ne mogu naći njihovu sličnost niti jednom komadiću kristala koje imam po knjigama a bogami i internetu.To ipak treba biti stručna osoba.Obožavam kristale i minerale.Meditirat ću nastaviti s njima jer mi čine dobro.Eksliri koji se piju nakon umakanja kristala,samo čiščenje i punjenje istih je počelo iz puke zabave,tako da me opsjelo sad.nikud bez kristala.
Tako su mi kristali postali hobi.nisu jedini.Malo sam zapostavio fotografiju.Ali motiva za fotografiranje će uvijek biti,a kristala ima toliko,da dok ih sve naučim trebat će mi malo vremena.Ali nedam se.Uzastopno sa kristalima ,fotografijom,počeo sam se ponovo interesirati za stari fartuh,odnosno moć runa odnosno za one koje neznaju nordsko pismo.PO knjizi,točno kako piše,zamolio sam stari hrast,da mi da njegovu grančicu kako bi izradio rune.Otkinuo sam granu i zakopao straom hrastu mali poklončić za uzvrat.Jer i drvo kao i kamen su živa bića samo u drugim denzitetima.Da pojasnimo;kamen je prvi denzitet,životinje i biljke su drugi,a mi ljudi treći.Brijem da godina 2012.koju su zapisale Maje,ima veze s denzitetima i naglog preokreta ka duhovnom,a odbacivanju materijalnog.To je doba kad bi čovjek koji je spreman mogao kročiti u četvrti denzitet.U petom se nalaze duše umrlih ali se ponovo vraćaju na zemlju.Ako to postignemo M. i ja da krenemo u četvrti denzitet its my wish for all this year.A naš je pasek na dobrom putu da bude reinkarniran u treći denzitet odnosno da postane čovjek.Nabavio sam si runu zaštite i protekcije,posjedujem pentagram ali viještičiji odnosno paganski.Nemam veze sa sotonizmom i ako puno čitam o magiji.ALi interesira me samo bijela i crvena.Ne želim nanositi nikom zlo,a najmanje mi je želja da mi se to jednom sve obije o glavu.Volim pomagati.Kad bi uspio pomoću runa i kristala,pomoći i drugima u nevolji bio bi najsretniji čovijek na svijetu.A pošto imam podršku M.nekako mi je lakše jer me razumije,prihvaća moju "nastranost"ka okultnom,pomaže mi oko meditacije i ja ga volim....SRETNO
jOŠ NISMO ODLUČILI ŠTO ČEMO S DOČEKOM,ALI SE NE ZAMARAM JER MI JE DOVOLJNO BIT OKRUŽEN DIVNIM LJUDIMA I NJIM.Sve ostalo kako dođe dođe.Dakle sve če izgleda započeti upravo u našem stanu.Na trgu su Lauferi koje bi htio vidijeti,za Jinx-e me čisto zaboli.U stereu je house,u DIstorziji limitiran ulaz,u Tesli 150kn ako ne i više.Najdraže mi je ipak biti okružen ljudima koje volim.................
četvrtak, 27.12.2007.
sretno čujemo se nakon praznika
srijeda, 26.12.2007.
ZA ČAS I NOVA GODINA JE TU
Pošto nemamo nikakvih odredenih planova,a vesela i luda noc je nama gotovo uvijek kad izađemo van,ali ova je ipak doček nove godine.Prvo po mom skromnom mišljenju,a i nekoj logici,nova godina bi se trebala dočekat u prolječe,kad se sve budi,cvijeta,pupa,zaljubljuje se...Ane ovako u smrzotini.Ali što je tu je,za sebe slavim novu godinu i u proljeće,a što se ove tiće nek vam se ostvare sve želje,da budete sretni i zadovoljni,a ponajviše da ne pomanjka zdravlja...živijeli...
nedjelja, 23.12.2007.
HIPPY - za one koji uživaju taj život
Ime HIPPY proizlazi:
# od pridjeva "hip" u značenju: onaj koji zna,
koji razumije
# također riječ "hip", ali u značenju
bedro-zbog traperica
# iz "happy" = sretan
# najlogičnija teorija: iz engleskog izraza
"hipster" što je u pogrdnom smislu označavalo
bijele Amerikance koje su se družili i bili uključeni u život i
kulturu svojih crnih sugrađana (to je vrijeme kada u Americi cvjeta
rasna diskriminacija).
HIPPY POKRET
Hippy pokret javlja se 1966. godine 20.
stoljeća na zapadnoj obali SAD-a, u San Franciscu, te se proširio na čitavu
Ameriku i Europu. Tih, šezdesetih godina
svijet je izgledao kao prilično mračno mjesto. Postojala je
blokovska podjela svijeta na istočni i zapadni. Vijetnamski rat bio
je točka na kojoj se počela buditi građanska svijest, počelo je
snažnije suprotstavljanje službenoj američkoj politici i stilu
života.
U hippyja se pojavljuje stav:"mi i oni. Mi smo, dakako,
ljudi, a oni su (straight people) svinje i mi smo protiv
njih. Čitav se svijet zapravo dijeli na prosvijećene (nas) i
neprosvijećene (njih), ali, što je u svemu najbitnije, bez obzira
na rasu i vjeru. Podjela je isključivo kulturna."
Hippyji su bili mladi ljudi, otprilike do 25 godina, uglavnom
podrijetlom iz dobrostojećih obitelji, koji su odbacili njihov
način života i i materijalistički sustav vrijednosti i
suprotstavljaju mu „vrijednosti bića“.
Napustili su škole i radna mjesta te se preselili na ulicu
živjeti sa istomišljenicima. Prezirali su američki način života i
smatrali su da on samo ograđuje ljudsku slobodu i postavlja granice
u ljudskom razmišljanju i kreativnosti. Napustivši udobnost,
raskoš, površan život odraslih, izabrali su jednostavan, priprost i
prirodan život.
Hippyji ne priznaju nacije. Žele mirnim
putem, prakticirajući bratstvo, srušiti svakodnevne granice koje
dijele ljude: nacionalne granice, rasne, vjerske, spolne, klasne, a
i one ideološke. Zamišljali su svijet bez ikakvih razlika među
ljudima, bez religija, nacionalnosti, materijalnosti koje dijele
ljude.
Voljeli su prirodu i borili su se za njezino očuvanje. Borili su
se za vječni mir u svijetu i ljubav među svim ljudima. «Mržnja i
rat ustupit će mjesto miru i ljubavi. Sve će se podjele utopiti u
bratstvu ljudi, a svuda će odjekivati glazba», to je bilo njihovo
zamišljanje svijeta nakon hippy pokreta, tako je izgledao hippy
svijet. Neki hippyji želju za promjenom izražavaju nomadskim
životnim stilovima, odricanjem korporativnih utjecaja, potrošnje i
Vijetnamskog rata, prihvaćanjem ne-kršćanske religijske kulture
(uključujući Istočnu filozofiju) i sa kritiziranjem Zapadnih
vrijednosti.
Hippyes su:
1. vegeterijanci
2. nudisti
3. zalažu se za prirodnu medicinu
4. reforma oblačenja
5. seksualne reforme
6. ekonomske socijalne, kulturne i religijske reforme
7. sloboda za žene, djecu i životinje
Loša je strana hippy pokreta bila droga
koja je najviše zbog hippyja preplavila svijet. Od šezdesetih
godina 20. stoljeća halucinogenim drogama eksperimentirali su
milijuni mladih ljudi pretežno u zapadnim zemljama oponašajući
rock zvijezde da bi "spoznali sami
i sebe i svijet oko njih onakav kakav zaista jest".
Sigurno je da je povećanom interesu za halucinogene droge
pridonijelo otkriće djelovanja LSD-a kojeg je
kozumirao ogroman broj ljudi. Ipak, velik broj hippyja ne uzima
LSD. Odbija ih ovisnost koju zaziva uzimanje te droge. Ozbiljniji
hippyji sve više teže tome da vlastitim duhovnim traganjem dosegnu
stanje prosvećenosti i punine. I sami Beatlesi su u početku pjevali o LSD-u, da bi
ga kasnije zamijenila joga. Ipak, otprilike
90% hippyja je pušilo marihuanu, koja
je u to vrijeme također postala jako popularna. Hippyji su
proučavali istočnjačke filozofije naročito zen budizam, zalagali se za legalizaciju droga,
inzistirali na slobodnoj ljubavi, pacifizmu, povratku prirodi i njenom očuvanju.
Promovirali su i tzv. Flower Power filozofiju umjesto rata
i mržnje pa su ih nazivali i djecom cvijeća. Flower Power
je bio slogan kojeg su koristili hippyji kasnih 60-ih i ranih 70-ih
kao simbol nenasilne ideologije. Mjesto sastajanja za pokret Flower
Power bio je u Amsterdamu, u clubu
zvanom Paradiso. Flower Power je također uključivao razne
akcije tinejdžera, kao što su davanje cvijeća policajcu ili
stavljanje cvijeća u revolvere i pištolje kao znak mira, a ne rata.
Mnogi su mladi ljudi promijenili iz korijena svoj životni stil,
mnogi su se udružili i živjeli u komunama, zajednicama u kojima su
pokušali realizirati ideje i vjerovanja. Snagu ljubavi, bratstva i
solidarnosti objedinili su u poznatom sloganu »Vodite ljubav, a
ne rat.« Hippyji slave otvorenost u nastupu, preziru skrivanje
pravih emocija i licemjerstvo. U svakom trenutku treba odbaciti bol
i nezadovoljstvo, svaku prisilu, pa čak i rad, jer ni on nije
ugodan. Pitanje ljubavi u hippy ideologiji nije samo pitanje
seksualnih sloboda i ljudskih prava nego i slavlje života, ljudske
topline, oslobađanje od tabua, poštivanje drugih i njihove volje,
preispitivanje patrijahata... Ljubav je posebna vrsta moći. No,
neki su tvrdili kako je to nezreli oblik ljubavi i da je iz
hippyjevskog otkrića seksualnosti danas ostalo mnogo
spolno prenosivih bolesti...
LSD
PSYCOBILI MASHROOMS
IZGLED(mada to svi već znamo)
Obavezna je bila duga kosa s trakom oko čela. Odjeća je uvijek
bila svijetlih čak kričavih boja kombinirana na najrazličitije
načine što je ostavljalo prostor kreativnosti pojedinaca. Nosile su
se traperice, ali i šarene trapez hlače, široke košulje, često
indijske, široke haljine i suknje, a često se odjeća ručno
izrađivala i bojila. Služila je ukidanju statusnih razlika, a su
izgledom govorili da su djeca, a ne muškarci ili žene. Kosa je
simbol pobune, slobode, induividualnosti, ponosa. Duga je,
lepršava, divlja, razbarušena i neukrotiva, baš kao i priroda. Kosu
i vrat su ukrašavali cvijećem. Obuća je također bila originalna,
indijanske mokasine, minimalističke sandale i sl., međutim hippyji
su najčešće hodali bosi što je značilo način povezivanja sa
prirodom. Nakit se sastojao od perlica, raznih privjesaka-simbola
kao peace-simbol (predstavlja otisak nožice goluba i
simbolizira mir), ying-yang, tzv. smilea, ali i
ekscentričnih »ukrasa« kao npr. ovčja zvona. Hippy na mržnju
odgovara razumijevanjem i ljubavlju, bacajući cvijeće svome
neprijatelju. Cvijet simbolizira ljubav. Cvijet je lijep, prirodan,
divlji i opojan, a označava i nježnost i otvorenost. Tijelo nesmije
biti mišićavo i jako, već upravo nježno, mlitavo i nenasilno.
Beživotnost tijela i nespretnost pokreta dokazuju dosljednost
nepripadanja grubom i okrutnom svijetu plastičnih straight-ova.
Uostalom, duh je iznad materije, iznad tijela.
GLAZBA
Glazba koja se vezuje uz hippy pokret uglavnom je acid rock. Rock nije više samo teenagerska plesna glazba,
on je definitivno glazba revolucije koja predstavlja izraz
nezadovoljstva i nade za novu generaciju koja želi “živjeti
umjesto da preživljava”, “voljeti umjesto da
tolerira”, “hodati umjesto da trči”, “otkrivati
umjesto da uči”. Slušali su: Janis
Joplin, Grace Slick, Bob Dylan, The
Beatles, Rolling Stones,
The Who, Iron Butterfly, Frank Zappa, Jefferson Airplane,
The Greatful Dead, Big Brother and Holding
Company...
OKUPLJANJA
Pojam Sumer of love u 20-om stoljeću obilježava početak
socijalnog, političkog i seksualnog oslobođanja u modernom društvu.
Prvo hippyjevsko okupljanje Human Be In bilo je u siječnju
1967. u Golden
Gate parku u San Franciscu. Došlo je više od 50 000 ljudi.
Human Be In bio je fokusiran na poboljšanje ljudskih shvaćanja,
kulturnu i političku decentralizaciju, na zajednički i društveni
život, ekološku svijest građana. Sveti trolist velikih rock
festivala započet je Montereyom (16-18. lipanj 1967.), nastavljen
Woodstockom (15-17. kolovoza 1969.) te
završen Wightom (26-30. kolovoza 1970.). Tih godina rock ima sve
više poklonika, a dvorane su se pokazale neadekvatnim prostorima
kako za poklonike tako i za sudionike - trebalo je naći veći
prostor gdje bi novi apostoli rocka pokazali svu svoju kreativnost,
snagu i razuzdanost. Premda je era ljetnih festivala i masovnih
okupljanja započela sa scenom San Francisca, sve se definiralo
upravo na tri spomenuta mjesta. Monterey je otkrio svijetu
kreativne domete Doorsa, Janis, Hendrixa, Grateful Dead, Simona
& Garfunkela i dr. Na tom mjestu sve se događalo za i u ime
glazbe... Woodstock je bio skup pomalo umornih heroja koji su na
velikom mjestu među brojnim poklonicima djece cvijeća
dostojanstveno ostavili buntovne šezdesete u ropotarnici
povijesti... Wight - premda održan u sedamdesetima po svemu pripada
šezdesetim - bi se mogao nazvati britanskim odgovorom na Woodstock,
no bilo je očito da dolazi neko novo vrijeme (show bussines!?) u
kojima će vrijediti nova pravila gdje idealima neće biti
mjesta...
ZA KRAJ
Hippy pokret nije dugo trajao. Politička i gospodarska realnost,
problemi s drogama kao i komercijalizacija pokreta potrošili su
snove hippyja o boljem vrlo brzo. U High Ashburryju 1969. je bilo
100 000 bjegunaca od kuće, nezaposlenih i zdravstveno nezaštićenih.
Ekonomski razvijeno društvo to je još moglo podnijeti. U
sedamdesetima većina je revolucionarnih zamisli zamrla. Djeca
cvijeća su se umorila od slobode ili su možda jednostavno
ostarjeli, a njihovi su ih roditelji prestali financijski
pokrivati. Uglavnom, otkačene glave su se uozbiljile i shvatile da
moraju zarađivati za život ako žele preživjeti. Revolucija je
prošla, a svijet se nije bog zna kako promijenio. Hippy komunu, kao
jedan od oblika udruživanja, karakterizira idejno i kulturno
zajedništvo, ali i individualnost (na granici anarhije) te gotovo potpuno odsustvo ekonomskih
interesa. Takav spoj, u uvjetima materijalno i tehnološki usmjerene
civilizacije, ne obećava dugotrajnost. Kad se svemu tome pridoda
još i nesposobnost članstva za odricanja, žrtvu ili fizički rad,
kao i činjenicu da društvo iz kojeg su pobjegli (i u koji se mogu
vratiti) ipak nudi dovoljno slobode i egzistencijalne sigurnosti,
brzi kraj je neizbježan. Za najveći dio naraštaja, hippyzam je bio
prolazna moda. Istina, moda koja je ponešto promijenila i čiji
odjeci još traju, ali je zapravo samo trenutku prilagođena vječna
potreba za otporom, slobodom i ugodom. Kao i svaka moda i ova je
privukla mnoge kojima ništa nije bilo jasno, ali su željeli
sudjelovati, u ovom slučaju napušiti se i pjevati. Na samom izmaku
šezdesetih više ništa nije bilo kako prije. Završavala je još jedna
glazbena revolucija obilježena brojnim velikanima
rock'n'rolla. U sedamdesete se ušlo bez Jimija, Janis i
Jima (sve troje je odnijela droga, no, kao što je netko rekao
"kreativnost traži uništavanje") te ostavilo
nasljeđe ljetnih rock događanja koji se (s iznimkom Live Aida
sredinom osamdesetih) više nikad nisu ponovili. No čitav slijed
događaja je postavio nove liberalnije poglede i stajališta u ovom
svijetu te otvorio vidike masi
PEACE,LOVE & :)
pomoć uzeta iz wikipedije :)
srijeda, 19.12.2007.
započet ču sa fotkama
koje mogu složit malu priču.Svatko slaže svoju priču.The end-a nema.Off course.
pazolinijev film
forever endever,ever....
priča
the game
southpark(one pizz)
PTV
uživancija
in love
mama i kćerkica
family
in the nursery
punk
diamanda
mandala
i ciklus kreće nanovo.za mene je to život.A za vas?Na što va navodi slikovnica?
life
novi posao i dosadan post ILI JE TO SAMO LJUBAV
...tražiš posao i moliš boga da ga ne nađeš.to je moj moto,al su me zeznuli,ponudivši mi posao pred Božić(mada neznam što je ta izmišljotina komercijalna.Isusu svaka čast.Štirio je mir i ljubav,živio ko hipik...a sad što je crkva nalagala,naslagala,poslagala,a zatim i puno toga sakrila od javnosti,obavijeno je velom tajne).Ne neću se baviti crkvom nije mi na kraj pameti.Prošle su gotovo dvije sedmice da sam s M.bio 24h sa 24h.Imao je ferije i na dan početka njegovog novog radnog ciklusa osječao sam se jadno i napušteno.Sam,samcat.
Te su dvije sedmice,em što su brzo prošle,igrom slučaja bile su mi potpora i uživao sam dan za danom.Od puta za zagreb ostalo je samo Z i sljedeći put.Ma bolje ovako , barem se M.malo pribrao.Skužio sam da ljubav koja se rodila dvije godine u nazad nije popustila nego je postala tvrđa.Mislim kakva bi mi to obitelj bili a da se ne kačimo ,svađamo a bogami i smijemo.Iskreno ne sjećam se zadnji put koji sam se smijao kao preneki dan.Bile su sestre M.&M.,bio je mladi gospon V.Uglavnom pričalo se o svačemu.o ozbiljnim stvarima kao što je metafizika pa sve do meni najdražih lupanja gluposti.Tog smo dana zaista oborili rekord u valjanju gluposti.Trbuh me bolio i grčio se,a suze su tekle.Napokon ,suze radosnice.Obično u periodu pred M.ferija bilo je i suza tužnih i žalosnih.Bio je tu i momenat kad smo cijelu dvogodišnju vezu htijeli raskinuti.Da barem radi nečeg ozbiljnog ili novog.Ne uvijek radi istih stvari.U moju glavicu uleti crv i navede me na kaos,divljina zove i ja popizdim.Tako da i kod nas nije svećano svaki dan.Neka i nek sam plakao.Trebao sam dobiti i koju čušku ,da malo bolje pripazim na riječi koje su brže od mozga.Kad sam ja ljut onda me nitko nesmije niti pogledati a kamoli nešto pitati.Tako ti je M.umoran ko pas s posla došao doma a ja koma komitis.Napio se ko letva i još sam to negirao.Kao ono šta misliš da me jedna piva sravnala sa zemljom,pritom dodajući još malo vina i pokoju pivu,a i loza je bila na repertuaru.Valjda je sve trebalo tako biti da bi ja,a i on shvatili da smo ipak za bit zajedno.Ja prvi priznajem da nisam pored takve osobe,odavna bi već kročio stazom smrti,što bi se vjerojatno i dogodilo da raskinemo a ja se dam starom naćinu življenja.Ljep je to naćin,mada ponekad bolan i nije dugotrajan.Želim se osjećati samo voljeno,stabilno...Želim nastaviti život do kraja,ako treba u siromaštvu,al s osmjehom na licu i dragim M.pored sebe
.Neznam što da vam kažem ali u ovoj vezi su stvari doista čudne.Prvi ja koji ne šaram okolo i zakleo se na ljubav jedfnoj osobi,druga on koji ne želi priznati jer bi to pokvarilo njegov ego mada nije egotripičan.Onako mali,mršav,za svoje godine i prezgodan,sexy,(mazio bi se dan i noć)(stisao bi ga i iz ljubavi tako stiskao dok moje i njegovo tijelo nebi postalo jedno),sa smislom za lijepo,sa smislom za okultno,za smisao za razumijevanje koja ne postoji kod većine,a meni jako potrebna.Jednostavno mogu samo reči da sam sretan(mada kažu da su samo budale sretne),što sam sreo osobu koja me prihvača onakvog kakav jesam anarhodarkpunk.Prihvaća moju vrst glazbe i ako znam sa sigurnošću da film Baraka,glazba Dead can Dance ne ostavljaju ravnodušnim ni njega.Prihvaća moj gothic naćin življenja,slažemo se da brijačina po partyma više nije to to,čita me ko otvorenu knjigu,uostalom poput moje misli ka njegovoj.Ta braća smo.I volimo se
.A ja sam na tu osobu čekao dugi niz godina.Ipak se isplatilo.Koliko suza,koliko nesretnih ljubavi,koliko nerazumijevanja...i svemu tom reči zbogom.To se zove poboljšanje kvalitete življenja.Gdje ćeš ljepše no imati osobu koju voliš a znaš da i ona tebe.LJubav čini stvarima onakvima kakve one nisu.Rekao je gosp.Nič.Neke od stvari čini drugačijima,a kad shvatiš da jedno od dvoje hoda ulicom to je znak da si se prizemljio počeo shvačati stavri onakve kakve su,pokušavajući ne pobijeći od problema nego ga naglas reči.Na to nisam navikao,ali mi teško ne pada.Ipak dva mozga lakše funkcijoniraju no jedan.znam da vam je ovaj post malo dosadan i neobičan ,al on spada pod osobno,najosobnije...ono spada pod LJUBAV
utorak, 18.12.2007.
dark - gothic 2
EVo Rock planet net pobrinuo se da cijelu subkulturu gothic/dark pokreta sažme u jedan kraći dio.dok ću se ja s vremenom potruditi da vam sve to slikovitije i opširnije napišem o cijelom pokretu.za sada ovo.kratko ali jasno
Gotika
Da pocnem prvo od same rijeci. Sta zapravo znaci gotika? Rijec “gothic” – gotika potice od naziva jednog starog eurpskog plemena – Vizigota, koji su uzivali u pljkackama i silovanjima i bili poznati po neobrazovanosti i pomanjkanju umjetnickog duha. Ovaj termin je isto upotrebljivan i za jedan tip arhitektonske gradnje, npr. za katedralne lukove sa ostrom visokom tackom u centru. Za vrijeme viktorijanske ere rijec gotika se upotrebljavala i za horor novele od autora kao sto su bili Edgar Allan Poe, Mary Shelly i Bram Stoker.
