svijet po funnylittlefrogu

4. DIO, U KOJEM ČEMO OTKRITI PAR DETALJA IZ AKADEMSKOG ŽIVOTA TELME I LUIZ

Studiranje je zahtijevalo od Telme i Luiz da provode dio svog vremena i na fakultetu.
U velikoj sali, punoj studenata Luiz je rekla Telmi
-Ne znam samo kako im to uspijeva!?
-Uspijeva šta?
-Biti ovako upicanjene u ove rane jutarnje sate.
-Joj stvarno!Bidne cure, sigurno moraju ustati već u 4 da bi stigle složiti ove frizurice...
-I kompletan make up...
-A da ne govorimo da još triba to uskladiti sa odgovarajućim krpicama.
-Težak je život splitskih studentica!
-Pokušaj samo izračunati koliko bi tebi trebalo da sve to obaviš?,izazvala je Telma Luiz.
-Znaš mene dušo,ja ti nisam baš morning person.Morala bi već oko 3 popiti kavicu da dođem malo k sebi i tek onda bi mogla početi lagao sa lickanjem.
-Onda bi ti bilo bolje da uopće ne ideš spavati!
-Hm, možda si upravo otkrila njihovu tajnu...
-Misliš da one ne idu spavati?
-Možda, zato i izgledaju spremne kao za večernji izlazak.

Tu su naše prijateljice malo zastale i načule razgovor između dvije piturane plavuše,koje su sjedile iza njihovih leđa i nisu znale ništa o onom prethodnom.
-Sele, jesi li bila u novom Pothodniku kod Prime 3?
-Nisan još.Oli ima šta interesantna gori?
-Ma ludilo sele, viruj mi.Uspila san naći tamo u jednoj butigi super ređipet, a u drugoj dvoje postole.Stoje mi samo tako.
-Joj, nisan znala da je to tako dobro.Puno ti fala.Moran svakako skoknut gori.
-Svakako moraš sele.Nego, bila san ti sinoć na Baćama, piva je Jole.
-Stvarno?Jole ti je meni baš super, uvik zna napravit dobar štimung.
-Je, i bija je pravi cirkus..ono ludnica sele.
-Ma nemoraš mi pričat, znan ja kako je to sa Joletom.Meni ti je Jole baš smišan.
-Je, je smišan je!
-Ma Jole je prva liga.
-Prva liga sele.
-I di smo ono stale?
-E da, i doša ti je onaj mali, crni..znaš onaj..
-Ma koji?
-Ma onaj, sičaš se, pričala san ti, šta je bija na picigin na Bačama u nediju.
-Je, je sad se sičan.
-E, on ti je doša i skinija, onako u plesu, svoju majicu.
-I, vridi li čemu?
-Ma vraga!Ispod pauzuha mu je iskočila prava šuma dlaka.Znaš da se meni to gadi.
-I meni se gadi sele.
-Nikad ne bi bila sa frajerom, koji se ne brije ispod pauzuha.
-Ni ja sele.
-Ono, bradica od tri dana ili ona umitnička, šta je sad moderna, mi je baš smišna, ali dlake ispod pauzuha su mi fuj.
-Baš tako, fuj sele.

I nečemo dalje pratiti ovu konverzaciju, jer trenutak prije nego što su prešle na temu uređenja bikini zone, naše su se prijateljice odlučile za "spasonosni uzmak", pokupile Frogicha i otišle na kavu.
A šta je dalje bilo možda saznate uskoro...

3. DIO U KOJEM ČEMO NAPOKON SAZNATI I LUIZINU PRIČU

Dugo u noć Luiz je sjedila pored otvorenog prozora svoje bijedne sobice.
Slušala je P.J.Harvey i pokušavala sabrati misli.
Ali nemirna duša je otvorena duhovima prošlosti.
I Luizi su ubrzo počeli posiječivati.

A sada, vratimo se i mi s njome malo u prošlost, kad je Luiz još bila u svome malom, malom mistu, smještenom u dolini Neretve.Nazovimo ga ,recimo, Opuzen.
Njena obitelj i nije bila nešto posebno:Otac, težak i nagao čovjek, koji je s lakočom mogao u svojim napadima bijesa ubiti čovjeka.Srečom, Luizin otac još nije ubio čovjeka, ali više puta je bio tome vraški blizu.U slobodno vrijeme bio je alkoholičar, a sada je imao jako puno slobodnog vremena, jer je zaradio prijevremenu mirovinu.Majka, obična frustrirana i neurotična domačica, koja je već odavno odustala od bilo kakve borbe, ako je ikada uopće i vjerovala da ima pravo na borbu, i kojoj su tek kavica sa susjedom Marom i podnevna sapunica još pretstavljali neko malo zadovoljstvo.A što reći o Luizina dva starija brata?Osim što su bili bezidejni i uglavnom potpuno beskorisni, imali su samo dva zadovoljstva u životu-svakodneve odlaske u kladionicu(da, čak se ni Luizina brača nisu uspijela oduprijeti tom primamljivom i sve popularnijem obliku zabave) i maltretiranje Luiz.U ovome drugom nisu baš pokazivali puno duha(da mi je samo znati zašto?), ali su bili talentirano okrutni i pri tome ne mislim tu na njihovo redovito naguravanje, pljeskanja po svim dijelovima tijela i izrugivanja (moram li opet napomenuti,bez puno duha), nego na "slučajna" uništavanja Luizinih knjiga, ploča i drugih sitnica, do kojih je njoj bilo zaista stalo.Borges je napisao-"Budučnost je neizbježiva, točna, ali se može ne dogoditi.Bog čeka u međutrenucima".Luiz je bila sigurna za svoju braču da ukoliko im se budučnost dogodi, to če biti ista ona, koja se dogodila njihovom ocu.I nipošto nije željela tada biti u blizini.

