svijet po funnylittlefrogu

9.DIO, U KOJEM ĆE TELMA OTKRIVATI DRUGU STRANU MARJANA



Telma je samo trebalo još staviti knjigu (moderato cantabille-m. duras), šugaman i bocu s vodom u ruksak i bila je spremna za istraživanje druge strane Marjana. Autobusom broj 12 se dovezla do stanice pred tunelom kroz Marjan, odnosno malo prije Arheološkog muzeja, a dalje je odlučila ići pješice. Prolazila je pored velikih i udobnih obiteljskih kuća i poželjela je zaviriti u neku od njih, tek toliko da otkrije što se skriva iza privlačnih fasada. Pitala se da li su ljudi koji tu žive sretni i da li bi ona mogla biti sretna u jednoj od tih kuća. Pomislila je da to nikad neće biti njen svijet i odlučila je da joj to nije važno. U svojoj sobi sa Luiz je bila sretna. I to nikako ne znaći da je bila samo manje nesretna nego prije; bila je zaista sretna. Znala je da će, kad se vrati, u sobi zateći Luiz još zadubljenu u knjigu i radosno će zapaliti duvan sa njom i propitivati je do detalja o tome kako je provela popodne. Bila je spremna na zadirkivanja i na njene neobične i ne uvijek taktične komenare, jer kod nje nikad nije osijetila zlobe i imala je potpuno povjeranje u nju. Da, bila je sretna s Luiz. I ako je nešto moglo pomutiti tu sreću, to je bila spoznaja da će doći dan kad je Luiz neće više trebati i tada će bit potrebno krenuti dalje. Mora biti spremna na ponovnu samoću. Za Frogicha je oduvijek znala da je mačak lutalica i da će na kraju odlutati, gdje ga srce odvede. A ona? Primijetila je ispred sebe s desne strane stazu koja se blago, gotovo paralelno sa glavnom cestom, penjala kroz šumu i znatiželjno je skrenula. Nakon kratkog puta došla je do male neugledne crkvice i razgledajući je otkrila natpis Crkva Sedam Žalosti. Na Telmu je natpis djelovao uznemirujuće i smatrala ga je grotesknim.
-Samo mi ovo još treba- pomislila je-da me ova bijedna crkvica baci u bed. Kao da mi nije bilo dosta žalosti u životu. Da li je količina žalosti koju čovjek može podnijeti bezgranična? Zašto baš 7 žalosti?Da li to ima veze sa 7 smrtnih grijeha i ako ima, koji je moj grijeh?
Ljutito se okrenula, vratila na glavnu cestu i nastavila prema Vili Dalmaciji ( bivšoj Titovoj vili). More je bilo ispred nje i spontano se spustila do plaže. Neko vrijeme je bacala kamenčiće u more i pokušavala praviti žabice, ali joj to nije baš polazilo za rukom i uskoro joj je dosadilo. Odlučila se još malo šetati uz more, ali su joj se stijene ubrzo spriječile na putu. Nije se dala pokolebati i nastavila je preko stijena sve dok nije stigla do jedne baš po njenoj mijeri. Gornja ploha joj je bila potpuno ravna i bilo je na njoj točno dovoljno prostora da se Telma u cijelosti ispruži i prepusti blagom djelovanju sunčevih zraka. Šum valova je djelovao opuštajuće i Telma bi vjerovatno ubrzo doveo do zaborava, do sna. Ipak, uzela je knjigu i uronila u svijet ispunjen čežnjom Durasove. Bio je tu taj dječak, koji tvrdoglavo nije pristajao da svira na način kako je njegova učiteljica klavira zahtijevala. Ne da nije znao tako svirati, sa sviranjem nije imao nikakvih problema, ali mu je to bilo dosadno. I učiteljica mu nije bila naročito simpatična i moguče je da ju je baš uživao mučiti. Telma mu se divila zbog toga. Čak mu je pomalo i zavidila na takvoj slobodi. Tada joj je pažnju privukao galeb, koji je letio baš iznad nje. Neko vrijeme je držao krila širom raširena bez pomicanja i uživao u brzini koju je prethodno postigao. Da li zbog instikta ili iskustva, ali sigurno je znao u kojem trenutku treba ponovo početi zamahivati krilima, prestati prkositi gravitaciji i nastaviti let naizgled bez cilja. Ali cilj tog leta nije zanimao Telmu , sve dok joj se sam let činio tako uzvišen, lijep i uzbudljiv.

novi nastavak će biti skoro...

(ili uputa za otkrivanje odakle volim "posuđivati")