Upotrebljavanje rijeci gothic u muzickom smislu i za drustvenu podkulturu pocelo je kasnih ‘70tih s punkom i tzv. new romanticom, a poceci se mogu naci jos i od egipatskog doba i jos prije. Gothic scena se procvala ‘80tih kada su se pojavljivali mnogi hitovi sa samog vrha top lista od goth bendova kao sto su The Sisters of Mercy, The Mission, All About Eve, The Cure, Siouxsie and The Banshees, Fields of the Nephilim i Christian Death. Klasicni goth zvuk je onaj iz sredine ‘80tih, a karakterisale su ga bucne semi-akusticne gitare u stilu mandolina, naprekidne jednonotne bas dionice, jednostavni, ali brzi ritmovi, velika upotreba sitnesajzera ili procesiranih efekata i mocnih dark vokala. Goth bendovi iz ranih ‘80tih imali su mnogo vise punk utjecaja sto se i jasno osjetilo u njihovim pjesmama.
‘80tih godina goth nije samo postao muzicki stil nego, i stil oblacenja. Goth look se sastojao od crno ofarbane duge kose, blijede koze, uske crne odjece, cizma na spic i od mnogo srebrenog nakita (najcesce religijska obiljezja od rano-europske i stare egipatske kulture). Takodjer su i bikerske jakne od crne koze, crne uz tijelo pripijene jeansice, crne mrezaste carape i crne pilotske suncane naocale postali zastitni znakovi gotha.
Ranih ‘90tih se dogodila velika promjena u gothic sceni. Medijska zainteresiranost za goth muziku je naglo opala, premda je bilo i dalje visokokotiranih pjesama na top listama od velikih imena goth muzike iz ‘80tih. Goth muzika ubrzo je u potpunosti skinuta s medija, novi goth bendovi time su najvise pogodjeni, jer su jako tesko dolazili do izrazaja pa i do izdavanja albuma. U svakom slucaju goth podkultura nije nestala nego je cak i ojacala. Iako je sada bila potpuno underground, bila je jos itekako prisutna u svijetu. Nocni goth klubovi promovirali su mlade bendove koji su izdavali demo snimke kucne produkcije promjenjive kvalitet, a i stotine fanina podsjecali su svijet da gothica kao drustveni i muzicki pokret nije mrtav. Ponovnom rodjenju pridonijelo je uveliko i veliki broj hollywoodskih victorian-horora, kao npr. “The Crow”, “Edward Scissorhands” i “Interwiev with the Vampire” davajuci novi interes za goth scenu. Goth moda se u skladu s tim nesto izmjenila, ali i dalje su najpopularniji goth odijevni predmet ostale tijesne crne jeansice. Muzika ima manjeg udjela ‘90tih godina za razliku od ‘80tih. Vise ne postoji jedinstven goth zvuk iako postoje zajednicke karakteristike kao sto su npr. tzv. haunting vokali i sintesizirani mracni efekti. ‘90tih je goth podkultura vise u vezi sa stilom, ponasanjem i drustvenom scenom. Stil je crn, ponasanje mracno i drustvena scena je bazirana oko ogovaranja i klevetanja.
Postoji nekoliko bendova koji su tokom ‘90tih imali svjetske hitove, npr. Garbage, Rosetta Stone, Sheep On Drugs, Nick Cave, Nosferatu, Curve i jos neki. Mnogi od ovih bendova odbija priznati da su svirali neki oblik goth muzike, ali isto je tako i odbijao i velik broj goth bendova iz ‘80tih. Pocevsi od izgleda pa do muzike koja u mnogo cemu podsjeca na goth bendove iz ‘80tih s mracnim temama i karakteristicnim stilom, najpravilnije ih je upravo i nazvati goth bendovima. Mnogi od goth bendova imali su svoje fanove i pri tom svirali i kvalitetnu muziku, ali bez znacajnijih plasmana na top listama, a neki od tih su: London After Midnight, Stun, Die Laughing, Inkubus Sukkubus i Manuskript.
Postoji i veliki broj gotha koji su samo po stilu oblacenja i razmisljanju gothi, ali slusaju neku drugu vrstu muzike. Na neki nacin sve sto je mracno i puno nekog mracnog feelinga se moze smatrati gothic. Goth nije politicki, religijski, rasni, seksualni ni okultni pokret i postoje gothi svih vjera, rasa, ubjedjenja i orjentacija. Vecina goth bendova su ili nereligijozni nili antireligijozni, iako mozete vidjeti neke od religiskih obiljezja na njima, a narocito su popularni ona od krscana (krizevi), starih egipcana (ankhovi) i od pagana (pentakli). Postoje cak i sotonisti koji su gothi, ali goth nema veze sa sotonizmom u globalu,a narocito sa zrtvovanjima i nekim ritualima sto je cista pogresna slika medija.
Najznacajnije vrsta goth muzike:
Ambientalna goth muzika (Delerium), klasicna (Bach, Vivaldi), dark wave, death rock (Christian Death), ethereal (Lycia), industrijska (Die Form), new wave (The Cure), Rock (Sisters Of Mercy, The Mission, Bauhaus), synth pop, folk/okult.
Kao i kod drugih muzickih pravaca gothica je nasla put i do metala. Danas ljudi cesto i grijese i trpaju sve zivo u goth metal, samo neka se upotrebljavaju klavijeture i odmah je to gothic. Da ne bi doslo do zabluda evo par bendova koji sviraju goth-metal: Paradise Lost, My Dying Bride, To Die For, The Gathering, Within Temptation, Lacuna Coil, Inkubus Sukkubus, Moonspell, Sentenced, The 69 Eyes… Evidentno je da su se gothic elementi zavukli i u neke druge metal zanrove, npr. u black metal (klasicni primjer Cradle Of Filth, kod kojih su osjetni goth elementi).
Kao sto ste do sada mogli primjetiti gothic je poseban muzicki pravac. Ako gledate u muzickom smislu samo su dva prava gothic benda postojala: The Sisters Of Mercy i The Mission, ali treba naglasiti da goth nije jedinstvena muzika. Taj originalni gothic je nesto izmedju rocka, post-punka i popa. Utjecaj gotha na danasnju muzicku scenu, kako s muzicke strane tako i s vizualne strane, je veliki. Image su preuzeli djelimicno od punkera, ali ga dalje sami unaprijedili. Danas taj darkerski image moze se primjetiti kako kod mnogih rock bendova tako i kod mnogih metal benodva koji i ne moraju imati ikakve veze s gothicom. Gothi su uglavnom mirne i povucene osobe, ali kao i drugdje i ovdje postoje ekstremi zbog kojih sasvim neopravdano citav ovaj pokret dovode u vezu sa sotonizmom i svim mogucim negativnim stvarima. Ljudi kada vide covjeka koji se oblaci kao goth (sto i ne mora znaciti da i jeste, jer mu ne vide unutrasnjost) gledaju ga ili kao da je s Marsa pao ili sa strahom kao da je upravo odnekud izasao iz pakla. Medjutim, kao sto ste mogli i do sada zakljuciti iz ovoga teksta, istina je sasvim suprotna tome.
GOTH IS NOT DEAD!
Piše: Darkman | Datum: 18. 01. 2004.
ponedjeljak, 17.12.2007.
underground sky -RIJEKA-svjtski su
s putokazima
subota, 15.12.2007.
intervju sa Borisom Perićem o istarkom vampiru Juri Grande
RAZGOVOR S BORISOM PERIĆEM, KNJIŽEVNIKOM I ISTRAŽIVAČEM POVIJESNIH I KNJIŽEVNIH VAMPIRA
Jure Grando možda je inspirirao i lorda Byrona!
Znanost se danas uglavnom slaže da se vampirska književnost u modernom smislu pojavila s Georgeom Gordonom Byronom, u čijim pjesmama možemo pronaći dosta vampirskih motiva (a tu je i njegovo prešućeno koautorstvo nad Polidorijevom pripovijetkom). Nekog će možda začuditi i podatak da se u djelu Johanna Wolfganga von Goethea vampirski motiv javlja ravnih 22 puta
BORIS PERIĆ NA GROBLJU U kRINGI
Legenda je »mrtva« ako je ljudi ne prepričavaju, ako se barem s vremena na vrijeme na nju ne podsjećaju, i ako ne privlači pažnju onih koji dotad za nju nisu znali. Jedna od tih drevnih legendi koja je tek posljednjih godina izvučena na svjetlo dana je »slučaj« istarskog vampira Jure Granda iz 17. stoljeća, čije je »djelovanje« u istarskom mjestu Kringa zabilježio Johann Weikard Valvasor u svom čuvenom djelu »Slava vojvodine Kranjske«. Vampir Jure Grando privukao je pažnju i zagrebačkog književnika i prevoditelja Borisa Perića, koji je ovih dana posjetio Pazin, kao »pisac u gostima« u sklopu programa »Mreža gradova književnosti«.
Perić je objavio zbirke priča »Sezona stakla« (1993.), »Heartland« (1995.), »Quatro stagioni« (1998., zajedno sa Zoranom Ferićem, Miroslavom Kišem i Robertom Mlinarcem), te »Groblje bezimenih« (2003.), povijesnu kuharicu »Priče iz bečke kuhinje« (2004.) te niz prijevoda s njemačkog jezika, od kojih je posljednji roman Thomasa Bernharda »Gubitnik« (2005.). U posljednje se vrijeme intenzivno bavi kulturološkim i književnopovijesnim istraživanjem vampira, pa razgovor počinjemo nastojeći razlučiti »vezu« Jure Granda s ostalim poznatim povijesnim, legendarnim i književnim vampirima.
- Po čemu je izniman Jure Grando, vampir iz Kringe?
- U plimi vampirizma, koja je tijekom 17. i 18. stoljeća preplavila Europu, Jure je, izuzmemo li da se pojavio među prvima, bio jedna od rijetkih vampirskih »osobnosti« što su ih predaja, a potom i pisana riječ, zaista precizno definirali. Jure Grando, nemirni noćnik iz Kringe, iskrsnuo je na krilima više nego bogate istarske tradicije štriga, štriguna, morâ, krsnika i drugih fantastičnih bića pučke uobrazilje, no on je u svojoj potencijalnoj literarnoj inačici, usudio bih se reći, ujedno jedan od prvih modernih, »byronovskih« vampira.
To je pikantno, to djeluje!
- Zgodu o pojavi vampira u Kringi od Valvasora su prepisali mnogi drugi sastavljači vampirskih zbornika širom Evrope, pa je li moguće da je, makar i bez direktnog pozivanja na njegovo ime, Jure Grando nekome poslužio i kao literarni predložak?
- Svakako nije nemoguće. Tzv. »Rajnski antiquarius«, iz kojeg je Hermann Hesse 1924. preuzeo legendu o Juri Grandu, izlazio je do polovice 19. stoljeća u Koblenzu, u njemačkom Porajnju, odakle su se lord Byron, njegov liječnik John Polidori te bračni par Mary i Percy Shelley za zajedničkog ljetovanja 1816. na Ženevskom jezeru opskrbljivali pričama i svjedočanstvima o sablastima i vješticama, koje su ih jedne olujne noći ponukale da se natječu u smišljanju priča strave i užasa. Dok je Mary Shelley te noći skicirala svoj planetarni bestseler »Frankenstein« ili »Novi Prometej«, Byron je, što je manje poznato, započeo priču o vampirima, koju je nezadovoljan odbacio, ne bi li je završio književno daleko manje talentirani Polidori i objavio pod svojim imenom kao pripovijetku »Vampir«.
Ta je pripovijetka snažno utjecala na kasnija ostvarenja tzv. vampirske literature kao što su novela »Carmilla« J. Sheridana Le Fanua ili roman »Drakula« Brama Stokera. Iako nikad nećemo sa sigurnošću utvrditi je li se u obilju korištene literature – od kojih su ostali zabilježeni tek Laun/Apelova zbirka »Knjiga o sablastima« te ulomci iz Goetheova »Fausta« u prijevodu Matthewa Lewisa – nalazio i zapis o Juri Grandu, ništa nas ne priječi da to pretpostavimo, jer je njegov slučaj u to doba već dobrano zaintrigirao njemačke kroničare i polihistore.
- Kada se i zašto, s kojim pobudama autora i s kojim očekivanjima čitalačke publike, pojavila »vampirska književnost«?
- Znanost se danas uglavnom slaže da se vampirska književnost u modernom smislu pojavila s Georgeom Gordonom Byronom, u čijim pjesmama možemo pronaći dosta vampirskih motiva (a tu je, dakako, i njegovo prešućeno koautorstvo nad Polidorijevom pripovijetkom). Nekog će možda začuditi i podatak da se u djelu Johanna Wolfganga von Goethea vampirski motiv javlja ravnih 22 puta (balada »Nevjesta iz Korinta«, drugi dio »Fausta«…). U razgovorima s Eckermannom, weimarski klasik će, primjerice, sa žaljenjem ustanoviti kako su plemeniti sadržaji grčkih mitologija u književnosti njegova doba prisiljeni na uzmak pred vragovima, vješticama i vampirima, jer – »to je pikantno, to djeluje!«.
Vampirska književnost
- Mislim da je Goethe najbolje prepoznao kako pobude autora, tako i očekivanja čitalačke publike 18. i 19. stoljeća, kad na zasadama gotskog romana počinje cvjetati »vampirska književnost«. U različitim varijacijama vampirski motiv možemo pronaći kod Baudelairea, Prospera Merimeea, Kiplinga, Novalisa ili Heinea, kao metaforu socijalnog i ekonomskog izrabljivanja rabili su ga filozofi poput Voltairea ili Marxa, dok ga u nas zgodimice pronalazimo kod autora poput Šimića, Kamova ili Tina Ujevića. To je sasvim lijep niz zvučnih imena za žanr koji smo pod pritiskom tzv. neorealizma u posljednje vrijeme skloni obezvrjeđivati kao neozbiljan.
- Po čemu se razlikuju vampiri iz pučkih legendi, iz književnosti i oni s filma?
- Vampiri su, čini mi se, u prvom redu ipak čeljad svog vremena i okolnosti u kojima ih predaja ili književnost zazivaju kao alegorijske krivce za širok spektar nimalo natprirodnih nedaća. Dok je predmoderni vampir u pučkoj legendi uglavnom bio odgovoran za neobjašnjive smrti, epidemije, propale ljetine ili pomore stoke, Stokerov grof Drakula će, primjerice, u svojoj »izbornoj domovini« Engleskoj odigrati dvostruku socijalnu ulogu: kao ispusni ventil za koliko-toliko erotsko pisanje u okolnostima rigidnog viktorijanskog morala, ali i kao odraz narasle ksenofobije u doba prvih naznaka propasti kolonijalizma i sažimanja imperija na Britansko otočje, kad se uglađeni London odjednom našao preplavljen strancima.
Kao kugonoša, što je doslovni prijevod riječi Nosferatu (prisjetimo se Murnauove i Herzogove ekranizacije), vampir će se u novije doba, posebice u filmu, rado dovesti u vezu s neizlječivim, a zaraznim bolestima poput side. U svom eseju »Sida i njene metafore« (1989.) pokojna Susan Sontag napravila je vrlo zanimljivu komparaciju metaforičkih značajki raka i side: dok rak buja iznutra, sida se javlja kao strano biće, neprijatelj koji prodire izvana, invazija »aliena« na ljudsko tijelo. Ruku na srce, ima li u današnjim uvjetima bolje definicije vampira?
»Vampirska epidemija« krenula iz Srbije u 18. stoljeću
- Epidemija »vampirizma« ponekad je zahvaćala i sfere »stvarnog života«, kao što se to zbilo u vrijeme carice Marije Terezije. Što se tada zapravo događalo, i kako se to s današnjeg gledišta može objasniti?
- Nakon »vampirske epidemije«, koja se 20-ih i 30-ih godina 18. stoljeća razbuktala u Srbiji, nakon što su austrijski sudski i medicinski stručnjaci »verificirali« postojanje vampira, diljem dvoglave monarhije postalo je nevjerojatno popularno ekshumirati mrtvace, rezati im glave ili ih probadati glogovim kolcima. Bečki dvor osnovao je za tu svrhu tzv. vampirsku komisiju, a Marija Terezija morala je naposljetku objaviti tzv. Vampirski edikt, kojim su se zabranile daljnje ekshumacije i skrnavljenje leševa.
Pojave vampirizma u Srbiji, koje se najvjerojatnije svode na epidemiju bedrenice (antraksa), bečki su »vampirolozi« u potrazi za dobrom zaradom napuhali do neslućenih razmjera, tvrdeći da je svaki mrtvac čije se tijelo u lijesu nije raspalo u roku od dva mjeseca zapravo nemrtvi krvopija, iako nije nepoznato da proces raspadanja tijela traje bitno duže. No, zahvaljujući njihovim alarmantnim izvještajima, vampir je postao salonska tema dokone Europe.
- Je li Jure Grando bio »tipičan« vampir ili ima neke osobitosti po kojima se razlikuje od drugih vampira?
- Mogli bismo reći da Juri Grandu iz samo njemu znanih razloga nije uspio skok iz šarenog svijeta anonimnih štriga i štriguna, kakvima vrvi istarska predaja, u moderni kontekst književnosti strave i užasa, iako mu je po opisima već uvelike pripadao: Kod Valvasora ili Hessea Jure se, naime, opisuje kao seksualno aktivan, štoviše, pohotan noćnik, koji k tome bestidno ismijava crkvenu i svjetovnu vlast. I još jedan detalj: Jure je noćnim kucanjem na vrata obilježavao kuće u kojima će u najkraćem roku nekog pokositi smrt. Iako tu tvrdnju zasad ne mogu potkrijepiti povijesnim dokazima, čini mi se da je takvo ponašanje »nemirna štriguna« itekako u vezi s metaforikom kuge ili kakve druge pošasti.
Jure Grando – pohotni noćnik
- Legendu o Juri Grandu znamo iz Valvasorovih zapisa kao primarnog izvora. S obzirom na vrijeme kad je pisao svoju knjigu, i na dataciju tog »događaja«, moguće je da je on razgovarao sa živim očevicima otkapanja Grandovog groba u Kringi. No, može li se racionalno objasniti što se tada u Kringi uistinu moglo zbiti?
- Na prvi pogled rekao bih da je Jure, koji, kako sam čuo, za života nije bio nimalo uzoran građanin, nakon smrti poslužio kao žrtveni jarac za neke sasvim svjetovne gadosti. Tko zna, možda je netko bacio oko na njegovu mladu udovicu, pa joj se neukoj predstavljao kao pokojni suprug koji je netom ustao iz groba? Prema nekim etnološkim istraživanjima, takvih slučajeva je itekako bilo. S druge strane, zapisano je da je Jure svojim zagrobnim nepodopštinama mobilizirao čitav pazinski kraj, od župnika do župana, što svakako upućuje na zaključak da mu se pripisivao povelik značaj.
A možda je Jure zaista i bio vampir. Klinički vampirizam kao psihička boljka poznat je u znanosti više od stotinu godina, a od 1990. navodi se u literaturi kao »Renfieldov sindrom«, nazvan po jednom od intrigantnijih likova Stokerova romana. Jure je kao štrigun, bez daljnjeg, mogao sloviti i prije smrti, jer štrigun u istarskoj predaji ionako ima dva života, pa ako ga se nakon smrti ne primiri na odgovarajući način, u zagrobnom će životu biti još strašniji.
Kafić »Vampire« u Kringi i srednjoškolski film »Vampir mog zavičaja«
- Kako bi se legenda o Juri Grandu mogla danas iskoristiti, primjerice u turizmu? Kakva su iskustva iz svijeta gdje ljudi to već rade?