Luiz je imala svoju nebeskoplavu tekicu u koju je povremeno nešto zapisivala.
Želite li malo zaviriti u Luizinu tekicu?
Izvolite, zadovoljite svoju znatiželju.
Odmah na prvoj stranici, bili su stihovi Lou Reeda:

When you`re growing up in a small town
You know you`ll grow down in a small town
There is only one good use for a small town
You hate it and you`ll know you have to leave

Na drugoj stranici Luizine tekice, pisalo je velikim štampanim slovima
CILJ-IZGUBITI NEVINOST PRIJE OSAMNAESTOG ROĐENDANA

Nečemo sada nastaviti sa isčitavanjem Luizinih zapisa, jer vas, siguran sam, jako zanima kako je Luiz pokušavala ostvariti svoj CILJ.
Momke iz njenog malog, malog mista, glatko je eliminirala.
Svi su joj izgledali neupotrebljivi, a i bojala se da bi njen otac i njena brača brzo saznali.
A o tome, kako bi oni reagirali, nije imala nikakvih nedoumica.

U Pločama, gdje je pohađala srednju školu, ukazale su joj se tri prilike.
Prvi momak je bio djevica, u horoskopu i u životu.
Luiz se sviđala ideja zajedničkog novog iskustva.
Djevici se nešto manje sviđala ta ideja.
Preplašio se i pobjegao.

Drugi momak je bio hrabriji.
Na velikom odmoru su imali sastanak.
Odveo ju je iza zgrade, otkopčao šlic i rekao
-Ukroti moju aždaju,Luiz!
I Luiz se odvalila od smijeha.
I jadnik je ostao bez hrabrosti.

Treći nije ništa uradio.
Jednostavno nije stigao.
Čim ga je dotakla, bio je gotov.

I osamnaesti je rođendan stigao i ništa se nije promijnilo.
Srečom, Luiz je bila dobra učenica i zaradila je stipendiju za studiranje.
I sve je svoje nade ulagala u odlazak u Split.
I evo je sada tu.

A sad joj je vrijeme za spavanje.
Tako da čemo prekinuti ovu priću, do neke nove zgode...

2. DIO, U KOJEM ĆE TELMA NAGOVORITI LUIZ DA SE PRESELI K NJOJ I U KOJEM ĆE LUIZ PONOVO ODLUČITI POKUŠATI IZGUBITI NEVINOST

So go with me.
Inside.
Believe.
You have so much to give.

(iz pjesme Make your move, Škotske grupe the delgados)


Nakon drugog zajedničkog objeda Telme i Luiz u studentskoj menzi, Luiz je predložila
-Da skoknemo do mene ostaviti ove knjižurine, tu sam blizu, u Varoši.Onda možemo na kavu.
-Ne treba ti nikakva izlika da me odvedeš kući, srce, samo reci i tvoja sam, Telma će spremno.
-Promises, promises, sa uzdahom reće Luiz.

Varoš je stari,radnički dio Splita, smješten na južnoj strani Marjana.
U stara vremena služio je kao utočište lokalnim "gelipterima"(gelipter je nešto slično štemeru).
Ako su kojim slučajem morali bježati pred murijom, čim bi kročili u Varoš,gubio bi im se svaki trag.
Ulice Varoši su slijedile svoju teško odgonetljivu logiku, skretale su u svim mogučim smjerovima, katkad prolazile kroz dvorišta i stapale su u druge ulice, a katkad se završavale bez bilo kakvog upozorenja.
I gotovo je nemoguće se snaći u tom tajanstvenom labirintu svim putnicima namjernicima.

Od studentske menze do kuće u kojoj je Luiz stanovala,trebalo je proći kroz pet-šest takvih ulica i Telma ,srećom, neće morati pamtiti taj put.
Jedva prohodan prolaz, zarastao divljim ružama vodio je kroz dvorište skroz oko kuće do ulaza u Luizinu sobu.
Luiz je bila zadovoljan što ima zaseban ulaz, tako da je mogla proći nezamiječena od gazdarice, čija ju je pretjerana ljubaznost, tjerala u oprez.
Na vratima je Luiz s nelagodom upozorila Telmu
-Ne očekuj previše.
Ali Telma nije mogla očekivati toliko malo toga.
Da bi se dvoje zaobišlo u sobi, jedno se moralo popeti na krevet.Tako skučenu i oskudno namještenu sobu, Telma nikad nije vidila i zato je odlučno rekla
-Draga, moram te spasiti iz ove samice.Kupi svoje prnje i idemo k meni.
Luiz je zastala, još malo pogledala oko sebe i odgovorila
-Ali samo ako ti neću smetati.I naravno, plačam pola stanarine.
-Jasno dušo, i meni će koristiti da reduciram malo troškove.
-Trebam samo par dana da sredim sa gazdaricom i eto me dolazim.
-Ah, moja soba čezne za tvojim prisustvom, neophodno joj je generalno čiščenje.
-Znala sam da me želiš iskoristiti, samo sam se nadala nekom ugodnijem obliku eksploatacije.
-Pa, ponekad češ mi trebati oprati leđa, a smislit ču ja još ponešto.
-Tebi je zapravo trebala jeftina sluškinja.
-Da i morat češ udovoljavati svim mojim prohtjevima.Za početak češ mi platiti kavu, da zapečetimo naš dogovor.
-Sve za tebe mila, završila je Luiz njihov mali igrokaz.