chunking express-wong kar wai,1994
annie hall-woody allen,1977
cabaret-bob fosse,1972
manhattan-woody allen,1979
goodfellas-martin scorses,1990
paris,texas-wim wenders,1984
ordinary people-robert redford,1980
der himmel ueber berlin-wim wenders,1987
night on earth-jim jarmush,1991
beautiful thing-hattie macdonald,1996
mysterious skin-gregg araki,2004
the age of innocence-martin scorses,1993
my own private idaho-gus van sant,1991
fallen angels-wong kar wai,1995
amelie-jean pierre jeunet,2001
die sehnsucht der veronika voss-rainer werner fassbinder,1982
water drops on burning rocks-francois ozon,2000
magnificent obsession-douglas sirk,1954
a time to love a time to die-douglas sirk,1958
naked-mike leigh,1993
dogville-lars von trier,2003
the pillow book-peter greenaway,1996
breaking the waves-lars von trier,1996
secrets and lies-mike leigh,1996
happy together-wong kar wai,1997
singles-cameron crowe,1992
la mala educacion-pedro almodovar,2004
new york, new york-martin scorses,1977
brazil-terry gilliam,1985
a streetcar named desire-elia kazan,1951
all about eve-joseph l. mankievich,1950
presque rien-sebastian lifshitz,2000
ladybird ladybird-ken loach,1994
some like it hot-billy wilder,1959
the sweet hereafter-atom egoyan,1997
billy eliot-stephen daldry,2000
stranger than paradise-jim jarmush,1984
dawn by law-jim jarmush,1986
todo sobre me madre-pedro almodovar,2000
bram stoker´s dracula-francis ford coppola,1992
howards end-james ivory,1992
short cuts-robert altman,1993
la confindatial-curtis hanson,1997
midnight cowboys-john schlesinger,1969
mccabe & mrs miller-robert altman, 1971
the english patient-anthony minghella,1996
mildred pierce-michael curtiz,1945
notorious-alfred hitchcock,1946
the ice storm-ang lee,1997
lost in translation-sofia coppola,2003
the piano-jane campion,1993
exotica-atom egoyan,1994
alice doesn´t live here anymore-martin scorses,1974
la strada-federico fellini,1954
stend by me-rob reiner,1986
the blade runner-ridley scott,1982
scener ur ell aekteuskap-ingmar bergman,1973
sitcom-francois ozon,1998
remains of the days-james ivory,1993
edward scissorhands-tim burton,1990
the adventures of priscilia,queen of the desert-stephen elliot,1994
betty blue-jean jacques beineix,1986
heavenly creatures-peter jackson,1994
jude-michael winterbottom,1996
le pianiste-michael haneke,2001
amateur-hal hartley,1994
brief encounter-david lean,1945
diva-jean jacques beineix,1986
la roseaux sauvages-andre techine,1993
6 degrees of separation-fred schepisi,1993
felicia´s journey-atom egoyan-1999
the talented mr. Reply-anthony minghelly,1999
il portire di notte-liliane cavani,1974
dr.strangelove or: how i learned to stop worrying and love bomb-stanley kubrick,1964
the virgin suicides-sofia coppola,1999
take the money and run-woody allen,1969
american beauty-sam mendes,1999
before sunrise-richard linklater,1995
citizen kane-orson welles,1941

na ovo sam gotovo i zaboravio:
thelma & luise-ridley scott,1991

update:
samo nekoliko objašnjenja
-neke filmove nisam namjerno uvrstio na ovu listu, jer se nalaze na svim mogučim i nemogučim listama i izostanak sa ove neće, nadam se, nikome previše zasmetati (dvoumio sam se oko uvrštavanja građanina kanea, ali sam na kraju zakljućio da je ipak odigrao preveliku ulogu na moje sazrijevanje da bih ga mogao ignorirati, ali sam zato izostavio kumove, bilo jednom u americi, tragače i niz drugih neupitnih klasika)
-nekih filmova se jednostavno nisam na vrijeme sijetio, jer bi se inaće tu svakako našli( npr. rekvijem za snove ili sjajan francuski film crveno svjetlo, koji sam pogledao prošle zime na drakeovu preporuku)
-za neke stvarno ni sam ne mogu vjerovati da ih nisam uvrstio i nemam tu nikakve isprike( lunchovi plavi baršun i izgubljena cesta, bressonovi nikita i leon, apartman billyja wildera i još svi oni sjajni filmovi chabrola i truffota )

