èetvrtak, 26.07.2007.

...sreæa ne leži u potiskivanju strahova,veæ u sauèovanju s njima...
da vidimo malo odakle da poèmem jer se nama u kratkom periodu zna dogoditi bezbroj beznaèajnih,ali i onih znaèajnih sitnica(situacija) za opstanak ove naše male familije.što je tu je.povrijedio me do kostane srži.znam da èu mu oprostiti,jedini je problem što kod mene povrijeðenog to nikako ne prolazi u kratkom roku kao kod njega,nego kod mene to traje najmanje tri dana.ovo nije ispovijed,pa bi vas poštedio stvari i èinjenicom kojom me pogodio ravno u onaj najosjetljiviji dio koji u meni izaziva veliku bol.boli me i sada,ali se nadam da je shvatio što je uèinio,jer sam se ja osijeèao ko posljednji dronjak,odbaèen kao stra krpa i sam sam sebi opao u oèima i ponovo izgubio samopouzdanje koje sam krpao kraj s krajem jer je uistinu labavo.sve se to baš moralo ko za inat desiti u periodu kad sam odbacio tablete za smirenje i to ne postepeno,nego jednostavno,bacio ih u smeæe.da sam požalio to se moglo na meni oèitati veæ na kilometarskoj udaljenosti.gdje te najviše mogu nanervirati nego na poslu.veæ vam je poznato da radim s djecom,kojom na neradu ne zamjeram previše(bio sam i gori),ali moji su živci lagano krenuli u pravcu laganog nervnog sloma,tako da sam se dva dana tresao kao prut,vidno uznemiren.poèela mi se javljati tjeskoba,nemir i ono najgore poèeo sam se opet bojati ljudi.zašto?upravo zato što je danas ljudstvo toliko pokvareno da traži u tebi i najmanju rupicu kako bi došli do svojih uvijerenja kako si niš od èovjeka,kako se i dalje drogiram(što nije istina i ako se ko s tim borim i vodim ratove sam sa sobom,upravo sam to ja.probem je u tome što sa tome èovjeku vjerovao jer je postao jedan jedini cilj u mom životu,te se moj svijet vrti oko njega.sumnje?naravno da èe sada biti pokoja sumnja više.tu si ne mogu pomoæi,jer uz bolesnu ljubomoru još i to.ne,nije me prevario,al je napravio upravo ono èega sam se bojao.želim da nastavimo zajedno,želim da naša planiranja o kratkoj buduènosti ne padnu u vodu.poslije parèe opeklina što se veza tiæe,koje su na kraju završavale sve isto.prekidi bez obijašnjenja što je totalno djetinjasto.a kad je èovjek zaljubljen i najmanja stvar može u mojoj pomalo bolesnoj glavi izazvati erupciju vulkana i ispuštati sve moguèe plinove,dal na uši,nos ili usta,svejedno.povrijeðen sam ,i to povrijeðen jako,jer sam od drugih oèekivao i gore stvari ali od M.nisam.zato me boli još više.dok sam mu poèeo vijerovati proteklo je dosta vremena i sad ova banalna glupost,bez koje je on i te kako mogao bez,al se nije potrudio.draže mu je bilo povrijediti me.ne razumijem zašto.i šta bi si i koje pitanje u datoj situaciji morao postaviti.neznam.volim ga,to zna.a šta je najgore svaki koji je do sada shvatio da ga voim,te da se moj svijet vrti oko njega a moje misli gotovo su uvijek s njim,završavalo je tako da su se svi poèeli izvlaèiti na raèun moje narkomanske prošlosti.al opet zar ako nekog voliš,a ta se osoba sluèajem nalazi u narko miljeu,uzimali su si za pravo svakodnevo nabijati mi rogove.al rogovi nisu njima bili uzrok prekida.uzrok je bio uvijek - narkotici.pa normalno,to je najjaèi adut kojim bi si svi prali ruke,ne spominjajuæi rogove i povrede naèinjene meni.dosta je bilo toga.sranje je još veæe u tome što ni jednom nikad odmah na poèetku veze,nikad nisam niš lagano i ako mi nije bilo lako preprièavao sam im moja narko iskustva,koja su prihvatili.prihvatili do tada dok me nisu iskoristili,dobro izjebali,prevarili i na kraju krivicu svrstali meni u džeb.ok meni na èelu piše budala,pa im je to bio znak da me mogu povrijediti koliko hoèe,a nitko nije ulazio u to koliko sam u sluèajnosti osjetljivo biæe i nisu nikad razmišljali o tome kako èu se nakon zaljubljenog èovjeka osjeèati.osoba sam koja kad nekog voli,taj neko postaje moj svijet i ne pada mi na pamet nitko drugi sem njih.u ovoj mi se situaciji M.uèinio potpuno isti drugima koji gledaju da te povrijede.samo što brijem da èe i tome doèi kraj,da èu èvrsto stati na svoje noge i neæu si više dozvoljavati da me itko povrijedi radi ljubavi za kojom èeznem od djetinjstva.valjda se neki klik dogodi i u mojoj glavi,da èu nauèiti kontrolirati emocije,ne potiskivati ih,ali korektno podijeliti na dane i minute koje èe biti odluène za opstanak veze.žao mi je ujedno to s M:jer je jedan od rijetkih koji mi je pomoæ pružio kad mi je bila potrebna.ali ja kažem od danas na dalje i ja èu drugaèije razmišljati.sex obožavam.nije mi temelj veze,ali u mom životu ima jako veliki znaèaj.
ok dosta o tim problemima.krenimo na to kako smo zabrijali da idemo na Rabac festival.najgore je što mi se jedan dan ide,a drugi veæ manje i dogodi se da razmišljam o poslije partija kad nam se lako desi da pola mjeseca živimo na kruhu i vodi.ma i to mi teško ne pada kad bi bio siguran da za 210 kn koliko stoji upad,stvarno to toliko vrijedi i da novac koji želimo za to dati da ne bude poslije kako smo ih spièkali a nismo se niti zabavali.naravno,zadnje što smo bili bila je Hartera.pauzirali smo gotovo dva mjeseca i kucnuo je èas kad je došlo vrijeme da imamo potrebu isplesati se,iskakati,derati,vrištati ako treba.samo da to barem bude približno festivalu koji su se održavali deset godina u nazad.u vrijeme dok je na partiju vladao PLUR.stigle su nove generacije i svijestan sam da je to gotovo nemoguèe jer polovica posjetioca partija nije tamo radi glazbe,veæ da se na oèigled drugih posjetitelja toliko zgaze da postane malo neukusno.puno od takvih postaju naporni nesvijesni što èine.po mojoj prognozi nebi nam trebalo biti loše jer smo se skupili stra ekipica,oko desetak nas.a gdje èeš ljepše kad na partiju oko sebe imaš ljude koji te razumiju,nema meðu njima homofoba,veæ samo normalnih ljudi koji seksualna opredjeljenja gledaju kao sastavni dio života.iskreno nadam se najboljem.nadam se zabavi,druženju i zajebanciji.nekako kao da se vraèamo u onaj period dok su na party dolazili iskljuèivo ljudi koji su tu elektronsku glazbu mogli slušati i bez nekih posebnih droga.naravno trava je kod nas dozvoljena.dakle koja pljuga i redbull vodka i šišaj jure do zore,a ako nas naše godine ne pokose,volio bi posjetiti i oficijalbni after party.u nedelju bi trebao biti slobodan.moram malo odmora a i ne kanim na posao dolaziti iz druge dimenzije,jer se može dogoditi da te radni kolege ne razumiju i nemogu pomnožiti dva sa dva.naravno direktor koji je strogo zabranio slobodan dan nedeljom,oèito još nije pogledao popis slobodnih dana.to nije koènica i ako mi kaže da se moram pojaviti na posao,ljubazno èu mu reèi "naravno da èu doæi na posa2.ali to je laž,a lagati mrzim.drugog naèina nema pošto je diša jedan od ljigavaca koji gleda samo svoj interes i ne mari za radnike kao radnike,nego uporno pokušava održati robovlasnièki sistem rada.pa i sam mi je jednom prilikom rekao da u toj firmi na demokraciju mogu zaboravit.tu proizlazi pitanje dal je moguèe u slobodnoj zemlji da nitko tako što nemože sankcijonirati.gdje su sindikati,gdje su prava radnika.to kod nas u hrvatskoj ne postoji.tu vlada pravilo.poberi što više para,radnicima daj što manje plaèe i iskoristi ih maksimalno.nadam se da èe ljudi u hrvatskoj otvoriti oèi,da èe napokon progledati i da èe napokon poèet se obraèati ustanovama za prava radnika,koja izgleda ne postoje.to je država.znaèi tako i funkcijonira.udri po radniku,isiši mu zadnju kap krvi i onda mu nekom banalnom stvari kao razlog daj otkaz.zato sam odluèio i ako mi taj slobodan dan želi oduzeti,gadno se prevario jer sam ja odluèio i ovako i onako ne vratit se u nedelju.ne želim.da je diša i firma ok,pristao bi se vratiti,ali u firmu koja krši sva prava radnika,ne,neæu biti taj koji èe im se podati.a što se otkaza tiæe.bilo bi mi drago,jer bi se tad trgnuo i siguran sam sa svim iskustvom samo zapisanom u radnoj knjižici,vjerujem da bar mogu konobariti od luksuznog restorana ala cart,pansiona,sve do voðenja smjena i šankova.napokon poèinjem cijeniti malo sebe.skužio sam da vrijedim.da vrijedim puno više od nekih koji si radno mjesto zadržavaju uvlaèeæi se diši u ono njegovo,masno debelo kaj dupe.
nastavak slijedi

petak, 20.07.2007.