Na kavu su otišle u novootvoreni kafić Song.
Luiz je poznavala tamošnjeg konobara Sašu.
-Znaš, imao je jedan od onih blesavih uleta, rekao mi je da je pravi zločin što je tako zgodna cura sama.
-I ti si mu naravno odgovorila da je njegov upad također zločin,ali zločin nad tvojom inteligencijom?
-Ma nisam ga htjela odmah obeshrabriti.Sigurno je spremao cijelu vječnost svoju repliku.
-Opa, ti si prava sestra milosrdnica.Ili ti se ipak mrvicu sviđa.
-Pa simpa je, na neki nespretni, luckasti način.
-Slutim li ja to nagovještaj neke romanse?
-Šta ti je,jesi li poludila?Samo možda ga iskoristim da riješim svoj problem.
-Meni kažeš da sam poludila!A ti, stvarno želiš izgubiti nevinost sa ovim bezveznjakom?
-Stvarno želim izgubit nevinost i nekad pomislim da bi se dala i crnom vragu, samo da to više skinem s vrata.
-U svakom slučaju ovaj nije crni vrag, rekla je Telma pomirljivo.Ali zašto ipak ne iskoristiš Frogicha, sa njim bi bila barem sigurna da te neće povrijediti?
-Frogich je postao dio ekipe i teško bi ga bilo poslije gledati u oći..pogotovo ako bi sve dobro prošlo.A i njegova bolesna vezanost za Moanu ne pomaže.
-Znam da si svijesna da poslije nema povratka i ...ma ne znam, tko sam ja da ti bilo šta govorim, samo nadam se da češ se ipak urazumiti.
-Da mama, znaš da sam uvijek bila dobra i pristojna curica.I muka mi je od toga!
-A šta da ti kažem, radi ono što misliš da je za tebe najbolje.
-I znaj da hoću.

Naše prijateljice su tada zašutile, ali nemir se uvukao u njih i neka nelagoda je poput oblaka visila u njihovom međuprostoru.

1. DIO, U KOJEM ĆE TELMA UPOZNATI LUIZ I U KOJEM ĆE ODLUČITI PRIPITOMITI FROGICHA

Počelo je kao šala.
U redu za hranu studentske menze Luiz se obratila Telmi
-Ej, mi smo skupa na faksu, vidila sam te jutros na predavanjima.
-Stvarno?Bok!, ja sam Telma, i pružila joj je ruku.
-Luiz, bio je odgovor.
-Luiz, Luiz daj mi jedan liz, šalila se Telma.
-Anytime honey, anytime! , uzvratila je Luiz.
Poslužile su se hranom i zajedno su objedovale.
Kasnije su sijedile na klupi na rivi, promatrale valove kako im se približavaju i smiruju dotičući obalu.

U Telminoj studentskoj sobici Luiz joj je ispričala svoju priču.
I Telma je ispričala Luiz njenu.
I više nisu imale potrebe pričati, pušile su svoje cigarete i slušala Portishead.
Možda su tada i zaplakale, ali tama Telmine sobe nije dopuštala da se vide njihove suze.
Tek trak varljive mjesečeve svijetlosti, propustio je pritvoreni prozor.

Na predavanju iz sociologije Telma je upitala Luiz
-Šta misliš o onom mačku?, i pružila je ruku prema Frogichu.
-Pravo je čudo da sam ga uopče primijetila, uvijek zadnji dolazi na predavanja, sjedne najbliže vratima, da bi prvi šmugnuo nakon završetka, izlagala je Luiz.
-Dijeluje mi pomalo divlje, preplašeno i izgubljeno, sa jedva zamijetljivim drhtajem uzbuđenja izustila je Telma.
-Jednostavno ga moraš poželjeti pripitomiti, pridodala je Luiz.
I tako se naše junakinje dobile svoju misiju, pripitomiti Frogicha.

To nije bio tako lagan zadatak, jer Fogich se kretao brzo i okretno.
Prvoga dana im je nestao odmah iza ugla, jer nisu ni primijetile da se spustio u pothodnik.
Nastavile su ga tražiti po pazaru prepunom svakojakih ljudi i robe sumnjive kvalitete.
Drugi dan su ga uspijele slijediti sve do autobusne stanice.
Vrata grdskog busa zatvorila su im se baš pred nosom.
Trečeg dana su dočekale svojih pet minuta.
Frogich se vukao putem poput krepanog mačka.Moana ga je iscrpila prošle noći.
Suviše lako je primjetio svoju pratnju i to ga je oraspoložilo.
Pjevušio je u sebi omiljenu pjesmicu svoje mame

"If they follow you
Don´t look back
Like Dylan in the movies
On your own
If they follow you
It´s not your money that they´re after boy it´s you
Yeah you´re worth the trouble and you´re worth the pain
And you´re worth the worry,I would do the same..."

Frogichu je bila potrebna kava i odluka je pala u trenu.Stao je, okrenio se i rekao
-Ja idem u Jazza.Tako da me možete lakše pratiti..ako mi se već ne želite pridružiti.
Telma je bila brža
-Ja sam Telma.
-A ja Luiz,dobacila je Luiz.
-Pitt, Brad Pitt, uz svoj najšarmantniji osmijeh reče Frogich.
Telma je izvela svoju poznatu točku, sa isplaženim jezikom oponašajući zadovoljnog psića.
I zadovoljstvo je bilo zarazno.
Slijedila je prva zajednička kava, prva čašica razgovora, koja će ubrzo postala njihov svakidašnji ritual.

novi nastavak slijedi ćim bude napisan...



napomena-stihovi su uzeti iz pjesme grupe Belle & Sebastian-Like Dylan in the movies, koja se inaće nalazi na njihovom albuma If you´re feeling sinister(to je jedan od meni najdražih albuma).