8.DIO, U KOJEMU ČE NAS TELMA I LUIZ JEDNE SUNČANE NEDJELJE POVESTI U ŠETNJU SPLITOM

U nedjeljno jutro sunce se ponovo ukazalo Splitu i Spličani su mu, kao što tom i prilići, priredili pravu svetkovinu. Telma i Luiz su imale vlastiti nedjeljnji ritual. Prvo bi napravile đir po rivi od Svetog Franje do Pazara i natrag, ali nikad za vrijeme južine, jer je tada vonj mora začinjenog izljevom kanalizacije nepodnošljiv. Potom bi prošle preko Vočnog Trga i izašle na Pjacu, pa Ispod Ure prema Peristilu i dalje do Pazara. Hrvojevom ulicom bi se popele do Đardina , a onda ravno prema Semaforu, Primi, pa pored Kazališta do konačnog odredišta, Cankareve Poljane, gdje bi s guštom sjele na kavu.
Srečom, danas nije bilo južine i Telma i Luiz su upravo izišle na rivu. I bilo je tu puno lipih stvari za vidit, a Telma i Luiz su volile gledat. Ni najveći stučnjaci za estetiku ne mogu uskladiti svoje stavove o pitanju ženske ljepote, ali Telma i Luiz su se bez problema složile da su Spličanke bile zbilja prekrasne. Nosile su svoju ljepotu svjesno i ponosno, a opet tako ljupko i graciozno. Ni Spličani nisu puno zaostajali za njima i pojedini primjerci su s lakočom otimali uzdahe Telme i Luiz. Mnogi prolaznici su privlačili pozornost na sebe novim modelima naočala za sunce i odječom na kojoj su se isticale etikete. Telma i Luiz su sumnjale da je večina toga ipak kupljeno na nekom pazarskom štandu, ali su se zbog toga još više divile Spličanima, jer su je načinom nošenja činili puno vrijednijom. Savršeno im je pristajala.
Odmah ispred Prokurativa sjedio je naš stari znanac Pelvis sa ekipom. Telma mu je uputila pusicu, a on joj je samo namignuo i mahnuo kratko Luiz. Sad je već jasno da je Pelvis samo prolaznik u priči o Telmi i Luiz i simpatija, koju naše prijateljice gaje prema njemu, neće se imati kad razviti u nešto više.
Sjele su na klupu, pogleda okrenutog prema morskoj pučini i dopustile suncu da ih jedno vrijeme nježno miluje.
-Život je ponekad stvarno predobar- izustila je iznenada Telma.
Luiz je pomislila kako bi zbog toga trebalo biti na oprezu,jer tko zna kakva opasnost vreba iz prikrajka, ali nije htijela poremetiti idilu i zato je samo šutjela.
Galeb se upravo otisnuo s mora držeći čvrsto u kljunu još koprcajuču ribu.Telma i Luiz su ga šutke ispratile pogledom sve dok ih sunce nije snažno zabljesnilo. Prolazeći pored Songa, Luiz je razumljivo osijetila nelagodu. Nije joj bilo poznato da je Saša one noći zaradio jaču prehladu i zbog toga izostao slijedečeg dana sa posla. Poslije toga za njega nije više bilo posla u Songa.
Na Pjaci su ugledale poznato lice i Frogich je radosno doskakutao do njih. Uzele su ga pod ruke i naša trojka je nastavila zajedno svoju ophodnju. Ispod Ure je Čenđ upravo dovršavao svoju po tko zna koji put izgovorenu mantru
-Dolari, Marke, change...
I onda je spazio naš trio.
-Ej moj Frogichu, nije tebi ni loše sa takvim krasoticama!-izgovotio je hrapavim glasom, uzdahnuo i nastavio- A nikada mi nije bilo jasno koja je od njih tvoja ?
-Krivo si ti to postavio, moj Čenđ- ubacila se Telma- on ti je naš ljubavni rob- Nas dvije sve dijelimo, a najviše guštamo dijeliti Frogicha.
Ovo je izmamilo široki Čenđov osmijeh, pa opet uzdah, a zatim se na trenutak zagledao negdje u daljinu.
-E kad se sitin sebe u vašim godinama ...
-Sigurno si bio pravi mangup- rekla je Luiz i brzo namignula Telmi i Frogichu.
-Kakav mangup! Ovi današnji mulčići su mangupi, samo se glupiraju i kradu bogu dane. Kad se samo sitin kako je nekad bilo. Pošlo bi se na Baće, a tamo očeš Engleškinje, Talijanke, Amerikanke, Čehinje i šta je znan koje sve nacije. I sve boja od boje. I onda malo priće, malo gitare i pisme, pa pićence, većerica...
-A o onom dalje đentlmen nikad ne priča- pridodao je u pola u šali Frogich.
-Eco! Zna san ja da ti to razumiš Frogichu. Sa damama uvik đentlmen, a ne ko ovi današnji mulci. Niko više ne zna ni pristupit curi, ni lipo se polako udvarati. Sve oće odma sad,ko da će sutra smak svita. Ža mi je današnjih cura. E da mi se malo vratiti...
-Ma nisi ti još za baciti Čenđ, spremno je izrekla Telma.
-Eeee, godine su već tu, ali bi još moga ove klince nećemu podućiti- završio je priču Čenđ.
Pozdravili su se sa Čenđom i nastavili prema Peristilu.
Iza njih je opet odjekivalo-Dolari,marke,change...
Peristil je nakon jutarnje mise bio opustio. Kada sunce izmami iz kuća najveći broj građana Splita, klošari, koji se obično motaju po Peristilu, se zavuku u neku mišju rupu.Na Pazaru je još bilo poprilično prometno. Prodavaći su mamili, dozivali i zavodili potencijalne kupce, ali naša trojka je reagirala samo na hipnotizirajuće povike
-Marke!, cigarete!, čokolade!, marke!, cigarete!, čokolade!...
Našoj trojci je bila čudesna svestranost ovih poduzetnika. Za markama doduše nisu imali neke velike potrebe, a da ne govorim da ih nisu ni mogli sebi priuštiti, ali cigarete (šverc iz susjedne države po 6 kn, dok su u dućanima bile 8 i pol ) i čokolade (import iz Mađarske, 3 za 10 kn ) su redovito konzumirali. Policija je povremeno provodila racije po pazaru, ali ne dovoljno često i dovoljno uspješno, da bi ozbiljno ugrozila ovaj biznis. Sumnjalo se da policija ima tu neki svoj interes, ali to nije previše zabrinjavalo naše prijatelje, jer su smatrali da je njihova uloga u toj priči beznačajna.
U Đardinu nije bilo Nene, ali je njena mala upravo veselo protrčala sa sladoledom pored naše trojke. Sladoled joj je vjerovatno kupila neka zahvalna Nanina mušterija.
U prolazu su uhvatili Grgura Ninskog za stopalo, jer to navodno donosi sreću.Nije sada da su stvarno vjerovali u to, ali im je bilo usput, a i tko zna, sreće nikad dovoljno.
U Semafor nisu imali potrebe ući, jer im se činilo blesavo sjediti u stakleniku- po ovakvom vremenu jednostavno je trebalo biti vani.
Ispred zgrade HNK je Kraljica Torcide upravo ponosno pokazivala svoju bebu u kolicima.Naša trojka je bila zadivljena njenim veličanstvenim, gotovo božanskim izgledom, koji nije narušavala ni jednostavna haljina.Dapaće, omogučavala je da sve njene čari još više dođu do izražaja.Televizija je nikad nije uspjela pokazati ovako u punom sjaju.
Malo dalje su dostajnstveno stajali Josip i Zdravka, on čvrst i otmjen, a ona pomalo drhtavo naslonjena na njegovo rame, ali vrijeme i podmukla bolest još nisu izbrisali sve tragove njene nekadašnje čuvene ljepote.
Na Cankarevu Poljanu su kročili u pravom trnutku da uhvate stol ispred Bobisa.A to je bila prva sreča, jer bi odmah za susjednim stolom platili kavu( i to znatno lošiju) 2 kune više. I ništa više nije moglo pokvarit taj dan.