vruèe je al ja se nedam.psiha,jebena psiha i moj dragi koji je u tom pogledu puno jaèi od mene i uspije dobiti što želi.tako me uspio nagovoriti i odvuèi na plažu,a ako što mrzim to je prženje na suncu.7 dana u tjednu stalno sam na suncu(moram malo kukat).hoæu hlada.i mira naravno :).al`jeb`ga.šta je tu je,na poploèenoj plaži smo.pošto on voli nudizam(volim ga i ja al daleko od radoznalih pogleda).i našli smo malo utoèište,"sluèajno"zamisli pedersko.zanimljivo je to što ja koji gaèe ne skidam tek tako zaboravio sam kupaèi.i što èu?u gaèama je neukusno i vruæe,pa se nudizmu i pogledima izlažem i ja.da je neka gay populacija mlaðeg naraštaja bilo bi interesantnije.ako niš drugo barem bi napajali mozak ljepuškastim i mlaðahnim tjelesima.i tako nek gleda tko šta hoèe,al ja sam se kao da sam znao upravo danas obrijao i ošišao,te uredio frizuru mog miška piška.mali znak održavanja higijene.na cijeloj se plaži nalazila samo jedna osobaispod tridesete.naravno da sam pogledao.pa za to služe oèi.ne.zelene okice,dlakava prsa(ne previše),ud...ud,ali ne onakav za kakavim bi ispuštao uzdahe.naravno u datim situacijama ili s njim u krevetu,unatoè udu moglo bi bit savršeno.al eto.sad vidjeh da moj ud nije najmanji na svijetu.daleko od svega tipov ud izgleda baš sladunjavo.
šta nam preostaje nego kao dva Morrisonova guštera,nastavljamo pržionu na suncu,èekajuæi veliku zmiju da nas odvede d0ma.
saznao sam da pitat nekog dal te voli je totalno inbecilno.možda i je al i ja sam tradicijonalista na svoj naèin.možda je imbecilno,ali rijeèi poput VOLIM TE za mene ima jako važan sentimentalan znaèaj.bo.
eno ga,brèka se kao malo dijete.nasmijan i vedar.kao da mu je netko ulio svu sreæu ovog svijeta.a niš znaèajnog nije uèinio sem se bacio u more.veliko dijete.moje dijete.moja ljubav.nasmijana i vedra.volim ga.pa šta.
nisam tip od plaže i preferiram debelu hladovinu kao što veæ rekoh.vodu obožavam,more takoðer,al s drugog stajališta.more za mene ima nešto smirujuæe.nešto opuštajuæe,nešto mistiæno.zvukovi valova koji se sijeku i lupkaju o hridi,opijaju me svojim zvukom i vode u svijetove nedostupne ljudima neslobodnog uma.kad god sam boravio u gradovima gdje nema mora,iz mene je nestajala neka sigurnosna toèka gdje se mogu smiriti,maštai,letijeti,a sve to na jednom mjestu,opijen mirom i opojnom muzikom valova...

srijeda, 18.07.2007.

ovo je samo prepisano iz današnjeg broja dnevnih novina potpisano sa T.R.nije jako opširno al jasno
"organizaciski odbor Zagreb Pridea o ovogodišnjim dogaðajima na Prideu i napadima na sudiomike obavijestio Meðunarodnu udrugu homoseksualaca i lezbijki Europe koja je o svemu obavijestila Europsku komisiju i pododbor Europskog parlamenta za Hrvatsku,koji nadgleda stanje ljudskih prava u Hrvatskoj,kazao je jedan od organizatora Pridea Marko J.federacija mladih europskih zelenih,èiji su predstavnici sudijelovali na Prideu,o svemu obaviještavaju zastupnike Zelenih u Europskom parlamentu i Zelenu europsku stranku.
o dogaðajima je obaviješten i Meðunarodni odbor za ljudska prava homoseksualaca i lezbijki (IGLHRC) U New Yorku,kazao je Jurièiæ.Taj je Odbor uputio pismo ministru unutarnjih poslova Ivici Kirinu od koga traži istragu i oèitovanje.Posebno se traži oèitovanje oko policiskog postupanja u Prvoj policiskoj postavi prema sudioniku Pridea iz Slovenije Mitiji B.koje se ocijenjuje nekorektnim,zatim oko prijetnji smræu SMS-ovima i e-mail porukama organizatotru Franku D.

....kratko ali veoma jasno i nadam se uèinkovito.pitam se samo kako bi naša policija,uzmimo i državne vlasti gledale na to da se skupila oveèa grupa pedera(nisu svi feminizirani)i lezbika i ostalih manjina te otišli na utakmicu ili koncert našeg dragog Thompsona(osobno nemam niš protiv njega)i fino onako u masu pobacali rajèice,kamenje,boce a nedaj bože M:koktele.e tu bi nastala frka.jer u hrvatskoj ako si peder/lezbika znaèi da si ravnopravni èlan ove države ali drugog reda.recite mi dal je to normalno?dal je normalno da ako si hetero možeš si uzeti za pravo vrijeðati i prijetiti smræu nekom(miroljubivom pederu-jer to i jesu),znaèi rušiti osnovu ljudskih prava i manjina,te zatim proèi nekažnjeno.htijeli bi u EU.zaboravite.dok iz naših usijanih glava ne iziðe mržnja prema neæem razlièitom nikad neæemo dalje od balkana.Srbija se pomakla po pitanju toga.homoseksualaca na Exitu je bilo kao u priæi.družili su se i zabavljali svi zajedno.niko nikog na silu nije odvlaèio na sexsanje.èovjek kad navrši svoju 18-u godinu ima pravo na svoj seksualni izbor bez straha da èe neki kretenoid da mu razbije glavu.a što je najzanuimljivije baš oni tvrdokorni homofobi tako ljeèe svoju frustraciju jer su u podsvijesti pederi.a i pederi su i te kako kad su sami a ne u grupi.hajmo prsa o prsa.jedan po jedan.a ne ko pizdice napadate pedere u grupama.kako vas samo nije sram.udarati i cipelariti homoseksualca doðe ti isto kao da premlatiš ženu(obraèam se heteriæima),niti kao ženu jer su homoseksualciji puno senzibilniji od nekih žena.neandertalci koji su htijeli poubijati pola ljudi na Prideu treba i te kako kazniti.zreba ih kazneno goniti.ne samo prekršajno,jer èe sljedeæe godine imati dobar motiv da uèine još gnjusnije stvari.nismo bilo kažnjeni prvi put,država i onako ne funkcijonira,pa hajmo ponovo ubijati,klati,paliti,vrijeðati sve one koji se ne slažu s njihovom ideologijom i èistom Hrvatskom.još zagreb.metropola.mjesto gdje se svatko može naæi,prièaju da su blizu europskim metropolama.možda jesu po tramvajima,buticima,clubovima,trgovima i bircevima.ali u njihovim glavama još su godinama daleko od pravih metropolista.
na kraju,istina je na strani sam manjina jer su oni više ljudi od ovih što to kvare i u svijet šalju još uvijek ratnu sliku hrvatske.zar nije vrijeme da se približimo EU,da svi ljudi dobre volje imaju sva svoja prava koja zaslužuju(a steæu ih i krvavo,bogami).zašto bi jedan hetero zato što mrzi pedere dao krivu sliku hrvatske.prijetio si smræu,umalo je nastradalo gotovo 300 mirnih ljudi i naravno u hrvatskoj(nažalost mentalno balkanskoj)nije kažnjen.iz ovih stopa zakon je veæ napravljen i prema tome zakon se poštuje.tko su oni da ne proðu nekažnjeno.nije mi poznata niti jedna civilizirana zemlja koja bi prešla samo tako preko tako odvratnog èina.KAZNITE IH onako kako zaslužuju.jedna boca M.koktela godina zatvora.dvije boce dvije godine i tako redom.èvrsto sam uvijeren da bi i tome došao kraj.ali ne u juèerašnjim novinama sam proèitao kako baš neznam mu ime i nije me briga,uglavnom onaj glavni policijoto u ZG,koji daje naredbe za daljnja dogaðanja i patroliranja,zauzeo se za nerede na stadionu.e pa dragi policajèe.to što se dogaða po stadihjonima sad se poèelo dogaðati po ulicama.dakle sprovedite zakone,teroristima i nasilnicima nije mjesto ni na stadijonu ni ulici.njima je mjesto u praonici rublja u lepoglav
i s Prideom treba nastaviti dalje.svake èe godine biti sve veæi i veæi.sve više šareniji i napokon èe "normalni"ljudi shvatiti da pederi i lezbe ne siluju nego se vole.a ako je širiti ljubav,mir,jednakost zloèin,onda nas sve obilježite ROZA vrpcama kao u aushwitzu i pobite nas.ali znajte borit èemo se do zadnje kapi krvi

utorak, 17.07.2007.

...ja se uvijek nanovo ubijam,ali ja sam besmrtan;i svaki put ponovo oživim;u novoj viziji ponora...