- U Rumunjskoj je mit o vlaškom knezu Vladu Tepešu Draculei kao povijesnom predlošku za lik Stokerova Drakule već iznjedrio svojevrsni vampirski Disneyland, što nema baš previše veze s dobrim ukusom, a još manje s poznavanjem faktografije. Daleko bolji je primjer Londona, gdje postoje organizirane turističke šetnje tragovima Drakule (prema topografiji Stokerova romana), ali i tzv. vampira s groblja Highgate, koji je početkom 70-ih godina 20. stoljeća u britanskoj prijestolnici itekako uznemirio duhove.
Jure Grando predstavlja nemali potencijal, koji bi svakako trebao pronaći svoje mjesto u turističkom identitetu Pazinštine, prije svega kao etnološka i povijesna činjenica, čemu širi kontekst istarskih vjerovanja, mirova i legendi može samo pozitivno pridonijeti. Ugodno sam iznenađen otvaranjem kafića »Vampire« u Kringi, u čijem tematskom interijeru nema ni trunčice kiča, kao i filmom »Vampir mog zavičaja« pazinskih srednjoškolaca, jer u oba primjera nazirem ozbiljan pristup bavljenju temom koja kao čvrsta sastavnica istarskog identiteta zaslužuje da bude njegovana i na adekvatan način predstavljena gostima Istre.
»Vampirska kuharica«
- Vaš studijski boravak u Pazinu i istraživanje slučaja istarskog vampira trebao bi rezultirati s nekoliko književnih projekata. Što zanimljivog u njima možemo očekivati?
- Prvo bi se trebala pojaviti svojevrsna »vampirska kuharica«, kao literarno-gastronomska šetnja kroz fabulu romana »Drakula« i njegovih konotacija. Potom slijedi roman »Vampir«, u čijoj radnji Jure Grando igra središnju ulogu, pa prijevod »Priča o sablastima i vješticama iz Rajnskog Antiquariusa«, što ih je 1924./25. priredio njemački književnik Hermann Hesse, te na koncu faktografska knjižica o slučaju Jure Granda u europskom vampirskom kontekstu. Iako vampiri sasvim sigurno nisu moja temeljna literarna preokupacija, čini se da ću se još dugo baviti tom intrigantnom tematikom. Priznali mi to sebi ili ne, motiv vampira i njegove crne metafore nisu tek bezvrijedne priče za plašenje naivnih, već književno vrijedni, te psihološki i socijalno itekako utemeljeni iskazi o stanju društva, njegovim paradoksima, nepravdama i moralnom rasulu, koje je posljednjih godina u nas, nažalost, uvelike zagospodarilo svakodnevicom.
Razgovarao: Davor ŠIŠOVIĆ
(objavljeno u Glasu Istre, 1. listopada 2005.)
utorak, 11.12.2007.
početak drugi dio osobnih stvari iz života malih đavola
07.03.06.
...Naslov jedne electro stvari od DIVE & KIRLIAN CAMERA.Neznam jesi li čuo za njih.Nisu baš komercijalni i to me veseli.Znaš,ja kad nekad s nekim razgovaram ili pričam imam običaj da tj naviku da vićem i branim se.A tako nekako mi je i jezik nekad brži od mozga.,pa zaključi sam.Neki čak misle da sam i zloban.Ali nisam.Možda malo s nepoznatima arogantan kad me pere takav film.Najradije bi da te mogu vidijeti već danas,da popričamo barem.Fale i meni neke stvari.Od uvijek sanjam osobu koja će me razumijeti i imati barem malo rispekta prema mojim osobnim glupostima.Djetinjast sam do bola i nije mi žao.Tužno je kad ljudi dozvole da dijete u njima zamre.A još tužnije je kad tom djetetu ne dozvole da se razvije,već ga potiskuju negdje u sebi te obično nose maske.Odbacite maske i budite što jeste.Život je jedan,prtoči će brzo,a nećemo ništa učiniti.Znam da smo si banuli u život iz vedrog neba.Misliš li da to nije neka magija ili čarolija.Da nam je netko smjestio jer zna da smo oboje osijetljivi,svaki na svoj naćin,te da patimo i čeznemo za ljubavlju.Fuck.Mrzim kad sam u stanju da neznam šta bi sa samim sobom.Da se preselim u Rijeku?Da odem do Venezije?Da razmišljam?Da se ubijem(da imam muda to bi odavno već učinio)?Sada me ne pere taj feeling.Šta si slušao prije goe i tecna?Ja masu toga što i danas slušam,počevši od industrijala,emb-a,gothic rock,newvawe,neofolk...jednom riječju -. dark(gothic).A sada ovo je usko vezano uz gou jer ima pun0o primjesa darka ,industrijala.Ta tunnel goa ili dark goa.Daj me nešto pitaj da ti imam o čemu pisati jer od milijon tema koje nas vezuju kad sjednem za komp, jednostavno nestanu.Zaboravljiv sam jako i od milijon tema o kojima možemo raspravljati,kad sjednem za pc,jednostavno isčeznu.Mozak mi valjda malčice šteka...piši,piši,mi.....
ja
...ima jedna stvar mutna obličja
rodena prije neba i zemlje
tiha i prazna
stoji osamljena i bez promjena
giba se i ne zamara se
sposobna je biti majkom svijeta
neznam joj ime
zato je nazivam "put"...
tunel
ponedjeljak, 10.12.2007.
OVAKO JE SVE POČELO
Prelistavajući majlove,stare više od 2 godine ,naletio sam na par zanimljivih pa ču vam ih napisati i vama.Inače naša je ljubav započela upravo cyber prijateljstvom,a nakon 4 mjeseca pretvorila se u ljubav,nadam se do kraja života.normalno uspona i padova je uvijek bilo i uvijek če biti.Problemi se rađaju,ali se i riješavaju što ja nisam znao pa mi je jednostavnije bilo uzeti neku kemiju da mi preokrene i zamuti um.Greška u životu koja če me pratiti do kraja.Ali što je bilo bilo je i sada ponovo ne živim za jučer,ne živim za sutra već živim za sada.Mail sam poslao ja,9.03.2006.godine iz mjesta gdje sam abitavao.dakle:
Haj hoj lets go...
imam nešto tipa goa,zove se "eklipse &higoa" ,"voyage into the trance"oktobar2002.Ako to nemaš stavit ću ti pod prvo što ti moram spržiti.Za taj me cd veže ovaj doček Nove godine,kad su nas kapljice lsd-a pukle tek kad smo stigli doma.Poslije puno hemije javio se i dr.Hoffmann....bilo je šaljivo,veselo,zabavno ali poslije prođene noći(dakle drugi dan)...Tad se rodilo naše novo mjesto,kad želimo pobijeći od svih.Pored spomenika palim borcima.Zato ga zovemo partizani.Tad sam prvi put popričao s palim borcima,vodio s njima razgovor,veselio se novoj godini,gledao zvijezdano Inebo,vidjevši cijeli universum...nisam puko,neboj se.Kad to nekom usmeno prepričaš poprimi drugu dimenziju,jer dimenzija u kojoj sam ja bio je bilo sve sem zemaljskog,na koncu kad budeš preslušao cd,shvatit češ o čemu sam ti govorio.Fly over the sky.U stvari kad me budeš nazvao,a ja budem kod kuće pustit ću ti neke stvari da čuješ.Reci mi tj sjeti me da ti pustim higoa.Samo početak početka.take me home,i`m so lonlley,take me home with you......predivna,glas,mjuza,svemir,universalni um...sve...a ja se bedirao kako nikad na svoje noge neću stati.Ma u stvari nisam stao na svoje noge,ali se trudim,da to postane stvarnost,a fantaziju,fantaziju ću ostaviti za najljepše trenutke.Fantazija je nešto drugo,suprotnost od stvarnosti.Prije dok sam šetao sa psom,razmišljao sam o čemu da ti pišem,a da te ne bediram+.A i sebe naravno.Gledam da razmišljam pozitivno,mada mi ne uspijeva baš uvijek.Ali trudom i radom na sebito mi postaje sve učestalije.ILi samo brijem
.Za Death in June si sigurno čuo pošto si starija generacija,što nije bitno.Uglavnom dark(neofolk)bend koji voli dolaziti u Zagreb i snimali su tamo album za veijeme rata.Ne cijenim samo taj čin,već i njihov rad.Ako ih ne poznaješ postoji mogučnost da ih upoznašA ovako glasi jedna njihova stvar,nazivaju je "RASPADANJE"
...I AKO SE PROBUDIM IZ SNOVA
HOĆU LI PASTI U OSAMU
HOĆU LI PROBUDITI TAMU
HOČEMO LI ZATREST ZEMLJU?
I AKO SE PROBUDIM IZ SNOVA
HOČEMO LI NAĆI PRAZNINU
I SLOMITI TIŠINU
KOJA ĆE ZAUSTAVITI NAŠA SRCA
I AKO SE PROBUDIM IZ SNOVA
HOČEMO LI PLAKATI ZAJEDNO
ZA NJIHOVIM SVETIM PEPELOM
I POKRENUTI NOĆ
I ZASTO SI REKAO
DA ĆE STVARI PADATI
I PADATI;I RASPASTI SE
DA LI ĆU SE PROBUDITI IZ SNOVA
ZA SLAVU NOĆI
ZA RUŠENJE SUNCA
ZA PUZANJE U LAŽIMA
I AKO PADNEMO ZBOG SNOVA
HOČEMO LI IH GURNUTI U TAMU
GLEDATI U SVETOST
I PENJATI SE U NOĆ
I AKO PADNEM ZBOG SNOVA
SVE MOJE MOLITVE SU UTIHNULE
VOLJETI ZNAĆI IZGUBITI
A IZGUBITI ZNAĆI UMRIJETI
I ZAŠTO SI REKO
DA ČE STVARI PADATI
I PADATI
I RASPASTI SE NA KRAJU.
I šta kažeš. ... ništa mi ne pripada,do misli koje nesmetano iz duše mi istiće...
Goethe
Evo ja tebi pišem mail a tvoj me sms omeo.Pa naravno da mi je ko na BONG filmiću.Ali nije uvijek.Volio bi.Neću se lanjati jer mi je to ružna navika.Da se lanjam,sažaljujem,mene kao i ostale i bla bla bla...Drugi put kad kasniš na bus,ostavi moj mail kvragu.Čitat češ ga u miru.Kad dođeš doma,zapališ,kad margerite procvijetaju.Serem jer sam ja popljugao fini cvijetić.A bez veze mi je jer trčiš na posao.Vijerojatno sada u ovom momentu ne trčiš već sjediš,klečiš,ležiš...ili štošta sem trčanja na delo.Kad bi bar bio ko na bongu
Ej,ajde mi pošalji koju fotku(ako si voljan)Pa ću i ja tebi hahaha.Kako je dobar ovaj cd,o kojem sam ti već pisao malo prije,na početku.Želim da vidim kako izgledaš prirodan,kad nisi u zanosu dizanja ruku ka nebu.Fotografija ne mora biti erotska,ni golotinja,a još manje pornografskog tipa...Razumiješ što ti želim reči.Znaš modelirati sa FIMO masom?kao plastelin je,samo se peče.Radiš mala remek djela.NIje da sam nešto exstar nadaren,al sam si uzeo da probam.Pa kad bi netko znao da mi pokaže koji trik,bio bih mu zahvalan :) Hm?Došlo mi je da prdnem.I šta misliš jesam li ga izvalio ili nisam?Pa naravno da jesam.To je prirodna stvar,barem koliko se ja razumijem u čoviječanstvo,a ipak se puno njih ustručava prdnuti.Zamisli?Možda i ti?Nikad te nisam pitao?Ja i hrčemKad smo kod toga .ne uvijek,ali kad ga zapilim,onda ga zapilim.
Šta ti sve slučajno nećeš saznati od mene.A mogao sam ga izbrisad i ne poslati...ali neću.ja sam ja kakav jesam da jesam al sam ja...moja malenkost
nas dvoje
nedjelja, 09.12.2007.
DIJETE U NAMA
Ponekad nas obuzme neka tuga koju ne možemo prevladati.Svijesni smo da je magični trenutak prošao toga dana,a da ništa nismo napravili.U tim trenucima nismo sposobni vidjeti magiju i umjetnost života.
Moramo slušati dijete koje smo jednom bili i koji još uvijek živi unutra u nama.Možemo prigušiti njegov plač,ali ne možemo ušutkati njegov glad.To
dijete koje smo jednom bili uvijek je prisutno.Blago malenima,jer njihovo je kraljevstvo nebesko.Ako se ne rodimo ponovo,ako ne počmem ponovo gledati na život s neviniošću i zanosom dijeteta,življenje gubi smisao
Postoji više naćina da se počini samoubojstvo.Oni koji pokušaju ubiti tijelo,krše zakon božiji.Oni koji pokušaju ubiti dušu isto krše zakon božiji,i ako njihov zločin nije tako očit u očima ljudi.
Obratimo pažnju na ono što nam govori dijete koje čuvamo u duši.Nemojmo ga se stidjeti.Ne dopustimo da se boji zato što je samo i što nitko ne čuje njegov glas.
Prepustimo malo tom dijetetu uzde našeg bitstvovanja.Ono zna da je svaki dan različitiji od drugog.Potrudimo se da se ponovo osjeti voljenim.Ugodimo mu - pa čak kad to znači ponijeti se onako kako nismo navikli,čak i kad to izgleda bezumno u očima drugih.
Sjetite se da je ljudska mudrost pred Bogom ludost.Ako budemo slušali dijete koje nosimo u duši,naše če oči ponovo blistati.Ako ne izgubimo bliskost s tim djetetom,nećemo izgubiti bliskost sa životom.
Paolo Coelho
nisam njegov obožavatelj jer me i alkemičar nije oduševio,ali ovaj komadičak štziva je.tako sam ga i unio u moj blogičko
I NARAVNO MALO CRNOG HUMORA</strong>
subota, 08.12.2007.
PSIHO VAMPIRI i ASTRALNI VAMPIRI
S obzirom da se radi o posebnoj vrsti vampira stavljamo je u posebnu podjelu.Vampire ljudi često doživljavaju samo kao krvopijce,i psiho-vampirizam je laicima potpuno stran,nepoznat.Međutim,psiho-vampirizam je daleko od toga da bude zanemaren.Kako u literaturi,tako i u brojnim sličajevima, ova se vrsta vampira znala javljati i izazvati posljedice na kojima bi i najgori "krvopijac"zavidio.Psihovampirizam također odnosi svoje žrtve ,a užas pri tome je veći jer se on igra umovima svojih žrtava.Međutim kako je ova vrsta nešto nepoznatija od uobičajenog "krvopijca" o njoj je manje pisano tako da je informiranost manja.Možda po prvi puta psihovampirizam se spominje u djelu"Otkrivanje izide" iz 1877.Helene Blavatsky,ruske spiristice , gdje čitatelja upoznaje također i s počecima vampirizma,odnosno porijeklom vampira u svijetu,te razlaže samu prirodu psihovampirizma.
Psiho-vampir hrani se psihičkom energijom svojih žrtava,iscrpljujući ih,što najčešće uzrokuje smrt zbog srčane kapi,moždanog udara,iscrpljenosti,kao i počinjenih samoubistva..U prošlosti je postojalo vjerovanje da mladi ljudi i životinje mogu krasti ,energiju od odraslih,osobito u snu.Stručnjaci za okultno,poput A.Osbornea Eavesa i Franza Hartmanna,pisali su o tom fenomenu,opisivajući rezultate napada psihovampira.Hartmann kao karakteristiku tih vampira ističe vlažne i hladne ruke koje,kad su u javnosti običavaju držati sklopljene.Eaves kao zaštitu preporučuje zamišljene zaštitne bijele magle oko nečje aure i prisusnost arome češnjaka u sobi.
ASTRALNI VAMPIRI
Opčenito govoreći astralno tijelo je energija fizičkog djela neke osobe ,eterično tijelo koje ispunjava živo,fizičko tijelo.To astralno tijelo može preživijeti i zadržati se u materijalnom svijetu čak i ako je fizičko tijelo uništeno i u tom slučaju ono postaje sablast,fantom,,a ponekad i vampir.Spiritisti i okultisti smatraju da u astralnom svijetu postoje astralna bića, koja su sposobna obsjednuti nečije tijelo i navoditi ga na vampirizam..Neki autori smatraju kako je prvobitan oblik vampira,i krvopijaca,psiho-vampira,nastao od astralnog vampira ,koji je ušao u tijelo osobe i transformirao ga u vampira.To se može desiti živima,isto kao i preminulima tijelima.Ovo vjerovanje o vampirima kao o demonima,odnosno duhovima koji oipsjedaju tijelo,odnosno nemirnim dušama koje ne mogu naći spokoja u zagrobnom životu,odgovara crkvenoj predstavi o prokledstvu.
ah ta crkva,što če nam još sve uspijeti zatajiti i sakriti.To od njih nije korektno jer oni u vatikanu imaju spise tisućama godina u nazad.Znaju apsolutno sve što se dešava i što če se desiti ali su licemjerni i nedaju nam znanja kako bi zarađivali na laicima.ne govorim protiv Boga,već crkve ko ustanove.
Astralna razina
----------------
Treća razina po redu, brojeno odozdo prema gore, jest astral[1],
područje uma želja (u ezoterijskoj terminologiji još postoji naziv
kama-manas, što u prijevodu znači "želje-um", dakle um želja, um koji
je obojen žudnjom). Astral je područje slika, utisaka, želja, težnji,
strasti, dojmova. To je područje kontrole, volje, usmjerenja i
upravljanja. Sve slike i utisci koji mogu unutar duha postojati
razdvojeni od stvarnosti jesu astral. Sam naziv "astral" je pomalo
čudno odabran - ne samo da se rabi u sasvim različitim značenjima,
nego je i ne-deskriptivan; kama-manas je bitno sretnije rješenje, ali
budući da nije u dovoljnoj mjeri rasprostranjeno, zadržat ću se na
pojmu "astral". Problem u svakom pokušaju govora o astralu predstavlja
činjenica da se radi o razini koja u mnogobrojnosti svojih aspekata,
te u svojoj unutarnjoj raznolikosti daleko nadilazi materiju i pranu,
a stvar se još dodatno komplicira vezom između astrala i tih razina,
koje čine nužnim detaljan opis svih njihovih međudjelovanja. Sva
ljudska doživljavanja astralne razine obojena su u nekoj mjeri pranom
i materijom, jer su ljudska bića po samoj svojoj prirodi u stanju
opažati samo ono, što na supstanciji njihovog fizičkog tijela, dakle u
njihovom mozgu, ostavi utisak neke vrste. U višim aspektima svog
postojanja možemo dakle doživljavati stvari koje daleko nadilaze svaku
mogućnost poimanja od strane našeg fizičkog bića, ali su sva ta
doživljavanja nužno obojena i ograničena sposobnošću našeg fizičkog
uma da ih obradi, prikaže i osjeti. Vježbom i nadilaženjem nekih
uobičajenih linearnih obrazaca razmišljanja i osjećanja možemo postati
sposobnima osjetiti bitno više aspekata astralne razine, ali nikada u
onoj mjeri u kojoj to uspijeva bićima koja ne posjeduju ograničenja
nametnuta postojanjem nižih tijela, koja su nama svojstvena. Isto
tako, iz toga slijedi da ljudsko biće nikada u svim svojim aspektima
nije inkarnirano, dakle utjelovljeno u fizičkom, već i zbog same
činjenice da je astralna razina po svojim osobinama nadređena
materiji, a niže ne može obuhvatiti više u cijelosti. S druge strane,
već i samo djelomično opažanje astrala kroz fizičko tijelo predstavlja
izvjestan "kulturni šok" za ljudsko biće koje je naviknuto na stalna
ograničenja koja na njega postavlja inertnost materije. Budući da je
nosiva materija astrala, dakle supstancija od koje je sve izgrađeno, u
biti supstancija misli i želja, a ne materije i energije, ovdje važe
sasvim drugačija pravila igre - misli i želje su građevna supstancija
stvarnosti! Hajdemo za početak razjasniti o čemu se radi.
Rečeno je da se ovdje radi o supstanciji osjećaja i misli. Ti osjećaji
i misli formiraju manje-više složene i jasne objekte, koji se na toj
razini opažaju posve stvarnima; želja za automobilom stvara sliku
automobila u duhu. U astralu je ta slika fizička kategorija, stvarni
predmet. Mi smo navikli, budući da djelujemo u materiji i energiji, da
je potrebno najprije zacrtati cilj, a zatim uložiti energiju koja će
modificirati materiju, kako bismo taj cilj ostvarili. U komunikaciji s
bićima astralne razine (čemu ćemo se posvetiti tek kasnije, budući da
se radi o širokom i izuzetno zahtjevnom predmetu) nalazimo se u
situaciji u kojoj je namjera istodobno ostvarenje; u kojoj je ideja
identična realizaciji, a misao je identična predmetu. Želje su
istodobno ostvarenje. Dakle željom i mislima mi već u startu stvaramo
predmet, a potom ulaganjem energije u njegovo ostvarenje pokušavamo
taj cilj ostvariti u materijalnom svijetu. Sve želje, stanja uma,
planovi, nade i strahovanja koji se nalaze unutar našeg duha, u biti
predstavljaju fizičke objekte na astralnoj razini.
