svijet po funnylittlefrogu

6.DIO, U KOJEM ĆE JUGO NAOBLAČITI JEDAN SUNČAN DAN


Jutarnje sunce je namignulo Luiz
-Stigao je Taj Dan!
I Luiz je napisala u svoju plavu tekicu-STIGAO JE TAJ DAN!

Telma se zadovoljno šetala prodajnim centrom Koteks.Sijetila se davno pročitanih riječi “Stojim pred životom kao pred punim izlogom” i to joj je izmamilo osmijeh na lice.Sad, kad je Luiz kod nje, uživala je više u kupovini.Napokon je uživala i u kuhanju.Opet je imala kome kuhati.Na trenutak je zadrhtala, ali nije dopustila da se sijeta uvuče u nju.Odmah je krenula u slijedeći dučan.

Frogicha je to jutro zateklo s Moanom.Još se nije mogao priviknuti na spavanje u tuđem krevetu, osiječajući prisutnost drugog tijela.Stalno je bio napaljen i noći sa Moanom su bile ispunjene nesputanim ljubavnim igrama.Zapalio je prvu cigaretu, ustao se i pošao skuhati kavu.Frogich se propušio u krevetu sa Moanom.Počeo je piti kavu u krevetu sa Moanom.Svašta je još naučio u krevetu sa Moanom.A još više toga je tek trebao naučiti.
Moana se tek počela rastezati u krevetu, kad se Frogich vratio sa punim pladnjem
-Ti si se već digao, rekla je, A i mali se opet digao, dodala je sa vragolastim smiješkom, fokusirajući pogled malo ispod tacne sa kavom.Frogich je još bio gol i njegovo uzbuđenje je bilo i više nego zamijetljivo.
Moana i Frogich su navikli piti kavu ohlađenu.

Kako je dan odmicao, zrak je postajao sve teži.Neki ljudi su zbog toga osiječali omamljenost i malaksalost.Drugima je sijevanje u glavi nagoviještavalo olujno nevrijeme.Na neke sretnije južina nije imala nikakvog utijecaja.

Luiz je odvažno i spremno kročila u kafić Song.Svirala je Losing my religion od R.E.M.Luiz je stvarno volila tu pjesmu, ali te večeri joj je izgledala previše tužna.Saša je bio iza šanka i mahnula mu je.Saša je uzvratio radosnim osmijehom.Luiz je zauzela svoj omiljeni stol u kutu na kojemu je stajala pločica sa natpisom REZERVIRANO.Od izlaska sa konobarem ipak ima neke koristi.Saša se odmah stvorio pored nje s njenim najdražim gin-tonicom.
-Prava si bomba večeras mala, rekao joj je na uho.
-Zar samo večeras?, pravila se uvrijeđena Luiz.
-Ti si uvijek divna, nije se dao zbuniti Saša, ali večeras mi nešto posebno blistaš.Izgledaš čarobno, dodao je.
-To vino progovara iz tebe, vedro, ali sa malom zadrškom, je odgovorila Luiz, jer je vrlo dobro osijetila njegov zadah.
-In vino est veritas, rekao je ponosno i dodao, Gazdi je rođendan i morao sam mu dopustiti da me počasti, ali brzo sam gotov i tada sam samo tvoj.
Samo nemoj pretijerati, htjela mu je reći Luiz, ali on se već užurbano kretao prema Šanku.I Luiz je ostala opet sama čekati.

Frogich se kretao ulicom Slobode prema Moaninom stanu.Stanovao je nedaleko, na Skalicama i svaki put je morao proći pored Bobisovog diskonta, gdje bi ga mamili mirisi svježe pečenih kolača.Ponekad bi se Moana poželjela slatkog tijekom noći i Frogichu nije bilo teško skoknuti do Bobisa.Volio je dijeliti slatke radosti sa Moanom. Nekad bi i sam svratio na odlasku od Moane, jer mu je trebala brza nadoknada energije.Moanin žuti Opel je bio parkiran iza zgrade.Frogich je vidio svijetlo kroz prozor njene sobe.Popeo se liftom i pozvonio.I opet je pozvonio.I opet.I ništa.Tišina.

Telma je gledala Kratke Rezove Roberta Altmana na videu, ali slike nisu dopirale do njene svijesti.U ruci je držala čašu vina.Pijuckala ga je, ali ni vino joj nije prijalo.U glavi joj je bio metež.Borila se sa siječanjima koja su navirala, ali bila su lukava i znala su zaobići sve brane, koje je postavljala.Telma je večeras bila preslaba da bi se obranila.Telma je trebala večeras nekoga, a Luiz nije bila tu.Nije više htijela ostati sama u svojoj sobi.I Telma je izišla u studenu noć.