Ovo je priča o "djevojci sa licem užitka".
Dogodila se u jednom selu u zadarskom zaleđu.
U tom selu Telma je bila najuzudljivija i najljepša cura.
Muškarci su je voljeli.
Privlačila je njihovu pozornost gdje god bi se pojavila.
I zbog toga su je žene nešto manje voljele.
Ali njoj to nije bilo važno.
Ona je voljela muškarce.
Voljela je njihove poglede, njihovu želju, njihovu žudnju za njom.

Kad je Telmi bilo 15, primjetio ju je lokalni Frajer.
Frajer je bio sin lokalnog Šerifa.
Zato je Frajer mogao kupiti sve što bi poželio.
Frajer je poželio Telmu.

Kupovao je Telmi skupe poklone.
Izvodio je Telmu u skupe restorane.
Ophodio se prema njoj kao prema dragocjenoj skupoj stvarčici.
Pokazivao ju je okolo kao dragocjenu skupu stvarčicu.

I potpuno nepravedno bi bilo reći da Telma nije uživala u tome.
Vraški je uživala u svemu tome.

Telma je povjerovala da voli Frajera.
Frajer je povjerovao da voli Telmu.
Oni su jako malo znali o ljubavi.

Telma se udala za Frajera sa 16 godina.
Sa 17 godina je dobila bebu.

I njen svijet je dobio novi centar.
Telmi je njena beba bila najljepša na svijetu.
Svu ljubav, koju je imala u sebi, je usmijerila na bebu.
I nije joj ostalo ljubavi za bilo koga drugog.

Frajer to nije mogao shvatiti.
Frajer to nije mogao prihvatiti.
Frajer je bio ljubomoran na bebu.

Ali nikad ništa nije rekao Telmi.
Samo se udaljio od nje i bebe.

Počeo je izlaziti sa prijateljima.
I počeo se opijati sa prijateljima.
Počeo je tražiti druge žene.
I lako je nalazio druge žene.

Telma o tome nije ništa znala.
I dalje je uživala u svojoj bebi.

A frajera je to izluđivalo.
I postajao je sve bjesniji na Telmu.
I postajao je sve grublji prema Telmi.
I tek tada ga je Telma primjetila.

I tada su došle prave nevolje.
Prigovori, svađe, tučnjave.
Svakim danom stvari su se pogoršavale.
Frajer se opijao, Telma je prigovarala, Frajer je odgovarao šakama.

Jedne večeri je bilo posebno bolno.
I Telma je morala pobjeći iz kuće.
Bila je očajna.
Nije znala kuda da ide.
I zato je samo lutala.

Dolutala je do neke birtije.
I osjetila je potrebu za pićem.
Stranac za šankom ju je odmjerio.
Platio joj je piće.
Upoznali su se.
Naručili su drugo piće, pa treće, pa još jedno.
I tako redom.

Potražila je utjehu u Strancu.
Provela je noć sa Strancem.
I nakon dugo vremena Telma se osjećala kao žena.

I kako to obično biva u malom selu, sve se brzo sazna.
I Frajer je saznao.
I znao je da je selo saznalo.

Njegova srdžba je bila bezumna.
Njegova osveta je bila nemilosrdna i okrutna.

Razvod je bio neminovan.
Ali Frajer nije razvodom kažnjavao Telmu.
Znao je dobro do čega je Telmi bilo najviše stalo.
I to joj je oduzeo.

Kupio je najbolje odvjetnike i najbolje svjedoke.
I stvorili su od Telme kurvu, koja ne brine o svojoj bebi.
Telma je plakala, molila, preklinjala i ponizila se potpuno.
Ali ništa nije moglo dotaći Frajera.
I ostala je bez bebe.

Izludjela je od boli.
Godinu dana je bolovala.
Vidala je svoje rane koje nikada neće do kraja zacijeliti.

Jednoga dana bol će postati podnošljiva.
I Telma će se vratiti u život.
Imala je tek 19 godina.
Telmi će promjena biti neophodna.
Odseliti će se u Split i početi studirati.
Tamo će upoznati Luiz.

Ali to je već druga priča.

Osijećam potrebu da pišem.
Riječi mi dolaze dok hodam od Gruža do Pila.
Slijede me po Stradunu dok se probijam kroz gomile turista prema gradskoj biblioteci.
(netko je biblioteku imenovao Bolnicom Ljudske Duše)
I već je sve napisano.
Samo još treba otipkati i post je Vaš.

Imamo prvo tu Frogicha,momka iz provincije,koji studira u Splitu.
Frogich je prije imao Moanu, ali više nisu zajedno.
Oni će opet biti zajedno, pa potom neće, pa opet hoće...
Ali ne mogu sada pisati o tome.
Da bih pisao o tome, trebao bih biti Pisac.
Ja još nisam Pisac.

Frog Princess je bila prijateljica od Moane.
Frogich ju je upoznao kod Moane.
Kad ju je ugledao, Frogich je na trenutak nestao.
Utopio se u njenim plavim očima.
Njen osmijeh je Frogichu izgledao savršen.
Frogich je pomislio da mora biti fake.
- Nešto tako ne može biti iskreno.
Očaranost njome ga je natjerala da odbaci tu slutnju.

Frog Princess je bila starija i iskusnija od Frogicha.
Kasnije,kad su bili sami rekla mu je
-Frogichu, ti si tako smišan, ti si smišan mali žapčić.
Poljubila ga je.
Ne mogu pronaći riječi da opišem Frogichev doživljalj tog poljupca.
Srce mu je ubrzano kreketalo.
Uzbuđenje mu je bilo tako snažno da je bio nervozan, nespretan i gubio je tlo pod nogama.
Sa Moanom nikad nije bio nervozan i nespretan, i nikada nije gubio tlo pod nogama.
Čak ni prvi put.