...šugavo vrijeme,šugav dan,šugavi poslovni partneri kojima ne možeš dokazati ništa.osamnaestogodišnjaci,najpametniji i sveznalice(sreæom i to sam prošao pa ih veze rada u potpunosti razumijem).njima je posao igra(bio je i meni) i tako vrijeme prolazi,te nikako da im se naèini klik u glavi,da ako oni nešto ne naprave pada meni i D.(stariji èovijek-over 60).sreæom pa u svakom kukolju ima i iznimaka,pa tako i na ovom "predivnom" poslu.za pohvalu(da pljunem da ne ureknem) su mladi sedamnaestogodišnji T. i malo stariji Ma.za kojeg nikad nebi rekao da je takav i da gaji interes za posao.prije mi je djelovao snobovski ili kratko tatin sinèiæ što se pokazalo suprotno.još jedan dokaz da ne valja graditi predrasude.toliko mi je odvratno bilo na poslu,što fizièki,što psihièki,da sam radno mjesto odluèio napustiti pola sata ranije.ne žalim zbog toga ni najmanje,pa makar pod prijetnjom otkaza(uobièajena procedura krive demokracije koja se pretvara u teror i manipulaciju na psihièkoj bazi radnika.svi strahuju od otkaza.koje su to svinje poslodavske).ma zaboli me.stižem doma i nailazim na poruku svu u crtežima(nešto sasvim strano što se M.tiæe).zaneo se sav ushiæen i radostan što je dobio slobodno subotu i nedijelju uoèi održavanja Rabac festivala(festival elektronske glazbe - za neupuèene).u najmanju ruku mu ne želim kvariti raspoloženje,a i ne želim ga držati na lancu kao da smo sijamski blizanci.svako može odlazit tamo gdje se osjeèa da mu može biti cool.problem je što sam ja u periodu kad mi ni EXIT(novosadski festival) nebi oduševio ni popravio raspoloženje.u banani (popularno i starinski u kurcu)sam.depra ne popušta(veæ 5 dana,ako ne i više).ako se takvo stanje produlji,bojim se da èe na festival bez mene(nema smisla veselim ljudima kvarit raspoloženje ili kad je najljepše da me pukne i hoèu doma - nema smisla).radi toga se nemoram plašiti.mala se ekipica veæ stvorila koja æe na festival busom što je najbolje riješenje.ta ide veæina naših prijatelja i poznanika.bez mene ovo cijepidlaku i još depresivnu bolje ostavit doma i bolje èe se zabaviti i upoznati sigurno zanimljivije ljude od mene"budale".uostalom siguran sam da N.,A.,i J.nikad ga samog nebi ostavili i znam da bi na njega pazili.toga se ne plašim.plašim se malo dijelovanja MDMA na njega i masu komada koji ti se i te kako svide te pukneš na kemisku ljubav što bi znaèilo kraj još jedne romanse ili veze.na koncu to još niš nije sigurno jer sam ja i nako imao u planu i ako mi nedijelju nedaju slobodno,jednostavno ne pojavim na poslu.mobitel nemam pa me mogu zvrcat koliko hoèe.to bi i zaslužili šugavci iz moje firme.nedijeljom je u jutro najljepši after party na plaži i ja kao osoba voljna zabave(bez depre naravno)nebi imao srca napustiti tako uzavrelu ludu rulju,te da odem na posao.no way.i tako je kraj mjeseca,a meni je vrijeme da se dam u potragu za poslom koji daje rezultate,sodisfakciju i direktor nije egotripièan gad.jedini naæin da bi ublažio ovo moje veæ lagano suicidalno stanje,uzeo sam pirs(pirccing)(da vam ga predoèim.Urbana znate i znate koji pirs fura u nosu.debljina zagarantirana),e ja sam si unatoè nepodnošljivoj boli ugurao taj debeli pirs s dvije kuglice u hrskavicu na uhu.još me boli i potrajat èe.ta me bol odvraæa od depre.zato i jesam u stanju da vam napišem (mojimk vijernim èitateljima) što se to zbiva u nekad savršenoj i veseloj maloj obitelji.
pas,M. i ja.volio bi kad bi se stanje popravilo,al u veèini sluèajeva priznajem svoju grešku,svijestan da je pre kasno da bi mogao promijeniti cijeli moj karakter.isprobano,al bez veæeg uèinka.ja sam taj koji jesam,samo te ljudi jako teško prihvaèaju,jer briju da si s druge planete(žalim ih).želja mi je dok sam još u ovom stanu kojeg mi je navika nazivat našim(mada nije nego je od njegovih roditelja),da M.barem dijelomièno pokuša uæi u moju psihu i iz nje izvuæi ono nacrnje što me s vremenom vraæa u ta duboka sivila(makar da uzmemo LSD,da nam otvori mind i da poneki pa makar banalan odgovor).zauzet mojim noænim morama i sivilom moje duše,nisam obraèao pažnju na našeg psa koji se vidno uskomešao(pridavao sam to normalnom jer kad doðemo doma uvijek je vidno uzbuðena).zna da èu je odvesti u šetnju jer je to veæ dnevni ritual,mazimo je pazimo,ne smatramo je plišanom igraèkom ,veæ je smatramo èlanom obitelji koja ima i te kako izgraðenu svoju osobnost.kad je skužila da sam je ipak primijetio i skontao da to nije njeno normalno ponašanje,uzeo sam torbu(kad to vidi onda je sigurna da izlazi),jednostavno je podivljala i poèela na sebe obraèati još više pažnje trèeæi iz prostorije u prostoriju i uporno zaustavljajuæi se na izlaznim vratima.izašli smo van,potezala je konopac kao da negdje žuri,kao da joj je neka velika sila.naravno postojao je i to jedan od jako velikih razloga.jadnica,dobila je proljevitis,samo neznam od èega.na moru nismo bili,a nije jela niš od uobièajenog,jedinu maniju ima da njuška i uvijek neki klinac za popapati naðe na ulici.badava joj vièeš ne to,pusti,baci...ali bez uspijeha.oprošteno joj je.pa ona je naša ljubimica te se ponaša u skladu sa drugim psima razlièitih pasmina.napokon se ono fino israla(neko bi pomislio da je prošla krava,a ne pas),te se nadam da joj je makar upola bolje,kao meni što osijeèam neprestanu bol samoranjavanja uha(nisam EMO klinac,ne glorificiram samoozljeðivanje,ali je jedini naæin da si pomognem u datoj situaciji ili da si skratim muke i oduzmem život).najviše boli ono što se nalazi unutar mene,te truje moj razum i kida živce.što M: koji me jedva više podnosi(vidi se iz daleka i priloženog),preko mojih rukotvorina od gline,perlica i ostalih materijala,preko muzike i interneta.IZGUBLJEN SMISAO(interes)ZA SVIME TIME što me i te kako uveseljavalo.
ovo moje stanje bez da sam vam toliko dužio mogao sam skratiti i opisati stanje samo dvijema rijeèima;U KURCU SAM i to žešèem....

ponedjeljak, 16.07.2007.

for gosp. M.
...do you realy want too heart me...
B.George

...ljubav je ona koja nas oblikuje kao potpuno biæe.ne naš izgled,naš rad,naše želje,ne naša postignuæa naših roditelja,naši snovi.time se naš život puni i hrani,to nas vodi i pokreæe;ali ljubav - ljudi koji volimo,naæin na koji volimo,zbog èega volimo i ono što volimo - ljubav je uistinu ono što nas oblikuje...

PS
ovo ti dat samo dijeliæ neèeg o èemu pozitivno možeš razmišljati,umjesto da se dereš na mene i ne daješ mi leptirova krila slobode.topli brate.roðeni smo slobodni.takvi bi volio da i napustimo taj svijet(nemoj zabrijavat,VAŽNA NAPOMENA).

RASPADANJE
death in june

i ako se probudim iz snova
hoæu li pasti u osamu
hoæu li probuditi tamu
hoèemo li zatresti zemlju?
i ako se probudim iz snova
hoèemo li naæi prazninu
i slomiti tišinu
koja èe zaustaviti naša srca
i ako se probudim iz snova
hoèemo li plakati zajedno
za njihovim sveim pepelom
i pokrenuti noæ
i zašto si rekao
da æe stvari padati
i padati;i raspasti se
da li æu se probuditi iz snova
za slavu noæi
za rušenje sunca
za puzanje u lažima
i ako ponovo zbog snova
hoèemo li ih gurnuti u tamu
i gledati u svetost
i penjati se u noæ
i ako padnem zbog snova
sve moje molitve su utihnule
VOLJETI ZNAÆI IZGUBITI
A IZGUBITI ZNAÆI UMRIJETI
i zašto si rekao
da æe stvari padati
i padati
i raspasti se na kraju.

...ovih se parèe dana osijeèam kao da me zgazio vlak,a zatim su iz mene isisali cijelokupni serotonin iz mozga.nije da ga je bilo previše,ali èisto onoliko da nebi upadao u depresije koje su me obuhvatile u ovom periodu.zašto?to je ogromno i složeno pitanje,a struka mi nije ni psiholog niti psihijatar,tako da bi vam mogao mojim laièkim jezikom objasniti što mi se dešava.kad sam postove poèeo pisati odluèio sam da neæu lagati(mada okorijelim narkomanima to je veæ usaðeno u mozak).ne, ja takav ne želim biti (UOSTALOM JA SAM NARKOFIL).jedino što mi u korist ide je to da je ovo prvo ljeto nakon niz godina da se nisam nategao i da me heroin kao naogovnija (ali i najbolja)droga ne privlaèi svakodnevno.to je dobar znak.ali dobar znak nemože postojati bez lošeg predznaka.utijehu sam potražio u tabletama za smirenje,svjesno znajuæi da mi mogu naškoditi i više od datog dopa.da je rizik da se nategneš jako slièan heroinskoj ovisnosti,slobodno reèeno,još lakše pošto do psihofarmaka kod nas na crnom tržištu vrlo lako doðeš i to sa siæom.sitnim parama.evo negdje oko tri sam dana usporen da usporeniji ne mogu biti.naravno u tom stanju izbijegavam otiæi na posao(mada me zaboli što o meni misle),al sebe radi i ne želim nikava dodatna predavanja nadreðenih koji u stvarnosti nemaju blage veze o èemu se radi.njima je bit naduvan i.li izdrogiran kao svinja ista stvar.što da onda tratim vrijeme obrazlagajuæi im nešto,kad i onako niš ne razumiju.nisam se još na pilseve nategao,a nije mi ni namjera.to je taj fucking depresivni period,gdje mrzim cijeli dan buljiti u jednu toèku i ne reagirati na podražaje.zašto?pa zato što u stvarnosti nisam takav.nekad sam dosadan,nekad previše živ,nekad me pucaju filmovi o izlascima,a najdraži su mi oni kad ostajem doma sam s psom,stavim da mi svira muzika koja mi u momentu odgovara i pokušavam ne ulazeæi u sukob s nikim.problem je taj što to da se s nikim u kuæi ne zakaèim nemoguè je.naravno tu je M.koji mi u takvim stanjima neda disati,pribojava se mojim ovisnostima,a depre mu se ne dopadaju jer još nije siguran što sam u stanju napraviti u depra stanju.znam postoje one blage,ali mene hvataju one malo težeg kalibra i toliko su uporne da me ne ostavljaju na miru i po par dana.depresija,moja najbolja prijateljica.morat èu se nauèiti uživati u njoj.znam dio riješenja i povoda ovih depri.M.umijesto da me pokuša shvatiti jedini naèin na koji reagira je da me špota,a uz to se zna fino izderat na mene,na što sam ja elergièan,te ne uspijeva napraviti niš bolje,osim otvorit mi apetit da popijem cijelu kutiju pilseva i da prespavam bar jedan dan.pribojavam se ovih naših zadnjih kaèenja.niti jedno nije završilo mirovnim sporazumom kao i do sad.pa normalno.koja bi normalna osoba u svojoj vlastitoj kuæi trpila budalu kao što sam ja.to je još jedan od dokaza da je suðeno da budem vuk samotnjak.interesantno dok sam bio sam(vuk samotnjak)padao sam udepre,pošto sam izgubio i ono malo nade da æu ikada pronaæi osobu koja je sposobna voditi ratove samnom,koja je spremna iz mene izvklaèiti rijeèi,koja je spremna upoznati onu drugu stranu mene.sreæom pa imam samo dvije liènosti:jedna vuæe hippy pokretu i njihovoj ideologiji što sam ja poistovijeèio sa goa,drum &bass,jungle,partijima,te ona druga koja je totalno zamraèena, ne odustaje od subkultunog gothic pokreta.to sam ja.jedna vesela,miroljubiva,druželjubiva,puna ljubavi osoba,koja se u datim trenucima pretvara u najljepšeg(tepam si)vampira i siše krv svakom onom koji je kanio da mi se približi.a na koncu nisam


I HATE MY SELF
I WANT TOO DIE
C:Cobain

nedjelja, 15.07.2007.