Frogich je kretao nevoljko prema svojoj zgradi.Nije mu se sviđala ideja o povratku u svoju pustu sobu i skrenio je prema Prometovom uredu, jer je tamo bila najbliža telefonska govornica.Okrenio je broj Telme i Luiz.I zvonilo je dugo.Nije bilo odgovora.I pokušao je ponovo.I opet ništa.I onda je nazvao Moanu.I zvonilo je jedanput,dvaput,triput i onda škljoc
-Pronto!, čuo je poznat glas.
-Ja sam, rekao je Frogich.
-Ej, di si?
-Tu, doli.
-Dolaziš?
-Eto me za pet minuti.
Moana mu je otvorila vrata u kupačem ogrtaču.
-Baš sam se tuširala i krenila sam leći, kad si nazvao.Poljubila ga je kratko i ugurala u stan.
Frogich je osijetio muški miris Calvin Klein Escape.Znao je da Moana obožava Calvin Klein mirise.Poklonila mu je Truth i Contradiction.Frogich je više volio Eternity, a imao je sklonosti i prema Obsession.
Frogich nije postavio nikakvo pitanje.Takva su bila pravila igre i Frogich je na njih svijesno pristao.Samo večeras mu nije bilo više do igre.
-Šta češ popiti?Ostaješ spavati?, htijela je znati Moana.
-Samo sam navratio usput, neču se zdržavati.I ja sam malo umoran.
I Frogich se ubrzo opet kretao ulicom Slobode.I krupne kišne kapi su počele pogađati njegovo lice.

Saša je vozio su sigurnošču pijanca svoju stojku.Luiz je bila vidno nervozna.Tama se nadvila nad gradom i počimala je kiša.Na plaži na Žnjanu Saša je poljubio Luiz.I odmah je navalio na nju.Njegove ruke su nespretno počele istraživati Luizino tijelo i bilo ih je svugdje.Ali ništa mu nije išlo od ruke.Oko Luizine košulje se mučio cijelu viječnost.Grudnjak je nekako popustio, kopča je pukla, a za otkopčavanje svojih i Sašinih hlača, Luiz se odlučila sama pobrinuti.I onda katastrofa.Saši se jednostavno nije dizao.Milovao ga je, navlačio mu je kožicu, čak ga je i lagano šamarao, ali ništa.Luiz je pokušavala pomoći, ali pomoći tu nije bilo.Luiz je te noći saznala da alkohol povečava želju, ali može onemogučiti njenu realizaciju.Luiz je pokušala okranuti na šalu
-Da dovedemo dizalicu iz Škvera?
I istog trena je znala da je gadno pogriješila.Dobro je poznavala taj izraz lica i spremno je reagirala.Srečom, Saša nije bio dovoljno brz u pijanom stanju i Luiz je uspijela izbiječi njegovu šaku.Pokupila je odiječu i pobijegla brže od munje, koja je odmah potom sijevnula, a glasna grmljavina je prikrila Sašine psovke .

Telma je već pola sata sijedila u “Bedema”.Završavala je sa ispijanjem svoje votke, koju je voljela onako samu, da joj zapali utrobu.Primijetila je pogled jednog prilično sirovog tipa, ali njoj je večeras bilo svejedno.Mogao joj je poslužiti i namignula mu je.Reagirao je sa nevjericom, ali dovoljno brzo je pristupio Telmi, prije nego se ova stigla predomisliti.
-Dami treba društvo?Jesi li za piće?
-A da prošetamo?, predložila je Telma.
-Možemo do mene, tu imam sobu, u Getu.
-Da vidimo i to, skratila je priču Telma.
Telmi nije bilo do razgledavanja i brzo su se našli u krevetu.Tip je bio sirov samo vanjštinom.Ovdje se pokazao kao pravi umijetnik.Znao je kako treba ženi pružiti užitak i Telmino tijelo je spremno odgovaralo na njegove dodire.Imao je pokrete, imao je ritam, imao je izdržljivost i s lakočom se uskladio sa Telmom.Kad su zapalili prvu cigaretu, predložio joj je da ostane do jutra, jer je vani već pljuštilo, a i njemu je jako trebalo društvo.Spremno je prihvatila i nastavili su sa izmijenama nježnosti i strasti cijelu noć.
Ujutro se opet pojavilo sunce.
Naši usputni ljubavnici su se rastali i krenili svako svojim putem, tip u svoj gradić u Bosni, a Telma nazad u svoj mali skromni dom, gdje ju je čekala Luiz.

nastavlja se...