Novi izvještaj sa Splitske špice če vam pripremiti Nikolina Pišek, a i ova priča bi se trebala skoro nastaviti....

7.DIO, U KOJEM ĆE NOĆNO LUTANJE FROGICHA OPET DOVESTI DO TELME I LUIZ

Twilight, darkened day
Twilight, lost my way
Twilight, night and day
Twilight, can't find my way
In the shadow boy meets man
In the shadow boy meets man
In the shadow boy meets man
In the shadow boy meets man
(U2-twilight,album Boy)

Dugo već snivam nemirnim snom.U sumraku sna nazirem Frogicha koji još uvijek luta po Splitu.Dobro poznaje svaki mračni kutak ovog grada.Od Skalica do Đardina je prava pustoš.Poneki užurbani prolaznik i poneki bljesak automobila i to je sve.U Đardinu susreće uvenulu noćnu damu, šjoru Nanu.Lako ju je prepoznati, jer joj velika tamnoljubičasta masnica nikako ne napušta lijevo oko, srodila se s njime.Neki radnik iz Škvera je upravo donio njenoj djevojčici čokoladu i mala će ih samo pogledom ispratiti dok se budu penjali uz nesigurno stubište uvijek dostupne kuče u Getu.Tu u mraku su jedino još par Abecednih Drogaša(Nana ih je tako imenovala, jer je prvi imao hepatitis b, a drugi hepatitis c), ali gotovo kao i da nisu više tu.Ulice Geta su odavno utonule u san.Tek grupica raspojasanih tinejđera i neka od alkohola posrnujuća spodoba su na nekoliko trenutaka poremetili njihov dostojanstveni mir.Frogich prolazi kroz pothodnik u kojemu su još vidljivi tragovi bezbrojnih i bezimenih prolaznika i lako je još osijetiti ustajali vonj brze hrane.Ali zadah mora, koje se prostire pred Frogichem nakon prolaska kroz pothodnik, je još snažniji i ubrzava njegovo kretanje.Kolodvor je ukleto napušten i samo nekoliko likova, o čijoj tuzi ništa ne znamo, je privremeno nastanilo njegove klupe.Na "mostu žudnje" Frogich je tek na trenutak privukao pažnju dviju tetki, koje su odmah potom nastavile sa svojim povjerljivim došaptavanjem.Još samo malo, pa je opet na moru, na Baćama.Baće žive po noći.Na plaži i na klupama uz plažu su strateški raspoređene šarolike grupice cura i momaka, od kojih su neki okupljeni oko muzike gitare i pjesme, neki se zadovoljavaju jeftinim vinom, više njih lebde u omamljujućem dimu, a između nekih, ipak rijeđih, postoji i snažnija kemija.Ima tu i parova koji su sami sebi dovoljni kao i poneki usamljenik, koji sve to iz prikrajka promatra ili se bavi nekim samo njemu poznatim mislima.Malo dalje od svi njih, u još mračnijim predjelima, tetke traže i ponekad pronalaze neka svoja zadovoljasva.
Put se nastavlje uz more i vodi prema Firulama, prema Žnjanu i ako baš tako hoćete i dalje prema Duilovu.Frogichevo nočasnje kretanje će svoj cilj naći malo prije diskoteke Shakespear.Na zidiću je ugledao dvije siluete u tami, koje je vrlo brzo prepoznao.Gle čuda, ali tu su sjedile naša Telma i Luiz i nijemo promatrale more, kojemu je tek povremeno svjetlucanje mjesečina dalo naslutiti neke buduće bure.Svi će neko vrijeme ostati tu sjediti zaranjajući umorna stopala u more.I treba im malo odmora, jer ni sami ne znaju šta ih sve još čeka na njihovom putu.Ni ja još ne znam cijelu priču.Čini mi se da vidim njen svršetak, ali nisam siguran kako dovesti priču do tog svršetka i da li če na kraju svršetak biti isti ovaj svršetak, koji se sada nazire.Za sada imam samo neke nagovještaje:Telma će nastaviti lutati.U jednom trenutku će se skinuti do kraja.Radit će zanimljive stvari.Radit će uzbudljive stvari.Radit će sulude stvari.I onda će i dalje lutati.Luiz će imati svoju romansu.I nešto se mora izroditi iz te romanse.Ali nije još pravo vrijeme za to.I Frogich će cijelo vrijeme morat biti prisutan.I Moana naravno uz njega.I možda se pojavi još koji više ili mane važan lik, ali to još nije jasno.
Kasno je.I ništa još nije do kraja jasno.Ali treba pisati.Mogao bih o svemu još jednom razmisliti.Ali treba nastaviti pisati, dok još nije prekasno.

nastavlja se uskoro(nadam se)...