Frog Princess je bila nježna i pažljiva.
Znala je točno šta radi.

Kasnije, dok se oblačila,Frog Princess je rekla Frogichu
- Znaš, onaj moj je jako ljubomoran, a trebao bi uskoro doći sa posla.
Frogich je čuo glasni krek u svojim grudima.
Primakla mu se i još jednom ga poljubila.
-A sada stvarno moram ići.Čujemo se.
Frogich se još neko vrijeme nije pomakao.

Drugi put,kad je Frogich sreo Frog Princess, rekla mu je :
- Imam neki čudan osječaj da nisi znao za Grofa..zar ti Moana nije ništa rekla?
- "Slučajno" je previdila taj detaljčić.
- Stvarno mi je žao.
I izgledala je kao da joj je stvarno žao.
- Preživjeti ću,ne brini.
Prišla mu je, pomilovala ga po obrazu i zagrlila.
-Žapčiću, ti si stvarno drago stvorenje.
I tada ga je poljubila.
I Frogich je opet bio njen.

Frogich je volio vjerovat da je problem samo u lošem tajmingu.
Želio je da Frog Princess bude slobodna.
Pitao se šta bi bilo da je Frog Princess slobodna.

Jedno popodne, na Pjaci(glavnom trgu Dioklecijanove palače), nabasao je Frogich tako na Frog Princess.
Bila je sa Grofom.
Frogich se prenerazio.
Grof je bio njegov klon, samo malo poboljšan, usavršen, poput njegove retuširane slike.
Frogichu je izgledao kao porculanska figura žapčića.
Frogich je poželio razbiti porculansku figuru.
Ali Frogich nije bio razbijač.
Frogich je sada razumio Frog Princess.
"...and I Know that this could never be mine", odzvanjala je Kata Bush u njegovoj svijesti.

Volio bih reći da se nakon toga Frogich prestao viđati sa Frog Princess, ali to bi bila laž.
Susreo ju je još svega par puta.
I svaki put je bio ponovo začaran.
I nakon svakog susreta je pomalo umirao.
Susreti su tek prestali, kad se Frogich odselio iz Splita.
Frogichu je bila neophodna promjena.

Nakon dugo vremena, sreo sam prošle zime još jednom Frog Princess.
Gotovo je nisam prepoznao.
I to me je zaprepastilo, jer je bila potpuno ista, kao da ju je posjetio duh Doriana Graya.
Potpuno ista osim nečega stranog u izrazu njenog lica, nečega odsutnog u njenom pogledu.
- Di si?...izgledaš divno - rekao sam dok sam joj pružao ruku.
- Nisi ni ti loš..taj sijedi pramen nad čelom baš ti dobro pristaje..izgledaš zrelije i mudrije.
- Hvala draga;dođe ti to sa godinama ili bi barem trebalo tako biti.
- I,gdje si sada? Moana mi je spominjala nešto oko Dubrovnika. Još si doli?
- Da. Našao sam svoj kutak i pustio korijenje.
- A ti, kako mi živiš? Kako je Grof?
- Znaš nas, mi smo ti stari dosadni par - pogledala me je i nastavila - tu i tamo se upustimo u avanturicu sa trečom osobom, većinom po ljeti sa strancima. Naši ljudi su previše ograničeni.
- Stvarno? Sa ženama ili muškarcima? -pitao sam u čudu.
- Oboje, probali smo i sa parovima, ali bila je prevelika gužva, da budem iskrena.
- To te stvarno uzbuđuje?
- Ponekad da,kad si toliko dugo u braku,s nečim moraš razbiti monotoniju.
- Tebe bi bilo gušt opet kušati, dodala je.
- Trebao bi ti se javiti,nasmijao sam se.
- Da svakako me zvrcni.
- Ok,čujemo se. Pusa.
- Pusa.

Okrenio sam se i nastavio svojim putem.
Bio sam potpuno svijestan da nemam njen broj.
Nikad nisam imao njen broj.


Čovjek s kojim sam popio najviše kava u životu, poznatiji kao Stroke napisao je u svome postu "Prvi Čovjek televizije " o Filipu (kariki koja nedostaje između Frogicha i funnylittlefroga)
-"Jest da od tada više ne koristi pojas kada vozi, ali veliki je borac i uvijek se sam vozi liftom kad ide meni u goste kako bi prebrodio strah od zatvorenog prostora."

"Iskustvo je pronalaženje kraćeg puta nakon dugog lutanja.Ali ponekad, tijekom tog lutanja, čovjek izgubi želju da nastavi svoj put. Čemu nam onda služi to iskustvo?" - Thomas Hardy

Tražim riječi kojima bih imenovao moje otoke.

Tu je otok - moja ljetna rezidencija.
Na njemu radim i boravim sezonski.
Na njemu mi se desila Marija Gostri.
Na njemu se dešavaju i druge stvari,ali o tome tek trebam pisati.

Postoji i drugi otok, "otok potrage za srećom".
Tamo se ide kupati.
Tamo se ide družiti i uživati u prirodi.
Tamo se ide "tražiti ljubav".

Caroline mi se desila u rujnu prošle godine na "otoku potrage za srećom".
Bili smo na plaži, ja i moji prijatelji, Karlo i Luca.
Uživali smo u moru, suncu, uživali jer smo zajedno.
Carolina se pojavila sama, nesigurno, sramežljivo.
Samoća ju je pritiskala, kao nebeski svod Atlasa.
Promatrao sam je i ona je mene promatrala i nasmiješili smo se.