...hajde da se drogiramo,da nam oèi sjaje...
R.Amadeus
...nekad to bijaše i moj moto,makar znam da se veæina s time nebi složila.ja bi.zašto?iz sopstvenog razloga što svaka jedinka ima pravo raditi ono što ju je volja,a to što su u prošljim stoljeèima zakoni vezani uz neke opijate ,promijenjeni je u korist narko mafije.žalosno.zar nebi bilo potpuno bolje i pod veæim državnim nadzorom,da registrirani narkoman(najmanje 5 godina),,što mu sigurno nije "in" da se uopšte skida s bilo koje droge(liènost mu se veæ promijenila),naèini zakon pod državnom kontrolom i svaki ovisnik(pošto se smatra bolešæu),slobodno u svojoj ambulanti može doæi do dnevne doze koju ti odredi doktor specijalista.droga je kod nas zabranjeno voæe,što ujedno smatramo i slaðim voæem.vijerujem da bi takavim zakonom opala stopa kriminala kod nas,nabio bi se veliki udarac narko mafiji,a što je najhumanije bilo bi manje overdoziranih,jer je dokazano da veæina koja se predozirala,ili je uzela prljavu drogu(dileri moraju dozu obskrbit sebi),a ima i onih koji su apstinirali malo duže vrijeme i ufurali si nehtijedoæi zlatni šut.kad se samo sjetim kad sam ovisio o heroinu(ružno za vidijeti,a još ružnije što sam sve bio u stanju napraviti da doðem do najprljavije droge koja nije imala veze što je prljava,bitno da je i da nisam u kizi),a uz to se uspio overdozirati 2 puta.al eto dragi mi je bog oèito dao neki drugi zadatak na planeti,pa me nije ostavio na miru da odem u vjeèna lovišta,sa svim tim što mi je to bila žarka želja napustiti taj planet u potrazi za boljim.
je,samo gdje smo mi recimo od engleske,holandije,švicarske....miljama,miljama daleko.što standardno,što mentalno.te su zemlje na neki naèin objavile rat narkomafiji i mogu vam sa sigurnošæu reèi da im polazi za rukom.narkomana po ulicama je sve manje,stopa kriminala je drastièno opala,a o kaosu u gradu bolje da i ne govorim.ma šta ja to o drogama prièam kad smo mi jedan fucking balkanski mentalitet koji još nije shvatio da razlièitosti postoje.da nismo svi jednaki.da ne spavamo svi standardno muž žena...svijet je velika šarena lopta,pa mi nikako nije jasno kako te boje šarenila ne dospijevaju u male mozgiæe naših dragih balkanaca.za razliku od susjednih zemalja(veæ imaju i zakon o istospoloj zajednici),a kod nas još nisu ni uveli zakon o napadu iz mržnje.balkane,balkane moj,budi mi dobar i silno mi stoj.osobno obožavam balkan,njegovu tradiciju,more prirodu,ali nikad neæu shvatiti da baš naši ljudi koji se teže izjednaèiti sa EU,još nisu došli doo toga,hoèe ili neæe morat èe razlièitost i manjine prihvatiti.svidijelo im se to ili ne.vratimo se naèas zabranjenom voæu,kugi 20 st. popularno nazvana droga.kad bi država držala to pod kontrolom,znam da bi pojedinci na vrhu imali tek manji udio(sad imaju veæi),ali novac od smrti(droga)barem bi se mogao koristiti u dobrotvorne svrhe,koje su kod nas prijeko potrebne.da im ja(pritom misleæi na državu),izaðem s tako lucidnim prijedlogom veæ sam spreman na odgovor : "tvoj glas važi samo za pola èovjeka ili neke pubertetlije,mozak ti je pola spaljen i nemožeš realno razluèivati.".e kako bi se samo zajebali.zaboravljaju da smo obièni smmrtnici te da koristimo samo jednu stranu mozga.tako zaboravljaju da uz malo treninga možeš izgraditi sasvim novu liènost(uvijek tebe) i s drugom polovicom riješavati pola državnih nepodopština.na koncu.više se ne smatram narkomanom,sad se smatram NARKOFILOM.netko mora.ako to nebudem ja,nek bude netko ko shvaæa te male probleme.poèinje riješavati prvo njih,a onda kreæe u napasd na teže i zahtijevnije zadatke.logièno.ako se pokaže na siæušnim zadacima da je bistar i viješt,to ujedno znaæi da èe u težem sluèaju ukljuèiti vijugu više i riješenje je tu.tako èe tek ova naša mala prekrasna država iæi dalje.zaboravili su na ljude.prije svega ljudi u ovoj državi ulicom trebaju hodati s osmijehom na licu.to je znak da država funkcijonira.obratite pozornost hodajuæi ulicom koliko se ljudi iz srca smiju.jako su rijetki,a i ti su vesele prirode,ili su pak napušeni pa im uz par dimova i ono najružnije postaje barem malo ljepše.zato braæo smimoga

OSOBNO :

VOLI ONO ŠTO STVARNO VOLIŠ,
DA TI NEBI OSTALO DA VOLIŠ
ONO ŠTO NAÐEŠ

PS
I AKO SMO IMALI LIJEPO IŠARENO DRUŠTVO,PONOVO PAŽNJA NIJE MOGLA BIT PRENESENA MENI...

subota, 14.07.2007.

this is a day za koji mogu slobodno reèi da usraniji od toga ne može biti.šta da vam kažem kad sam bio primoren M:spustiti slušalicu s razlogom što tupi svoje(èuva mi zdravlje),a bez da razmišlja o tome da mi susjedi imaju posla s heroinom,dormicumima i svim moguèim psihofarmacima (a moja je psiha još nestabilna).makao sam se od svih tih ljudi jer za krizna razdoblja dobijam moje pilseve.al M.uvijek sve zna/sveznalica)pa mi ih je ljepo sakrio,a meni ostaje da se kod susjeda odem nagrebati nešto kako bi mogao mirno prespavati popodne.neda mi se niti pisati.makar vam sve to obrazložim u drugom postu.uvijeren sam da M:griješi,da u meni budi onaj djeèiji odnos prema odgovornosti i ne postiže niš pametnog sem gore i gore.neznam èak sam se poèeo pitati dal je on stvarno èovijek koji me uopšte do sada razumio.to mi je postalo optereèenje i volio bi saznat istinu.da sad nebi otišao grebat se kod susjeda trebao bi napraviti premetaèinu stana,naæi što mi treba i naravno ostavit njemu da sve posloži kad se vrati.a najgore svega toga je što zna što je to skinut se s heroina,da je svaki dan koban,a on se poigrava sudbinom.to nije ljubav.to èisti idiotizam......
ONO ŠTO NAJVIŠE MRZIM JE NJEGOV smireni ton glasa.ja bi ga pojeo onda.ja vrištim a on mirno ko da je tek izašao iz samostana.koje je to stanje uma kad se ne nerviraš.eto ti figa što se ne nervira.nervira se i te kako,samo što to nije ton glasa,veæ rijeèi i geste koje u tim trenucima pravi.u ljubavi sam se opekao stvarno žešæe,tako da je nekako normalno ljudski malo bit sumnjièiv i ne vijerovati previše.vjerovati jednoj osobi.al šta ako te baš ta osoba iznevijeri?kud onda?tražit novu koja èe ti vijerovati,uz to i govoriti istinu?ma gdje.nek mi netko da adresu,uputit èu se tamo,uvijeriti u postavljeni uvijet,zatim pozvat M.da skuži da to išpak postoji.sve u finu materinu.škorpija sam.dakle moji seksualni nagoni(nisu pre veliki ali tehnièari)sasvim su uredu i reagiraju na sve podražaje,pogled,dodir,ljubljenje,maženje....dakle jedan sam od onih koji nije oklijevao niti prevariti partnera,a još manje mijenjati ih.to nije problem,to je lako.što je onda teško?pa teško je upravo ovo što se dogaða meðu nama dvojci.ljeto je.izazovi na svakom èošku.malo nervozni radi sparine. on svojim meditacijama postiže stanje gdje sexsualnu energiju usmijeruje u nešto pametnije.ok,ima pravo ako se osjeèa bolje.ali to je isto egoizam.ja još nisam došao u to meditativno stanje gdje mi šesti tibetanac(to mi je jedina sex vježba)nije dovoljno da mi moja donja glava dugo izdržala,a da se malèice ne podigne i pogleda dobrog komada,kojeg u mašti veæ imaš u krevetu.i opet,i ako sam takav,što se M:tiæe nije mi još palo napamet da se pokupim for one night.avantura.jednostavno sam stvoreniji za obitelj i èvrsu vezu,u kojoj zahtijevam jedino razumijevanje,slušanje i odgovor.izgleda da sam vjeran pas.a to je ono što kad sam bio mlaði nije padalo na pamet.ja pas.ja rob.no way.i eto doðe osoba po imenu M:i sve te moje mladenaèke snove sruši u vodu.kod ovih ljubavi prije bilo je drugaèije.rogovi su bili obostrani.a sada nebi volio biti jednorog.a ako se i to desi,znaèi koènica je odpuštena i imam pravo i ja na moja svakodnevna pražnjenja(kad sam prazan;miran sam to je veliki +).pritom ne misleæi na gledanje porniæa i masturbacija.masturbirat je ok,al ipak mi je draže kad se pored mene nalazi bar još jedno toplo tijelo,željno isto onog što i ja.volio sam sex,volim sex i voljet æu sex pa makar vi brundali o tome.imama sexsualni kapacitet,a moj M:neæe da to iskoristi.što bi mu falilo.mogao bi glumiti pasivnog pa bi se ja igram.nebi imao niš protiv,believe me.i tako je život igra,pa zašto i sex rušeæi sve tabue nebi postao jedna od najljepših igraèki na svijetu over + 18.kad bi se mene pitalo ja bi se vratio u starije vijekove gdje je bilo manje tabua no danas vezano uz sex.barem su se ljudi "jebavali" na miru.a danas u ZG poljubiš deèka,cura curu,a dešava se ljubomora i izmeðu hetero....nisi siguran sem doma.mogao bi dobiti koji koktel u glavu ili najmanje da te iscipelare.zar takvi ljudi još nisu shvatili onu 100 LJUDI 100 ÈUDI.jednostavna i jasna.dal dugina boja ili paleta nekog umijetnika...važna je raznolikost.zamislite da smo svi isti.roboti.i tako nas manipuliraju,još i u tome,èemu bi vrijedilo živijeti no ujedinjenju svih manjina i veèina u jednu gdje bi vladala LJUBAV I MIR