DODATAK-najsnenije pjesme:

1.THE BEATLES-i´m only sleeping(please don´t wake me, no don´t shake me leave me where i am i´m only sleeping)-yukio mishima je napisao da sanjarenje nije uopće kreativno i da je štoviše suprotno od toga, ali možda ni on ne bi počinio sapuki(ritualno samoubojstvo) da je bolje sanjao

2.BELLE AND SEBASTIAN-dirty dream number two(dream two you couldn´t see her face, but you saw everything else)-dugo sam mislio da samo u mojim mokrim snovima likovi nemaju lica..ovo je jaaako utješno

3.THE MAGNETIC FIELDS-asleep and dreaming(i´ve seen you when your ship came in and when your train was leaving the sweetest thing i ever saw was you asleep and dreaming)-lijepo je promatrati ljubavnike dok spavaju, ali katkad pomislim da su tada najudaljeniji od nas i to me jako plaši

4.ROY ORBISON-in dreams(in dreams i walk with you.in dreams i talk to you.in drems you´re mine.all of the time we´re together in dreams,in dreams)-ovo nije potrebno komentirati i samo ću spomeniti da joj je Lunch dao odgovarajuće poremečen tretman u nezaboravnom Plavom Baršunu

5.ROY ORBISON-all i have to do is dream(whenever i want you all i have to do is drea-ea-ea-m...)-još jedna varijacija na zadanu temu, samo malo manje uvjerljiva

6.PIPS,CHIPS&VIDEOCLIPS-narko(sanjajući uvijek idem tebi)-ni na hrvatskom sanjanje ne mora zvučati loše..pipsi su ovdje u jednom od svojih boljih izdanja

7.KATE BUSH-and dream of sheep(let me be weak,let me sleep and dream of sheep)-jedan od najboljih naziva romana ikada je Sanjaju li androidi električne ovce, Philipa K Dicka, po kojemu je inaće snimljen i sjajan film Blade Runner

8.CAN-last night sleep(dreams seen by a man-made machine how does it seem, how does it seem that we can see each others dreams that we can see each others dreams)-da se nadovežem na prethodno, sposobnost da sanjamo nas čini ljudima i koliko god se trudili svi markentiški stručnjaci multinacionalnih kompanija, glazbena industrija robe za masovnu i brzu potrošnju i hoolywoodski ispirači mozgova, ipak čemo i dalje moći sanjati, ako to baš želimo

9.TINDERSTICKS-sleepy song(if you let me sleep i won´t wake up i haven´t close my eyes for days sleep)-ali nekad se bojimo spavati, a katkad i sa valjanim razlogom

10.KRISTN HERSH-your ghost(it`s the blaze across my nightgown it´s the phone´s ring i think last night˙(you were in my dreams)you were driving circles around me)-jer nikad ne možemo znati kakve nam se utvare mogu prišuljati u snove i ne mislim tu sada na Michaela Stipea,koji samo izgleda kao utvara ili možda ipak...

11.JEFF BUCKLEY-dream brother(your eyes to the ground and the world spinning round forever asleep in the sand with the ocean washing over...)-teško mi se oduprijeti dojmu da su ovo bili proročki stihovi, jer se nikad prežaljeni jeff buckley utopio u moru

12.MAMAS AND PAPAS-dream a little dream of me(Sweet dreams till sunbeams find you Sweet dreams that leave all worries behind you But in your dreams whatever they be Dream a little dream of me)-najbolje je završiti sa jednom preljepom uspavankom, a ovo je jedna od meni najdražih

update:jučer mi je bilo točno mjesec dana otkada pišem ovaj blog

Puma i Adidas dijele grad

Njemački grad Herceogenamach podijeljen je na pola zahvaljuljući 60 godina staroj obiteljskoj nesuglasici.Svaka strana grada ima svoje pekarnice,mesnice,kafiće,barove,čak i škole.Ono što je uz podijelu jednako primjetno je i to da je spomenuta obiteljska razmirica dovela do stvaranja dviju u svijetu poznate tvrtke-Puma i Adidas-te kao krajnji rezultat stvaranje suvremene industrije odječe i obuće.
-Postoji Adidas mesar i Puma pekar,naprimjer-kaže stanovnica grada Barbara Smit.
Razlog podijele grada je zapravo stara svađa između braće Rudolfa i Adolfa Dasslera,osnivača tvrtke koja je htijela izraditi prve lagane,ali izdržljive sportske cipele.
-Počeli su zajedno 1922. godine u kupaonici njihove majke.No tijekom 2. svjetskog rata jedan od braće simpatizirao je naciste više od drugoga.Sukob je rezultirao time da su braća osnovala svaki svoju tvrtku,Adidas i Puma i više nikad u životu nisu razgovarali jedan sdrugim-kaže Barbara Smit.
Poslije rata,u strahu da ne ostanu bez posla,stanovnici grada bili su vjerni svatko svojoj tvrtki,koja im je hranila obitelj.Tako je i danas,prenosi BBC.

6.DIO, U KOJEM ĆE JUGO NAOBLAČITI JEDAN SUNČAN DAN


Jutarnje sunce je namignulo Luiz
-Stigao je Taj Dan!
I Luiz je napisala u svoju plavu tekicu-STIGAO JE TAJ DAN!

Telma se zadovoljno šetala prodajnim centrom Koteks.Sijetila se davno pročitanih riječi “Stojim pred životom kao pred punim izlogom” i to joj je izmamilo osmijeh na lice.Sad, kad je Luiz kod nje, uživala je više u kupovini.Napokon je uživala i u kuhanju.Opet je imala kome kuhati.Na trenutak je zadrhtala, ali nije dopustila da se sijeta uvuče u nju.Odmah je krenula u slijedeći dučan.

Frogicha je to jutro zateklo s Moanom.Još se nije mogao priviknuti na spavanje u tuđem krevetu, osiječajući prisutnost drugog tijela.Stalno je bio napaljen i noći sa Moanom su bile ispunjene nesputanim ljubavnim igrama.Zapalio je prvu cigaretu, ustao se i pošao skuhati kavu.Frogich se propušio u krevetu sa Moanom.Počeo je piti kavu u krevetu sa Moanom.Svašta je još naučio u krevetu sa Moanom.A još više toga je tek trebao naučiti.
Moana se tek počela rastezati u krevetu, kad se Frogich vratio sa punim pladnjem
-Ti si se već digao, rekla je, A i mali se opet digao, dodala je sa vragolastim smiješkom, fokusirajući pogled malo ispod tacne sa kavom.Frogich je još bio gol i njegovo uzbuđenje je bilo i više nego zamijetljivo.
Moana i Frogich su navikli piti kavu ohlađenu.