Frizura joj je bila kratka, dječačka.
Oči bademaste i krotke, a usne meke i senzualne.
Na vratu, pozadi s lijeve strane, imala je tetoviranog leptirića.
I time me je do kraja osvojila.

Sjedila je nogu svinutih u koljenima, koje je obgrlila rukama.
Prstima desne ruke je lagano tapkala po lijevoj, kao da svira piano.
Bilo je nečeg nevinog i krhkog u njenoj pojavi.
Osjetio sam snažan impuls da je zagrlim i držim uz sebe do kraja svjeta.

Moji prijatelji su izišli iz vode.
Karlo je predložio da kartamo.
-Da igramo remy?, upitao je Luca.
I igrali smo remy.

Ja sam i dalje bio opčinjen sa Caroline.
I Karlo je to primjetio.
Karlo primječuje takve stvari.
-Sviđa ti se onaj "slatkiš"?
-Nemaš pojma koliko.
-Pa meni nije baš seksi.
-Ma daj..ne znam..savršena je.
-Stvarno!?

Karlo se ustao i otišao do nje.
Karlo radi takve stvari.
Luka je primjetio moju zabrinutost i potapšao me po ramenu
-Hej sve će biti u redu, znaš Karla.
Karlo ju je doveo do nas.
-Ovo je Caroline iz Seattlea.
-Grada drvosječa i grungea, ispalio je Luca.
-Da, odgovorila je sa smiješkom, samo u zadnje vrijeme se preorijentirao na informatiku i internet.
-Ti se time baviš?, htio je znati Luca.
-Zapravo da, radim za Amazon, rekla je i jedva primjetno se zarumenila.
-Stvarno!?, hočeš li mi srediti popust, trošim cijelo bogastvo na knjige, filmove i glazbu?, upitao sam.
-Samo ako to zaslužiš.
-Samo reci čime, honey!
-Moram smisliti,..možda da mi nešto otpjevaš...
-Ja sam ti totalni antitalenat za pjevanje, ali volim slušati.
-Kakvu glazbu slušaš?, zanimalo ju je.
-To je teško pitanje..ima toliko divne glazbe koju volim..ne znam točno to definirati..
-Evo, nedavno sam otkrio grupu Trembling Blue Stars i još ne mogu vjerovati koliko su divni, nježni, sneni i melankolični.
-I ja ih volim..kad ih slušam, kao da djelim intimu sa najdražim prijateljem, ali u nekom paralelnom svijetu, gdje je sve nekako jasnije, pročiščenije, jednostavnije i ljepše.
-Kako smo se raspekmezili!, umiješao se Karlo,´ajmo mi u more dok se ovi golupčići tope od miline.
-Daj požuri se, već mi se riga!, doviknuo je Luca uz gromoglasan smijeh.
-Tvoji prijatelji se uvijek ovako ponašaju, upitala je kad smo ostali sami.
-Ma da, nemogući su!, nasmijao sam se.
-Nemoj tako, sjani su i pomalo ti zavidim na njima, rekla je sa sjetnim prizvukom.
-Zapravo, kad sam govorila o tom paralelnom poboljšanom svjetu, pomislila sam da mu nikad nisam bila tako blizu, kao ovdje, sada.
Uzeo sam je za ruku i spontano počeo pjevušiti.

"Born in the very same year
Alive at a similar time

It gave me something small that i could feel
That maybe as you grew you know how I`d feel
And Caroline and I knew how you`d feel..."

-hmmm,dobri stari The Go-Betweensi, uz njih se čovjek ne može osječati loše, rekla je zadovoljno.
-Pogotovo kad naprave pjesmu baš za tebe, primjetio sam.
-I za tebe,..i za nas, uzvratila je.
-aha..idemo u more ili ću te morati poljubiti.

Kupali smo se.
Karlo je doplivao do mene.
-Mala je ispala skroz u redu, ima sasvim zgodno dupence.
-Šta, sad ti je i seksi?
-A koja žena to nije?..znaš da za mene žene mogu biti samo dobre, bolje i najbolje.
-A najbolje su one koje su trenutno s tobom!, doskočio sam.
-Selbstverstaendlich!

U dobrom društvu vrijeme brzo proleti, tako sam kasno primjetio da se približio trenutak, kad ću morati uhvatiti brod da stignem na posao.Na kraju sam se jedva uspio pozdraviti sa Caroline i doviknuti u trku Luci da joj ostavi moj broj. Luca je zaboravio to učiniti. Luci se takve stvati događaju.

I to bi bilo sve da se prošli tjedan nije dogodila jedna od onih čudesnih slučajnosti zbog kojih na trenutak povjeruješ u postojanje višeg plana.
Karlo je upoznao simpatičan par, koji je došao na odmor u Grad: on, Ljubiša, crnogorsko-hercegovačkog porijekla, a ona Kate, Amerikanka iz Seattlea, u kojem zajedno žive.
Kad mi ih je Karlo predstavio, siječanje na Caroline je u tren oživilo, kao da je bila tu danas.
Spomenio sam to Karlu, a Kate je htjela čuti više.
Ispričao sam im ukratko našu priču i Ljubiša je na kraju raspamečen rekao
-Ne mogu vjerovati, svijet je stvarno mali!
Oni su poznavali Caroline!
Štoviše Caroline je njihova dobra prijateljica!
Štoviše Caroline je posjetila Dubrovnik na Ljubišinu preporuku!

Na kraju je Ljubiša sam zatražio moj mail da ga proslijedi Caroline.


Jučer sam dobio mail od Caroline...