...Mjesec je umro,
kraj okna zora drijema.
Ah ti,noæi !
Što si to noæi spetljala?
Ja u cilindru stojim,
nikoga sa mnom nema,
ja sam...
kraj razbitog zrcala...
(1925.Golob)

nedjelja, 08.07.2007.

faith & the muse - gone to ground.dojmljiva stvar.ali nije jedina.još jedna je da nas je diša èekao na poslu ponovo u 7h.ja sam kasnio negdje oko 15min ali brijem da nije skontao.uz to neðelja je.kad sav "kršèanski narod"odmara i spava.logièno je da sam zakasnio kad radim od 7h,a pošto praznikom i neðeljom katastrofa od reda vožnje.jedan bus u 6:10h,sljedeæi u 45min.normalno da èu ovim u 45.šta èu tamo pol sata prije.ali baba roga ima posvuda pa tako i kod nas,a izgleda i ne spavaju preveè.sišao sam s busa i direktno u našu svlaèionicu(izbijegao sam prvo pogledat u restoran.oèito uèinjeno dobro).odmah sam se presvukao,uhvatio metlu u ruke i pravio se lud.V.me obavijestio da je diša dole 100%.ok.po putu sam pokupio kašete s bocama,parèe odbaèenih glomaznih otpadaka i pravac restoran.jedini kontakt s dišom je bio "dobro jutro" i odoh ja na drugu plažu kao da niš nije bilo.niko niš nije pitao,ja nikom niš nisam govorio.da li je skužio ili nije zaboli me spolovilo jer koliko sam bio uvijeren da ipak i u njemu mora postojati neki kušæiæ ljudskog,vrijeme mi pokazuje da su šanse sve manje i manje.zato idem svojim putem.koliko para toliko i muzike.a opet ne mogu da ne uèinim svoj posao,pa makar šugav bio.popio sam si kod kolegice V.2 pivca,koja su se pomiješala sa sunèevim zrakama = rezultat - glavobolja i niš mi se neda.pa nek tako i bude.zašto da radim svaki dan.mogu i ja ponekad zabušavat.nije tako èesto,vijerujte mi.neko me vrijeme pucalo da se okupam u moru,al me prošla brzo volja.pre velika gužva za moj uvid kupanja.jutros sam zakasnio i prošao lišo,al kad smo kolegica D. i ja naravno,radno mjesto napustili 15 min ranije radi fucking busa da ga ne moram èekati kasnije sat vremena,kao za vraga,na skuteriæu proðe diša.i to se vratio ponovo da se uvijeri dal smo mi.ah?ne zamara me previše.jedino što mi se ne sluša njegovo predavanje bezsmisleno.jedino mi može donijeti papire i otkaz.vijerojatno bi mi uèinio uslugu,pa bi se trgao tražiti drugi,inaèe èu ovo morat do 8 mjeseca.
došao sam doma,odveo bebu u kratku šetnjicu.vratim se kad èe A.žviždi ispod balkona."ej,ajde na pljugu do mene i J."pa i nije mi teško palo jerr su oni ok,a tamo nam se pridružio i moj M.malo smo se razveselili,naprièali i doma.doma smo pravili šestog tibetanca i bilo je drugaèije nego obièno.netko se uspio opustiti malo više.na koncu bilo bi i vrijeme.ne mogu stalno apstinirati.poludio bi .eto ga sada spava ko anðelèiæ.neka.nek se odmori.nije naviknut na ranojutarnje dizanje i još poslijeposlovno umaranje.
ono na gay pride-u što se umalo dogodilo je isuviše strašno da bi bilo istinito.ko da gledaš neki tresh film.kaže se da se radi o maloljetnicima.dakle što se èeka?kakav grozd,kakav ovaj ili onaj odgoj seksualni.zna se što je normalno,a što bolesno.prema tome odgajajte djecu da se vole a ne mrze.peace

JEDNO JE TIJELO
Marija Pejakiè Žaja

Jedno je tijelo drugome reklo
blisko si mi dušo moja
drugo je reklo
i ti meni tijelo moje
sljubiše se zatim i ušutiješe
poslije se razdvojiše
na dva tijela

petak, 06.07.2007.

...OSLUŠKUJEM UGODNO ZA UHO SPIRITUAL FRONT
I STVAR THE SECRET LIGHT OF LOVERS
i umjesto da uživam u tako divnoj stvari spiritual fronta,moj se mozak vraæa na dananjiš dan,koliko u momentima monoton,momentima ispunjenim sreæom,i onih koje inaèe "obožavam" depresijom.depresija moja najbolja frendica.ili je to bila paranoja.neznam.inšoma ,vratimo se bližoj prošlosti.
Ribam plažu mini vošem da istrijebim veæ spomenute odvratne,ljigave,crne alge,koje su ujedno opasne da se o njih netko ne oklizne.ili još gore,neko dijete(nedo bog),oklizne slomi ruku,glavu,arkadu...eto ti nesreæe u tili èas.tako sam stigao do pitanja veoma inteligentnih gostiju ;
- STARA FRAJLA :
"gospon, zašto to perete pa i onak èe to prekriti more.to zaista nema smisla,a uz to do mene dolijeèu kamenèiæi.
MOJA MALENKOST :
"draga moja gospoðo.ovo je moj posao(sreæom ne životni),ali sam toliko osviješteniji od vas,da bi sam sebe priupitao"a što ako baš moje djete razbi glavu"okliznuvši se na upravo ove alge što skidam,a vama smetaju kamenèiæi u trajanju max. 10 minuta."naravno pored ekološki i inaèe osvijkeštene majke stoji njena kèerkica.i onda se pitamo zašto su sve generacije gore i gore.to govore od pamtivijekka.znaci da u tome ima neèeg.zatim da mi nebi bilo dosadno i što hitrije završio,niodkud pojavljuje se NEKI TIP :"e, mi smo ti tu svaki dan(misli na plažu dugaèko oko kilometar).pa šta baš danas moraš prati.ta mašina stvara takvu strašnu buku,a pored njega stoji klinac koji bi isto laganao mogao izmijeriti pod. al to nije bitno.bitnija je "zaglušujuæa"buka koju mora slušati petnaistak minuta.
MOJA MALENKOST : "gospon dragi ako razgovaramo o glazbi ipak nisam ljubitelj NOISE,nego sasvim profinjeniji smisao za lijepu i kvalitetnu glazbu.daleko od toga da ne valja cijeli noise žanr.strpite se još malo i zvuk mašine neèete više èuti ali urlike i viku djece,sasvim nešto drugo.još jedan od žanra noise.by the way razmislite o ovim crnim,ljigavim,klizavim algama i do koje nezgode može doæ nestašno u igri kod nevinog djeteta.
juèer me pak napala neka mrcina od RUSA :"šta to radiš.po peškiru(koji me blago podsijeèa na krpu za pod.)odmah da prestaneš jer nema smisla to što radiš.to èe more sve oprati
JA:("ali u sebi").koji kreten ti moraš biti.šta briješ da bi se jebavao sa ovim kamenèiæima i algama da nema smisla.sreèom neznam ruski pa mi je u pomoæ uletijela jedna gošèa koja mu je sve liješpo obijasnila ali i oèitala bukvicu da radašne ljude ostavi na miru da rade svoj posao,a on nek si uživa u moru i suncu.gospoðo svaka vam èast i hvala na pomoæi.
marenda je.moj omiljeni dio radnog vremena,osim naravno odlaska dome svom.zakadio sam si malu ganjarollicu i sve je odjednom postalo ležernije,mirnije i podnošljivije.èudno,zar ne?samo kad bi taj feeling potrajao cijeli dan.kažu ti "uživaj u svojoj depri".pokušavam,ali istinski uspijelo mi je možda svega par puta.zato se valjda i zove FUCKING depresija.no neèemo o njoj,veæ o proljepšanoj,obojenom,sadašnjoj mojoj percepciji stvari.I´m so hay.
evo još jedne VERY SEEKnaših nam dragih susijeda italijana (piše u 24 sata 06.06.06/7.)

ZA MATURU ŽELE VEÆE GRUDI
(jedna èuška i malo strožeg odgoja nebi štetilo planeti zemlji.ne propagiram nasilje,veæ "èuška"se kaže samo tako)
-- zahvat za poveèanje grudi najpopularniji je poklon za maturu,u Italiji,ispred auta ili egzotiènog putovanja (very,very seek)
-"to je najbolji poklon.auto se kvari,putovanje kratko traje,a dobre grudi su za cijeli život."rekla je Angelica P.(18) maturantica iz rima.
dakle više nije in Milano,gdje su mesnate(nabubrene) usnice i liftinzi bili normalna stvar (jer inaèe bez si nenormalan.što je sad normalno?).ipak su uspijeli još jednom iznenaditi.prešli su rim milano za još jednu u nizu bolesnijih stvari.osamnaestogodišnjakinje
žele doživotne lijepe grudi.jadne bebe koje èe se hraniti silikonima.za primijer odgoja spomenut èu naše gimnazijalce i uèenike još nekih škola,al mozak ne pamti sve,na dovoljno ozbiljna pitanja gledavši uzrast od 16 godina,na koja su i kako odggovorili bilo je razmišljanje na dvije godine više.da ne pretjeram.pitanja o istospolnim zajednicama kao manjini,o gladi u svijetu,braku,zastupanje sebe kao na pravo glasa(ima i tamo izuzetaka koji imaju temelje politike), ratu, bilo je isuviše pametnije od italijanskih osamnaestogodišnjaka-inja koje misle o svojim guzicama
i na koncu nešto i za mene:
"nemojte se bojati preokrenuti svoj život i krenuti iznova"(M.nemoj krivo shvatit)inaèe to je rekao amerièki glumac ralph fiennes.
"smijeh pobijeðuje sve nevolje i tužno raspoloženje"citat amerièke glumca/e ray liotta
obojca na neki naèin imaju pravo,ali recimo osobno ja imam panièan strah od poèetka neèeg novog(vijerojatno neke od mojih malih trauma),a osmijeh na lice u zadnjem periodu(ne ukljuèujuæi adolesenciju)tako da sam èešæe tužan i u nevoljama.