Kako je dan odmicao, zrak je postajao sve teži.Neki ljudi su zbog toga osiječali omamljenost i malaksalost.Drugima je sijevanje u glavi nagoviještavalo olujno nevrijeme.Na neke sretnije južina nije imala nikakvog utijecaja.

Luiz je odvažno i spremno kročila u kafić Song.Svirala je Losing my religion od R.E.M.Luiz je stvarno volila tu pjesmu, ali te večeri joj je izgledala previše tužna.Saša je bio iza šanka i mahnula mu je.Saša je uzvratio radosnim osmijehom.Luiz je zauzela svoj omiljeni stol u kutu na kojemu je stajala pločica sa natpisom REZERVIRANO.Od izlaska sa konobarem ipak ima neke koristi.Saša se odmah stvorio pored nje s njenim najdražim gin-tonicom.
-Prava si bomba večeras mala, rekao joj je na uho.
-Zar samo večeras?, pravila se uvrijeđena Luiz.
-Ti si uvijek divna, nije se dao zbuniti Saša, ali večeras mi nešto posebno blistaš.Izgledaš čarobno, dodao je.
-To vino progovara iz tebe, vedro, ali sa malom zadrškom, je odgovorila Luiz, jer je vrlo dobro osijetila njegov zadah.
-In vino est veritas, rekao je ponosno i dodao, Gazdi je rođendan i morao sam mu dopustiti da me počasti, ali brzo sam gotov i tada sam samo tvoj.
Samo nemoj pretijerati, htjela mu je reći Luiz, ali on se već užurbano kretao prema Šanku.I Luiz je ostala opet sama čekati.

Frogich se kretao ulicom Slobode prema Moaninom stanu.Stanovao je nedaleko, na Skalicama i svaki put je morao proći pored Bobisovog diskonta, gdje bi ga mamili mirisi svježe pečenih kolača.Ponekad bi se Moana poželjela slatkog tijekom noći i Frogichu nije bilo teško skoknuti do Bobisa.Volio je dijeliti slatke radosti sa Moanom. Nekad bi i sam svratio na odlasku od Moane, jer mu je trebala brza nadoknada energije.Moanin žuti Opel je bio parkiran iza zgrade.Frogich je vidio svijetlo kroz prozor njene sobe.Popeo se liftom i pozvonio.I opet je pozvonio.I opet.I ništa.Tišina.

Telma je gledala Kratke Rezove Roberta Altmana na videu, ali slike nisu dopirale do njene svijesti.U ruci je držala čašu vina.Pijuckala ga je, ali ni vino joj nije prijalo.U glavi joj je bio metež.Borila se sa siječanjima koja su navirala, ali bila su lukava i znala su zaobići sve brane, koje je postavljala.Telma je večeras bila preslaba da bi se obranila.Telma je trebala večeras nekoga, a Luiz nije bila tu.Nije više htijela ostati sama u svojoj sobi.I Telma je izišla u studenu noć.

Frogich je kretao nevoljko prema svojoj zgradi.Nije mu se sviđala ideja o povratku u svoju pustu sobu i skrenio je prema Prometovom uredu, jer je tamo bila najbliža telefonska govornica.Okrenio je broj Telme i Luiz.I zvonilo je dugo.Nije bilo odgovora.I pokušao je ponovo.I opet ništa.I onda je nazvao Moanu.I zvonilo je jedanput,dvaput,triput i onda škljoc
-Pronto!, čuo je poznat glas.
-Ja sam, rekao je Frogich.
-Ej, di si?
-Tu, doli.
-Dolaziš?
-Eto me za pet minuti.
Moana mu je otvorila vrata u kupačem ogrtaču.
-Baš sam se tuširala i krenila sam leći, kad si nazvao.Poljubila ga je kratko i ugurala u stan.
Frogich je osijetio muški miris Calvin Klein Escape.Znao je da Moana obožava Calvin Klein mirise.Poklonila mu je Truth i Contradiction.Frogich je više volio Eternity, a imao je sklonosti i prema Obsession.
Frogich nije postavio nikakvo pitanje.Takva su bila pravila igre i Frogich je na njih svijesno pristao.Samo večeras mu nije bilo više do igre.
-Šta češ popiti?Ostaješ spavati?, htijela je znati Moana.
-Samo sam navratio usput, neču se zdržavati.I ja sam malo umoran.
I Frogich se ubrzo opet kretao ulicom Slobode.I krupne kišne kapi su počele pogađati njegovo lice.

Saša je vozio su sigurnošču pijanca svoju stojku.Luiz je bila vidno nervozna.Tama se nadvila nad gradom i počimala je kiša.Na plaži na Žnjanu Saša je poljubio Luiz.I odmah je navalio na nju.Njegove ruke su nespretno počele istraživati Luizino tijelo i bilo ih je svugdje.Ali ništa mu nije išlo od ruke.Oko Luizine košulje se mučio cijelu viječnost.Grudnjak je nekako popustio, kopča je pukla, a za otkopčavanje svojih i Sašinih hlača, Luiz se odlučila sama pobrinuti.I onda katastrofa.Saši se jednostavno nije dizao.Milovao ga je, navlačio mu je kožicu, čak ga je i lagano šamarao, ali ništa.Luiz je pokušavala pomoći, ali pomoći tu nije bilo.Luiz je te noći saznala da alkohol povečava želju, ali može onemogučiti njenu realizaciju.Luiz je pokušala okranuti na šalu
-Da dovedemo dizalicu iz Škvera?
I istog trena je znala da je gadno pogriješila.Dobro je poznavala taj izraz lica i spremno je reagirala.Srečom, Saša nije bio dovoljno brz u pijanom stanju i Luiz je uspijela izbiječi njegovu šaku.Pokupila je odiječu i pobijegla brže od munje, koja je odmah potom sijevnula, a glasna grmljavina je prikrila Sašine psovke .

