Osijećam potrebu da pišem.
Riječi mi dolaze dok hodam od Gruža do Pila.
Slijede me po Stradunu dok se probijam kroz gomile turista prema gradskoj biblioteci.
(netko je biblioteku imenovao Bolnicom Ljudske Duše)
I već je sve napisano.
Samo još treba otipkati i post je Vaš.
Imamo prvo tu Frogicha,momka iz provincije,koji studira u Splitu.
Frogich je prije imao Moanu, ali više nisu zajedno.
Oni će opet biti zajedno, pa potom neće, pa opet hoće...
Ali ne mogu sada pisati o tome.
Da bih pisao o tome, trebao bih biti Pisac.
Ja još nisam Pisac.
Frog Princess je bila prijateljica od Moane.
Frogich ju je upoznao kod Moane.
Kad ju je ugledao, Frogich je na trenutak nestao.
Utopio se u njenim plavim očima.
Njen osmijeh je Frogichu izgledao savršen.
Frogich je pomislio da mora biti fake.
- Nešto tako ne može biti iskreno.
Očaranost njome ga je natjerala da odbaci tu slutnju.
Frog Princess je bila starija i iskusnija od Frogicha.
Kasnije,kad su bili sami rekla mu je
-Frogichu, ti si tako smišan, ti si smišan mali žapčić.
Poljubila ga je.
Ne mogu pronaći riječi da opišem Frogichev doživljalj tog poljupca.
Srce mu je ubrzano kreketalo.
Uzbuđenje mu je bilo tako snažno da je bio nervozan, nespretan i gubio je tlo pod nogama.
Sa Moanom nikad nije bio nervozan i nespretan, i nikada nije gubio tlo pod nogama.
Čak ni prvi put.
Frog Princess je bila nježna i pažljiva.
Znala je točno šta radi.
Kasnije, dok se oblačila,Frog Princess je rekla Frogichu
- Znaš, onaj moj je jako ljubomoran, a trebao bi uskoro doći sa posla.
Frogich je čuo glasni krek u svojim grudima.
Primakla mu se i još jednom ga poljubila.
-A sada stvarno moram ići.Čujemo se.
Frogich se još neko vrijeme nije pomakao.
Drugi put,kad je Frogich sreo Frog Princess, rekla mu je :
- Imam neki čudan osječaj da nisi znao za Grofa..zar ti Moana nije ništa rekla?
- "Slučajno" je previdila taj detaljčić.
- Stvarno mi je žao.
I izgledala je kao da joj je stvarno žao.
- Preživjeti ću,ne brini.
Prišla mu je, pomilovala ga po obrazu i zagrlila.
-Žapčiću, ti si stvarno drago stvorenje.
I tada ga je poljubila.
I Frogich je opet bio njen.
Frogich je volio vjerovat da je problem samo u lošem tajmingu.
Želio je da Frog Princess bude slobodna.
Pitao se šta bi bilo da je Frog Princess slobodna.
Jedno popodne, na Pjaci(glavnom trgu Dioklecijanove palače), nabasao je Frogich tako na Frog Princess.
Bila je sa Grofom.
Frogich se prenerazio.
Grof je bio njegov klon, samo malo poboljšan, usavršen, poput njegove retuširane slike.
Frogichu je izgledao kao porculanska figura žapčića.
Frogich je poželio razbiti porculansku figuru.
Ali Frogich nije bio razbijač.
Frogich je sada razumio Frog Princess.
"...and I Know that this could never be mine", odzvanjala je Kata Bush u njegovoj svijesti.
Volio bih reći da se nakon toga Frogich prestao viđati sa Frog Princess, ali to bi bila laž.
Susreo ju je još svega par puta.
I svaki put je bio ponovo začaran.
I nakon svakog susreta je pomalo umirao.
Susreti su tek prestali, kad se Frogich odselio iz Splita.
Frogichu je bila neophodna promjena.
Nakon dugo vremena, sreo sam prošle zime još jednom Frog Princess.
Gotovo je nisam prepoznao.
I to me je zaprepastilo, jer je bila potpuno ista, kao da ju je posjetio duh Doriana Graya.
Potpuno ista osim nečega stranog u izrazu njenog lica, nečega odsutnog u njenom pogledu.
- Di si?...izgledaš divno - rekao sam dok sam joj pružao ruku.
- Nisi ni ti loš..taj sijedi pramen nad čelom baš ti dobro pristaje..izgledaš zrelije i mudrije.
- Hvala draga;dođe ti to sa godinama ili bi barem trebalo tako biti.
- I,gdje si sada? Moana mi je spominjala nešto oko Dubrovnika. Još si doli?
- Da. Našao sam svoj kutak i pustio korijenje.
- A ti, kako mi živiš? Kako je Grof?
- Znaš nas, mi smo ti stari dosadni par - pogledala me je i nastavila - tu i tamo se upustimo u avanturicu sa trečom osobom, većinom po ljeti sa strancima. Naši ljudi su previše ograničeni.
- Stvarno? Sa ženama ili muškarcima? -pitao sam u čudu.
- Oboje, probali smo i sa parovima, ali bila je prevelika gužva, da budem iskrena.
- To te stvarno uzbuđuje?
- Ponekad da,kad si toliko dugo u braku,s nečim moraš razbiti monotoniju.
- Tebe bi bilo gušt opet kušati, dodala je.
- Trebao bi ti se javiti,nasmijao sam se.
- Da svakako me zvrcni.
- Ok,čujemo se. Pusa.
- Pusa.
Okrenio sam se i nastavio svojim putem.
Bio sam potpuno svijestan da nemam njen broj.
Nikad nisam imao njen broj.
Čovjek s kojim sam popio najviše kava u životu, poznatiji kao Stroke napisao je u svome postu "Prvi Čovjek televizije " o Filipu (kariki koja nedostaje između Frogicha i funnylittlefroga)
-"Jest da od tada više ne koristi pojas kada vozi, ali veliki je borac i uvijek se sam vozi liftom kad ide meni u goste kako bi prebrodio strah od zatvorenog prostora."
"Iskustvo je pronalaženje kraćeg puta nakon dugog lutanja.Ali ponekad, tijekom tog lutanja, čovjek izgubi želju da nastavi svoj put. Čemu nam onda služi to iskustvo?" - Thomas Hardy
Post je objavljen 19.05.2006. u 23:19 sati.