èetvrtak, 05.07.2007.

...dok slušam FAITH & THE MUSE,prisijeèam se jutarnjeg buðenja,kuhanja kave,kakanja,umivanja i 5 neizbiježnih 5 tibetanaca.sve je to super da još nemoraš na posao.se la vie.jutros sam bio nešto posebno raspoložen(nisam ganjarolao niti koristio nikakve antidepresivne supstance).uspio sam ispiti kavu(što je jedno od èuda u svijetu),poljubio u obraz Dr.M.dok bezbrižno spava,te bebi zaželio da sluša M.,da bude primijerna beba,kaki na vrijeme i ne stvara probleme.naravno i ona je dobila svoju pusu.tad je veæ došlo vrijeme da moram odlepršati na posao jer bus dolazi prije,al ni u kom sluèaju ne prièeka ni sekunde.al zaboli me ja sam dobro raspoložen.stavio sam slušalice,opalio BAUHAUS,te s njihovim zvucima krenuo u nove radne pobijede a i natezanja sa klincima(moram ih zvati klinci,jer su to klinci bezobrazni,bahati,lažovi i ljenèine).predstoji klasièno drdanje u busu,smrad neopranog pazuha bez stika naravno,a bogami i neopranog cijelog tijela nezna se toèan podatak.al recimo 2 - 3 dana minimum.fuj.zadah iz neèijih usta sluèajem me podsijeèaju na super junaka SUPER HIK.unatoè svim tim uobièajenim ranojutarnjim nedaèama i opojnim mirisima(opijum :) ),promatrao sam uvalu Preluk,te vijugav put ulaska u Opatiju obalnim pojasom.kad zabaciš glavu i uperiš pogled na drugu stranu mora,prostire se Nacijonalni park Uèka.stara,èvrsta,zelena Uèka.Što bi bolje u životu?vijerujte mi,od puno toga,izabrao bi ono NIŠ.sem možda nekih sitnica koje su oèigledno neriješive na poslu,a moja nadležnost je da šutim i dajem gratis ideje.najviše me razoèarao V.koji je izgledao za svoje godine cool,povijerljiv.ta dozvolio sam si od silnog povijerenja s njim idem sreðivat ganju.kad sam glupan,polazim od svih da su dobri,a opekao sam se mali milijon puta(jebi ga.nekom treba jedna greška da skonta,a meni oèito parèe).problem se javio kad su se na taj naš isti posao pojavili njegovi frendovi i zaposlili se,mada se boje staroviještaèke metle i èistoæe ko vrag tamijana.ali brate kad se radi o naplaèivanju,kad se zna da u džep možeš stavit koju kintu(pa da novac ne kvari ljude),onda ne igra uloga dali šef ili naš direktor imaju povijerenje u njih,samo neznam na osnovu èega,jer se u radu nisu pokazali.gdje su sada ti direktori i šefovi da im obijasne da se njihov posao baziran na održavanju. ne sastoji se od samo naplaèivanja,što znaèi,pomest je,oprat ljigave alge,pobrat višak pijeska,èupkat travu koja probija veæ fuge,èistoæa ulaza na plažu(ima ih samo 3)...ono što me užasno nervira,je upravo to što se svi prave ludi,jer znaju da èemo sve to ionako "stari" i ja svejedno napraviti.ali dajem apel(kulturan)našem direktoru da bi mogao barem razmisliti o povišici.èisto motivacije radi.ta radimo za nih petero.ja ne želim više nikom obijašnjavati niš.èim mi netko od nadležnih nešto bude napomenuo oko neèistoæe + neurednosti plaže,zahtijevat æu hitan sastanak svih zaposlenih u mom sektoru,pa nek im on,ko direktor i faca od autoriteta(može i šef,al on nema taj utijecaj),lijepo potanane(i za one ne baš pretijerano inteligentne,(ne vrijeðam ih,veæ im pomažem)obijasni što je zapravo njihov posao(oni nemaju tu samoorganizaciju i zapošljavanja sebe tokom radnog vremena.što više krivina to bolje).jednostavno moji su živci slabašni,te ih ne želim gubiti na mjestu gdje povišicu mogu samo sanjati,a java može bit da mi oduzme i ono bijedno što za taj posao dobivaju dovoljno više(brijem da je jako precijenjen podcijenjen posao)
ipak je Lady D: narkofilka kao i ja tako da smo naše nesuglasice(a siguran sam da èe ih bit još) riješili i krenuli zajedno u nove pohode.
ganja,supstance koje mijenjaju liènost osobe,one dobre i loše.dokazano je da uništavaju samo jedan dio mozga.a šta je s drugom polovicom?neznamo je koristiti jer nas je obuzelo materijalno.iskreno bojim se za ovaj planet.nisam siguran da do 2012.god pola od stanovništva bit èe spremna preæi u drugu dimenziju,ili još jedan èitav vijek proèi u ovoj.ipak se želim malo duhovno obrazovat.za poèetak i tibetanci su ok.
joj,joj,joj....umalo zaboravih.danas nam ponovo stiže vlakom M. mama.i to ostaje do petka,ponedeljka,neznam ni ja.ode naša slobodica na produženi vikend...to mi pada ui teže od posla

vani grmi.vijerujte mi nema mi ništa ljepšeg i romantiènijeg u toploj kuèištu svog doma,uz adekvatnu tihu muziku,osluškivati gromade s sobom koju voliš

POKRADENA KUÆA SUNCE

...polako novinama kruže prièe o vijesti da je dotièna Nena Mesiæ u razdoblju od 1.sijeènja2003. do 31.prosinca 2006.,koristeæi položaj i time imala moguènost raspolaganja "sunèevim"financijama.ona je dakle oštetila kuæu SUNCE (inaæe kuæa za zlostavljane žene i dijecu.ej tu se radi i o dijeci.elergièan sam na tako što).tako je lijepo gospoða Mesiæ tim parama(nije mi jasno kako može pogledati tu dijecu i zlostavljane žene koje se nehtijuæi prolazile ponovo kroz pakao jer su bile uskraæene osobnim potrepštinama,ulošci,šamponi,kaladonti,prašak za veš...) na lizing uzela 3 auta(ne jedno),od kojeg vozi njen sin + novi moped,a gosp.Mesiæ drugi,a to sve u svrhu dobrobiti kuæe SUNCE.uglavnom se sve to koristilo u privatne svrhe,kao i adaptacija stanova u rovinju(zar su ljudi zbilja toliko bolesni kad je novac u pitanju? )ogromni telefonski raèuni na teret kuæe SUNCE,kozmetika,odijeèa,obuæa,nakit...bolje da šutim.neæu u demokraciji sam.tako barem vele.šta su samo štièenice kuæe Sunce,koje im je bilo jedino skromno i sakriveno skrovište od daljnjeg nasilja,uz to proživijele još jednu traumu koja se upravo radi o pohl¸epi za novcem.a da,ima tu i krivotvorenja dokuenata i isprava...gdje to vodi.tko èe se sada istinski brinuti o štièenicama i djece kuæe Sunce.ljudi potrebna im je pomoæ.to su žene koje su maxsimalno istraumatizirane,muèene i na koncu silovane,a moraju držati osmijeh na licu samo za dobrobit svoje djece.ako postoji neka zaklada,žiro raèun,slanje igraèaka,bilježnica,olovaka i flomastera,rado bi mi bilo kad bi o tom bio obaviješte.
humano je ipak humano.

...Èovjek je izmislio boga
a sada kleèi
pred njim
stoljeèima...
Miroslav Krleža

srijeda, 04.07.2007.

...ÈITAJUÆI NEKE "BOLEŠTINE"NA NET.HR NABASAO SAM NA ZANIMLJIV ÈLANAK KOJI SE RADI O NAŠOJ EGZISTENCIJI ZVANOJ h2o.UGLAVNOM RADO BI SE ZAHVALIO POSLUŽENOM ÈLANKU OSOBE KOJA GA JE SASTAVILA,AL NIJE POTPISANO.PO MOM SKROMNOM MIŠLJENJU TO JE PASIVNO OSVIJEŠÈIVANJE LJUDI,I NEBI TREBALO ZAVRŠITI NA ÈLAKU NET.HR TE PAST U ZABORAV.JA SAM JEDAN OD ONIH KOJI KRADE TVOJU IDEJU(SA SVOJIM KOMENTARIMA...KAKO SE KAŽE - SHOW MuST GO ON...