Telma je već pola sata sijedila u “Bedema”.Završavala je sa ispijanjem svoje votke, koju je voljela onako samu, da joj zapali utrobu.Primijetila je pogled jednog prilično sirovog tipa, ali njoj je večeras bilo svejedno.Mogao joj je poslužiti i namignula mu je.Reagirao je sa nevjericom, ali dovoljno brzo je pristupio Telmi, prije nego se ova stigla predomisliti.
-Dami treba društvo?Jesi li za piće?
-A da prošetamo?, predložila je Telma.
-Možemo do mene, tu imam sobu, u Getu.
-Da vidimo i to, skratila je priču Telma.
Telmi nije bilo do razgledavanja i brzo su se našli u krevetu.Tip je bio sirov samo vanjštinom.Ovdje se pokazao kao pravi umijetnik.Znao je kako treba ženi pružiti užitak i Telmino tijelo je spremno odgovaralo na njegove dodire.Imao je pokrete, imao je ritam, imao je izdržljivost i s lakočom se uskladio sa Telmom.Kad su zapalili prvu cigaretu, predložio joj je da ostane do jutra, jer je vani već pljuštilo, a i njemu je jako trebalo društvo.Spremno je prihvatila i nastavili su sa izmijenama nježnosti i strasti cijelu noć.
Ujutro se opet pojavilo sunce.
Naši usputni ljubavnici su se rastali i krenili svako svojim putem, tip u svoj gradić u Bosni, a Telma nazad u svoj mali skromni dom, gdje ju je čekala Luiz.

nastavlja se...

5.DIO, U KOJEM ĆE TELMA I LUIZ OTKRITI NEKE ČARI RAVE KULTURE, I U KOJEM ĆE SE DESITI POLJUBAC

Rave kultura se širila već godinama od San Franciska do Tokija i bilo je konačno sazrijelo vrijeme da dotakne i Split.
Telma i Luiz su bile ipak iznenađene, kad su jednog dana osvanuli plakati oskudnog i pomalo tajanstvenog sadržaja

TECHNO PARTY
nastupaju:
dj Euforija
dj Cool Stroke

vrijeme i mjesto okupljanja:
00:00h, kod Prime Standa

I malo je reći da su naše prijateljice bile zainteresirane.Živjele su za taj događaj.Spremale su se cijelo popodne.Isprobavale sve najneobičnije i najzanimljivije kombinacije odječe, koju su imale.Frizure oblikovale, rasčešljavale, ponovo oblikovale, fenirale,...i tako u nedogled.I tek malo prije ponoći su bile spremne.Luiz je svoju dugu kestenjastu kosu svezala u dvije kikice, poput Pipi Duge Čarape; obukla je crni topić sa smajlićem, maskirne vojničke hlaće i nezaobilazne marte.Telma, kao prirodna plavuša je crvenim sprejom uspijela postići da joj kosa potsijeća na plamene jezičke.Na sebi je imala maslinasto zelenu majicu na vretene, narančaste trapezaste hlaće i svoje omiljene kikersice.I obje su si dopustile malo jaču šminku, jer “kad je bal, nek je maskenbal”.I napokon su se, zadovoljne svojim izgledom, odvažile krenuti u obečavajuću noć.

Kod Prime Stande ih je čekalo prvo iznenađenje.Osim tri prpošne tetkice, koje je Telma poznavala sa plaže(Kašuna) i koje su svoju zbunjenost nastojale otkloniti njima svojstvenim dosijetkama, nije bilo nigdje nikoga.
-Tri Gracije iz Kroacije su tu!Ne trebate mi se klanjati, danas sam tu incognito,Telma je započela teatralno.
-Plamenita Kraljico, štiti čemo svim sredstvima Vašu privatnost, prva će Gracija.
-Ako nas zaskoći cijeli policijski odred, mogu nas mućiti na sve moguče naćine i silovati čak, ali nečemo Vas odati, nadovezala se druga.
-Ah, ne mogu tražiti od vas tako veliku žrtvu, Telma će sa pretjeranim odmahivanjem rukama.
-Služiti Vama, nam je važnije od naše kreposti, izjasnila se i treća Gracija.
-Dale bi se svim grubim razbojnicima, brutalnim vojnicima i pohotnim mornarima, koji bi Vam stali na put, dodala je druga.
-Presretna sam što imam takve podanike, moje dame!, završila je Telma.
Odnekud se iznenada pojavio momak,kojega je Luiz viđala u Songa
-Večer, vi ste tu zbog partyja?, htio je znati.
-Ne, došle smo uživati u čarobnom krajobrazu, totalno smo lude za mračnim parkiralištima.
-Pa sad, već kad si spomenila, jučer sam se s jednim kršnim Ličaninom baš....,pokušala je reći prva Gracija, ali je momak odmah nastavio
-Skužajte, ali dobio sam takve upute da moram prvo provjeriti ljude koji idu na party.Uglavnom, trebate ići do RTV doma.Party je u podrumskim prostorijama, rekao je brzo i podijelio im flayere.
-Pa dobro, čemu toliki oprez?, inzistirala je Luiz.
-Nemam pojma, ja samo radim kako mi je rečeno.
-I ne smiš ništa kazat?, pokušala je još jednom Luiz.
-Stvarno ne znan ništa.
-A šta se može.Adio!
-Adio vam!Lijep provod!, viknuo je za njima momak.