Kao što i u suptilnosti materije postoje agregatna stanja (krutina,
tekućina, plin i plazma), kao što u suptilnosti i intenzitetu prane
postoje stupnjevi, isto tako i unutar astrala postoje stupnjevi,
agregatna stanja i slojevi, ali njihova složenost je tolika da bi
mogla čovjeka baciti u očaj, ako bi ih namjerio sve proučiti. Naime
astral je čitava jedna nova dimenzija stvarnosti; teorije o podjeli
stvarnosti na dimenzije imaju dakle itekakvog smisla. Ako uzmemo da su
visina, širina i dubina tri dimenzije prostora, ako uzmemo pranu,
dakle energetsko stanje, kao dodatnu dimenziju, onda je astral peta
dimenzija stvarnosti. Vrijeme namjerno ne brojim kao četvrtu dimenziju
budući da držim kako je vrijeme svojstveno svim ostalim dimenzijama
kao posebna veličina, a osim toga protjecanje vremena je subjektivno
izrazito različito na različitim razinama, tako da ću ga ovdje čisto
zbog jasnoće i razumljivosti izostaviti iz razmatranja; čitava
situacija je, naime, i bez njega beznadno složena.
Osim što se o astralu može govoriti kao o dodatnoj dimenziji
stvarnosti, o njemu se istodobno može govoriti i kao o čitavom
neovisnom svemiru, sa potpuno različitim kriterijima prostora, vremena
i stvarnosti od onih poznatih na nižim razinama. O čemu se radi? Ako
imamo u vidu da su u astralu misli i želje građevni objekti
stvarnosti, onda je jasno kako misli i želje različitih bića mogu
stvarati čitave svjetove, koji svi zauzimaju isti "prostor", u kojima
vrijeme ne teče jednakom brzinom nego je ovisno o stanju duha tvorca
tih svjetova, i čija dorađenost izravno ovisi o sposobnosti njihovog
graditelja da uobliči svoje želje i misli na jasan i složen način.
Isto tako, u astralu je i promjena fizičke lokacije stvar želje,
usmjerene volje. Dovoljno je poželjeti biti na drugom mjestu i istog
smo časa na njemu, promjena lokacije je trenutna. Za bića koja su
navikla putovati procesom, a ne namjerom, to je veliki šok, i sasvim
je česta situacija da neizvježbana bića u svojem dodiru s astralnim
svijetom ogromnom brzinom čitavo vrijeme mijenjaju fizički položaj, ne
shvaćajući u cijelosti prirodu onoga što se dešava. Ali to i nije
najgore od svega; ako znademo da su u astralu misli djelovanje, ako je
želja ostvarenje, zamislimo kakav je užas u stanju počiniti
neizvježbano biće koje svojim nekontroliranim mislima i željama
mijenja stvarnost oko sebe. Mišljenjem o nekoj osobi mi doslovno
primjenjujemo na nju svoju volju, i izricanjem unutarnjeg suda
uobličavamo je u kalup. Izricanjem sudova mi doslovno silujemo druge,
vršimo jasan čin nasilja. A da ne govorimo o jačim oblicima nasilja,
kakav je recimo zla namjera usmjerena prema drugom biću, želja za
njegovim uništenjem i slične. Doslovno možemo mislima i željama parati
astralna tijela drugih bića i ubiti ih, ako ova nisu u dovoljnoj mjeri
izvježbana ili voljna da se od takvog nasilja obrane. Radi zaštite
bića astralne razine od takvih oblika zlouporabe postoje nadglednici,
takozvani čuvari pragova. Takva bića sprečavaju nezrelim, nespremnim i
nerazvijenim stvorenjima pristup u otvoreni astral.
Postavlja se logično pitanje gdje se nalaze bića, koja koriste
supstanciju astrala, dakle misli, osjećaje i želje, te različite
stvaralačke namjere, ako im nije dopušteno slobodno kretanje u
otvorenom astralu. Odgovor je prilično logičan: u svojem osobnom
astralu. Osobni astral je "mjehur" od astralne supstancije, astralno
tijelo bića, u kojem su sadržane njegove osobne fantazije, želje,
viđenja svijeta, maštanja i planovi. Takvo tijelo od želja-misli
svojstveno je svim nerazvijenim bićima, i predstavlja jednu vrstu
astralne maternice, osobnog svijeta u kojem bića žive i razvijaju se
prije nego se uzmognu roditi u otvorenom astralnom svijetu.
Ti mjehuri nikada nisu u cijelosti izolirani i izdvojeni od ostatka
astralnog svijeta; naprotiv, povezani su mnoštvom niti, veza od
astralne tvari, koje spajaju astralna tijela bića koja uspostavljaju
dodir jedna s drugima, te s različitim ograničenim aspektima astralne
stvarnosti, s kojima su ta bića u stanju stupiti u dodir. Sve
međusobne veze bića uspostavljaju se samo obostranim pristankom.
Znanje o tome je od izuzetnog značenja, predstavlja doslovno dragulj
kojeg treba čitavo vrijeme imati u svijesti - nitko, naime, s nama ne
može niti stupiti u dodir, a kamo li raditi nam zlo, bez našeg voljnog
pristanka. To znači da je dovoljno samo poželjeti da s nas spadnu sve
veze koje nisu za najviše dobro nas i drugih, i to će se istog časa
desiti. Jedini problem je u mogućem, dapače prilično čestom vjerovanju
kako su stvari koje nam čine zlo u stvari za naše dobro, te da su zle
stvari koje činimo drugima u stvari za njihovo dobro. Zato se kaže
kako je put u pakao popločen najboljim namjerama. Veze između bića
uspostavljaju se tako što jedno biće pomisli na drugo; budući da svako
biće ima svoj "okus", "mantru", "ime", naša misao s okusom tog bića
posegne i dotakne astralno tijelo drugog bića, gdje može biti
prihvaćena ili odbijena. Misao koja poseže ka drugome može se gledati
kao nit koja spaja bića - čvrstoća i debljina niti ovisna je o snazi
osjećajne i misaone veze među bićima. Takav "zaziv" koji ima za cilj
uspostavljanje veze s drugim uopće ne mora biti ograničen samo na
astral, naime ako se priziva "ime" bića koje se nalazi u razinama
iznad astrala, ako zaziv rezonira s tom razinom, može se s tim bićem
doći u dodir. Zato se ispravno kaže da se zazivanjem Božjeg imena
postiže oslobođenje. Naime, sposobnost "izgovaranja" Božjeg imena
znači prizivanje Boga u vlastitu svijest, i ako smo u vlastitoj
svijesti u stanju prizvati Boga, ako smo u stanju posegnuti prema Bogu
i dohvatiti ga, samim tim činom digli smo svoju svijest toliko visoko,
da sama sposobnost da se takvo nešto učini predstavlja osobinu
oslobođenja. Ispravno je dakle reći kako oni koji su postigli
oslobođenje mogu zazivati Božje ime, dok to ostali ne mogu. Većina
bića zazivanjem Boga u stvari zaziva nešto na nižoj razini, ali često
iznad one na kojoj se oni sami nalaze, tako da je takav zaziv ipak u
pravilu od koristi; iako se njime ne priziva Bog, opet takav zaziv
često nailazi na blagotvoran odgovor iz svjetova anđela i sličnih
visokih bića. Zbog tog se razloga u nekim religijama i vjerovanjima
tolika važnost posvećuje mislima i govoru; o čemu mislimo i govorimo,
s tim dolazimo u dodir, i to prizivamo u vlastitu svijest.
Kad govorimo o uspostavljanju veza s drugim bićima, ipak treba imati u
vidu da je većina ljudi toliko obuzeta sobom, da nikada i ne
uspostavlja stvarne veze sa stvarnim bićima, nego u svojem astralnom
mjehuru stvara slike, događaje i stanja koje drži stvarnima, i koje u
sebi poistovjećuje sa stvarnošću. To je možda i sreća, jer nije ugodno
ni pomisliti što bi bića, koja su u toj mjeri obuzeta sobom da uopće
ne opažaju druga bića kao stvarna, nego više kao predmete i objekte
koje treba iskoristiti i kojima treba manipulirati, bila u stanju
činiti tim drugim bićima da su u stanju s njima doći u dodir.
Tragedija nižih razina, dakle fizičke i praničke, jest u tome što
omogućuju takav dodir, dakle poistovjećenje stvarne druge osobe sa
slikom unutar vlastitog astralnog tijela. Tada imamo primjere užasnog
postupanja prema drugim bićima, prema kojima se odnosi kao prema
predmetima, nikada ih se uistinu ne osjeća, nego se na njih
projiciraju vlastite frustracije i unutarnji mrakovi. Takav oblik
projekcije proizvodi užasna djela i nesreću na svijetu. Naime kad bi
se druge prihvaćalo kao druge, onda se nikada njima ne bi pokušavalo
upravljati na način na koji upravljamo vlastitim unutarnjim slikama,
nego bi se prema njima odnosilo s prihvaćanjem, uvažavanjem i
štovanjem. Bez fizičkog i praničkog tijela, nikakav dodir između druge
osobe i takvih unutarnjih slika ne bi bio moguć.
Isto tako treba imati na umu da postoji i obrnuti postupak: da su
ljudi privučeni drugima upravo zato što u njima opažaju osobine koje
njima samima nedostaju, koje im trebaju. Zato se "zaljubljuju" u
druge, ostaju s njima dok ne nauče potrebnu lekciju ili dok ne razviju
željena svojstva, a tada drugoga napuštaju kao nezanimljivog. To je
loš način postupanja, bolje je naime u vlastitom astralu osvijestiti
idealnu osobu/osobinu, i postepeno je usvojiti i integrirati u sebe,
pa tada neće biti potrebe za projiciranjem vlastitih nedostajućih
dijelova na druge.
Čest primjer takve projekcije jest projekcija vlastitih elemenata
ličnosti spola suprotnog od spola vlastitog fizičkog tijela na osobu
"savršenog ljubljenog/ljubljene", ili identifikacija vlastitog
"nedostajućeg spola" s roditeljem suprotnog spola prema kojem se mjere
"idealni partneri". Lijek za taj problem je prepoznati ono što smo
izmjestili iz sebe i dali drugome, vratiti taj izgubljeni element
ličnosti, prepoznati ga kao svojeg i kao sebe, i u sebi pronaći
cjelovitost. To je jedan oblik unutarnje tantre: sjedinjenje sebe-žene
i sebe-muškarca, vođenje ljubavi između ta dva aspekta osobnosti i
njihovo sjedinjenje. Tada ćemo biti u stanju osjetiti drugoga, bez
projekcije, stvarnu osobu, i ako se tada razvije ljubav između osoba,
potpunih osoba, a ne ljubav prema vlastitim nedostajućim osobinama,
tada će ta ljubav biti moćna i postojana, utemeljena na stvarnim i
čvrstim temeljima, i rezultirat će trajnim zajedništvom. Nekako mi se
čini da bi seksualna veza između dvoje iznutra upotpunjenih ljudi
mogla biti daleko najbolja, budući da bi bila utemeljena na ljubavi
prema osobi, a to u svakom slučaju daleko nadilazi glad za vlastitom
potpunošću, kakva obično tvori burne, ali plitke i kratkotrajne veze.
Astralna razina je među ljudima duha općenito na zlu glasu, a sada će
se vidjeti i zašto. Naime očito je da unutar astrala vladaju prividi -
slike, dojmovi, stanja, prostori i vremenski tokovi koji često uopće
nemaju nikakve veze s ničim objektivnim, nego naprotiv predstavljaju
odraz i proizvod stanja duha onoga tko ih dovodi u postojanje. Zbog
toga se astral često naziva svijetom iluzija, a ponekad i svijetom
zla. Svi uzroci zla, općenito i praktički bez iznimke, imaju svoj
izvor u astralu, i bićima koja u njemu borave. Unutar astrala, nije
moguće uočiti razliku između istine i privida. Izvježbana bića, dakle,
mogu o sebi stvoriti privid koji se razlikuje od njihove biti. Takva
bića zovu se čarobnjacima, magovima. Oni sebe međusobno dijele na crne
i bijele, ovisno o smjeru u kojem vole držati da djeluju, ali bića
istine njih sve zajedno drže lašcima i bićima koja žive u zabludi,
koja primjenom svoje volje na neskladan i nasilan način ometaju volju
drugih, stvarajući veliku pomutnju u svijetu. Škole koje obučavaju
čarobnjake uče ih primjeni astralnih zakonitosti u svrhu provedbe
vlastite volje; "bijele škole" naučavaju primjenu tih zakonitosti na
neškodljiv i blagotvoran način, dok "crne škole" naučavaju primjenu
tih zakonitosti na bilo koji način, jer se volja i dobrobit maga
pretpostavlja volji i dobrobiti svih ostalih bića, i drže kako mag
smije raditi sve što je u stanju provesti, i da nema drugih
ograničenja osim njegove sposobnosti. I jedne i druge škole služe se
praktički identičnim tehnikama, a između njihovih su pripadnika mogući
krvavi obračuni u kojima zna nastradati ili jedna strana ili obje, a
budući da se jedni drugih boje i čuvaju, postoji neka vrsta pakta o
nenapadanju koji se jako rijetko krši. Jako rijetko će mag napasti
drugoga maga, ili osobu za koju ima osjećaj da bi se mogla obraniti od
napada i uzvratiti. Iznimka su potpune budale među njima, koje nemaju
dovoljno inteligencije i mjere kojom bi obuzdavale vlastitu opaku
narav, pa se znaju namjeriti na moćnijeg mraka od sebe, i tada često
nastradaju. Bolje prolaze ako se namjere na biće viših razina koje
zbog neke potrebe obitava u nižim razinama, jer će to biće podesiti
stvari tako da se energija napada usmjeri na način koji će proizvesti
najveće dobro svima. Tada se često crnom magu može dogoditi da dobije
lekciju koja će ga odvratiti od zla i natjerati na kajanje.
U školama magije se kao temeljne vježbe naučavaju između ostalog i
općenito korisne stvari, kakve su vježbe koncentracije svijesti na
objekt, vježbe odvajanja svijesti od nepoželjnih ili ometajućih
utjecaja, uče se tehnike vizualizacije u kojima učenik u svijesti
kreira predmete, na početku jednostavne a kasnije sve složenije, a
učitelj ga pritom ispravlja. Tako se učenici izvježbaju u kreiranju i
održavanju astralnih formi, te u velikoj mjeri ovladaju materijom
astralne razine. Nažalost, oni te stvari rade ne kako bi ih upoznali i
nadišli birajući bolje, dakle uzdižući se iz privida astrala u istinu
mentala, nego naprotiv kako bi se tim stvarima služili u provođenju
vlastitih želja i nižih ciljeva.
Isto tako, te škole naučavaju tehnike kojima se probijaju vrata u
otvoreni astral, kojima se nadvladava ili vara čuvare pragova, kojima
se na sebe stavljaju različite obmanjujuće slike pomoću kojih se
ovladava drugim bićima i njima upravlja u vlastitu korist, i tome
slično.
Tehnike koje se koriste u tim magijskim pravcima izuzetno su korisne -
treba napomenuti da one praktički predstavljaju instrument jasnog
mišljenja i osjećanja, koji može predstavljati snažno sredstvo
prenošenja znanja i istine, ako se ne zloupotrijebi. Recimo,
sposobnost dugog održanja pažnje na predmetu rezultira jasnim i čistim
mislima koje mogu neometano, u dugim i jasnim izrazima prenositi
istinu. Misli koje nisu jasne i sabrane nikako ne mogu odražavati i
prenositi istinu viših stanja svijesti do materije. Isto tako, ako je
um ispunjen hrpom nejasnih i mutnih želja, koje čovjeka nose kao perce
na vjetru, on će najvjerojatnije biti izgubljen. Stoga su recimo
tehnike raja[2] yoge zasnovane prvenstveno na načelima pažnje,
koncentracije i održanja dugog neometanog toka svijesti. Tako
izvježban um predstavlja nevjerojatno vrijedan alat, koji umjesto da
djeluje kao smetnja počinje pomagati u izrazu duha. Osoba ispunjena
željama i nejasnim mislima ne može djelovati kao sredstvo očitovanja
veličine u svijetu. Iz tog razloga je potrebno izvježbati um i
pročistiti ga. Jedini problem s magijskim pravcima jest zla i sebična
namjera koja stoji u pozadini takvih napora - um se čisti i vježba ne
zbog toga da bi se kroz njega neometano provodila Božja volja u
svijetu, nego da bi se ona omela, a umjesto nje provela volja
praktikanta. Takvi svoju povećanu moć koncentracije koriste kako bi
podvrgli sebi druge, koji tu moć ne posjeduju. Sretna je okolnost ta,
što je njihova sposobnost utjecaja izuzetno ograničena već i samom
prirodom namjere, pa ih je lako izbjeći. Isto tako, svi crni
čarobnjaci djeluju na način koji je takav, da bi me natjerao da ih
izmislim, kad ih već ne bi bilo - oni su tu na naše najveće dobro, i
izraz Božje ljubavi prema nama, i treba im poslati pregršt poljubaca
zahvalnosti. Naime oni pokušavaju nama upravljati pomoću naših
nedostataka i slabosti. Snažnom i čistom osobom nije moguće
upravljati. A budući da oni rade s našim nedostacima, pojačavajući ih
i dovodeći ih do površine svijesti, omogućuju nam da izuzetnom
oštrinom i točnošću sagledamo svoje slabosti, i tako ih uklonimo.
Budući da su čarobnjaci često izuzetno izvježbani, mogu naći čak i
najmanju slabost i njome manipulirati čovjekom, pa prema tome
predstavljaju apsolutno idealno sredstvo čišćenja za duhovnog
praktikanta. Nikakav boravak na svetim mjestima ne može toliko
koristiti kao susret sa zlonamjernim crnim magom. Takav susret će nas
prisiliti da se sa svojim nedostacima suočimo, i da ih riješimo, jer
nemamo opciju odlaganja, budući da nas naši nedostaci ugrožavaju, čine
nas opasno ranjivima. To je toliko korisna situacija, da sam jednu od
tehnika formirao upravo prema tome: kad osjetimo neko naše unutarnje
smeće, nemojmo ga potiskivati i izbacivati! Naprotiv, povećajmo ga,
mazimo ga, kako bi se opustilo, naraslo, odvelo nas prijateljima i
rođacima, a tada ih možemo sve zajedno uhvatiti i iščupati. To je
točno ono što crni magi rade, s zlom namjerom, ali na našu najveću
dobrobit. Zli ljudi su najveći Božji dar iskrenim tragaocima za
istinom.
Vjerovali ili ne, najveća opasnost ne prijeti od školovanih
čarobnjaka, nego od onih "prirodnih". Naime već sam pisao o raznim
načinima na koje niža bića upravljaju drugima, često višima od sebe,
jednostavno traženjem slabosti i usađivanjem "trojanskih konja" u
svijest: ideja koje na prvi pogled izgledaju neškodljivo ili čak
dobro, ali njihovo usvajanje proizvodi dalekosežne loše posljedice.
Jedan od krasnih primjera jest razmjerno česta ideja da se čovjek mora
osjećati krivim zbog toga što je odabrao bolje nad lošijim. Naime ako
je već povjerovao u ideje kako se treba žrtvovati za druge, ovo je
sasvim logična posljedica; čitav život mu se "slikaju" situacije u
kojima bi se trebao žrtvovati, i tako se njime upravlja. Ako pak
odabere napraviti ono za što osjeća da je dobro i ispravno, i zbog
toga se osjeća lijepo i skladno, u njegovu svijest će se prizvati već
usađena naopaka predodžba po kojoj je to loše, to će izazvati grižnju
savjesti koja će čovjeka izbaciti iz njegovog sklada, a tada će vampir
predložiti sliku postupaka koji bi trebali čovjeka vratiti u sklad, a
u stvari će produljiti osjećaj nesklada, stvoriti ovisnost o vampiru,
i raditi u korist njegovih ciljeva. Zbog tih razloga, kao i zbog
nevjerojatne učestalosti ovog tipa manipulacija, potrebno je čitavo
vrijeme preispitivati sve predodžbe i uvjerenja u svakoj situaciji u
kojoj se osjećamo i u najmanjoj mjeri neugodno, i sve takve naopake
ideje odbaciti, zajedno s onima koji ih rabe kako bi upravljali našim
životima. Kada jednom obratimo pažnju, postajemo svjesni koliko su
česte situacije u kojima osoba unutar nekoliko sekundi iskuša sve
moguće oblike manipulacije čovjekom: pokušat će mu se pozvati na
"savjest", zapravo na osjećaj krivnje. Zatim će mu se pozvati na
osjećaj dužnosti. Onda će se pozvati na "ljubav", i potrebu "života za
druge", što će se često potkrijepiti citatom iz nekog svetog spisa.
Uglavnom, bitno je samo promatrati na što se takvi pozivaju, izolirati
mehanizme reakcije unutar vlastitog duha - sve što proizvodi tjeskobu,
strah, krivnju, odgovornost, i sve zajedno baciti. Put prema Bogu je
kroz sreću i sklad, a ne kroz manipulacije i slično astralno smeće.
Isto tako treba odbaciti sve slike koje drugi pokušavaju projicirati
na nas, i držati se vlastite biti, bez obzira na sve.
Treba, pak, paziti da se ne ode u drugi ekstrem, u oholo
podrazumijevanje vlastite savršenosti i prodikovanja drugima iz te
oholosti, i neprihvaćanje odgovornosti za vlastite misli, riječi i
postupke. Treba slijediti vlastiti unutarnji sklad i radost, a ne
samodopadnost ega.