NESTALO JEZERO U pATAGONIJI


...išèeznuæe jezera u nacijonalnom parku Bernardo O`Higgins u svibnju su otkrili renðeri.koje je iznenadi krater dubine 40 metara na mjestu na kojem su predhodni put vidijeli jezero.
nakon preleta iznad jezera Monday,znanstvenici su obijavili prve zakljuèke koji upuèuju da su klimatske promijene glavni uzrok za nestanka jezera.
kažu da je otapanje obližih ledenjaka povisilo razinu vode u jezeru do toèke u kojoj je dio gleèara, koji je služio kao svojevrsna brana,jednostavno propustio.
"voda je kroz procijep iz jezera istekla u fjord,odnosno more",rekao je Andreas Rivera
,glacijolnog èilanskog Centra za znanstvena istraživanja.
Rivera je u pratnji struènjaka iz èileanskog Antarktièkog instituta preleti preko kratera i snimio stotine fotografija(od koje su nama obiènom puku izašle iz onog doba dok je krater bio led)

"na jednoj strani gleèara Bernardo može se vidijeti velika rupa ili procijep iz jezera istekla u fjord(a gdje bi ak ne prema unutrašnjosti planeta.ice age.)
naravno kaže rivera(tko je on u zbilji)."to potvrðuje da se gleèari na tom podruèju smanjuju i postaju sve tanji."
kažu da se na samom dnu bivšeg jezera opet poèela nakupljati voda,vjerojatno od otopljenog leda(da èega bi.voda putuje ka središtu zemlje)
slièan je fenomen veæ zabilježen u podruèju Magallanes na jugu Èilea.(koja sluèajnost,poslije sporih informacija/sad imamo net/ :) )

otapanjem ledenjaka iza prirodnih brana od leda,stijena i zemlje,koje nastaju guranjem ledenjaka,nakuplja se voda.te relativno krhke brane iznenada mogu popucati zbog èega jednostavno iscuri (gdje je sada vojska da se pokaže u humanitarne akcije,sem klanja i pokolja ljudi koji i neznaju zašt)
"nakupljanje i povlaèenje ledenjaka dio je uobièajene(bullshit) dinamike u Pantagoniji,ali klimatske promjene(misli na globalno zatopljenje.good morrning)jako utijeèu na taj proces"(vidi ga molim te što je bistar) kaže naravno kolega Rivera.
"to se nebi dogaðalo da nema poveæanja temperatura"rekao je on(pri tom zaboravljajuæi da svaki stan s 4 osobe ima po 3 auta,da dimnjaci tvornica svakodnevno ispuštaju u zrak otrove,što je s karlovaèkom špivovarom) .(ljudi okrenite se neèem drugom.materijalizam šteti našem razvoju)
vojni su izvori obijavili da "išèezlo"jezero manje od sustava dvaju jezera.veæe jezero još je uvijek tamo,ali je razina vode u njemu znatno manja(ko je to .neki krelac koji voli gurmanstvo ,mir i odaju...da tako nekako.kad bi odbacili pokuse nuklearnim oružijem,i te kako bi dobrinijeli daljem zatopljenju planeta,kad bi u dobro skrivenim laboratorijama na nevinim štakorima i ostalim životinjama/ako ne i ljudi veæ/,manje bavili se masovnim uništenjem druge rase nekom od mutiranih bakterija ili virusa.ne to više nisu filmovi.to postaje zbilja.e kad smo kod vojske.umjesto da slušaju psihopata busha i dalje kolju i ubijaju ljude koji i neznaju zašt,jebeš crno zlato.resursi su gotovi.a onda sa svim tim smeèem.draga vojsko.osim od obrane vanzemaljaca,ili slatko reèeno malih zelenih,nebojte se.ako i na ovu katastrofalnu planetu svrate,svratit èe jer nam žele pomo9æi.open your mind.a što se vode tiæe.što nije malo smiješno da sastojak našeg organizma,neophodan za njegovo funkcijoniranje,kupujemo u plastiènim bocama.eh ti ljudi.zaboravili su na hladnu izvorsku,èistu vodu)

...SLOBODAN DAN...napokon.to je ono što sam vam veæ napisao da sam prestao živijeti za vikende i zamjenio vikend srijedom.pah.bilo je to jutro gdje sam u svijetu snova mogao provesti minimalno do podne.al ne.tu je moj dragi zimer M.koji svoj slobodan dan toliko organizitra i reorganizira,da na koncu ispadne da uopšte nema vremena za sebe.e ja to ne želim.hoèu ovaj dan za sebe,pa makar s pljugom u ustima guštao mekoæu jorgana.je to je samo moja mašta.nisam ni otvorio oèi a dr M. veæ me obaispao zadacima.dok on ode doktoru, ja s bebom moram veterinaru.jadnica da nam nebi pobijesnila.obièno cijepljenje protiv bijesnila. ovo je sopstven dogaðaj.dok smo se šetali parkovima,dok je sva vesela hvatala šiške i kamenje koje sam je bacao, nije ni slutila gdje na koncu idemo.rep joj je bio uzdignut sve do trenutka kad cestom više nismo išli naprijed veæ skrenuli prema veterinaru.jadnica.prestrašila se i podvila rep.najgore je to što životinje u zraku(odnosno pred ambulantom)osijeèaju sav onaj silan strah drugih životinja.sve je protrklo u redu jer je ona milina od psa,tako da smo je nagradili jednim komadom keksa u oblku kosti.dok je bila na stolu u ambulanti,kost nije htijela niti pomirisati,a kad je skontala da je sve gotovo,nabrzaka je zgrabila kost,te se parkirala na izlaznim vratima sa slašæu gutajuæi komadièe keksa.a tek vraèajuæi se doma koju je samo sreæu iskazivala.pa nek mi netko dokaže da psi nemaju svoju osobnostimaju je u to sam siguran,a podršku imat èu svakog tko ima kuænog ljubimca)
juèer sam prelistavao novine(da me killneš nebi znao o kojima se radi,ali uglavnom je neki dnevni list:uglavnom postavljali su pitanja uèenicima iz gimnazije i još nekima malo finijeg smjera(gdje inteligencija a ne samo štrebanje imaju svoju ulogu).dakle to su deèki i cure na kojima se vrši još jedan u nizu državnih eksperimenata prema naèinu upisa na faks.uèenici branitelja naše lijepe naše imaju male povlastice(mada se èak neki od njih ne slažu s time jer vijeruju u svoje znalaèke sposobnosti bez ikakve milostinje).postavljeno im je jedno od pitanja na koje njihove generaciske kolege nebi imali jak argument dok oni jesu.radi se o tome dal se dobna granica sa 18 god treba smanjiti na onu od 16 god.da bi mogli na izbore.djeca su inteligentna.takav sam dojam stekao.pola njih nebi otišla na izbore jer su još uvijek dijeca,mada daju prednost svojim vršnjacima koji ipak imaju neku podlogu u politici i ne nasijedaju i nemogu biti izmanipulirani samo datim predizbornim kampanjama.zajednièko po tom pitanju jednoglasno mogu reèi da se ne bave politikom jer i onako onaj na vrhu puni svoj novèanik a za naš siæušan narod u izumiranju,kog je briga.bilo je jedno od škakljivih pitanja što se seksualne orijentacije i prava homuseksualaca tice.vecina ih se složila u tome da je ljubav ljubav bez obzira prema kojem se spolu odnosila,dok na pitanje o posvajanju dijece,bilo je neodluènih jer smatraju da bi ta djeca bila odbaèena i stigmatizirana.pa se ja pitam što bi jedno dijete izabralo ili samo izrazilo želju da ima moguènos biranja(mi smo još daleki balkan po tom pitanju).kad bi to isto dijete upitao da li bi želio živijeti s mamom i ocem alkoholièarom(jankijem,ili oboje)ili bi mu bilo draže da ima dvoje tate ili dvoje mame koje èe se o njemu skrbiti i pomagati mu u svim daèama i nedaèama.uvijeren sam da bi too dijete ipak izabralo istospolni brak u kojem bi bio prihvaèen s puno više ljubavi no u familiji prije.ljudi osvijestite se.na drugoj strani planeta ima masu dijece koja umiru od raznih bolesti,a još gore glaðu.urazumite se.razmislite.uzet èu moj primijer.meni ni mama ni tata nisu homiæi.a nije ni moja sestra koja je od istih roditelja.dakle oèiti je dokaz da na odluku o seksualnosti dolazi dijete samo,upravo s onim što mu je uroðeno.odavno smo prošli da bit peder ne znaæi biti bolestan(ima i previše bolesnika koji se prodaju pod "normalne").po mom skromnom mišljenju iz takvog bi sranja trebalo izbaciti sve zaguljene zakone o posvajanju dijeteta,ostaviti one osnovne da se zna da ga možeš uzdržavati.dijeca u svijetu umiru,a mi na ovoj strani bacamo tone hrane i borimo se za boga NOVAC.jednostavno kao da nas se sve to ne tiæe i dogaða se na filmu ili nekoj drugoj planeti.poduzmite nešto.pružite toj dijeci koja niš nikom nisu skrivila,da osijete barem dio obiteljske ljubavi.da ima svoj dom,svoju školu svoje prijatelje.a neandertalaca koji èe sprdati to dijete bit èe ih na poèetku,a kasnije èe i oni izumrijeti.APEL
pomagajte toj djeci od danas,ne ostavljajte za sutra.svakim danom umiru tisuæe nezbrinute dijece

jutro je,a tokom se dana može još svašta desiti.koja muka.moram sa dr M. u shoping jer želi novi jeans.to mi je smrt jer on kad ide kupovati u glavi nema složenu ideju toèno što bi,tako da ja nakon nekog vremena dobijam lagani napad živaca i naravno posvaðamo se.osim ako me iznenadi i meni pokloni neku sitnicu

utorak, 03.07.2007.

...privuklo me jedno preplamijelo tijelo,skladne graðe,lepi beli zubi,te èaroban osmijeh.tako dok smo sijedili u hladovini lokala i dok nam je povijetarac mrsio kosu,u zraku se osijeèao miris mora,morske soli i onog èudnovatog ljetnog ozraèja.sijedio sam na barskoj stolici tek toliko da bi mogao baciti oko na njega što se igrom sluèaja pokazalo obostrano.tako dok sjedismo,skužio sam da su nam se oèi stopile i s malo nelagode skontali da piljimo jedan u drugog(ja sramežljiv,a ovaj još više).prva pomisao bila mi je ta da sam zabrijao.uostalom nemam niš posebnog što bi se tako zanimljivom deèku svidijelo.ta plaža ih je krcata.da bih otklonio sumnju na zabrijavanje,moja malenkost upotrijebila je veæ ofucani stari štos,poigravanje pogledima.hvatao sam ga pogledom i na koncu i uspio.opet brijem,al ne uzalud,da ipak ima nešto gay,ili eventualno bisex.na tu pomisao naveo me jedan zgodan dogaðaj.dakle pogledavajuæi mene(ne hvalim se),ali kad se ustao sa stolice na kojoj je proveo ugodnih minimalnih pola sata,njegove bokserice nisu imale oblik spuštenog,veæ u odmakloj erekciji.jako zanimljiva situacija,ali opet jedna od onih propuštenih "strasti"...
postoji tu i jedan konobar.veæ je neko vrijeme tu.zbiljski nema ništa posebnog što bi privuklo nekog istog spola.ali nisam siguran.on po meni ima jedan poseban šarm i naèin govora i brijem da u krevetu rastura mada ne poznavajuæi ga svo ovo vrijeme nebi rekao.tko ga ne poznaje brije da je obièan seljo.al varaju se.ja dajem svoj glas konobaru M.konobaru sa "slatine",imaj u vidu da te netko promatra,a rado bi i ježnosti podijelio sa tobom.moj najdraži M.znaš da bz tebe to i nebi.a za nešto grupy još nisam raspoložen.dok gledam to je dobar znak jer znaèi da se polako vraèam u normalu i da druga polovica mozga polako poèinje da šljaka...