DODATAK
Promatrjući Caroline, sjetio sam se riječi Henryja Jamesa - "U djevojci je bilo nečega nježnog, isuviše nepoznatog da bi čovjek mogao obratiti joj se neposredno; mogao je samo promatrati nju kao sliku ne usuđujući se da je dotakne."

Sjedimo danas na kavi na Stradunu ja i Karlo.
Karlo je moj prijatelj iz Sarajeva.
Znamo se godinu dana.

Prvi PRAVI sunčani dan ove sezone, gotovo ljetni.
Volimo dugo "meračiti kavu" i kužiti prolaznike.
U početku nam nisu inspirativni, uglavnom su blijedi.

Grom iz vedra neba!
Ja sam ga prvi ugledao.
-Koji je ovo vrag!
Približavao se lagano gegajući mladić u ranim dvadesetim.
Crna majica sa koje su vrištale tri poveće šestice i maskirne vojničke hlače.
Ali ono što je posebno zahtjevalo pozornost, bila je frizura.
Krajevi su bili podignuti i zavinuti poput pravih đavoljih roščića.
-Nečastivi nam evo pohodi Stradun, mora da su i do njega došle vijesti da je Dubrovnik hit destinacija ove godine, Karlo izdeklamira.
-Pa ako mu se svidi, možda i on kupi ovdje nekretninu i trajno se nastani.Da li bi nam tada Grad postao uzbudljiviji?
-Kakav New York, kakav London ili Berlin, s takvim sugrađaninom, gdje bi nam bio kraj.
-Samo ovaj vražičak nam je nešto jadan i suh i onako poprilično je femkast.
-Jasno, svi pravi Hrvati i dobri Katolici znaju da su pederi crni vragovi.
-Čuj, to mi izgleda kao dobar trik, da skrene pozornost sa svoje homoseksualnosti, privlači pozornost ovakvim autfitom.
-A mogao se prošetati i bez gaća, efekat bi bio isti.
-Ali tada bi imao posla sa organima reda.
-Misliš da ne pada baš na uniformirane momke?
-Ma ne bih sada o tvojim fetišima.Nego, kuži ovu u bijeloj vešti.Zar su se počeli vjenčavati i utorkom?
I tako se predmet naše pažnje promijenio i nastavili smo sa meračenjem.

U početku bješe Funny Little Frog.
I Funny Little Frog bješe u pjesmi od Belle&Sebastian.
I Funny Little Frog je postao funnylittlefrog i 15.05.2006. se ukazao na www.funnylittlefrog.blog.hr

Kad je funnylittlefrog bio tek mali punoglavac,imao je psa na kotačima kojemu je povjeravao svoje tajne i ponešto više.
Do ovog trenutka njegov blog su posjetile tri osobe.
Napredak je očit.

funnylittlefrog se služi sa mnom,kao sredstvom za pisanje svojih postova.Ja sam njegov zapisivač.
On voli krasti djeliće stvarnosti od mene,njegovog zapisivača,mojih prijatelja i drugih likova koje ja poznajem.
funnylittlefrog je pomalo ekscentričan,kleptoman je.

Sada funnylittlefrog spava.
Da,čak i on katkad podlegne toj pošasti.
Zato sam ja,njegov zapisivač uzurpirao ovaj post.

Evo budi se..idem

OSIJEČAM SE LIKE A VIRGiN
Zadnje dvije noći visim na blogu.Da, radim po noći i koristim blagodati svog radnog mjesta-besplatan pristup internetu.I čitam ja blesave blogove, bolesne blogove, pretenciozne blogove i poneke lijepe blogove (alethea-divna si!).Ima ih i namjenjenih pronalasku partnera/partnerice.Ima ih i potpuno nejasne namjene, pa i neiskorištenih,praznih..I pitam se čemu sve to?Usamljenost?Višak slobodnog vremena?Potreba za komunikacijom, za izražavanjem, za kreativnošću?Vjerovatno sve to i možda još ponešto.Odjednom svi oko mene nešto piskaraju-moj najbolji(ili barem najtrajniji, što je u konačnici isto) prijatelj ima almostcool blog, moja najbolja prijateljica je (kao što znate iz prethodnog posta)pisac, moj malo manje dobar prijatelj misli da je pjesnik, ali ja baš ne vjerujem u to što radi, premda poštujem njegov trud, moj imaginarni prijatelj(ma nisam ga zapravo izmislio, ali znamo se već godinama-prvo preko interneta, telefonskih razgovora, poruka, razmjene knjiga, filmova i glazbe..., samo nikad se nismo sreli) je pjesnik sa već 3 objavljene zbirke pjesama i možda tu još ima neki prikriveni pisac,ali o tome ne mogu ništa znati sve dok se skriva.I to me pomalo zbunjuje i čak frustrira..Zašto ne i ja?Naravno možete reći da nema svako talenta za pisanje, ali kad je to nekoga spriječavalo(pa blogovi to najbolje pokazuju)I sada evo me tu, krečem, pomalo nervozno, nevješto, ali sa entuzijazmom...like a virgin

Kao trebao bih napisati post o koncertu The Arcade Fire u Beču, ali kako mi se to baš i ne radi dajem Vam na uvid (tek mrvicu cenzurirani) mail koji sam napisao za jednu frendicu.