Zgrada RTV doma se počela graditi negdje početkom osamdesetih godina prohujalog stoljeća i bila je zamišljena kao omladinski dom, ali kako to kod nas obično biva, zbog nedostatka novaca, lošeg planiranja i još lošije realizacije planiranog (razne novčane malverzacije je bolje i ne spominjati),bila je nedovršena, a i njena svrsishovitost je bila sve više upitna.Ispred RTV doma nije bilo nikakvih znakova života.Tek kad se naša mala skupina spuštala niz stubište do podruma, počela je do njih dopirati prigušena ritmična tutnjava.Podrumske prostorije zgrade su bile samo grubo zaziđane, a “vrijeme, taj veliki kipar”, kako je lijepo napisala M. Yourcenar, im je dalo patinu napuštenih sala propalih komunističkih tvorničkih mastadona.RTV dom je te noći bio probuđen iz kome, da bi se s dolaskom jutra ponovo priključio na respirator do nekih sretnijih vremena.

Najprije su doživjele potpuno zamračenje.Ulazna prostorija je bila neosvijetljena i našoj grupici je trebalo malo vremena da se privikne i počne nazirati obrise prostora i likova naslonjenih uz zid, čiju je prisutnost katkad nagovještavala jedino upaljena cigareta ili nešto slično tome.I glazba je bila mračna, isjeckana nervoznim prekidima i promijenama ritma i ciljala je duboko, u samu podsvijest.I Telma je to prva osijetila.I stala je kao ukopana.I nekoliko trenutaka nije mogla dalje.Luiz ju je prigrlila i povela prema slijedečoj prostoriji.I tu su bile pogođene.Laserskim topom.Direktno u glavu.I oslijepile su na trenutak.I naslonile su se uza zid.Pa sijele na pod.I uskoro su progledale.Tri Gracije su već isprobavale svoje koreografije.Ljupke, graciozne i vrckave.U njihovoj blizini je bila ekipa coolera sa Radija KL, koja se trudila biti zamiječena, a u isto vrijeme zauzimala pozu kao da se njih to ništa ne tiće.Malo dalje je bila ekipa alternativaca, koji su svojom odječom nastojali pokazati svoj stav ili barem glazbeni ukus.Majice su im redom vrištale Sonic Youth, Husker Du, Jesus Lizard, RATM, Kill Your Idols i Punk is not dead.Nekoliko pravih party djevojaka znojno je plesalo u središtu prostorije,a nekoliko parova se zabavljalo po zakutcima.
I tada je glazba počela ponovo dopirati do Telme i Luiz.Dizalica je bila sjajno tampirana i reakcija je bila neizbježna.Luiz se prvo zanjihala glava naprijed-nazad.A potom je počela kružiti i cijeli gornji dio tijela za njom.I noge su tapkale.I ubrzo su proplesale.Osiječala je ritam.Uhvatila je ritam.I držala ga je s lakočom.I tijelo se kretalo samo od sebe.Ruke su se svijale, zavijale, pružale, elegantno, odmjereno, senzualno.Noge su joj bile meke i lake i tek katkad bi ih uhvatila lagana nervoza.
Telmi je prvo počela pulsirati utroba.Osiječala je nemir.Osiječala je zvukove.Čudne.Podmukle.Poremečene.Vrišteče.I osiječala ih je snažno.Svaki atom Telminog tijela plesao je od uzbuđenja.Svijetom je vladao kaos.Telma ga je osiječala.I potpuno mu se prepustila.
I glazba je govorila Telmi i Luiz da plešu i one su plesale.Približavale su se jedna drugoj plešući.I udaljavale se jedne od druge.I osiječale su druge ljude plešući.I plesale su sa drugim ljudima.I glazba je postajala sve toplija, zavodljivija, erotičnija.
I to se osiječalo.I te kako se osiječalo.Ljubav je bila u zraku.I Telma je poželjela voditi ljubav sa cijelim svijetom.I vidila je Luiz.I poljubila je Luiz.I Luiz se nije opirala.I ona je trebala ljubav.I čarolija je bila divna, ispunjavajuća.I trajala je.Neko vrijeme.A onda se ples nastavio.I ljubav je još bila prisutna.I Pelvis, alternativac je bio tu.I usne su mu bile prave ljubavničke.I dobro su pristajale Telmi.I Telma ga je voljela.I ples se opet nastavio.I još je bio očaravajući.Smirivao se, Ponovo zahuktavao, rastao sve više i više do neizmjernog uzbuđenja, do ekstaze, do samozaborava.I prestajao je, I opet započinjao u valovima , u zavijajučim virovima zvukova.I ples se stalno iznova rađao i umirao.I dalje ostajući očaravajući.Tek malo umorniji.

Luiz će mi puno kasnije ispričati o ovoj noći i spomeniti će mi i Pelvisa.
Pelvis je tada bio basist grupe Touch Friction.I ne znam je li presudan bio ovaj party ili činjenica da ih je upravo otkrio zloglasni MTV, ali ubrzo je došlo do raspada Touch Friction i Pelvis se pridružio skupini zvanoj Zidar Betonsky, koja je više eksperimentirala sa elektonikom i ambijentalnim zvukovima.
Još kasnije će mi Pelvis biti kolega u vojsci.Na moje direktno pitanje, odgovorio mi je
-Ne znam, sa starim pristupom nisam bio više zadovoljan.Jednostavno sam htio iskušati nove mogućnosti, koje su se otvarale.