Druga opasnost koja prijeti čovjeku su oni koji djeluju s "najboljim
namjerama". U tu grupu spadaju svi propovjednici raznih religija koji
su obuzeti potrebom za spašavanjem ljudi i za upravljanjem njihovim
postupcima "za njihovo dobro", kao i općenito svi čiji su postupci
vođeni umovanjem o tome što bi trebalo a što ne bi trebalo raditi, a
ne Božjom voljom očitovanom kroz unutarnji glas ispravnosti. Isto tako
treba izbjegavati sve situacije i osobe koji nas navode na usvajanje
nerealnih i iluzornih viđenja stvarnosti, i tako nas uvode u život u
svijetu mašte, umjesto života u stvarnom svijetu. Nekima je, naime,
stvarni svijet zastrašujuće iskustvo upravo zbog njegove otvorenosti i
složenosti, tako da se ugodnije osjećaju u izmišljenom svijetu
pojednostavljenih pravila; različiti oblici znanosti i religije su
divan primjer. Svaki pokušaj da se stvarnost omeđi, da joj se odrede
granice mogućeg i nemogućeg, predstavlja stvaranje iluzije, dakle
prekrivanje realnosti astralnom slikom. Upravo iz tog razloga je
buđenje u stvarnosti prvi korak kojim počinje svaki duhovni put.
Duhovni razvoj, naime, koji se događa unutar filma koji se projicira u
unutrašnjosti astralnog oblaka nije duhovni razvoj, nego iluzija.
Duhovni razvoj počinje kad oblak iluzija za nas postane proziran i ne
prekriva stvarnost koja se nalazi izvan njega.
Treća, najveća opasnost po čovjeka jest on sam. Nikakvo zlo nam se,
naime, ne može desiti ako ga sami ne prizovemo u postojanje. Nitko nas
ne može napasti ili iskoristiti ako mu ne dopustimo. Najveći dio svega
zla koje trpimo u stvari se događa s našim pristankom, sami ga
prizivamo. Netko će pokušati osporiti ovu tvrdnju činjenicom da se
neke stvari dešavaju po sili prirodnih zakona, a ne našim izborom;
recimo poplave, potresi i ostale nepogode. Dublji uvid, pak, pokazuje
da smo mi čitav svoj život unaprijed odabrali složivši se s općenitim
ciljevima koje želimo postići, a koji su uvjetovali liniju događaja
koji će nas do njih dovesti. Dakle naše želje se materijaliziraju kao
čitav niz događaja koje nismo odabrali kao takve, ali koji su
neizbježni dio procesa koji ima dovesti do cilja koji jesmo odabrali.
Recimo, žena želi imati dijete koje će odgajati i koje će voljeti. Ona
možda nije odabrala porođajne bolove koji su dio tog procesa, ona
možda nije imala u vidu ni različite neugodne situacije koje će po
svoj prilici biti povezane s tom odlukom po prirodi stvari, ali ona je
ipak nesvjesno odabrala taj lanac događaja, ocijenivši ga
prihvatljivim u odnosu na njen cilj.
Astralna se razina u sebi dijeli na podrazine. Te podrazine je zapravo
vrlo jednostavno utvrditi: kriterij je grubost, odnosno suptilnost
određenih formi, te želja, misli i težnji. Profinjenost je na vrhu, a
grubost na dnu ljestvice. S tim podrazinama rezoniraju stanja svijesti
ljudi, i na njima zasnivaju svoje forme.
Jedno od tumačenja ovih razina svodi se na definiciju podrazina po
elementima. Najniža razina je materija (zemlja) astrala, zatim slijedi
prana (voda) astrala, astral (vatra) astrala, mental (zrak) astrala,
buddhi (ether) astrala, atmička podrazina astrala te paranirvanička
podrazina astrala. Visoke podrazine zvuče uistinu moćno, ali treba
imati na umu da su to sve slojevi unutar astrala, dakle da najviša od
tih razina završava čistim osjećajima i mislima, čime počinje najniža
podrazina mentala, dakle zemlja mentala, koja nadilazi čiste misli i
osjećaje i predstavlja ono čemu oni vode.
Što se tiče astrala, očito je da niže razine otvaraju više prostora za
zlouporabu, već zbog svoje grubosti i neprofinjenosti. I uistinu te
razine predstavljaju poligon svih najgorih stvari koje uopće postoje.
Sve zle namjere, strah, mržnja, bijes, okrutnost, te slične gadosti
nalaze svoje porijeklo u nižim predjelima astrala. Što niže idemo po
razinama, više je pravila, ograničenja, zakona, te odvojenosti
općenito. Sva insistiranja na pravilima kojih se treba pridržavati
vode svoje porijeklo iz najnižeg astrala, budući da tamo obitavaju
bića ispunjena ohološću i samoljubljem, koja čitavo vrijeme vode
računa o vlastitim pravima i vrijednosti, koja čitavo vrijeme sude
druge i vide sebe u jasnim i čvrstim granicama odijeljenosti -
odijeljenosti religije, nacije, političke stranke, ulične bande, uopće
nije bitno. U najgrubljim razinama prebivaju okrutni ubojice,
nasilnici, pijanci i bludnici, osobe ogrezle u zlu svih vrsta, oni u
kojima nema suosjećanja, čiji su osjećaji užasno prljavi, i općenito
su i oni i njihovo obitavalište toliko odvratni da je o njima mudro
reći što je manje moguće. To su mjesta posjedovanja i trgovanja
energijom, mjesta vlasništva, posjeda. Što više idemo, tim se manje
toga drži svojim, i već na mentalu se ništa ne drži svojim već se
naprotiv jednostavno prihvaća ono što jest, i svi dijele zajedničku
stvarnost i djeluju u skladu sa svojim sklonostima i interesima. Na
astralu toga nema, tu vladaju "ja" i "moje".
Ako je jasno da i najmanji trag nesebičnosti i ljubavi automatski vodi
izvan astrala kao takvog, a ne samo njegovih nižih razina, onda je
jasno da je astral razina sebičnosti, samoljublja, laži,
prijetvornosti, materijalnosti i odvojenosti, i da je se treba
kloniti, prethodno naučivši sve njene lekcije. U protivnom, ako astral
ne upoznamo, bit ćemo u opasnosti da nas drugi u njega povuku zbog
našeg nerazumijevanja stvari. Nad zlom se ne treba sažaliti, njega
treba napustiti, bez ikakvog osjećaja, jednostavno se treba držati
ljubavi i istine i time smo slobodni od svog mogućeg i nemogućeg
astralnog smeća.
Kako se ne bi stekao dojam da su sva bića koja obitavaju u astralu
mračna, treba napomenuti kako je astral isto tako i razina na kojoj se
nalaze osobe čija prirodna razvijenost ne dopušta njeno nadilaženje.
Dakle to su osobe koje uče ovladavati željama, mislima i osjećajima,
koje ne znaju jasno ni misliti ni osjećati, pa se jednostavno nisu u
stanju dobro snalaziti. Oni žive u vlastitom zatvorenom svijetu misli
i želja, kojeg istražuju, u kojem uče stvarati sve složenije forme;
ovo je domena intelektualaca, koji razvijaju umne ideje do ekstrema,
pokušavajući njima obuhvatiti stvarnost. Svoj uspjeh postižu
shvaćanjem kako to nije moguće, i tako nadilaze astral. Isto tako
ovdje stanuju osobe žestokih i silovitih strasti, osobe gonjene jakim
nagonima i osjećajima, koje uče pronalaziti stvarnost i sklad u
pozadini tih osjećaja; kad spoznaju da sklad nije ovisan o tim
osjećajima, oni nadrastaju astral. Zato se kaže da takve osobe
razvijaju svoje astralno tijelo. Kad je njihovo astralno tijelo, dakle
tijelo misli i osjećaja, u cijelosti razvijeno, ono nestaje, ili bolje
rečeno, ono provodi i očituje stvarnost, ne stvarajući vlastite slike.
Takvo astralno tijelo postaje prozirnim.
Treba nešto napisati o astralnoj komunikaciji. Naime već sam pričao o
tome da bića međusobno komuniciraju uspostavljanjem veza načinjenih od
astralne tvari, a koje povezuju njihova astralna tijela. To je jedan
od oblika komunikacije, koji se svodi na to da bića uspostavljaju
kontakt, koji sa svake strane izgleda različito, jer se u različitim
umovima astralna supstancija "prevodi" na različite načine, u ciljne
slike, a ciljne slike će jako rijetko biti identične izvornima.
Problem je, pogotovo u komunikaciji kroz fizičko tijelo (dakle u
komunikaciji inkarniranih bića) pronaći u tjelesnom umu informacije
koje bi bile identične izvornoj informaciji, a što je nužno kako bi se
ona vjerno prenijela. Isto tako, kod uspostavljanja dodira s određenim
mjestom (dakle kod takozvane astralne projekcije) slika o mjestu se
rekonstruira u umu primatelja, a ne prenosi se u cijelosti, tako da se
slabo preneseni dijelovi slike nadomještaju dijelovima sjećanja
primatelja, te se tako stvara slika koja se doima cjelovitom. Problem
s tom slikom je što se ne može znati koliko je na njoj istinito, a
koliko izmišljeno. Sasvim je druga priča s izravnom percepcijom
otvorenog astrala, gdje nema mogućnosti greške, ali opet nema niti
mogućnosti prenošenja doživljenog u fizičko tijelo, budući da je
linearni fizički um preuzak za takvo nešto, pa svaki oblik opisa može
zvučati u najboljem slučaju nedorečeno. Percepcija otvorenog astrala
je toliko rijetka, da osobno poznajem samo izuzetno mali broj ljudi
koji su s njom u stanju uopće doći u dodir i održati kakav-takav
kontinuitet sjećanja, dok vladanje otvorenom razinom predstavlja još
veću rijetkost. Dodir s otvorenim astralom takvo je ogromno pucanje
svijesti, pucanje horizonata, da se čitava ljudska vizija svijeta, o
kojoj se piše u ovoj knjizi, doima smiješnom i trivijalnom. Doživljaj
otvorenog astrala jednak je doživljaju Boga koji sanja svijet. Jednako
kao što se čovjeku koji doživljava kroz fizičko tijelo astral čini
nekom vrstom snovitog svijeta mašte, koji je manje realan od fizičkog
i koji se može mijenjati mislima, tako se i čovjeku koji se prekopča u
otvoreni astral fizički i astralni svijet čine poput sna kojeg sanja,
i praktički pokretom volje u snu mijenja događaje u prošlosti,
sadašnjosti i budućnosti. To je nešto poput prolaska kroz ogledalo u
svijet u kojem je ovo što se obično doživljava kao stvarnost samo
sadržaj duha. To je takvo jedno iskustvo da bi većina od njegove
siline lako mogla "puknuti" i sasvim se izgubiti. Doživljaj otvorenog
astrala izgleda otprilike ovako: "Ja sam jedan u svim bićima, ovo je
san unutar mojeg duha, a budući da u tim bićima želim kontinuitet sna,
on se održava u mojoj svijesti. Moje jastvo je u svim bićima, sva ona
su unutar mojeg duha. Sad se manifestiram kao jedno od tih bića, sad
se manifestiram kao sanjač koji sanja sva bića. Istodobno sam i jedno
i drugo. Ja sam sanjač i sanjani. U svakom trenutku mogu poželjeti
vratiti se u san kao neko drugo biće, a ne ono iz kojeg sam se
prekopčao u spoznaju sanjača. Sva stanja prošlosti, sadašnjosti i
budućnosti postoje u meni. Mogu ih uvoditi u postojanje i brisati po
volji. Manifestaciju mojeg sna bića unutar sna doživljavaju kao
natprirodne moći: kad slika unutar mojeg duha postane prozirna,
nestane, kad napravim nekoliko slika koje sanjam i kroz koje djelujem,
kad promijenim neka od osnovnih pravila prema kojima lik u snu kroz
koji djelujem funkcionira u svijetu, to se opaža kao natprirodne moći.
Nema tu ničeg natprirodnog, naprotiv, to logično slijedi iz prirode
sna." Ovdje se daje odgovor na pitanje koje smo si svi postavljali u
djetinjstvu: "Kako to da sam samo ovo ja, a ne i ostalo? Kako to da
samo ovo tijelo doživljavam kao sebe, a ne neko drugo? Zašto sam ovo,
a ne nešto drugo?" Odgovor glasi da sam sve, a gledanje kroz jedne oči
je iluzija. Kretanjem u fizičkom kretanje jastva ne prati fizičko,
jastvo je uvijek nepomično i svuda. Recimo da imamo bijeli papir,
preko kojega postavimo zeleni na kojem je rupa. To doživljavamo kao
bijelu točku na zelenoj površini. Kretanjem zelenog papira stvara se
dojam da se kreće bijela točka; u stvari, bijela točka je bijeli
papir, i ne kreće se, nego je ista tako što je uvijek druga. Zato je
jastvo nepomična stvarnost bića bez obzira na promjene stanja tijela,
uma, energije, osjećaja i ostalog.
Očito je dakle zašto nepripremljeno biće lako može posve poludjeti
prilikom suočavanja s ovim aspektom. Astral je razina koja je
nadređena fizičkoj, i to ne treba zaboraviti. Prolaskom kroz ogledalo,
promjenom perspektive, opaža se jedna sasvim drugačija stvarnost od
one na koju smo navikli. Isto tako, treba znati da i unatoč takvoj
nadređenosti i prekopčavanju u otvoreni astral to i dalje ostaje
astral, sa svojom dubinom i suptilnošću koja je jako ograničena, i
postoje bitno više razine, koliko god se ovo što sam ispričao može
činiti velikim. To je, naime, stanje vrlo velike prividne moći ali
male dubine svijesti, a dubina svijesti je ono što je jedino bitno, i
što označava sudjelovanje u Bogu. Zato je izuzetno čest slučaj da biće
koje nije prekopčano u otvoreni astral ima znatno veću dubinu svijesti
i utemeljeno je u znatno višim sferama postojanja od onoga koje to
jest, ali to mu istodobno nažalost predstavlja domet. Isto tako je
čest slučaj prenapuhavanje vlastite važnosti kao posljedica
prekopčavanja - takav će imati dojam da je prosvijetljen, budan,
svjestan, a ostala bića da su "hrana", likovi u njegovom snu s kojima
radi što želi. Doduše takav bi se mogao iznenaditi kad utvrdi da, iako
ima osjećaj da može sve, u stvari ne može praktički ništa; ipak on
samo sudjeluje u toj svijesti, prekopčava se u nju, a djeluje jedino
dharma. Isto tako, kad se vrate u fizičko takvi često govore potpune
gluposti kao istine višeg reda; čisto stoga što se one njima čine
bitno stvarnijima. S druge strane, jasno je da kad stvarnost gledamo s
te razine, potpune gluposti nisu ništa manje istinite od takozvanih
"velikih istina". Sve je proizvoljno, sve su slike u snu.
Jedan od ograničenijih oblika ovoga su situacije "déja vu" i proročki
snovi - situacije kad smo neki događaj već prije sanjali, ili ga
prepoznajemo kao nešto što se već dogodilo. To dolazi zbog iskustava
astrala, i njegove prilično čudne definicije vremena i prostora. Zbog
svega toga ponavljam da um ljudskog bića, kao fizičkog bića, nikako ne
može shvatiti astral i njegove zakonitosti u cijelosti, a već i
pokušaj ga može odvesti u ludilo. Zbog svega toga se je takvih oblika
"prosvjetljenja" pametno kloniti - vratimo se radije percepciji
astrala kakva je moguća kroz ljudsko biće kao takvo, bez prekopčavanja
u otvoreni sustav. S jedne strane, postojanje ograničenog ljudskog
bića u snu, koje u sebi sažima svojstva visokih razina, predstavlja
nešto nevjerojatno dražesno i lijepo - a uz to i smisao postojanja
sna, a s druge strane, lako je zaključiti da postoje i više otvorene
razine od astralne, prema kojima je astralna, zajedno sa svojom
svemoći sanjanja svjetova, dječja igra. Netko, naime, sanja sanjača u
razinama koje ovaj ni u ludilu nije u stanju pojmiti.
Kulturni šok koji ljudi doživljavaju kad im se govori o astralu, te o
astralnoj supstanciji, uzrokovan je nemogućnošću prihvaćanja tvrdnje
kako su misli i osjećaji samo jedan oblik tvari. Naime ljudi su
obrazovanjem prihvatili kako njihovo fizičko tijelo apsorbira
različite materijalne supstancije, a druge iz sebe izlučuje, te tako
neprekidno razmjenjuje supstancije s okolnim materijalnim svijetom.
Teže je, pak, prihvatiti kako i naše misli predstavljaju nekakav oblik
tvari, koji je jednako naš, kao što je i materija koju jedemo i
izlučujemo naša; to je tvar koja pripada određenoj razini suptilnosti,
i naše astralno tijelo je u sebe prima i iz sebe izlučuje, čitavo
vrijeme. Isto važi i za osjećajna stanja. Već i poznavanje ove
zakonitosti daje nam ogromnu kontrolu nad mislima i osjećajima:
znajući da je recimo osjećaj gnjeva samo jedan oblik vibracije
astralne supstancije koji prolazi kroz naše osjećajno tijelo nećemo
pasti u napast da takav osjećaj pokušamo opravdavati i održavati u
postojanju i nakon što je nestao; mi nismo gnjev, gnjev nema razloga,
on jednostavno jest, mi ga svjedočimo i proživljavamo, on nestaje, i
više ga nema. Nema, dakle, razloga, i nema ni potrebe za smislom
gnjeva, koja toliko često tjera ljude na različite smiješne postupke
kojima pothranjuju u svojem astralu stanja koja bi po prirodi stvari
već odavno nestala iz postojanja. Takav pristup mislima i osjećajima,
gledanje na njih kao na stanja koja dolaze i odlaze, bez pokušaja
stvaranja filozofskog sustava od njih, predstavlja ključ onoga što se
na sanskrtu zove vairagya, a na engleskom detachment: sposobnosti
svjedočenja vlastitih stanja za vrijeme njihovog proživljavanja,
neupletenost sebe u objekte svijesti. To nikako ne znači ravnodušnost:
osjećaji i misli se itekako proživljavaju, dok traju, ali mi imamo moć
nad njima, a ne oni nad nama, svjedočimo ih kao nešto što je različito
od nas, i kad na taj način ne poistovjećujemo svoju egzistenciju s
njima, stječemo slobodu. Treba jedino paziti da se takav oblik
svjedočenja ne okrene u nezdravi ekstrem u kojem ćemo svjesno čitavo
vrijeme upravljati osjećajima - spontanost osjećaja je velika vrlina,
i često je potrebno pratiti neki osjećaj, i pustiti ga da nas vodi, i
od njega učiti. Ako preuzmemo kontrolu nad vlastitim stanjima,
zamrzavamo vlastiti duhovni rast u tom trenutku i na tom stupnju.
Ista pravila koja važe za svjedočenje gnjeva važe i za svjedočenje
drugih osjećaja, kao što je recimo ljubav. Takvim svjedočenjem možemo
otkriti da je ljubav jednostavno stanje svijesti, koje nije ovisno o
vanjskom poticaju u vidu osobe, i da možemo ljubav osjećati kao takvu,
a ne samo prema nekome ili nečemu. Na taj način prepoznajemo ljubav
kao nešto što nam može uvijek pripadati, a ne samo u trenucima kad
naiđemo na okolnosti koje pogoduju njenom nastanku. To nadilaženje
potrebe za predloškom predstavlja nadilaženje astrala. Astral se
nadilazi kad prepoznavanjem suštine odbacujemo potrebu za formom. Tako
utemeljeni u suštini, možemo je poželjeti izraziti kroz formu, ali
tada se tu radi o sasvim različitom fenomenu, ne više o formi kao
(nepotpunom) sredstvu doživljavanja suštine nego kao sredstvu izraza
suštine, radi se o silaznom a ne uzlaznom kretanju svijesti. Istina,
dakle, nije ni u materijalnim formama, ni u praničkim formama, ni u
astralnim formama, ni u formama bilo koje razine, istina je
sveprisutna stvarnost u nama i svuda, a kroz sve te razine je možemo
poželjeti izraziti svojim postojanjem i djelovanjem. Takav oblik
primjene slobodne volje, iz stanja spoznaje u izrazu, predstavlja
očitovanje Božanskog zakona, i to je istinsko značenje izjave "čini
kako ti Volja i to će ti biti sav zakon". Uistinu je takva volja
materijalizacija božanske volje, jer se kroz nju živi stvarnost u
istini.
Jedna od osobina astrala, te astralne supstancije kao takve, jest
prirodno raspadanje astralnih formi u koje se ne ulaže energija. Isto
tako, kad astralni objekti poprime određenu složenost, a zbog osobina
astralne supstancije (određena inteligencija i svijest), počnu se
ponašati poput u nekoj mjeri svjesnih bića koja se teže održavati u
postojanju. Ako imamo u vidu da čitavo čovječanstvo čitavo vrijeme
održava neke astralne forme u životu, za očekivati je da će one
poprimiti vlastiti život, i težiti tome da se održe u postojanju
motivirajući ljude da ih hrane. Tipični primjeri toga su slike
kolektivnih strahova i paranoje, koje stvaraju svakojake fenomene. Na
primjer strah od smaka svijeta, armagedonska psihoza. Strah od smrti i
često i želja za smrću, želja za promjenom, strah od promjene, sve te
pomiješane emocije hrane "biće" armagedonskog straha u astralu Zemlje,
a to biće pak teži održavati se u postojanju davanjem razloga za
strah, hranjenjem ljudskog straha "razlozima". Što više hranimo takva
ustrojstva, moćnijima postaju i teže ih je ukloniti, veću moć imaju
stvarno utjecati na sudbinu i ostvariti se. Slično važi za različite
channeling-kultove koji su mješavina sveg mogućeg smeća kojim astralna
bića hrane vjeru u vlastito postojanje. Channelingom se ljudi spajaju
na različite fragmente svjetova mašte koji su dovoljno zaokupljali
ljudsku svijest da ostave trajnije tragove u astralu, na fragmente
učenja različitih religija (vjerovanja u različita učenja stvara jake
astralne otiske), i što je najgore, neke od drevnih formi, koje su
preostale od starih civilizacija koje su se bavile ritualnom magijom.
