svijet po funnylittlefrogu

8.DIO, U KOJEMU ČE NAS TELMA I LUIZ JEDNE SUNČANE NEDJELJE POVESTI U ŠETNJU SPLITOM

U nedjeljno jutro sunce se ponovo ukazalo Splitu i Spličani su mu, kao što tom i prilići, priredili pravu svetkovinu. Telma i Luiz su imale vlastiti nedjeljnji ritual. Prvo bi napravile đir po rivi od Svetog Franje do Pazara i natrag, ali nikad za vrijeme južine, jer je tada vonj mora začinjenog izljevom kanalizacije nepodnošljiv. Potom bi prošle preko Vočnog Trga i izašle na Pjacu, pa Ispod Ure prema Peristilu i dalje do Pazara. Hrvojevom ulicom bi se popele do Đardina , a onda ravno prema Semaforu, Primi, pa pored Kazališta do konačnog odredišta, Cankareve Poljane, gdje bi s guštom sjele na kavu.
Srečom, danas nije bilo južine i Telma i Luiz su upravo izišle na rivu. I bilo je tu puno lipih stvari za vidit, a Telma i Luiz su volile gledat. Ni najveći stučnjaci za estetiku ne mogu uskladiti svoje stavove o pitanju ženske ljepote, ali Telma i Luiz su se bez problema složile da su Spličanke bile zbilja prekrasne. Nosile su svoju ljepotu svjesno i ponosno, a opet tako ljupko i graciozno. Ni Spličani nisu puno zaostajali za njima i pojedini primjerci su s lakočom otimali uzdahe Telme i Luiz. Mnogi prolaznici su privlačili pozornost na sebe novim modelima naočala za sunce i odječom na kojoj su se isticale etikete. Telma i Luiz su sumnjale da je večina toga ipak kupljeno na nekom pazarskom štandu, ali su se zbog toga još više divile Spličanima, jer su je načinom nošenja činili puno vrijednijom. Savršeno im je pristajala.
Odmah ispred Prokurativa sjedio je naš stari znanac Pelvis sa ekipom. Telma mu je uputila pusicu, a on joj je samo namignuo i mahnuo kratko Luiz. Sad je već jasno da je Pelvis samo prolaznik u priči o Telmi i Luiz i simpatija, koju naše prijateljice gaje prema njemu, neće se imati kad razviti u nešto više.
Sjele su na klupu, pogleda okrenutog prema morskoj pučini i dopustile suncu da ih jedno vrijeme nježno miluje.
-Život je ponekad stvarno predobar- izustila je iznenada Telma.
Luiz je pomislila kako bi zbog toga trebalo biti na oprezu,jer tko zna kakva opasnost vreba iz prikrajka, ali nije htijela poremetiti idilu i zato je samo šutjela.
Galeb se upravo otisnuo s mora držeći čvrsto u kljunu još koprcajuču ribu.Telma i Luiz su ga šutke ispratile pogledom sve dok ih sunce nije snažno zabljesnilo. Prolazeći pored Songa, Luiz je razumljivo osijetila nelagodu. Nije joj bilo poznato da je Saša one noći zaradio jaču prehladu i zbog toga izostao slijedečeg dana sa posla. Poslije toga za njega nije više bilo posla u Songa.
Na Pjaci su ugledale poznato lice i Frogich je radosno doskakutao do njih. Uzele su ga pod ruke i naša trojka je nastavila zajedno svoju ophodnju. Ispod Ure je Čenđ upravo dovršavao svoju po tko zna koji put izgovorenu mantru
-Dolari, Marke, change...
I onda je spazio naš trio.
-Ej moj Frogichu, nije tebi ni loše sa takvim krasoticama!-izgovotio je hrapavim glasom, uzdahnuo i nastavio- A nikada mi nije bilo jasno koja je od njih tvoja ?
-Krivo si ti to postavio, moj Čenđ- ubacila se Telma- on ti je naš ljubavni rob- Nas dvije sve dijelimo, a najviše guštamo dijeliti Frogicha.
Ovo je izmamilo široki Čenđov osmijeh, pa opet uzdah, a zatim se na trenutak zagledao negdje u daljinu.
-E kad se sitin sebe u vašim godinama ...