...slušam CAWATANA"-STRUGLE FOR WISDOM.a uspomene,a sijeèanja na period unazad minimum 666 godina.ali uz sve uspomene i svu dobru glazbu kojom napajam uši i vijuge u mozgu,ipak mi u mislima svane dr.M.naravno da i na tebe pomislim mada te možda neæu ni vidijeti do odvratnog jutarnjeg buðenja.nije da se sijetih samo njega veæ i Vasko Popa(inèe se smatra danas meðu najveæe pjesnike svog jezika i jedan od najistaknutijih predstavnika moderne poezije u svijetu)pa povodom toga posveæujem mom dragom jednu od njegovih(za razmišljanje i interpretiranje svakako)poezija.u biti only one of...

U SELU PRAOÈEVA
Vasko Popa
neko me grli
neko me gleda vuèijim oèima
neko skida šešir
da ga bolje vidim

svako me pita
znaš li ko sam ti ja

nepoznati starci i starice
prisvajaju imena
mladiæa i dijevojaka iz mog seæanja

pitam i ja jednog od njih
živi li bogati još
Georgije Kurja

to sam ja odgovara on
glasom sa onog sveta

pomilujem mu dlanom obraz
i molim ga oèima da mi kaže
živim li još ja

MOJ COMMENT: - moèna

ponedjeljak, 02.07.2007.

...kad bi netko u borbi pobijedio tisuæe i tisuæe ljudi,na kraju bi ipak pobijednik bio onaj tko pobijedi samog sebe...
BUDHA

...nakon podužeg rada u zloglasnoj firmi zvana "slatina",dozvolio sam si da odspavam sat vremena duže.e,neæete vijerovati koliko mi je mnogo znaèio baš taj sat vremena.naravno da sam zakasnio.samo,kao što se i ostali prave ludi,nauèio sam i ja.po skriveèki uvukao sam se u našu garderobu,nabrzinu navukao majicu i hlaèice,uzeo vještaèku metlu i lopaticu u ruke,te kao da niš nije bilo, mirno se dogegao do glavnog odredišta,sve u stilu"ja veæ radim".upalilo mi je sada i tko zna kad èe opet.dragi moj M.ipak si imao pravo,odnosno ja, što se tiæe mladog zgodnog plavog i preplanulog spasioca.i danas je on zgodan i ima svoj stil i šarm.ali onaj feeling kad osobu vidiš na prvi pogled i odmah se s njom vidiš na mjeseèini pored mora,splasnulo je veæ danas.ipak važi ona stara.strast.ako je ne iskoristiš odmah,na nju sutra zaboravi

"idem ti ja po woki-toki da bi imao što raditi" bila je reèenica kojom me "stari"nasmijao do suza.pošto smo odustali od pranja plaže(more je previsoko.tako smo procijenili)."stari"definitivno nije glup,iskusan je u tom poslu,tako da je mene ostavio da èupkam travu i uživam u zvucima drum & bassa,a on se izgubio beztraga.zna stari lisac gdje ga nitko nemože pronaæi.na koncu oba dvojica živimo za marendu,a kasnije za odlazak doma.
OSOBNO : ...jest da nisam savršen,nešto ala ti,ali svejedno osijeèam nedostatak naših dnevnih SMS poruka.fale mi.kad sam tužan,nema me tko utiješit i nekom glupošæu raspoložit;nemam se s kim prepucavati,svaðati,miriti,slat ljubavne poruke,a i jade...jebeš materijalizam,ali mi mob.fali èisto iz ljubavnih jadi.

i ovaj se radni dan priveo kraju.želim se odmoriti,što èu i uèiniti.ljenèina sam i neda mi se èistit stan.pa to radim èitavo jutro,fuck.nije bed.za slobodan dan,svatko jednu sobu i stan je èist u roku sat vremena.dragi M.ne ljuti se.znaš da sam takav.ako je nešto hitno,reci mi,napiši,al ne nareðuj.na to sam elergièan i neèeš nikad izvuèi željeni rezultat.odmor.to mi se sad vrti po mozgu

LJUDI NISU DOBRI
(PEOPLE AIN´T NO GOOD)
...ljudi naprosto dobri nisu
i svi to ljudi shvatili su
vidiš kud god da oèi skrenule su
da ljudi naprosto dobri nisu

vjenèasmo se pod stablima višnje
pod cvatom njezinim prisege si dasmo
i sav cvat prema zemlji zaleprša
kroz ulice i kroz igrališta

sunce æe kišiti na naše plahte
probuðenijutarnjom pticom
mi kupit æemo nedeljne novine
i proèitat nikad ni jednu rijeè

ljudi eto dobri nisu
ljudi eto dobri nisu

godišnje novo doba doðe
zima ogoli cvatove sve
druga se stabla nad ulicu njižu
i u vis dižu pesnice

zima nas udari kao šaka
prozori zvekeèu u zlom vremenu
na njih navuèe zavijese ona
u koje skroji vijenèanicu koprenu

ljudi eto dobri nisu
ljudi eto dobri nisu

ljubavi našoj šalji ljiljane bijele
ljubavi našoj održi misu
nek ljubavi našoj svi crvenooki golubovi guèu
da ljudi naprosto dobro nisu
ljubavi našoj vrati sva pisma
ljubavi naše krvavi listovi ti su
nad ljubavlju našom nek svi prevareni vièu
da ljudi naprosto dobri nisu

ne zato što u srcima su loši
oni te tiješe,i daju od sebe sve
da njeguju te kad slaba zdravlja si
i pokapaju te kad život završi se
ne zato što u srcima su loši
uza te ako mogu svi su
al sve to je golo govno
ljudi naprosto dobri nisu

ljudi eto dobri nisu
ljudi eto dobri nisu
ljudi eto dobri nisu

NICK CAVE

nedjelja, 01.07.2007.

"...život svakog èovjeka je put ka samome sebi,pokušaj jednoga puta nagoviještavanje jedne staze.Niti jedan èovjek nije bio potpuno sam ,ali svaki teži da to postane,poneko podmuklo,poneko jasnije,svatko kako umije ! Svatko nosi sa sobom sve do konca ostatke svog roðenja,sluz i ljušturu jednog prosvijeta.
Ponetko ne postane èovjek nikad , veæ ostaje žaba,ostaje gušter,ostaje mrav.Poneko je gore èovjek,a dole riba.Ali svatko je hitac prirode uperen ka èovjeku.Svima nama je zajednièko porijeklo majke naše.Svi mi potjeèemo iz istog ždrijela,ali svatko kao pokušaj i hitac iz dubina teži svojoj vlastitoj svrsi.Mi možemo razumijeti jedan drugog,ali svatko od nas može da protumaèi samo sebe samog".
H.Hesse

...Hessu svaka èast i ne da je super sroèio samo ovaj odlomak,veæ kao pisac ima svoje jake misli.dopada mi se.nego vratimo se stvarnosti.u njoj živimo.maštanja,fantazije,druge dimenzije...drugi put.sad se vraèam na period jedva doèekane marende.nisam gladan,ali samo taj osijeèaj da u miru možeš zapalit cigaretu,popit sok,a uz to i kavu,daje ti feeling slobode pa makar samo tih 30 min + koja više
dobili smo spasioce.vijest dana zloglasnog mijesta "slatina".jedan je od onih(pritom ponovo misleæi na spasioca) na kojeg bi bacio oko(gledano realno),a vijerojatno niti oprostio "ponuðeno"maženje na plaži,koju obasijavaju samo srebrnkaste zrake mjeseca.plavkasta kosa(mada plavci ni muškog ni ženskog spola nisu bili moja passion),velike i èudnog,zanimljivog oblika oèi,potamnijela put,dok tijelo savršeno graðeno prirodnim putem(iz dalekog se vidi da teretana tu nema veze.možda neki sport.nisam ga pitao,al valjda, bit èe prilike) )
Ah dragi M.moraš ga vidijeti,te se uvijeriti u moju procijenu zanimljivog,nedosadnog i lijepog.
A da,zamisli,dobili smo još i jedno parèe banjina.tako dok nas je bilo petorica,posao se nekako mogao podijeliti,a sad dok nas je gomila(gomila devetnaestogodišnjaka koji posao ne shvaæa kao posao nego vid zabave.znam iz iskustva jer sam bio puno gori),svatko od njih naravno gleda da uhvati krivinu(kao ja stari lisac neznam - al se i dalje pravim glup).najbitnije je s njima postiæi sporazum.u jutro kad se doðe,staroviještaèku metlu u ruke,svako jedan komadiæ i plaža je èista.nema velikog napora.vreæe za smeæe se mogu promijeniti i same,šef eventualno zove za razdijelu robe po obijektima i stvar je riješena.imate vremena onda.posao je obavljen i bacite se na hvatanje komada,dal muških ili ženskih.svejedno.je, al takav sporazum treba postiæi.dok je bio samo V.i njih dvoje + stari.znalo se.napraviš i banja.a sada još desetorici glava koji misle da razumiju cijeli svijet,treba na fin,izglaðen,primijeran naèin obijasniti.ako to budem morao bit ja,ponovo sam babaroga.a,drugaèije neide
IMAMO I NOVOG ŠANKERA KOJI MI NIJE DOZVOLIO DA SI SAM NATOÈIM VODE S LIMUNOM I LIMETOM.UÈI.MISLI DA JE SAVRŠEN,BEZ GREŠKE.A SVA ONA PRAŠINA ISPOD IZLOŽENIH BOCA,A SVO SMEÆE PO PODU,A SMRAD ISPOD ÈAŠA,A O MAGAZINU NI RIJEÈI.BOLJE DA ŠUTIM.NEK JE KAKAV JE.SAMO NEK POSAO SHVATI KAO POSAO A NE KAO NEKI GAME.daleko od toga da sam na njega ljut.nisam.al bi volio da se prizemlji,te da smo i mi koji nismo konzerve,a nazivaju nas još i èudaci,jako zanimljive,društvene i totalno lude osobe.
ha iznenaðenje.ipak M.radi u jutro.jedva èekam da legnemo,odmorimo i uðemo u naaš svijet drugih,mirnijih,punih ljubavi...dimenzija