Odatle ona sumeranska, egipatska i indijska imena "vanzemaljskih
zapovjednika" i njihovih "zapovjednih centara". Da ljudi znaju kakvo
je to smeće, i kakva se sve bića koriste tim otiscima za svoje nečiste
ciljeve, nikada im ne bi palo na pamet da im daju svoju energiju, nego
bi se okrenuli od toga svim srcem i posvetili opažanju zbilje.
Zbog svih tih razloga, astral Zemlje je u previranju, ispunjen je
kaotičnim formama straha, panike, neizvjesnosti, zabluda, mržnje i
ostalog smeća. A umjesto da se ljudi posvete pročišćujućim i skladnim
djelatnostima života, oni se usklađuju s takvim uzorcima i očituju ih
u vlastitom životu, tako ih dodatno hraneći energijom.
Astral je, dakle, skladište smeća, to je razina u kojoj ne postoji
ništa što se ne bi moglo uprljati, u kojoj je istina relativna i
ovisna o prividu, to je razina koja hrani odvojenost i sile suprotne
ljubavi, to je razina koja odvaja stvarnost od njenog prikaza. Astral
je svijet laži, strasti, želja, oholosti, arogancije, neznanja i
ostalog. To je posljedica odvajanja svijesti od energije, kako bi
svijest mogla upravljati energijom. To je pak nužno kako bi se moglo
upravljati pranom, koja pak sa svoje strane upravlja materijom.
Najbolji astral je onaj koji je čist, protočan, u kojemu nema nikakvih
slika, a koji samo neometano provodi stvarnost viših razina. Niže
razine astrala toliko su materijalne, da se prožimaju s pranom, i
preko prane su u stanju međudjelovati s materijom, na taj način u nju
uvodeći viša stanja, osvještavajući je. Sve više razine do materije
dopiru tim istim putem: prolazeći kroz niže slojeve. Očito je, dakle,
da osjećanje viših razina u cijelosti ovisi o pročišćenosti nižih, jer
će se u protivnom pomiješati s prljavštinom nižih razina. Jasno je,
stoga, da nema zamjene za čistoću svijesti čovjeka, i da se treba jako
potruditi kako bismo vlastitu svijest u dovoljnoj mjeri pročistili
kako bi se viša svijest mogla pokazati u našem djelovanju u svijetu.
Istinske riječi moći koje izgovaraju takva bića sve su, samo ne
nejasne i zamagljene. Te riječi režu, moć pršti iz njih, ljubav nije
izrečena ponavljanjem "ljubav, ljubav" nego jasnim djelima,
beskompromisnim životom u stvarnosti.
Kad govorimo o astralu, moramo svakako spomenuti i simptome kretanja
probuđene Kundalini po čovjekovom astralu, budući da se velik dio
Kundalini simptoma opaža upravo ovdje, često u uskoj vezi sa
simptomima na prani i materiji. Takve simptome moguće je podijeliti na
osjetilne, osjećajne i misaone, prema različitim načinima na koje se
astralna materija očituje u fizičkom tijelu. Osjetilni simptomi
uključuju promjene u oštrini osjetila; jasnovidnost, jasnoslušnost,
dakle opažanje astralnih slika i zvukova čija ljepota daleko nadilazi
sve što se može doživjeti u materiji, telepatiju, javljanje različitih
vidova astralnih sposobnosti (sposobnost astralnih putovanja,
prekogniciju i slično) i općenito sve oblike pojačanog opažanja
osjećajnih i misaonih stanja drugih. Osjećajni simptomi uključuju
proživljavanje izuzetno burnih osjećajnih stanja - bilo ugodnih bilo
neugodnih, koja se svode na dvije osnovne grupe: na proživljavanje
potisnutih i blokiranih osjećaja, te na proživljavanje novih iskustava
koja su nam potrebna za razvoj. Ova druga grupa između ostalog
uključuje proživljavanje intenzivnih "filmova" želja, u kojima
projiciramo željena stanja i iz kojih učimo, ali isto tako i susrete
sa stvarnim astralnim bićima koja su privučena našim "astralnim
okusom". Taj okus, dakle vibracija koju zračimo u okolinu, ima svoj
ekvivalent recimo u zračenju feromona na materijalnoj razini, dakle
mirisa tijela koji signalizira naše osjećajno stanje. Tim okusom
možemo signalizirati strah, potrebu, te općenito bilo kakvo osjećajno
stanje. U čoporu pasa, na primjer, sasvim je jednostavno već i po
astralnom dojmu prepoznati dominantne i podređene životinje: podređene
imaju okus straha, nemoći i sličnog, dok dominantne imaju okus snage,
agresivnosti, nametanja, nasilja i sličnog - one ulijevaju strah
svojom nazočnošću, tako da ih podređeni nemaju volje iskušavati, nego
se radije potčinjavaju njihovoj volji. Isti odnosi važe i među
ljudima. Kad su nam poznate te zakonitosti, možemo po potrebi
mijenjati vlastiti astralni okus, kako ne bismo njime u svoj život
privlačili različite negativne pojave. Na primjer, ako imamo u svojem
astralu okus žrtve, osobe kojoj se čine nepravde i koju se
iskorištava, hajdemo pogoditi koga će nasilnici i razbojnici odabrati
kao žrtvu, ako ushtjednu nekoga opljačkati, ubiti ili silovati?
Sigurno neće odabrati majstora borilačkih vještina koji zrači auru
nepobjedive snage, nego će instinktivno napasti onoga kod koga
osjećaju da će imati veću vjerojatnost uspjeha. Isto tako, ako netko
nekome želi dati nešto vrijedno, odabrat će osobu koja zrači
unutarnjom vrijednošću i dostojanstvom, a ne onoga tko isijava nemoć i
nevrijednost.
Dakle, taj okus našeg astrala odredit će kvalitetu naših susreta s
drugim bićima, bilo u čistom astralu, bilo u našim svakodnevnim
susretima s fizičkim bićima koja postoje i u astralu. Probuđena
Kundalini samo intenzivira sva ta događanja, ubrzava ih, tako da ova
postaju sve vidljivijima. Svako osjećajno, misaono i općenito
energetsko stanje osobe probuđene Kundalini višestruko je sjajnije i
uočljivije u astralu od sličnih stanja neprobuđenih bića; već i stoga
će susreti s drugim bićima biti vjerojatniji i intenzivniji, a naše
poruke uočljivije. Sva osjećajna proživljavanja bit će silovitija,
brža, moćnija, i samim time duhovni razvoj olakšan, budući da će
stvari koje moramo naučiti i kojima moramo ovladati biti jasnije i
prisutnije u našoj svijesti, nego bi to mogle biti u usnulom stanju. S
druge strane, zbog same intenzivnosti proživljavanja moguće je da
nekima pozornost bude njima u cijelosti obuzeta, tako da se posvete
simptomima i astralnim fenomenima, umjesto njihovom smislu i pozadini.
Zbog povećane energetske nabijenosti astrala, problemi i potisnuti
astralni obrasci brže dolaze na vidjelo, a njihova silovitost otežava
odlaganje rješenja.
Isto tako treba napomenuti i da su osjećajni dojmovi koje osobe s
probuđenom Kundalini prenose drugima znatno intenzivniji, ali stvarno
znatno. To može biti razmjerno nezgodna stvar budući da ljudi rijetko
znaju što u stvari rade; recimo, kad sam se znao posvaditi s ljudima
na Kundalini mailing listi oko nečega, obično sam imao osjećaj kao da
mi je netko istovario kamion cigala na astral. Najgori su ne oni koji
otvoreno bjesne, nego oni koji gnjev prikrivaju i pokušavaju biti
"duhovni". Takvi proizvode najgore oblike astralnog nasilja. Oni koji
otvoreno bjesne se brzo ispušu. A osim toga njihov bijes je češće
usmjeren na neku ideju nego na osobu, tako da nema nikakve štete.
Misaoni simptomi uključuju promjene svjetonazora, nove ideje,
različite oblike razmišljanja, često potpuno suprotne
općeprihvaćenima. Isto tako, često dolazi do potpunih prekida u toku
misli, nesposobnosti za razmišljanje, kao i nesposobnosti za
osjećanje, u trenucima u kojima se astralno tijelo stavlja izvan
funkcije. Često će dolaziti do naglih padova ili porasta misaone i
osjećajne sposobnosti - moguće su izmjene razdoblja nevjerojatno
intenzivnih osjećajnih proživljavanja, te razdoblja potpune osjećajne
praznine i ravnodušnosti. Što se misaonih aktivnosti tiče, moguće su
izmjene razdoblja čistoće razmišljanja, briljantne inteligencije i
mogućnosti spoznavanja, i razdoblja tuposti, neshvaćanja, mutnog i
nejasnog mišljenja, te općenitog pada duševnih sposobnosti. Svi ti
simptomi označavaju kretanje Kundalini po različitim energetskim
razinama, i često se mogu bez pretjeranih teškoća usmjeriti na
optimalan način; najjednostavniji način da se to napravi jest
prepoznavanje cilja tog procesa, te davanje energije, svjesnom
namjerom, ostvarenju tog cilja. Iskrena molitva Bogu za vodstvo i
pomoć od velike je vrijednosti, budući da se njome prepuštamo skladu
da nas uobliči na najbolji mogući način, daleko bolji od ičega čemu
bismo se sami mogli domisliti.
Za vrijeme čišćenja astralnog tijela u jednom trenutku neminovno
dolazi do razistovjećenja s vlastitim osjećajnim i misaonim
sadržajima: za svaki sadržaj uočavamo izvor u okolini, i uopće više
nismo u stanju prepoznati "ja" i "moje". Takvo iskustvo zna biti
zastrašujuće, ali neminovno vodi do prepoznavanja sebe kao suštine u
pozadini svih tih stanja, umjesto kao tih stanja. Umiranje (dakle
čišćenje) astralnog tijela često se doživljava kao smrt ega - i ono to
u stvari jest, jer se njime gube sve niže želje; više želje, dakle one
za spoznajom i ispunjenjem Bogom, ostaju sve do najvišeg stanja, koje
beskrajno nadilazi astral.
Moram ponovo napomenuti kako se sve ono, što sam rekao o astralu,
odnosi na ljudsko doživljavanje astrala, koje je izrazito ograničeno i
zamućeno - dakle kao misli i osjećaja, te misaono-osjećajnih veza
življenih kroz tijelo. Astralna razina, ako je se doživljava
izravnije, predstavlja svijet veće slobode i svijesti od materije,
veće jasnoće i uvida, koji je podatniji djelovanju duha i koji
omogućuje bitno čišće odnose među bićima nego je to slučaj sa životom
u ljudskom tijelu u materiji. Ipak, u svim trenucima u kojima sam
astral opažao izravno, držao sam ga previše materijalnim i skučenim, a
da bih u njemu poželio djelovati, i prirodno sam se težio uzdići u
više dimenzije postojanja. Čak i kad sam se kretao u čistom astralu,
dakle lišenom svih mogućih smetnji koje se tamo mogu sresti, oblici
izraza koji su mi stajali na raspolaganju, te ograničenja kojima sam u
njemu bio podvrgnut previše su me podsjećali na ograničenja fizičke
tvari i prane, a da bih se u njima osjećao udobno i kao kod kuće. To
je razina u kojoj nisam siguran da ću biti shvaćen - neznanje i
nerazumijevanje su mogući. Može me se suditi po prividu. Ne gleda se u
moju suštinu, i moram paziti na formu i granice koje postavljaju
drugi. Zato mi je ta razina odbojna, bez obzira na to što je dublja i
jasnija od materije, i bez obzira na to što su astralna čula bitno
moćnija, prodornija i jasnija od fizičkih. Vid je sferni, umjesto
sluha postoji linearna telepatija ("čuju" se misli i želje), a postoje
i drugi osjeti koji nemaju odgovarajuće ekvivalente u fizičkom tijelu:
već i širina prostornog doživljavanja koja je svojstvena izravnom
osjećanju astrala toliki je pozitivni šok za ljudsko biće naviklo na
znatno ograničenija fizička osjetila, da se nekima teško privići na
povratak u materijalno tijelo. Isto tako, nisam opisivao ljepotu
"rajskih vrtova" prisutnih u višim predjelima astrala; astralna
materija je po samoj svojoj prirodi vibrirajuće svjesna, i bića,
cvjetovi, stabla i predmeti astrala zrače životom, čitavo vrijeme
prenose značenje svojim postojanjem i oblikom, govore poruke, sve je
šire, briljantno jasno, čisto poput kristala; kroz predmete se gleda a
opet su čvrsti, mijenjaju se a ostaju isti. Svijest i materija su
pomiješani, fizička narav predmeta pomiješana je s naravi duha i tvori
bitno zanimljiviju mješavinu nego je to slučaj s materijom i pranom, i
to je sve više slučaj u višim podrazinama astrala - u nižim,
materijalnijim, nije, one jedva da su nešto dublje od površine, i
jedva da su svjesne, dok one više doslovno bliješte životom i pršte od
raznobojne svjetlosti koja govori poruke radosti. Sve svojim
postojanjem u višim predjelima astrala pokazuje i zrači ljepotu i
radost. Ali opet, vid i razumijevanje se zadržavaju na pokazanom,
vidljivom i zračenom, jer da nije tako, to ne bi bila astralna razina,
nego mentalna ili neka još viša. Idemo, dakle nadići skučenost
astrala, razviti krila srca i uzdići se u mentalnu sferu.
[1] "Astral" je zapadni naziv, potječe iz razdoblja ptolomejskog
geocentričnog sustava, kad se "astralnom sferom" nazivalo područje
zvijezda, i u različitim tumačenjima pripisivano mu je značenje sfere
anđela i sl. Indijski sustavi nemaju toliko jasan naziv za astral,
najčešće se astralno tijelo naziva suptilnim tijelom (sukšma šarira) a
za različite astralne svjetove postoje različiti nazivi.
koristio sam se rubrikom "pitanja
za sve"
i knjigom "vampiri"od viktorije
Faust
VAMPIRI 2
U Slovačkoj pronalazimo vrstu zvanu NELAPSI.On pije krv ljudi i stoke,a ubija i pogledom.Izgleda poput normaslnog čovijeka,dakle nije bljedolik,otvorene su mu oči i u kosi ima dvije kovrče.Ima dva srca i dvije duše.
U Poljskoj popularno ime za vampira je UPIR ili UPiERa UPIERZYCA je ženski vampir.Poznati su po svojoj velikoj krvožednosti i mogučnostio da konzumiraju veliku količinu krvi.Može ih se sresti i danju i vidjeti kako žvaču tkanin u kojom se pokojnik pokriva..imaju jako drzak naćin govora.OHINje vrsta koja nastaje ako se dijete rodi sa zubima ili s posteljicom.Jedini naćin da se spasi dijete je da mu se izvade zubi jer će inače umrijeti i iskrsnuti u grobu.Također se kreču i danju.
U Wallesu možemo naći PRICCULICSA za koga se vjeruje da je danju zgodan momak a u noći se pretvara u psa i napada ljude koje je sreo tokom dana.
BAOBHAN_SITH je škotski krvopijac kpoji se pojavljuje u obliku zlatokose dijeve odjevene u zeleno a žrtve ubija tako da im isiše svu krv.
Zbog svog položaja i utjecaja iz raznih kultura iz susjednih zemalja ,Albanija je klasično područje s vampirskim legendama.Ovdje možemo pronaći ime vampira VRYKOLAKAS odnosno VURKOLAKA kao i u Grčkoj ili SAPHIRO
izvedeno iz slavenskog jezika vampir.
Dvije vrste koje čemo naći pod različitim imenima drugih naroda ,a ubrajaju se u seksualne vampire.Njihov opći naziv je INCUBUS odnosno SUCCUBUS.Incubus je muški seksualni demon koji noću posjećuje svoje žrtve ,opći s njima i time im isisava svu energiju.Može čak začeti dijete koje će postati demon.Djeca koja se rađaju od vampira nazivaju se DHAMPARI.Ženska vrsta incubusa je succubus.U hrvatskoj vampirska legenda nije toliko raširena kao u istočnim slavenskim državama..Opčenito govoreći radi se o klasičnoj slavenskoj legendi.Dižu se iz grobova,sišu krv.običavaju jesti njihovo srce i utrobu s ljudima skojima su bili u svađi za života.U staro vrijeme pomori stoke pripisivali su vampirima,jednako kao i mnoge epidemije među ljudima.dakle dolazimo do zaključka da svi i sve legende u različitim zemljama imaju isto dijelovanje jedino je običaj drugačiji.
INCUBUS
SUCCUBUS
najšuigaviji ljubavni dan
...kad sve pomisliš da ide u pravom smjeru,da je ljubav onostrana,da jedan bez drugog više živijeti je nemoguče,dese se kao i obično fucking glupe svađe.Da,naravno,posvađali smo se.možda je bolja riječ zakrvili.Kad ne pričam onda je zašto ne pričam i koji mi je kurac.Kad meljem ,koji mi je onda kurac ,ne možeš mi stat na rep.Dobro reci mi što želiš od mene?Ja,da budem iskren,nešto što iščekujem već duže vrijeme,a to je da me fino muški pojebeš.Šta jednu kurčevu noć umjesto da piljiš u komp ne možeš posvetiti sat/dva meni kojemu još malo pa če sperma na uši izlaziti?Zar ne shvačaš da sam nesretan?Ne tražim sex svaki dan,al bar dva puta mjesečno,al nek to onda bude prava,pravcata muška ljubav.Volim te.I to dobro znaš.Naučio si sve moje mane i vrline,poznata ti je moja preosjetljivost,al ti nije poznato koliko žudim za dodirom i maženjem s tvojim toplim tijelom.Na koncu ne mora biti sex.Možemo napuniti kadu vodom,ubaciti neko ulje za relax,upaliti koju svijećicu,popiti malo šampanjca,pa ako se nešto desi,desi se.Nikom ništa.Ali ja sam onda onaj koji je zadovoljan i ponosan na tebe da si mi pridodao malo pažnje.Nekad mi iskreno dođe da otcvikam žicu od interneta.Ja ga i tako koristim malo.Muzika,fotografije,sve su pohranjene po cd-jevima.Zato se slučajem može desiti da padne sistem.Jednostavno te mrzim kad buljiš u tu usranu kutiju,gdje ne doživljavaš ni mene,a bogami ni našeg psa.Voliš poeziju.Nabavio sam ti i knjige.Koji kurac onda to ne čitaš.Zašto meni ne pročitaš neku dobru poeziju?I ja je volim.Ma šta ja tu serem kad 2 dana bude ok,a poslije treeći opet po starom.Dragi,ja ću iskreno bit primoren otićima koliko mi se srce cijepalo na komade.Ovo što proživljavam ja,vjerujem da to si nebi dopustio ni najružniji,ni najljigaviji peder kojeg znam.volim te,ali uz tu tanku nit voljenja,povezana je i nit mržnje.na tebi je dal če ta nit opstati ili puknuti.Ostavljam tebi na odluku.Za mene ne brini.Mogu se vratiti doma,a mogu klošariti po gradu.Ta ulica me i odgojila na neki naćin.Ne želim više pisati jer mi je srce shrvano u hiljadu sitnih komadića.......
style="padding:3px;background:#000;color:#00ADEF;font-family:tahoma;font-size:11px;font-weight:bold;text-decoration:none;border:3px double #00ADEF" href="http://www.commentsheaven.com" target="_blank">I got this Sexy Comment from Commentsheaven.com!
ova je samo za tebe
25.01.2008.
četvrtak, 06.12.2007.
MALO O VAMPIRIMA 1
Jedna od zanimljivih stvari koje čete bez sumnje zapaziti među ovim vampirima iz folklora različitih zemalja je ta da su u korijenu ti vampiri vrlo slični,bez obzira što se radi o legendama cijelog svijeta,te da su metode kojima se mogu uništiti,ili metode kojima napadaju svoje žrtve,također srodne.Kaže se da u svakoj legendi ima malo istine,te da se iz skupljenih legendi većeg broja naroda mogu izvući one pojedinosti koje su nastale iz istine.Da li bi nas to trebalo nagnati.Da li bi nas to trebalo nagnati da se zapitamo dali vampiri zaista postoje(ako već ne vjerujemo u to),te da li su legende zasnovane na predajama koje su rođene iz stvarnih činjenica?
Iz davnih vremena mozemo pronaći zapise o vijerovanju u najrazličitije vampire.
UTUKKUje bio najpoznatiji vampirski fantom ili demon u Babilonu.Vračao se kao duh preminule osobe jer je ostavio nešto neobavljeno.Sličan njemu je EKIMMU.To je duh mrtve osobe koja ne može naći mira i ,luta zemljom i ubija žive.Ekimmuom je mogao postati netko zbog nasilne smrti,smrti bez ispunjenih ljubavnih želja...