-Sigurno si bio pravi mangup- rekla je Luiz i brzo namignula Telmi i Frogichu.
-Kakav mangup! Ovi današnji mulčići su mangupi, samo se glupiraju i kradu bogu dane. Kad se samo sitin kako je nekad bilo. Pošlo bi se na Baće, a tamo očeš Engleškinje, Talijanke, Amerikanke, Čehinje i šta je znan koje sve nacije. I sve boja od boje. I onda malo priće, malo gitare i pisme, pa pićence, većerica...
-A o onom dalje đentlmen nikad ne priča- pridodao je u pola u šali Frogich.
-Eco! Zna san ja da ti to razumiš Frogichu. Sa damama uvik đentlmen, a ne ko ovi današnji mulci. Niko više ne zna ni pristupit curi, ni lipo se polako udvarati. Sve oće odma sad,ko da će sutra smak svita. Ža mi je današnjih cura. E da mi se malo vratiti...
-Ma nisi ti još za baciti Čenđ, spremno je izrekla Telma.
-Eeee, godine su već tu, ali bi još moga ove klince nećemu podućiti- završio je priču Čenđ.
Pozdravili su se sa Čenđom i nastavili prema Peristilu.
Iza njih je opet odjekivalo-Dolari,marke,change...
Peristil je nakon jutarnje mise bio opustio. Kada sunce izmami iz kuća najveći broj građana Splita, klošari, koji se obično motaju po Peristilu, se zavuku u neku mišju rupu.Na Pazaru je još bilo poprilično prometno. Prodavaći su mamili, dozivali i zavodili potencijalne kupce, ali naša trojka je reagirala samo na hipnotizirajuće povike
-Marke!, cigarete!, čokolade!, marke!, cigarete!, čokolade!...
Našoj trojci je bila čudesna svestranost ovih poduzetnika. Za markama doduše nisu imali neke velike potrebe, a da ne govorim da ih nisu ni mogli sebi priuštiti, ali cigarete (šverc iz susjedne države po 6 kn, dok su u dućanima bile 8 i pol ) i čokolade (import iz Mađarske, 3 za 10 kn ) su redovito konzumirali. Policija je povremeno provodila racije po pazaru, ali ne dovoljno često i dovoljno uspješno, da bi ozbiljno ugrozila ovaj biznis. Sumnjalo se da policija ima tu neki svoj interes, ali to nije previše zabrinjavalo naše prijatelje, jer su smatrali da je njihova uloga u toj priči beznačajna.
U Đardinu nije bilo Nene, ali je njena mala upravo veselo protrčala sa sladoledom pored naše trojke. Sladoled joj je vjerovatno kupila neka zahvalna Nanina mušterija.
U prolazu su uhvatili Grgura Ninskog za stopalo, jer to navodno donosi sreću.Nije sada da su stvarno vjerovali u to, ali im je bilo usput, a i tko zna, sreće nikad dovoljno.
U Semafor nisu imali potrebe ući, jer im se činilo blesavo sjediti u stakleniku- po ovakvom vremenu jednostavno je trebalo biti vani.
Ispred zgrade HNK je Kraljica Torcide upravo ponosno pokazivala svoju bebu u kolicima.Naša trojka je bila zadivljena njenim veličanstvenim, gotovo božanskim izgledom, koji nije narušavala ni jednostavna haljina.Dapaće, omogučavala je da sve njene čari još više dođu do izražaja.Televizija je nikad nije uspjela pokazati ovako u punom sjaju.
Malo dalje su dostajnstveno stajali Josip i Zdravka, on čvrst i otmjen, a ona pomalo drhtavo naslonjena na njegovo rame, ali vrijeme i podmukla bolest još nisu izbrisali sve tragove njene nekadašnje čuvene ljepote.
Na Cankarevu Poljanu su kročili u pravom trnutku da uhvate stol ispred Bobisa.A to je bila prva sreča, jer bi odmah za susjednim stolom platili kavu( i to znatno lošiju) 2 kune više. I ništa više nije moglo pokvarit taj dan.

Novi izvještaj sa Splitske špice če vam pripremiti Nikolina Pišek, a i ova priča bi se trebala skoro nastaviti....