Ej,
a šta da ti kažem o koncertu najboljeg benda na svijetu, koji svakom svojom pjesmom u svakoj sekundi iznova dokazuje da je najbolji bend na svijetu-naravno da mi je to bio najbolji koncert u životu (ili barem još od koncerta Mercury Reva u Zagrebu prije dvije godine). Detaljnu recenziju možeš pročitati ovdje , a ja samo mogu pridodati da se cijela moja ekipa (uključujući najbolju blogericu na svijetu- Rusulicu) zaljubila u Regine i osobno smatram da obrada pjesme Still Ill i nije bila najuspjelija, ali mi je bilo baš super vidjeti zbunjena lica ljudi oko mene koji nisu imali pojma o čemu se radi. Prema tome ne slažem se da bi The Arcade Fire i u najneispitativnijem razdoblju trebali razmišljati o karijeri tribute banda The Smithsa. The Arcade Fire su bend koji je na vrhuncu stvaralačke snage i na

Mariju Gostri sam prvi put ugledao na hladnom,popločenom stubištu Vile Mimoze, kad se useljavala.
Pridržavao sam se trošne,drvene ograde, penjući se prema njoj.
Ali osijetio sam njeno prisustvo i trenutak prije toga.
Njen pogled je već bio fokusiran na mene, penetrirao je duboko u moju intimu.
Nervozno sam joj se nasmiješio, a ona je uzvratila osmijehom koji je mogao odlediti glečer.
Iz njene pojave je zračila samosvijest, odlučnost i neka sveobuhvatna mirnoća.
I tada sam znao da je to Ona.

Marija Gostri je bila pisac.
Napisala je roman.
Nije bila zadovoljna s njime, te ga je spalila.
Napisala je i mnoge priče s kojima nije bila zadovoljna i koje je spalila.
Neke ipak nije spalila.
Njih mi je pokazala.
Ja nisam bio pisac, ali sam strastveni čitač.
I ona je bila stastveni čitač, tako da smo imali o čemu razgovarati.
Ona je voljela Bulgakova i Borgesa.Bila je fascinirana vražjom pravednošču Volanda i snagom Margaritine ljubavi, koja je iznad poimanja dobra i zla, iznad svih moralnih okvira.Voljela je Borgesovu lucidnost i pronicljivost, njegovu potrebu da uvjek propituje značenja mitova i legendi i istinitost vječnih istina.Ja sam volio Durasovu,njene tišine bremenite značenjima, njene likove nošene žudnjom u stihiju, u ludilo.Volio sam "tu ljubav" između Durasove i Yanna Andrea.

Marija Gostri je došla iz Slavonije i bila je zadivljena brdima Dalmacije i brodovima jedrenjacima.
Mogla ih je satima promatrati i meditirati.
Sjedili smo na balkonu, upijali zvukove valova i promatrali brda i brodove.
Obožavala je čokoladu.
Donosio sam čokoladu Fantasy iz Grada.
Podijelili bi je uz kavu.

Marija Gostri je voljela rijeći.
Ona je znala sa riječima.
Ja sam uživao u njenim riječima.
Svi su uživali u njenim riječima.
Hipnotizirala je riječima ljude oko sebe.

Ispričao sam joj moj san.
San o našem poljupcu.
O savršenom poljupcu u kojem se kondezirala sva toplina,sva nježnost,sva ljubav ovog svjeta.
I potpuno me je preplavio osječaj blaženstva.
I to je bilo sve.

Marija Gostri me je voljela.
Rekla mi je to.
Rekla mi je i da voli žene.
I sve je bilo jasno.
I zbog toga smo se voljeli još više.

Marija Gostri je voljela moju nježnost.
-Nježnost je tvoja esencija, rekla je.
-Možda je to ta žena u meni i možda me zato voliš?
-Žena u tebi!Muškarci nemaju pojma, što znaći biti žena!Trebao bi dobiti menstruaciju i tek tada bi se probudila žena u tebi.Muškarci to nikada neće do kraja razumjeti.
-Sve žene se uvijek služe menstuacijom kao izlikom, čak i žene što vole žene.
-Dala bi ja vama muškarcima da doživite tu "izliku" barem jednom.Ali muškarci su slabi i to ne bi mogli podnijeti, rekla je pomirujućim tonom.
-Zapravo, nemaš pojma koliko mi je žao što ne možeš biti žena, nasmješila se.
-Ali ni ti nikad nečeš biti ta žena, žena za mene!, uskliknuo sam.
Zastali smo na trenutak i onda je opet krenilo.
-Uostalom, svi muškarci su homoseksualci, rekla je tvoja ljubljena Durasova.
-Da, samo ja još nisam naišao na Pravoga.
-Znaš, rekla je tiho, gotovo šapčući, ako ja i ti ostanemo sami, mislim, ako nitko od nas ne nađe Prave, uvijek imamo jedno drugo.
-To i nije najužasnija mogučnost!, odgovorio sam glasno se smijući.
-I`ll be a consolation prize, zapjevao sam...
Tada smo ušutjeli i ispratili utapanje sunca u potpuno smireno more.

EPILOG
Životni put me je rastavio od Marije Gostri, ali se redovito dopisujemo i posve je izvjesno da će nam se karme u dogledno vrijeme ponovo poklopiti.

DODATAK
Henry James je napisao o Mariji Gostri-"...iako u njenom životu nije bilo trenutka u kojem ona nije negdje "morala" da bude...svuda gdje bi je slučaj doveo nailazila je na neki ispušteni konac koji treba podići, neki odrpani krajičak, koji treba zakrpati, neku dobro poznatu pohlepu u zasjedi, koja bi iskočila kad bi ona prišla, ali bi se umirila privremeno kojim biskvitom."

REAKCIJA MARIE GOSTRI SMS-OM NAKON ČITANJA OVOG TEKSTA
-Pa ti si lud.Divan.Nas dvoje uvijek dobro zvučimo.U priči uživo bilo kako.Bog koji nas je sanjao zajedno mislio je na lakoću voljenja.