Vještičiji vampir kod Azataka bio je CIVATATEO.On je bio sluga bogova Tezcatlipoca i Tlazolteotl.Civatateo su postajale žene umrle pri porodu.Obično su napadali na raskščima,koje je bilo ujedno i omiljeno mjesto vještica.Omiljene žrtve su im bila djeca koja su umirala u starhovitim mukama.
U Brazilu ćemo sresti dvije vrste vampira,prije svega neobičnu vrstu JARACACASkoji se pojavljuje u obliku zmije,te siše mljeko s dojke majki koje doje.Djecu koja ih guraju,stavljaju im rep u usta i tako ih ubijaju.Druga je vrsta jedan oblik SUCCUBUSAODNOSNO SEKSUALNOG VAMPIRA.U Brazilu ga nazivaju LOBISHOMEN i hrani se isključivo ženama.Žene koje prežive njegov napad postaju nifomanke.No po europskim zemljama prepoznat čemo onaj oblik za koji danas svi znamo.U istočnom području javljaju se najčešće 3 vrste vampira.To su ALP,NACHZEHRER;NEUNOTER(misli se na istočnu njemačku).ALP napada i ulazi u snove žena,mada mu muškarci i djeca nisu strani.NACHZEHRER-a nalazimo u sjevernijim djelovima.možemo ga prepoznati što palac jedne ruke drži u drugoj ruci.U grobu ima stalno otvorene oči,ubija rođake putem magije ne mičući se iz lijesa.Ponekad ulazi u crkvu i zvoni,te tko čuje zvuk zvona umire.Lovac na vampire može ga čuti kako žvače u grobu.U ovim djelovima za zštitu ili ubiti vampira je da mu se u usta stavi novčić,čvorovi,a najneobičnija vrsta lišavanja vampira je kad mu stave limun u usta.Ta je metoda najčešća kod vampirske vrste zvane NEUNOTER odgovoran za bolesti,osobito kugu i da ga se viđa u vrijeme epidemija.Nakon smrti treba mu 9 dana da se formira posve u grobu..ta je vrsta najpoznatija u saksoniji................NASTAVLJA SE
utorak, 04.12.2007.
RIJEČI,ŽELJA,SMRT
U sadašnjoj poeziji(svaka čast nekima)ima pre malo onih koji kod čitajući uzimaju dah.U zadnjem deceniju,poezija je prešla u drugi plan,pretvorivši se u pasatempo(čisto da prođe vrijeme) borgezima(bogatunima),noseći kreacije opere estetski,pre više držeći se prošlosti,ili obratno,voće supermoderno,ali ne uvijek i uspiješno.
Nekoliko godina u nazad imao sam priliku prisustvovati jednoj konferenciji di Patricija Valduga,jedna od rijetkih poetičara koja je uspijela unutar svoje poezije smjestiti nešto o sebi u poeziji,ujedno ton iregistrirani zapisi.Već samo vidijevši je,Patrizia Valduga je osoba onih tipova,jedna vrsta "Dive"prema više kinemotografiji što poetski i te kako,zahvaljujući super osječaju i mogučnosti,tipična za distribuciju nijemih filmova,u trasformaciju njene sakralne umjetnosti i njene osobnosti.
Nježna,koža blijeda,obleka sprovodna sa čašom crnog vina uvijek pored sebe.Conferencija koju je patricija održala održana je u intimnoj sali u Palazzo Papafava u Padovi,conservirala je njena sječanja i ne samo prema vanjskoj estetici,ali i pranje njenih poezija(lirika),sa 23 godine,daju joj status među najboljima poetima na najvišem nivou.
Njena estetika što se poezije tiće nalazi spoj njenih napisanih poezija u kojima nespojivo postaje spojivo,za prozvati tematike antikne ikao forma koja je prati ,ali odgovore sa intenzitetom komunikativne,i kolokui koji je prate kao superleterarija,apsolutno originalne.evo onda kad četvrtine,sonetti,sestine i otave,su,za Valdugu jedan "osobni zatvor"gdje pokazuje u stvarnosti"maksimum slobode",veselo mjesto literature gdje hvata beštije(noćne more,čudovišta,vampiri)u svom umu:strast ljubavi za smrću,na steiđu teatranti,recitiraju sve u riječima.I baš na toj verbalnoj pozornici,gdje se sastaju tj ratuju,zaljubljenica prema ljubani i one koje pati,ona koja piše,je ljubav koja ne voli već kažnjava.Stavljeno na scenu vampirizam riječi,preokrenut strah življenja i umiranju u jednu psiho dramu kopije,u kojoj patologija najteža je ako želiš voljeti.U jednoj pisanoj "Medikamenti i drugo lječenje"1989.Luigi Baldacciovako definira patricijno pisanje:"Ova mogučnost pjevanja je samo krpa ženskog,ili boljem ženska poezija(koja je otvorena za sve),a poslije svega patricija zauzima maksimum mogučnosti koje ima,mogučnost da se ne zaustavlja na poeziji ili gluposti,ima mogučnost samostalno svoje pjevanje,piše kao da je nasljedila veliko bogatstvo riječi tradicije - evo ova poezija saživljava sve u jednom momentu.
Jako poseban početak Patricije u poeziji.Dok je studirala u Veneziji,zaljubljuje se u profesora filozofije.Gdje češ bolje osvojiti dušu i tijelo njenog ljubavnika,ako ne poklanjajući mu jedan sonet.U njenoj drugoj operi "Ljekovi i ostali medikamenti"poziva baš tu anegdotu
"zna iz mesa izvući riječi
sprema gestu,proizvodi sudbine...
na pla mrtav,krv posvuda
hitno je krv po svuda
e odlazi u krajnost
u njen universum sexsa,obrnuto...
Ali dečizivni potez koji je vodi u poetske vode,je sastanak sa dotičnim Giovanni ,poeta nestao,njen mentor i ljubavnik,pratioc u poslu i životu punih 24 godine.Patrizia čezne za prvim rendes-vou."Govannija sam upoznala 1981.Željela sam mu čitati moje sonate i tako smo se našli u njegovoj kući u Milanu.BIo je vidno pijan.Napravila sam 6h vožnje autom s jednim prijateljem i da mi da malo hrabrosti,popila sam 2 wiskija..."Taj susret je zauvijek izgubio monotoniju njegovog života u Bellunu.Valduga se seli u Milano,započinje s ozbiljnim radom za izdavačku kuću "Guanda",naravno pod protekcijom Rabonia.
Poslije nekog vremena izlazi njezina prva zbirka "ljekovi" 1982.sa snagom zapažene opere,od kojih se sječamo:Ljekovi i drugi ljekovi,Žena u bolu(1991),Requiem(1994),Put neizlječivih(1996),Sto četvrtina i druge ljubavne priče(1997),Četvrtine s drugog gledišta(2001),do zadnjeg izdanja 2004"ljubavne lekcije).Mnogi su i njeni prijevodi,od William Shekespera do john Done,Prolazeći pored Molieria,Malarme i Valey.
Prolazeći kod osobnog istraživanja itražeči stilski format,Patrizia Valunga prošla je kroz krizu poetskog izražavanja sa primijesama modernog i došla do osobnog friškog izražavanja.Sensualni užitak,muzičistima je dala ritam ,povezala je nešto između ljubavi i smrti.Njene rime bore se u ratu između,igra riječi vojnika na bojištu,umiru i idu naprijed s modernim izražajem.Valduga se igra sa smrti sa svojim riječima,kao i što se igra sa strahom od smrti.U njenim sonetima ili četvrtinama,poeta-stvari ljubavne,dialogno priča sa svojim ljubavnicima,igra na kartu ljubavi i nalazi se između tijela i duše.Mobilizirana između njenih mogučnosti prema reakciji nasuprot tih krvoproljitelja.
NE,ne jebem se sa riječima...
al doći ću...i to je već nešto...
Stišćem se uz njega,ali samo s njegovim kostima.
Više nisam ansiozna...
Um se odmara...ima pravo na malo odmora
Unutarnji odmor....unutarnji odmor...
(ljubavna lekcija,Enaudi.2004)
Voće ove gušujuće agonije i stalna smrt se nastavlja,jedna ljubavna strast"skoromrtva"što slići na pisanje,jer se gubi svijest u rukama ljubavnika i jako se odražava ,preko želje za ljubavlju to se ponajviše očituje na papiru pisanjem.Na jedan pasionalni govor o ljubavi patrizia opisuje :"ljubav nije nikad sublim,nego jse dijeli između fizičkog dodira,koji se pretvara,u jedan akt mistike,u jedano žrtvovanje,u kojoj žrtva isto daje svoj dio rituala.Tako poezista postaje žrtva,a ujedno i kraljica riječi."Ako žrtvovanje postaje i znači sveti dodir smrti,poezija sakrifikuje život,drži je svetom između ritala koji je bliži smrti"Poezija se pretvara u "espresiju rituala smrti".Jedna vrsta iskustva terapeutska koje odzvanja unutar i oko pisanja.
"Uzmi me i pojedi me:to je moje tijelo.
Popi svu moju krv:nek je tvoje vino.
Ako njegovog prava i ostane
neće ostativiti meni njegovu želju..."
(četvrinka,drugi dio Eniaudi 2001.)
Nije" obična" ljubav niti nešto "romantično" o čemu pričamo,ovi sastanci nastaju iz mračnog sentimenta,izglancano perverzno,što se izvodi u zatvorenoj erotici,zatvorena u jednoj noći,u kojoj fantazija i san mješaju se u jednu magmu espresivno tvrdu i suhu i ne ostavlja nišđta mašti.Tijela su zaljepljena,canibalizmo se vuće kroz knjigu kao između plahti u krevetu i ne postoji niti jedan sentiment koji je čišći,delirantniji,za blagoslovit ovaj vanjski ritual.
1.)
Patrizia Valduga -jedna definicija poezije u Quartina seconda Centuria,Torino,Einaudi 20001
sa talijanskog preveo mali crni anđeo
ponedjeljak, 03.12.2007.
VAMPIRI SU MEĐU NAMA
No,opčenito ljudi danas ne vjeruju u vampire.Čak i stotine klubova oožavatelja vampira zaista ne vjeruju u vampire.Oni vjeruju u ono što vampiri predstavljaju i što su uvijek predstavljali.Slobodu.Strast.Vječni život.Vječnu ljepotu.Iskonsko u nama,čak čak i ako je zvijersko.Vampirski klubovi danas su samo skupine obožavatelja gotičke priče i gotičkog ambienta i možda posljednji romantici u ovom modernom, logičnom i svim vrstama ograničenom svijetu.Naravno,bez sumnje postoje osobe koje se nebi uklopile u ovaj kliše,svojim devijantnim,asocijalnim ponašanjima.Svako ponašanje koje ugrožava postojanje i život druge osobe,a bez pristanka te osobe(jer nesmijemo izostaviti i tu mogučnost)vrijedno je svake osude i kazne.O tome nema spora.
Ali ako ste mislili da time opovorgavam svaku mogučnost da je išta od vjerovanja i legendi istinito,varate se.Sa svrhom da vas odvratim od te ideje posegnut ću za sasvim jednostavnim primjerom.Prvo što nam pada na um,kad je riječ o vampirima,to je njihov način hranjenja.Svaki vampir za sobom ostavlja brdo tijela.Računica je vrlo jednostavna.Ako svake noći ubije jednu osobu,u godini dana je to puno groblje.Reći ćete:nitko nemože ubiti toliko ljudi,a da ne bude otkriven.I najveći seriski ubojice otkriveni su.Danas se vodi briga o svakom čovjeku,svi su oni zavedeni sa nekim brojevima,u nekim dokumentima,u nekim kompjutorskim bazama podataka.Nitko ne može nestati bez traga.Ali da li je to doista istina?Zapitajmo se:koliko godišnje u svijetu oswoba nestane,a da im se nikad ne nađe trag?Koliko ih ode do trgovine,novine i nikad se više ne vrate?Koliko izgubljene djece?I koliko je ratova i onih koji nestaju u njima?Brojke su zastrašujuće,a mi,moderni ljudi vjerujemo u brojke i ako ne vijerujemo u legende.I zbog svega toga vampirski svijet nije teško postaviti u vrlo shvatljive i prihvatlhjive okvire.Uzmimo u obzir da je vampirska populacija vrlo mala jer vampiri su kanibali,kao pauci,i vrlo rigorozno čuvaju svoj teritorij.Vampiri vrlo rijetko žive u zajednicama,a čak i ako žive to su dva,tri pripadniika iste vrste,većnom iste vrste i to većinom vampir stvoritelj i njegova djeca.U jednom veliko gradu dva,tri ili deset vampira mogu lagodno živijeti,uz uvijet da svoje žrtve dobro sakriju,odnosno unište.Za vijerovati je da postojji i "vampirska mafija",organizirano riješavanje leševa,vampirskih žrtava od strajh ,odnosno ljudi koji bi svašta učinili za novac jer vampiri nikada nisu odušeljeno bili grobari svojim žrtvaa.S druge strane,vampir ne mora UBIJATI da bi preživio.Postoji mnogo tajnih klubova koje posjećuju pravi vampri i u kojima se žrtve dobrovoljno podaju njihovim krvožednim nagonima.,a koje vampiri ne ubijaju jer na takav način nailaze na laku lovinu i lagodan život.Nije nevijerojatno da bi se takvih kjudi našli na stotine,ako ne i tisuće.Kažu da vampirski ugriz pruža nesvakidašnji užitak.Ne vijerujem da bi oni koji traže "više užitke"odoljeli ovom vidu uživanja(mislim da bi stajao u prvom redu).Sadomazohizam,mada još tbu-tema nije tako rijedakn kako bi neki pomisliliIdeja uopšte nije za isključiti.
Naravno u malom gradu važila bi posve dugačija pravila.U gradićun gdje svako svakog poznaje,teško da bi jedan vampir mogao preživijeti.Nekada,su to možda i mogli,dok su još strahom ljude mogli držati na odstojanju.Ali danas bi se sve to diglo oko jednog vampira(osobno bi mu pomogao pobiječi)koji bi se pokušao nastaniti u maloj sredini.Danas ljude nebi mogao zaustaviti nikakav strah od obmane.Stoga je malo vjerojatno da bi se vampirn naselio u neko malo mjesto.Ali veliki gradovi...to je već druga priča.
Veliki gradovi san su svakog vampira,S obzirom na to koliko su stolječa preživijeli u tajnosti,ne možemo reči da su vampiri glupi i da nisu uvidjeli ove pogodnosti i nedostatke.S toga ako želite pronaći vampira potražite ga u New Yorku,amsterdamu.Potržite ga i u Riju.Potražite ga tamo gdje cirkulacija ljudske mase najveći,tamo gdje se netko lako može "zametnuti","zagubiti".Ali ako vam je stvarno stalo da nađete vampira (mada,neznam koji bi vas razlozi na to nagnali,neznam)/ja bi ga rado sreo i zamolio ga da me učini njegvm sinom.Imam sve predispozicije/možda je bolje da se upoznate sa osn novnim stvarima,onima koji ne mogu pokazati prikladnim za znati u nekim neugodnim situacijana.S druge strane ako ovo čitate samo da bi se zabavili i doznali nešto novo,onda vjerujemda ćete u otkrivanu tih stvari uživati jednako kao i ja dok sam pisao. Jer nove stvari su one koje čete tek otkriti.
U sljedečem čemo postu malo obrađivati prvo najosnovnije,doznat o vampirskim vrstama i kako i zašto netko uopče postaje vampir
s vremenom ću vam pokazati i dokazati kako vampiri variraju iz zemlje do zemlje...al polako.sve odjednom bio bi post od 10 stranica.sa sada o vampirima toliko
wats wrong with as
ŠTA SE TO MDEŠAVA MEĐU DVIJE OSOBE KOJE SE VOLE I SVIJESNE SU DA RASTANAK IMA KOBNE POSLJEDICE ZA OBOJCU
...trudeći se sa svih strana da mu ugodim,da mu je ljepo,ugodno,da osijeti moje feelinge prema njemu.Al` očito nije tako,tako se sve izjalovilo i krenulo u suprotnom smjeru.Dal smo si dosadili,ili je došlo vrijeme kratkog raskida da shvatimo što želimo.Danas ujutro(već je bio budan)uguram se njemu u naručje s namjerom da ga pomazim,da zajedno popušimo cigaretu:odgovor:"to ti sad namjerno radiš jer mi to u jutro smeta."A zbilja mi nije bila ta namjera da ga provociram,nego sam htio osjetiti malo jutarnje nježnosti koju nisam osjetio možda 2 puta u 2 godine.Kad se budi je bezvoljan.Pa baš je i to bio moj cilj da ga raspoložim ,da ga volim.Al drek usrao sam još jednom.Za sve okrivljuje ponovo mene,moj odnos prema radu i naravno bolest novog doba-novac.Ne,ne radim.Jedan sam od onih koji su se sami na ulici odgojili u anarho darkpunkera.Ne poštujem autoritet,interesiraju me rune,magija,kristali,poludrago kamanje.To bi bio moj idealan posao.Al opet nije tako.Svijestan je da se sam neću nikada pokrenuti tražiti posao,već ću se snalaziti kao i do sada.Nek me pogura,pomogne,ako je u kući najveći problem opstanak u novcu.Ali nije to samo to.Ispod vela tajne krije se još nešto.Ili sam mu dosadio(jer ni ja nemam više 20 godina,možda imam previše zahtjeva(tipa sechon hand shopovi i korištene lp-jke kojih sam kolekcijonar).Poželio se mladog friškog mesa ili pak želi jednostavno cio dan bit isključen i lebdijeti po svojim svijetovima.Ok ponekad,al u dvoje to je nemoguče.Komunikacija mora postojati i u to sam siguran 100%.Radim na tome da se zbližimo,da nađemo meni taj fucking job,da odemo đir van Rijeke,do Zg,da vidi svoje prijatelje za kojima stalno čezne i više je u mislima s njima nego samnom.Pa bilo bi i vrijeme da ih napokon upoznam koja je to ekipa ljudi koja mu je odnijela dušu u Zagreb.Za nekima čezne jer je to bila ekipica koja je partijala i sigurno im je bilo savršeno.Al u stvarnosti ta ekipa više ne postoji.
ZAR NAM OVAKO NIJE BOLJE
Ekipice partijanerske traju dok traju.Bez prijateljstva.Bombon,ljubav,sjedinjenje,univerzalni um.To je bilo i više neće biti.A i ja mislim da ću se lagano počet manje trudit jer gubim živce a rezultata nema.Znam da nisam jednostavna osoba i da samnom živijeti je rizik.Al kad ga je prihvatio zašto odustaje,zašto ne riskira do kraja pa čak do prekida.Trudim se,jebeno se trudim.Na koncu ovo sam sada pola ja.Neke sam stvari izbacio iz života,njega radi,promijenio nešto i u karakteru,al ne želim više niš mjenjati.Ja sam ja i takav ću ostati.Nek on pokuša na sebi promijeniti neke stavri i za promjenu prihvatiti neke moje mane,kao ja njegove.AL ne,ja njegove mogu on moje ne.Da nekim od mojih bivših ekipica kažem da usisavam,metem,brišem prašinu,perem tanjure...zasigurno bi rekli da sam pukao.Od osobe koja nikad nije imala mira odjednom se nađe u gradu gdje cijeli dan nema s kim razgovarati(jer on si je namjestio smjenu da se naspava u jutro,pritom ne misleći na mene da bi možda koji trenutak proveo s njim).On bi najradije da ja više nisam ja već netko drugi,da moj karakter nije više moj nego da se prilagodi njegovim zahtijevima.Forget baby.JA se više ne želim mjenjati za ništa i nikog.ILi me prihvati ili odbaci.Alternativa više ne postoji.Želim svoja prava u kojima ljubav nema granica.On kod mene neke stvari ne može progutati,prihvatiti,e pa druže,potrudi se.Ni ti nisi savršen pa ja prihvačam tvoje mane,tvoja lebdenja i zurenja u prazno,tvoje danonoćno visenje na kompu...Ja jesam komplicirana umjetnička duša i to još neshvatljiva mnogima tako da me nazivaju i luđakom.Al za druge što misle o meni boli me spolovilo.Meni si važan ti.Neke stvari kod njega ne mogu progutati ni ja.Upleo sam ga u moju igricu i postavio mu pitanje"Dal si mogu naći nekog komada za jednokratnu upotrebu ili alternativa je da me zadovoljiš ti?ODGOVOR:"Pa nađi si nekog komada!".U momentu sam zamislio samo zemljo otvori se da upadnem u najdublju rupu i nikad više ne izađem.Nije svijestan koliko me povrijedio,koliko mi je zasrao cijeli dan,koja me depra oprala.Bio je to dan kad sam ponovo poželio posegnuti za shutom,ubrizgat si otrov i otići u tišinu,gdje nema emocija,ljudi,nikog,sam si.Jedan poseban moj svijet.Nije to sve.Zna da sam preosjetljiv i da su mi osječaji sjebani do kraja.Točno zna rečenicu koja izađe iz njegovih usta kako se odrazi na mene,da me žešće zabole,a teško prolaze.Ne vijerujem da ne primijećuje,jer se na izrazu mog lica to vidi iz aviona,uz to postajem nervozan i sve mi smeta.Zato posegnem za pivom,što je kobno za moje zdravlje.Ali radije umrem nego da se mučim u nekoj izmišljenoj ljubavnoj romansi,gdje više ne vlada ljubav i razumijevanje.Kakva je to uopšte postala naša veza.Ne razgovaramo,ili je umoran,ili za kompom ili sam pak ja out of mind.A bez razgovora mali problemi postaju veliki,poslije još veći dok ne postanu neriješivi i šta nastaje kraj dvogodišnjeg intenzivnog druženja.Da sam samo mogao znati da će i s njim biti kao i s ostalima(jedino što ima veći prag tolerancije).Nebih nikada,ama baš nikada izabrao grad Rijeku.Ja sam vjeran pas,romantičan,sanjar...Do sada suživot sa romantikom neide jer on nema ama niti trunčicu romanticizma u sebi.Dakle i tu su se snovi srušili jer sam želio pravu iskrenu,istinsku i romantićnu vezu.Našao sam se u situaciji da nemam kome vijerovati.prijatelji = poznanici.Jedina osoba s kojom sam gradio istinski kontakt bio je on.al tog više nema.Naši su se razgovori pretvorili u gunđanja,mrštenja,nervoza,dernjava...Ja to ne želim.Jednostavnije je na cesti,vjerujte mi.Ako je sve doista tako,onda umjESTO DA ODEMO U zAGREB,PRESELIT ČU SE KOD NEKOG PRIVREMENO,HRANIT SE NA TRŽNICI KAD JE ZATVARAJU JER I ONAKO BACAJU SAVRŠENO POVRĆE I VOĆE.Nikad nisam bio radnik i nikad dobar radnik neću biti.Ako se i zaposlim i ostanem u ovoj gajbi,neću biti zadovoljan znam.Ne ispravlja se sve u jednom danu.Treba vremena.Kad se osvrnemo koliko je meni trebalo da malo stišam uzburkane strasti u mom tijelu.Neke sam uspio neke nisam,a i ne želim.Za koga.Opet za druge.Pa ja živim svoj život,ne tuđi.Mrzim raditi i ako znam da smo u jebenom materijalnom svijetu.Moj svijet su knjige,dimenzije,obitelj,mala beba,o kojoj on ni ne sanja a meni bi terapiski pomoglo jako.Pas više manje,uvijek si tamo.Ta bi beštijcica ispunila prazninu u srcu kojoj je baš on pripomogao da polako trune.Dal ga volim? Pa volim ga ali ne intenzivno kao prije.Ne postoji njegov trud za opstanak veze.Ovo voljeti sada nije kao prije 2 godine.Ovo voljeti je sada prepuno emocija(koje ni sam ne poznajem sve)i mislim da raskid nebi doživio ravnodušno.ON bi,povukao bi se ponovo u svoj svijet misli i živio ko vuk samotnjak.Naravno ponovo bi se počeo družiti s mojom frendicom deprom i posegao za svim stupefačentima koji te tjeraju što dalje od stvarnosti.Živio bi dan za danom,dok mi se bog nebi smilovao i uzeo me k sebi.Što bi bilo s njim nebi imao vremena razmišljati jer nebih više živio u ovoj dimenziji,odnosno zemlji.Živio bi između snova,mašte i iluzije u bolje sutra.A ranom zorom drugi dan sve opet ispočetka.Mašta,snovi,iluzija...moj svijet.
Ne vijerujem da če se to ikada popraviti ,dok on ne odluči prihvatiti neke moje mane.Takav sam i tih promjena mi je već previše jer ne spadaju u moj zakon življenja.Ne želim biti nitko drugi ,ako sam se uspiješno sam odgojio.Dok si ti imao sve servirano.Majčica te mazila pazila,dok je mene moja mlatila.Išao si na faks što je meni bilo onemogučeno.Rastao si uz rad,red i disciplinu.Dok kod mene to ne postoji.Moj se životni stil koji postoji već 25.godina i sad da ga mijenjam.NO way.Promjeni ti malo sebe,umjesto peederskih uskih majica,obuci nešto lepršavo(ta bio si hiipyk na faxu).Tek bi onda bili savršen par na koncertima,doma,festivalima...Tu bi te uputio malo i u romanticizam koji ne poznaješ.Stran pojam za tebe.Neznaš da poklon nema vrijednost u skupoći i veličini,već čisto o malom romantičnom znaku pažnje koja bi mi srce slomila i dovela do suza.Znaš da volim kristale i kamenje primijera radi.Nisu skupi,a meni bi činile blago koje si mi poklonio.Kako sam ja zapamtio koju bi knjigu htio imati u tvojoj biblioteci.Neznam i ne želim znati,ali u jedno sam siguran,da par godina još mogu živijeti na
ulici............................................................
JOY DIVISION - ja ih obožavam i mogao bi pisati o njima danima.al neću.već je dovoljno poslušat njihovu glazbu,pogledat u oči Janu i sve je rečeno.obožavam ih od prvog slušanja 1981.
Znamo ih svi više manje,al znak pažnje ipak zaslužuju jer je upravo preko njih počeela cijela subkultura.
WARSHAW - NAZI
Jedne proljetne večeri 1977.,dok je zrakom još mirisalo na sexpistolanski"Anarhy Tour" i mladi englesi još sasvim pomučeni od "pijavice punk" u "Electric Circus-u" u Mancesteru na scenu se popela jedna od masu grupa rođeni na šini di Rotten & Co.,i Warshaw,sastojeći se od članova Peter Hook(bas),Bernard Diken(gitara),Jan Curtis(glas),i Tony Tobac(bubanj).na početku 70.god.,bernard i Peter odlazili su u club"pip`s"gdje se puštao funky,soul i ska.Njihov interes je bio još daleko da bi osnovali band:"išli smo u "Pip`s"samo da bi našli nekoga za razgovarati.ricorda Diken-"iako bi na kraju ostali sami nas dvoje jer nebi našli nikog."Vjerojatno nismo imali taj magnetizam.
Prije nego su se Diken i i Peter spojili s Curtisom dali su život "Warshaw"- što se desilo negdje 1978.godine-prvo muzičko iskustvo imali su u grupi "Stiff Kittens",sa Terry Masonom na bubnjevima(ovako glupo ime im je dala jedna frendica).Sa dolaskom Macclesfilda od Jan Curtisa,koji je poznavao Hook-a i Dikena još iz škole,Terry Mason ostavlja bubnjeve i uzima ulogu menađera novorođenog benda.tada se rodio JOY DIVISION,o kojima mogu još dodati djelić jedne njihove poezije ;
"...Existence - well what does it matter?
In exist on the best terms I can
The past is now part of my future
The present is well out of hand
Heart and soule,one will burn
One will burn,one will burn
Heart and soul,one will burn..."
Dakle govorimo o poeziji Jana curtisa koji je imao i te kakvih problema sa samim sobom,a sve je to interpretacijom njegovih poezija i frenetičnim,quazi shizofreničnim nastupima opravdao.I LOVE JOY DIVISION
OVAKO JE zRINKA OPISALA FILM I JOJEVCE
Ian Curtis riječju i slikom
Knjiga koju su godinama iščekivali brojni Curtisovi obožavatelji poslužila je kao predložak za film 'Control' koji gledamo na ZFF-u.
Ian Curtis riječju i slikom
Brojni muzikoljupci na ovogodišnjem Zagreb Film Festivalu dočekali su pravu poslasticu – Control - filmski portret problematičnog pjevača grupe Joy Division, Iana Curtisa.
Crno bijela priča redatelja Antona Corbijna, inače velikog obožavatelja benda, koji je još 1988. godine režirao spot za pjesmu 'Atmosphere' i koji je u velikom djelu sam financirao produkciju ovog filma, prikazuje Ianov pjevački uspon i privatni pad, od njegove 17. godine do smrti, 18. svibnja 1980.
Scenarij za film, kojeg su nakon premijere u Cannesu dočekale brojne pohvale, a nakon čega su uslijedile i nagrade na nekoliko filmskih festivala, napravljen je prema predlošku knjige Touching From A Distance Curtisove udovice Deborah. No, scenarist Matt Greenhalg želio je još dublje ući u Curtisovu intimu, te mu je kao jednom od rijethih uspjelo dogovoriti intervju s Curtisovovom ljubavnicom Annik Honore, koja je ispričala i njihovu ljubavnu priču, što je također prikazano u filmu.
Control je prije svega intimna priča o životu i ljubavi(ma) prerano izgubljenog bolesnog mladića (Ian je počinio samoubojstvo vješanjem s nepune 24 godine) koji je pozornost javnosti privukao upravo onim problemima koji su ga na kraju, paradoksalno, i koštali života.
Control, trailer, r: Anton Corbijn
A koliko su život i ljudski odnosi često ironičan splet okolonosti, najviše dokazuje Touching From A Distance. Izdanu 1995., 15 godina nakon Ianove smrti, knjigu su željno dočekali brojni Curtisovi obožavatelji, koji su godinama iščekivali odgovore na brojna pitanja i uvid u pjevačev privatni život, koji zbog kratkog vremena popularnosti nije stigao biti detaljno seciran po medijima. No, mnogi su, pročitavši biografiju prepunu naizgled kontradiktornih izjava, opisa i osjećaja napali Ianovu udovicu tvrdeći da očito nije poznavala 'temu djela' i da osoba koju oni poznaju iz pjesama i tekstova nema veze s 'onim' što je ona opisala. A Deborah nije štedjela Iana, svoju prvu i najveću ljubav...
Ian je tako opisan kao djelomičan rasist i torijevac, te samodostatan i sebičan strastveni pušač, opsjednut kontrolom. No, istovremeno je bio gotovo naivno velikodušan, ljubazan i uvijek spreman pomoći svima kojima je to bilo potrebno. U ovoj iskrenoj ispovijesti Deborah je ipak ostavila mjesta za osobnu intimu, te je knjigu prvenstveno posvetila liku i djelu Iana Curtisa; ali iz pozicije tinejdžerske prijateljice, supruge i majke njihove kćeri Natalie. Iako je više između redaka nego u samom opisu osjećaja čitljiva bol i ljutnja koju je osjećala zbog njegova preljuba i samoubojstva, Deborah je definitivno bila najkvalificiranija osoba za opis Iana, što su potvrdili svi njegovi prijatelji, kolege i obitelj.
Koristeći se jednostavnim prohodnim stilom i dobro odabranim citatima Ianu bliskih osoba, Deborah je kronološki opisala njegov, ali i njihov zajednički kratki život, ubacujući detalje nepoznate javnosti. Sama je izjavila da je često imala osjećaj da tek glumi ulogu u drami koja je predstavljala život njezinog supruga, a koji je, sudeći po knjizi, bio dovoljno zanimljiv da zainteresira i mnoge koji inače nisu skloni tamnim notama Joy Divisiona.
Primjerice, nevjerojatna je činjenica da je Ian obolio od epilepsije nakon što je neko vrijeme na poslu mahnito proučavao sve o toj bolesti, kao i njegova opsjednutost smrtima poznatih mladih osoba, kojima se i sam pridružio. Osjećaj da u životu postoji nešto više, što on želi i može postići prihvatio je od svoje tete Nell, dok je ljubav prema pisanju naslijedio od oca koji je napisao nekoliko neobjavljenih drama. Osim uvida u jednu tužnu ljubavnu priču, knjiga nudi i podrobne opise neimaštine u kojoj je mladi bračni par živio nakon vjenčanja (do kojeg je došlo kad je Deborah imala tek 18, a Ian 19 godina) te vjeran prikaz loših socijalnih prilika cijelog jednog sloja engleskog društva u drugoj polovici 1970-ih godina.
Iako Touching From A Distance (stih iz pjesme 'Transmission') ne nudi konačno rješenje enigmatične smrti karizmatičnog pjevača, zajedno s filmom Control (referenca na naziv pjesme 'She's Lost Control') daje dobar uvid u njegov život i ono najbolje što je za sobom ostavio – glazbu i čistu poeziju....
Zrinka Bertović
23.10.2007.
JA BRIJEM DA FILM NIJE UPOLA DOBAR KAO KNJIGA "TAMA U PREDJELU DUŠE"
A sada da vam malo slikovno pokažem što se zbivalo s bendom Joy DIvision i čak frenetički i epileptički napadi Jana na bini.Iskreno nije mu život bio bajan.Nije mogao izdržati sve te glasove i previđanja te si je na koncu oduzeo život.
DISKOGRAFIJU vam ne moram pisati jer je svi dobro znaju,jedino ako netko izrazi želju da bi vidio slike omota.mislim da je nepotrebno.Njihov nastup,njihova poezija ušla je u vječnost
"...When figures from the past stand tall
And mocking voices ring the hell
Imperialistic house of prayer
Conquistadores who took their share
And keep calling me
They keep calling me
They keep calling me..."
E
nedjelja, 02.12.2007.
GOTICH ROCK
Gothic rock - the ultimate collection: box sa 5 diskova - izlazi
Bilo je to 1992 kad nam je MIck Mercer uspio izdati knjigu Gothic rock,prava i stvarna "biblija" od te subkulture,sa šemama i opisima grupa,opčenito o gothu,famoznih i manje znanih bendova sa fotografijama...Paralelno s knjigom,izašla je i kompilacija,dog se s godinama tehnologija popravila(misle na cd,mada su mi draže LP-jke);sad je sve to ponovno rištampano kod Jungle Records,u jedan box set koji sadrži 5 cd-a uz od 80 pjesama.IZmeđu prisutnih imena su :Virgin Prunes,Sex Gang CHildren,Christian Death,The Mission,Fields of the Nephilim,Incubus Succubus,London After Midnight,New Model Army,Alien Sex Fiend,Bauhau,The Cult,Theatre of Hate...i sve prema 2ooo.godini.Zanimljiv primjerak kad ti je svega dosta pa počmeš iz 79. prema 2000.meni zvući zanimljiva kompilacija.Još da mogu nabaviti tu knjigu.Ako tko zna nek mi kaže.Ja posjedujem knjigu "Gothic"al je na njemačkom pa mi prevod ide malo teže i užasno sporo.imam je već dvije godine a uspio sam stići do 40.stranice od 235.Još su sićušna slova.NO kako se kaže još smo živi.Kad me uhvati volja za njemačkim jezikom,uzmem "Gothic"i polagano čitam.A šteta što nema prijevoda kod nas.Recimo u njemačkoj je izašao čini mi se i 3.dio te knjige.Dakle zaista istrutivno.Šteta,možda se netko tko studira linguistiku i to još njemači nek se javi i nek prevede knjigu.Nije bed,ako radiš dobre volje ok,a ako ne reci koliko bi to koštalo.Za izdat č
u se pobrinut ja,jer se mora tražiti autorsko pravo.UZ tekst ja bi kasnije dodao i slike i imali bi i mi u Hrvatskoj našu početnu Gothik "bibliju".Bilo bi to izvrsno.Inače sam veliki sanjar,pa sanjam.a Jan Curtis je dobro rekao"snovi se ne penju,oni se samo ruše".Tako obično biva i kod mene.Tek kad pomislim san se polako ostvaruje,krenulo je ka cilju...puf...otpuše ga vijetar.Zato sada kad nekamo moramo otići,na put,koncert,izložbu,parti...pokušavam ne sanjati niti maštati niti planirati.Kako bu bu.Uglavnom ovu kompilaciju bi volio imati ali se kod nas ako uopšte izađe koštati više nego inozemstvu.Tu bi mogla doseći cijenu i do 300kn.Zato neću sanjati.
A da nebi pisali samo o kompilacijama ima još jedna vijest odnosno parče.Ovako.
NICK CAVE & THE BAD SEEDS
03.03.2008.izlazi novi album za Mute Records,Dig, Lazarus Dig novi album Cave i Seedsa .Producirao ga je Nick Cave i Nick Lanuay koji je već radio sa bendom za njihov predhodni album Abattoir Blues/The Lyre of Orpheus,novi će album bit popraćen turnejom,i ostaje nam samo teta nada za koju znamo što je,da će ponovo gostovati u Hrvatskoj.Pa bogami nije mali broj poklonika njegove poezije.Eto i ja posijedujem jednu.
ovu knižicu imam.Žalosno je da kod nas nema baš puno knjiga s takvom poezijom,biografijama.Recimo u izdavačka kuća NOva Arka" barem se potrudila da nam književno prezentira ezoterije.Bar nešto.
A za one koji vole industrial/black metal/techno upravo izlazi novi album benda ALIEN VAMPIRES NO ONE HERE GETS OUT ALIEVE.JEST DA SU MALO SATANSKI ORIJENTIRANI,ALI ZA DOBAR GOTHIC RAVE I INDUSTRIAL MENI SE SVIĐAJU.KOME NE NEMORA DA IH SLUŠA.oFICIJALNO ALBUM BI TREBAO IZAĆI OKO 04.12.07.
trak list
1.Wathershed(Everyone Fucks Everyone)
2.We`re Going to Hell
3.WE are Dead FUck you
4.Rave to the Grave
5.Fuck Mashine
6.Hell.S.D.
7.Humans = Cunts
8.Ego Sum Qui INtus Habitat
9.Industrial Warriors
10.You`ll All Die
11.What the fuck Do You Want From Me
13.No one Here gets Out Alive
14.Show me thw Way
Nisu loši,stvarno.Sasvim su ok.meni je recimo draži neofolk,al kad bih izašao na party onda bi vjerojatno dobio neki industrial,techno.Pa ljudi bi se izdivljali i niš im ne fali.Na koncu darktecno industrial opstaje već poduže vrijeme,dok se rave cultura pomalo gasi.ne postojimo džabe 30 godina
alien vampires
Nisam neki njihov fan i doma ne slušam baš taj žanr,al kad se treba nabrijati za izaći na neki punk koncert(jer u Rijeci osim punka ne svira se niš što nije sad moderno ,a proizašlo iz undergrounda;house,techno,hip-hop...)
do skorog.nadam se da če sljedeći put biti neka prića iz mog života ili ponovo noviteti ili malo hizoterije.Ovisi kakav će dan biti...
subota, 01.12.2007.
ZA HAKERE SKLONE BRISANJU POSATOVA
...sMIJATI SE ČESTO I MNOGO;
ZADOBITI POŠTOVANJE RAZBORITIH LJUDI , TE NAKLONOST DJECE;
STEĆI DIVLJENJE POŠTENIH KRITIČARA I PODNIJETI IZDAJU LAŽNIH PRIJATELJA.
BITI OČARAN LJEPOTOM;
PRONALAZITI ONO NAJBOLJE U DRUGIMA;
UČINI OVAJ SVIJET NEŠTO...
Malo mudrovanja ne škodi nikome,ali onako zdravo seljački,te ti si HAKER,što te smetaju tuđi postovi,blogovi.Načini si svoj i možeš podučiti nekog nekim hakeraškim trikom.Ja sam od onih koji nisu baš pristaše moderne tehnologije.Zanimaju me više,magija,čarobnjaštvo,rune....to ti je to.ja dođem kod tebe doma,uzmem si nešto mada znam da mi neće trebati,ali ti ga otuđim.LJudi se ovdje zabavljaju,uče,pišu,rađaju se novi poeti....zašto to uništit umjesto da nam se pridružiš i zaštitiš.upadajte i rušite sisteme bankama i tako štome,uđite u bjelu kuću ili kod nas u sabor....to je već korisno za narod,a ujedno i tvoj dobar posao.Zar hakeri nisu baš ti tajanbstveni ljudi koji ruše,google i sve te tvtke.dajte si truda a nas naučite kojem triku.bio bih vam zahvalan ako nam ne utuđujete postove.
Hvala
mali crni anđeo
Siječanj 2010 (1)
Kolovoz 2009 (4)
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (17)
Kolovoz 2008 (13)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (10)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (23)
Siječanj 2008 (35)
Prosinac 2007 (24)
Studeni 2007 (18)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (25)
Kolovoz 2007 (19)
Srpanj 2007 (16)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (7)
Travanj 2007 (17)
Ožujak 2007 (7)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PREKODIRAO MI I POMOGAO UREDIT BLOG: Dominic
BLOGOVI PO KOJIMA PROŠARAM
mrak66
noćna mora
slaven
satan šakić
Baka Kmica
CUT ME...And Kiss The Raven
Poison Girl
Dominic
Fantom Slobode
Bloody
Dežurna Vještica
denco
VampLady
nevjerojatno,ali istinito
Idira
Androgyny
PoisonIvy
Suden Joiku
Tinolovka
LobyM
Beautiful Nightmare
Fetusič
Poison
Snow White Queen
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
website design
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!OPIS BLOGA
KROZ MOZAK ULETI KROZ PRSTIĆ IZLETI
GLASAJTE,JAKO MI JE VAŽNO!!!
GLAZBA :
GOTHIC ,DEATH IN JUNE,OLD BUT CAVE, DEAD CAN DANCE ,INDUSTRIJAL,ELEKTRO,PREKO GOE , DO PSYCHODELIČNOG AMBIJENT CHILLOUT-A
KNJIŽEVNOST:
BUKOWSKI,KAFKA,E.A.POE,MILER,TAGORE,BAUDELAIRE,MANN,VASKO POPE...
HOBBY:
FOTOGRAFIJA,KRISTALI,EZOTERIJA,...
KUĆNI LJUBIMAC:
NAJDRAŽI I NAJMILIJI PAS NA SVIJETU - MAZA (lelica)
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
DUGINE BOJE
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
alt="QuickPost" border="0"> Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
DRUGA STRANA
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!